Rasprava nad raspravama
- Bhagavad Gita

autor: Talidari


Print Friendly and PDF

U ovom članku saznajte sve o tome što konkretno trebate činiti i ne činiti da biste ostvarili blagostanje prema jednoj hinduističkoj megaraspravi koju je znanost potvrdila kao nešto što ima visoku energetsku vrijednost i moć privlačenja.

Schopenhauer: “Bhagavad Gita je najpoučnije i najuzvišenije književno djelo na svijetu.”

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)
 
bullet  Raspravljanje
bullet  Bhagavad Gita
bullet  Nagrada
bullet  Videoprilozi
Osvoji nagradni paket!!!
Nagrada sadrži listu kalibriranih stvari koje imaju visoku vrijednost za ostvarenje blagostanja + linkovi za download - na engleskom.
Nagradu možeš osvojiti na jedan od dva načina:
 
bullet  Na kraju ovog članka je zavjet koji ako sklopiš sam(a) sa sobom, dobivaš nagradu.
bullet  Pošalji e-mailom link na ovaj članak, uz nekoliko rečenica srdačne
   preporuke, istodobno trima osobama i nama, i šaljemo ti nagradu.
 
Povezano

Ovaj je članak povezan s drugim našim člankom:

Propovijed nad propovijedima
 


Samo neke od knjiga su:
  na engl. i hrvatskom na engl. i hrvatskom na engleskom jeziku    
 

Raspravljanje

Nastavljajući se na naš prošli članak na temu Propovijed nad propovijedima koja sažima sav kršćanski nauk, ovdje obrađujemo raspravu nad raspravama koja sažima sav hinduistički nauk, a u cilju predočenja uputa za ostvarenje blagostanja, materijalnog i duhovnog. Ovu temu obrađujemo ne zato da bismo vršili hinduističku propagandu (nismo hinduisti), nego da bismo vam, u okviru međuvjerskih studija i pluralizma, ukazali na određena znanja koja (znanstveno) provjereno vode do blagostanja.

Ako se budete držali dolje navedenog, počet će vam se događati čuda i blagostanje vam je zagarantirano!!! I to nije nešto što mi garantiramo, nego jedan od najvećih duhovnih učitelja povijesti čovječanstva, Krišna, a odnedavno i jedan znanstveni tim (ako ne i više njih).

Ovaj smo članak nazvali Rasprava nad raspravama jer uistinu sadrži raspravu koja se ne može mjeriti ni s jednom drugom, a to je zato što pruža dijalog koji shvaćanjem vodi do prosvjetljenja ili barem do blagostanja! Osim toga, ta je pisana rasprava znanstveno dokazana kao jedna od najvrednijih u povijesti čovječanstva.

Nitko se ne voli raspravljati. Rasprave imaju uglavnom negativne konotacije. Na sam spomen riječi rasprava, mnogi okreću očima, a to je zato što se rasprava doživljava kao suprotstavljanje vlastitim uvjerenjima ili čak njihovo negiranje.

U hrvatskom rječniku piše, u kontekstu teme ovog članka, da je rasprava sustavno razmatranje nekog pitanja; spis u kojem se svestrano razmatra neka opsežnija tema; usmeno raspravljanje; debata, diskusija, razmatranje.

Sam ovaj članak nije rasprava, nego ukazuje na jednu poznatu raspravu u cilju ostvarenja blagostanja. Prethodno smo ukazali na jednu poznatu propovijed, a sada produbljujemo temu skokom s teksta jedne vjere na drugu jer se nadograđuju i pogoduju ostvarenju željenog blagostanja.

Različite religije imaju različite metode prenošenja znanja, kao i različita tumačenja znanja, odnosno istine, no u mnogočemu se podudaraju i u svojoj srži sve imaju isti cilj: sjedinjenje s Bogom (iako se tumačenja Boga razlikuju). Dok je u kršćanstvu uobičajeno prenošenje znanja propovijedima, u hinduizmu, na primjer, ta se praksa izvodi raspravama između učitelja i učenika. Te se pisane rasprave u hinduizmu zovu Upanišade, a predmet ovog članka je Upanišada nad Upanišadama - Bhagavad Gita.

