Akcija
čarobno drvo
Čarobno drvo
Pozivamo vas da sudjelujete u ovoj akciji u kojoj svaki mjesec zajedno jačamo razne vrline, svladavamo pojedine mane i usvajamo korisne vještine.
Opširnije »

 Zašto moje dijete ima loše ocjene, a pametno je?
Zašto ocjene nisu mjerilo pameti?

autor: Talidari

genijeProces prenošenja znanja u našim je školama uglavnom auditoran i vizualan, a manje taktilan i kinestetski, stoga nije optimalan za sve tipove učenika.

Postoje tri temeljna načina na koja svatko od nas prima i obrađuje informacije iz vanjskoga svijeta: auditivni, vizualni i kinestetski. U školovanju se koristimo svim tim načinima pri usvajanju novoga gradiva.

Djeca, baš kao i odrasli, primaju, pohranjuju, obrađuju i koriste informacije kroz pet osjetila, od kojih su četiri primarna, a jedno od njih dominantno. Četiri primarna načina primanja informacija su vizualno (gledanjem), auditivno (slušanjem), kinestetski (pokretom) i taktilno (dodirom), od kojih je kod svakog pojedinca jedan dominantan. Neka djeca bolje uče vizualno, neka putem slušanja, a neka kinestetski. Većina ljudi i ne zna što to znači kinestetski, baš zato što je taj oblik zanemaren u našem obrazovnom sistemu. Kinestetski znači kroz pokret i osjećaje, a često se povezuje i s taktilnim, dakle kroz dodir.

Ona djeca kod kojih je proces primanja i obrada informacija primarno kinestetski, taktilni ili motorički, imaju problema u školi, ne zato što imaju problema s učenjem, nego zato što nastavnici imaju problem s podučavanjem, jer je nastavni program uglavnom baziran na vizualnim i auditivnim metodama poduke. Nastavnik, dakle, prenosi znanja putem govora i/ili vizualnih pomagala. Djeca koja na taj način doživljavaju svijet, tj. procesuiraju informacije u mozgu vizualno ili auditivno, nemaju problema s ocjenama u školi. No djeca koja kinesteski i taktilno najbolje procesuiraju informacije u mozgu, ona imaju problema s procesuiranjem informacija koje su im pružene isključivo vizualno i zvukovno, pa im je time razumijevanje i korištenje gradiva ograničeno, jer je neprilagođeno njihovom modelu učenja.

Djeca s problemima u učenju su djeca s problemima u strategiji učenja, a ne u učenju. Einstein je imao disleksiju, ali to ga nije spriječilo da bude prozvan jednim od najpametnijih ljudi na svijetu.

Djeca koja imaju teškoća u slušnom modalitetu (jednostavno nisu auditorni tipovi) imaju loše ocjene u školi jer taj prevladavajući način prezentiranja informacija u školi nikako nije optimalan za njih. Za njih je velik nadomjestak učenje s prevagom vizualnog ili taktilnog načina prezentacije gradiva. Najbolji načini koji će im pomoći u potpunijem prikupljanju i razvrstavanju informacija organizirani su u više osjetilnih modaliteta - učiti s mnogo slika, boja, učiti uz pomoć filmskih ili videozapisa, uz uporabu interaktivnih CD-a na računalu, s filmovima ili dijagramima, zatim rad s različitim materijalima, od gline do raznih predmeta kojima se predočavaju nastavni sadržaji. Kinestetski modalitetet primanja informacija pokazuje se također dobrom nadopunom, jer će mnoga djeca s teškoćom auditivnog učenja potpuno uroniti u sadržaj koji je prezentiran raznim oblicima kreativnog rada, od igre uloga, dramatizacije lutkama ili plesnih pokreta.

peticaOsim po načinu primanja informacija pri učenju, djeca se razlikuju i po stilu učenja. Ona djeca koja su po prirodi samostalna, mogu imati problema s ocjenama, jer nisu najučinkovitija kad im se nameće grupni rad i nadzor nastavnika. Takva djeca su najučinkovitija kad ih se pusti da usvajaju gradivo kad oni to žele i na svoj način. Oni sebi čak i biraju od koga će učiti pa, ako im se dopusti, a ne brani, oni će gradivo naučiti i proširiti saznanjima iz drugih izvora, koji nisu ograničeni na školske udžbenike i nastavnike. Ako ih se sputava i nameće nešto, kao što je često običaj u školi kad se moraju strogo držati programa i ritma određenog od drugih, tada se oni ne snalaze dobro i imaju lošije ocjene nego što u stvari znaju i mogu. Takva djeca ne drže mnogo do toga što drugi misle o njima, pa im ni ocjene nisu toliko bitne. Stoga se o ocjenama i ne brinu toliko, koliko o tome što nauče. To nikako ne znači da su lošiji đaci, već naprotiv, da imaju svoj stav i svoj stil, koji može biti i puno bolji od onog koji im se nameće.