Ono što je Kršćanima Propovijed na gori (dio Novog zavjeta u Bibliji), to je Hinduistima Bhagavad Gita (dio hinduističkog epa Mahabharate) pa smo je uzeli kao primjer jer sažima sav hinduistički nauk, nadopunjuje kršćanski nauk i ujedno daje važne upute kako ostvariti blagostanje. Za oba je teksta znanstveni tim kineziologa utvrdio da imaju približno jednaku logaritamsku vrijednost u kontekstu istinitosti i privlačne moći, što znači da čitanjem tih tekstova povećavamo svoje šanse za ostvarenje blagostanja jer se energetska vrijednost tih tekstova prenosi na nas. Zato se preporučuje učestalo čitanje tih tekstova. Opširnije o znanstvenom istraživanju koje je ovim obama tekstovima dokazalo posebnu vrijednost opisano je u znanstveno-popularnoj knjizi "Moć vs. Sila" (poklanjamo je na engleskom jeziku, uvjet na kraju članka), poznatog psihijatra, liječnika i kineziologa, David R. Hawkinsa, a mi smo to obradili u našem članku "Uvod u blagostanje" koji dobivaju svi koji se prijave na našu mailing listu za redovito dobivanje našeg besplatnog e-magazina.


Predrasude

Moralna kriza koja vlada u našoj regiji ponukala je mnoge da preispitaju svoje ali i društvene vrijednosti u kontekstu sagledavanja poremećenih vrijednosti u društvu. Neće svi biti spremni preispitati sebe jer oni s naglašenim egom radije uviđaju poremećene vrijednosti kod drugih, ne shvaćajući da su drugi ljudi ustvari ogledalo ili preslika osobnog unutarnjeg stanja. Ako nas nešto kod drugih iritira to je zato što se to nesvjesno i u nama krije, htjeli mi to priznati ili ne. No, oni koji su spremni preispitati vlastite vrijednosti stavljanjem ega po strani, time omogućuju uvjete za vrijednosno usklađivanje s višim stanjima svijesti koja osiguravaju blagostanje.

Preispitivanje vlastitog sustava vrijednosti ključan je korak na putu do blagostanja. Svaki sustav vrijednosti sastoji se od vjerovanja ili uvjerenja. Nažalost, većina njih su zablude ako ne živimo u blagostanju. Odsustvo blagostanja pokazatelj je prisutnosti zabluda, jer tko ne živi u blagostanju, prirodnom stanju, živi u zabludi. Put do blagostanja popločan je vrlinama a sastoji se u otklanjanju zabluda.

Pretpostavka je da ako nam naša uvjerenja dosad nisu pomogla ostvariti blagostanje, neće ni odsad. Znači, treba mijenjati uvjerenja. To nije nimalo lako, pogotovo ako dozvoljavamo svom egu da upravlja nama, umjesto svojoj duši. Naša uvjerenja grade se na osnovi informacija kojima smo podložni, a one nisu uvijek ispravno interpretirane.

U svijetu prepunom informacija, većina je ljudi žrtva tzv. information overloada, preopterećena mnoštvom informacija koje su uglavnom distrakcija onomu čime bi se čovjek zapravo trebao baviti – direktnom spoznajom. Tekstovi nam služe za učenje i inspiraciju, ali kao i sve u svijetu, imaju  i svoju drugu narav a ta je da nas zavode. U moru informacija kojima smo svakodnevno bombardirani sa svih strana, prosječnom je umu teško razlučiti istinu od neistine, korisno od nekorisnog, konstruktivno od destruktivnog. Iako u pravoj prirodi svijeta takve dualnosti ne postoje, ipak živimo u svijetu koji dualna priroda stvarnosti pokreće pa je potrebno upoznati se s dualnim vrijednostima i onda, kad budemo spremni, uzdići se iznad dualiteta.

Svi želimo uživati u blagostanju. Istina je da je blagostanje, onakvim kakvim ga mi ljudi pojmimo, naše prirodno stanje i jedini razlog zašto u njemu ne uživamo, odnosno zašto ga nismo svjesni, taj je što smo odabrali razne zablude i integrirali ih, uglavnom nesvjesno, u svoj sustav vrijednosti.

Čovjek mora biti glup i bezobziran ako vjeruje da nema vrline ili istine nigdje drugdje doli na vlastitoj strani."
- Joseph Addison
 

Jedna od zabluda je ta da istine predočene u spisima drugih religija nemaju vrijednost, a pogotovo ne za nas. Time su obmanuti  puritanci koji misle da imaju monopol nad mudrošću i vrlinama. Otvorimo li dobro oči i um, uočit ćemo da velika većina ljudi u našoj kršćanskoj kao i u muslimanskoj zajednici pati. Naravno da za to nisu krivi ni Isus ni Muhamed, nego je odgovornost na svakom ponaosob, a najčešći je uzrok taj što ljudi ne prakticiraju ono u što vjeruju ili zato što ne shvaćaju nauk svoje vjere kako treba uslijed krivih interpretacija, ali i komocije.

Postavlja se pitanje zašto ljudi ne prakticiraju svoju vjeru i zašto ne shvaćaju njezin nauk, a nakon malo promišljanja dolazi se do zaključka da nije uvijek sva odgovornost samo na vjernicima nego i na prenositeljima vjere ili nauka. Istina je upakirana u puno formata, a često je tuđim interpretacijama izgubila smisao ili se jednostavno zagubila kao u igri pokvarenog telefona.

Današnji je čovjek na sasvim drugom nivou svijesti i izložen sasvim drugim okolnostima nego što je to bio čovjek u doba antiknih duhovnih učitelja. Govorenjem jezika ondašnjih vremena riskira se gubitak mnoštva suvremenih vjernika. Naravno, nisu religiozni spisi jedini priručnici za ostvarenje blagostanja, ali su neki od njih provjereno učinkoviti pa ima smisla držati se njih. Nažalost, mnogo tzv. New Age literature zakazalo je jer nije predočilo pravu ili potpunu istinu pa su mnogi ljudi zavedeni i pogubljeni. Iz tog razloga nije loše vratiti se izvornim učenjima koja su prošla test vremena i nakon tisuća godina još su aktualna.

Većina New Age literature neće preživjeti test vremena i novi naraštaji neće nakon tisuću godina ni znati za nju, a kamoli držati se nje. To što su neka učenja prošla test vremena govori o njihovoj vrijednosti. U te spise spadaju mnoga poznata i priznata religiozna, odnosno sveta dijela, uključujući Bhagavad Gitu za koju se procjenjuje da je stara čak oko pet tisuća godina, kad je živio Vyasa koji ju je, navodno, izvorno napisao.

Samo zato što neki tekst pripada drugoj religiji, to ne znači da nema vrijednost za ljude druge religije. Pogotovo ako niste pronašli odgovore ili konkretne upute o tome kako živjeti u blagostanju u tekstovima svoje religije, slobodno se poslužite tekstovima druge religije. To ne znači da trebate mijenjati svoju religiju ni da ćete je time omalovažiti, dapače. Afirmacija jedne ne znači negaciju druge religije. Iste istine predočene drugim riječima, vama nešto razumljivijima, mogu utvrditi vjeru u kojoj ste rođeni jer će vam rasvijetliti nešto što niste shvatili čitajući svete spise svojih predaka. Ograničavajuće teologije proizvod su ljudskih ograničenja, a spoznaja stvarnosti ne postiže se tako što ćemo stvarnost klasificirati i strpati u ladice koje razumijemo, nego tako što ćemo nadrasti svoja ograničenja te sebe prilagoditi stvarnosti, umjesto obrnuto.

Stoga, otklonite zabludu da je istina sadržana samo u tekstovima vaše vjere i dozvolite si vjerovanje u istinitost svetih tekstova drugih religija. Ako vam vaša vjera i uvjerenja nisu pomogla ostvariti blagostanje, pomozite si širenjem horizonata i pronalaženjem tumačenja istine u drugim spisima. Istina nije ograničena na jednu religiju i upute za blagostanje sadržane su u mnogim spisima od kojih svi ne "govore vašim jezikom" pa je potrebno pronaći "priručnik" na svom "jeziku".

Ovdje vas pozivamo da pogledate što to u sebi nosi Bhagavad Gita što tisućljećima očarava ljude raznih religija i uvjerenja. Mnogi ugledni pisci, filozofi, akademici, znanstvenici, državnici i ostali uglednici ukazuju na vrijednost ovog teksta, a ovdje su neki od njihovih citata s portala Wikipedia, About.com i Goodreads:

  • Albert Einstein: “Dok čitam Bhagavad Gitu i razmišljam o tome kako je Bog stvorio svemir, sve ostalo čini se suvišnim.” ("When I read the Bhagavad-Gita and reflect about how God created this universe everything else seems so superfluous.")
  • Mahatma Gandhi: "Čini mi se da je cilj Gite pokazati najbolji način za postizanje samoostvarenja." ("The object of the Gita appears to me to be that of showing the most excellent way to attain self-realization.")
    "Kad me proganjaju sumnje i suočavaju razočaranja, a ja ne vidim jedan tračak nade na horizontu, obraćam Bhagavad Gite i pronaći stih me utješiti; Odmah sam početi smijati usred neodoljiv tuge ("When doubts haunt me and disappointments stare me in the face and I see not one ray of hope on the horizon, I turn to the Bhagavad Gita and find a verse to comfort me; I immediately begin to smile in the midst of overwhelming sorrow.")
  • J.W. von Göthe: “To je knjiga koja me je u cijelome mom životu najviše prosvijetlila.”
  • Ralph Waldo Emerson: "The Bhagavad Gita is an empire of thought and in its philosophical teachings Krishna has all the attributes of the full-fledged montheistic deity and at the same time the attributes of the Upanisadic absolute." "I owed a magnificent day to the Bhagavad Gita. It was the first of books’ it was as if an empire spoke to us, nothing small or unworthy, but large, serene, consistent, the voice of an old intelligence which in another rage and climate had pondered and thus disposed of the same questions which exercise us."
  • Herman Hesse: "The marvel of the Bhagavad-Gita is its truly beautiful revelation of life's wisdom which enables philosophy to blossom into religion."
  • Henry David Thoreau: "In the morning I bathe my intellect in the stupendous and cosmogonal philosophy of the Bhagvat-Geeta, since whose composition years of the gods have elapsed, and in comparison with which our modern world and its literature seem puny and trivial; and I doubt if that philosophy is not to be referred to a previous state of existence, so remote is its sublimity from our conceptions."
  • Schopenhauer: “Ovo je najpoučnije djelo i najuzvišenije književno djelo na svijetu.”
    „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u smrti“.
  • Jawaharlal Nehru, the first Prime Minister of independent India: "The Bhagavad-Gita deals essentially with the spiritual foundation of human existence. It is a call of action to meet the obligations and duties of life; yet keeping in view the spiritual nature and grander purpose of the universe."
  • Aldous Huxley: “The Bhagavad-Gita is the most systematic statement of spiritual evolution of endowing value to mankind. It is one of the most clear and comprehensive summaries of perennial philosophy ever revealed; hence its enduring value is subject not only to India but to all of humanity.”
  • Rudolf Steiner: “In order to approach a creation as sublime as the Bhagavad-Gita with full understanding it is necessary to attune our soul to it.”
  • Annie Besant: "That the spiritual man need not be a recluse, that union with the divine Life may be achieved and maintained in the midst of worldly affairs, that the obstacles to that union lie not outside us but within us—such is the central lesson of the Bhagavad-Gītā."
  • Dr. Albert Schweizer: "The Bhagavad-Gita has a profound influence on the spirit of mankind by its devotion to God which is manifested by actions."
  • Wilhelm von Humboldt pronounced the Gita as: "The most beautiful, perhaps the only true philosophical song existing in any known tongue ... perhaps the deepest and loftiest thing the world has to show.
  • Ne postoji nijedan jedini citat uvaženih ljudi koji opovrgava Krišnine upute u Bhagavad Giti, već ih svi samo hvale, stoga bi bilo pametno proučiti što je to što svi tako hvale.

    Bhagavad Gita nije bez razloga toliko slavljena od prosvijetljenih ljudi, no istine koje sadrži toliko su potentne da su kontroverzne. Da bi taj tekst imao moć, mora sadržavati istine koje su suprotne od uvriježenog jer ako uvriježeno nije ljudima pomoglo postići blagostanje, onda će to učiniti ono što nije uvriježeno, samo čovjek mora biti spreman staviti svoj ego po strani i prihvatiti uvjerenja suprotna od svojih. Ako ti tvoja dosadašnja uvjerenja nisu pomogla ostvariti blagostanje, onda je vrijeme da ih mijenjaš. Ako imaš veliki ego, prebacit ćeš krivicu za svoje stanje na druge ljude, stvari i okolnosti i nećeš biti spreman/na promijeniti svoja uvjerenja.

    Uz nekultiviranje vrlina, jedan od najvećih razloga zašto ljudi pate jest neznanje, odnosno kriva uvjerenja (zablude). Neznanje je rašireno jer je kvaka neznanja u tome da onaj koji je pogođen neznanjem to ne zna. Karakter neznanja sprečava ljude nadići se iz neznanja. Kad ne znaš da ne znaš, ne trudiš se saznati. Većina ljudi pati u neznanju pa je velika vjerojatnost da je to slučaj i s tobom, no to se da odmah riješiti ako staviš svoj ego po strani i prihvatiš mogućnost da se i tebi potkralo neznanje. Dokaz tomu je činjenica da ne živiš u blagostanju, ako ne živiš. Tko ne živi u blagostanju, živi u zabludi ili neznanju. Sva sreća, svako se neznanje, uz dobru volju, lako da ukloniti i nadomjestiti znanjem.

    Rubrike

    Kutak za

    Ostalo

    Pridruži nam se

    Pokrovitelji

    Naša top ponuda
    vertikalni baner
    E-tečaj
    "Vrlinologija"
    Inovativni, multimedijalni online tečaj za jačanje vrlina i vještina te za oslobađanje od mana u cilju ostvarenja sreće i uspjeha u životu.
    Opširnije »
     
    E-program
    Blagostanje
    Ne propusti sudjelovati u ovom programu gdje ćeš saznati kako ostvariti i sreću i uspjeh na svim životnim poljima.
    Opširnije »
     
    Akcija
    čarobno drvo
    Čarobno drvo
    Pozivamo te da sudjeluješ u ovoj akciji u kojoj svaki mjesec zajedno jačamo razne vrline, svladavamo pojedine mane i usvajamo korisne vještine.
    Opširnije »

    "Znam da ništa ne znam."
    "Tek sada znam koliko
    malo znam."
    "Jedina prava mudrost je
    u saznanju da ništa ne znaš."
    "Prava mudrost započinje onog trenutka kada shvatimo koliko toga malo znamo o životu, sebi i svijetu oko nas."
    - Socrat
    Nije sve tzv. znanje pravo znanje. U ovo informatičko doba, svi smo preplavljeni informacijama i mislimo da smo dobro upućeni, da znamo puno toga, no ne znamo ono najvažnije. Da znaš, sada bi uživao/la u blagostanju, svom prirodnom stanju.
    Ne mislimo na znanje koje se uči u školi, već na znanje o prirodi stvarnosti i o faktorima blagostanja. To se ne uči u školi, jer da je tako, svi bi školovani uživali u blagostanju i znali razlučiti pravu stvarnost od one pojavne.

    Većina ljudi nije u pravu jer većina ljudi pati. Ako im njihova mudrost nije donijela blagostanje, neće ni tebi. Zato ti treba odmak od savjeta tzv. stručnjaka, doktrina tzv. učenjaka i svih onih koji ne žive u blagostanju. Razlog zašto ne žive u blagostanju su njihova kriva uvjerenja i ako ih i ti prihvatiš, završit ćeš kao oni –praviti se važan/na pred drugima, a u stvarnosti patiti. U Propovijedi na gori Isus nas upućuje da odaberemo onaj put kojim manje ljudi ide - "Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji njime idu".

    Većina ljudi ne čita i ne slijedi upute iz Bhagavad Gite, jer njihov nizak nivo svijesti ne može podnijeti literaturu pisanu na puno višem nivou svijesti. Stoga, da bi se Bhagavad Gitu moglo shvatiti i primijeniti potrebno joj je pristupiti na što višem nivou svijesti, kao što je stanje poniznosti, poštovanja, zahvalnosti, prijemčivosti, razumijevanja, ljubavi, i slično. Tko god se primi čitanja Bhagavad Gite na nižem nivou svijesti, kao što su stanja arogantnosti, nezahvalnosti, pesimizma, kritičnosti ili rivalstva, takvi ne samo da neće ništa shvatiti nego će i krivo (negativno) interpretirati i tako naštetiti sebi, a vjerojatno i drugima. Pa kad čuješ nekoga da "pljuje" po Bhagavad Giti, možeš odmah prepoznati nivo svijesti te osobe i odbiti to.
    Da bi mogao/la uzeti ono najbolje od svega pa i Bhagavad Gite, razumjeti ovaj tekst i primijeniti ga za ostvarenje blagostanja, dovedi se sad u više stanje svijesti kultiviranjem neke od visokovrijednih vrlina.

    Pozivamo te da okreneš novi list u životu i da se držiš znanja koje je prošlo test vremena. Mnoga znanja danas vrijede a sutra više ne. To nisu prava znanja, a svakako nisu ona koja osiguravaju trajno blagostanje. Stoga, probudi se iz hipnoze u koju te uljuljala tvoja okolina i prikloni se onima koji su ostvarili blagostanje, onima koji znaju kako se ono postiže. Mnogi teoretičari imaju dobre namjere, no namjere nisu dovoljne. Ako su oni u zabludi, što govori njihovo stanje koje nije blagostanje, ne moraš i ti biti. Ne dozvoli da te zavedu akademske retorike uvaženih ličnosti koje jedno pričaju a drugo žive, te se okreni pravim vrijednostima i istinama.

    Neke od njih sadržane su u Bhagavad Giti. Nju ne može