natuknica

 
Ako učitelj podučava, to ne znači i da učenik uči!!!
 
natuknica

Modaliteti učenja

Slušni ili auditorni najčešći je način prezentiranja informacija u kojem nastavnik tumači, a djeca slušaju. Postoji mišljenje da je auditorni način predstavljanja informacija prilično nedostatan.
Auditorni su učenici oni koji informacije najradije usvajaju slušanjem. Ovakve osobe vole imati nekoga tko će im gradivo objašnjavati. Malo i nerado pišu, čak i kad im se to sugerira. Kada se od njih traži da zapišu informaciju, često odgovaraju: "Nema problema, zapamtiću." Kao metode učenja često primjenjuju glasno čitanje i glasno ponavljanje pročitanog.

Vizualni, u kojemu se informacije predočavaju dijagramima, mapama, fotografijama, filmovima i zemljovidima. Različitim bojama i sličicama istaknuta raspodjela pojmova neke lekcije ili teksta, dokumentarni ili igrani film o nekoj temi, mogu biti itekako poticajno sredstvo u učenju nekog novog sadržaja.
Vizualni učenici puno čitaju i pišu, a informacije najčešće usvajaju samostalno, obradom pisanih materijala. Tipična je reakcija vizualnog tipa učenika da na zahtjev da se nešto uradi, traži mogućnosti da to što treba uraditi zapiše. U učenju najčešće primjenju metode različitog koncipiranja, mapiranja, izrade slikovnih i grafičkih prikaza, različitih dijagrama i slično.

Taktilni znači dodir s različitim materijalima i predmetima, oblikovanje i učenje pomoću modaliteta dodira. Ovdje se dobrom pokazuje glina, kao jedno od osnovnih sredstava za oblikovanje slova i riječi.
Taktilni učenici tijekom učenja ili prezentiranja moraju imati nešto u rukama. Ako im ruke nisu u akciji, oni ne uče. Tijekom učenja gotovo uvijek u rukama imaju olovku koju, umjesto za pisanje, češće koriste za različita označavanja. Tijekom izlaganja puno gestikuliraju i riječi dopunjavaju pokretima ruku.

Kinestetski način podrazumijeva učenje kroz pokret, u plesu, dramatizaciji, igri uloga, sportu.
Kinestetski učenici žele imati odeđenu ulogu, nastupati, staviti cijelo tijelo u akciju u nastojanju da nešto razumiju i nauče ili da naučeno prenesu drugima. Kod učenja se često pokušavaju staviti u stvarnu situaciju ili čak stvaraju improviziranu scenu na kojoj se ono što treba naučiti odigrava. Osobe koje se odlikuju kinestetskom inteligencijom imaju izgrađen osjećaj za prostor i vrijeme, dobro upravljaju svojim tijelom i rukuju predmetima, mogu biti vrlo uspješne u poslovima vezanim uz komunikaciju i ručni rad i uglavnom imaju vrlo razvijenu fizičku memoriju (slike u memoriji mogu izazvati pokret). Pored sportaša i plesača, visok nivo kinestetske inteligencije uobičajeno posjeduju inovatori, kirurzi, zubari, glumci, kipari, arhitekti, mehaničari, izrađivači nakita, ljudi koji rade u laboratorijima itd.


Poruka za urednike: Dopuštamo da objavite naše članke pod uvjetom da navedete izvor i link. Molimo vas da nas obavijestite kad i gdje će koji članak biti objavljen - kontakt.

 


18/03/2016
Maja, 14, Igrisce:
Hvala! Meni je u skoli ponekad dosta tesko i previse cesto mislim da sam glupa zbog losih ocjena, cesto placem zbog toga.... Al ja mislim da profesori jednostavno ne uce kako spada. Ja sam naucila stvari o fizici, koje nikad necu uciti u osnovnoj, u samo petminutnom youtube videu koji je bio na englenskom iz kojeg imam jedva 3.....Meni treba nesto sto ze zove zabava....Jedna od mojih zelja je da jedan od profesora donese gitaru i odpjeva pjesmu o lekciji koju ucimo....Ispricavam se sto sam se raspisala, ali volim se izrazavati kroz tekst i jos jednom hvala sto sam shvatila da nisam glupa, vec sam mix lijenog i kinetetskog ucenika koji trazi zabavu u ucenju, a ne profesora koji ide bla, bla, bla i razgovara sam sa sobom....
odgovara autor članka Talidari:
Draga Maja, ne samo da nisi glupa nego si prirodno iznimno bistra, a to je zato što si stvorena, kao i svi mi, na sliku i priliku Stvoritelja koji je savršen i zato što si djete Božje (i time božanstvena). Ocjene nisu mjerilo za uspjeh i sreću u životu već samo za akademski uspjeh o kojem ne ovisi uspjeh u životu. Osim toga, ocjene ne odražavaju nečiju pamet, nego nečiju sposobnost (spremnost) uživanja u predmetu! A sposobnost uživanja ne ovisi u vanjskim faktorima (predmetu, učitelju...), nego o unutarnjim faktorima - karakteru osobe, kultiviranju vrlina radosti, zadovoljstva, optimizma, ljubavi, samodiscipline, odgovornosti, ustrajnosti, zahvalnosti, vedrine, razumijevanja, nade, susosjećajnosti za učitelje kojima nije lako i dr.
Važno je da shvatiš da je škola samo jedno od mjesta za obrazovanje. Nema smisla ni potrebe da se ograničiš na učenje samo u školi pa stoga nema ni potrebe da očekuješ od škole i učitelja da se ponašaju prema tvojim željama i očekivanjima. Ono što tebi odgovara možda ne bi odgovaralo drugim učenicima pa nema smisla da učitelji povlađuju potrebama pojedinih učenika. Ako želiš promijeniti nešto, trebaš se ti prvo promijeniti a ne očekivati od drugih da se mijenjaju. Trebaš promijeniti svoj stav prema školi kao i tvoja očekivanja od učitelja. Ako ćemo iskreno, ni škola ni učitelji nisu ti ništa dužni jer ih ne plaćaš (osim ako ne ideš u privatnu školu). Ustvari bi trebala biti neizrecivo zahvalna učiteljima koji te poučavaju a da im osobno ništa zauzvrat ne daješ osim kritike (iza leđa). Njima nije nimalo lako jer je rad s djecom jako zahtijevan a njihov posao premalo plaćen i učenici su većinom nezahvalni.
Dakle, sve u svemu preokreni sklop u svojoj glavi i gledaj na školu i učitelje samo na jedan od mnogih izvora svog obrazovanja i budi im zahvalna za to što ti nude. A ono što ne dobivaš u školi, slobodna si uzeti iz drugih izvora neformalnog i samo-obrazovanja. Ako tebi treba zabava, kako kažeš, ne znam zašto je očekuješ u školi jer to nije primarno mjesto za zabavu; zabavi se izvan škole, ako ti treba zabava!
Puno će ti lakše i ljepše a i zabavnije biti u školi ako promijeniš sklop u glavi i umjesto da uviđaš nedostatke da počneš uočavati i divne stvari u školi (prema zakonu polariteta sve i svatko ima svoje pozitivne i negativne strane). Na taj način više ćeš uživati u školi i u učenju a to će onda utjecati na to da ćeš imati i bolje ocjene jer ćeš školi i učenju pristupati s pozitivne strane pa ćeš zakonom privlačenja privući pozitivne rezultate (ocjene). Ocjene su ustvari mjerilo toga koliko je učenik sposoban uživati u nečemu. Stoga, što više budeš uživala u nekom predmetu, u učenju, u školi, u velikodušnosti učitelja i svemu ostalom, to će tvoje prihvaćanje i memoriranje znanja biti veće a time i tvoje ocjene bolje. Neka tvoj užitak ne ovisi o drugima (npr. učiteljima), nego pronađi pravi izvor svoje radosti u sebi. Više o tome pročitaj u članku o bezuvjetnoj radosti.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari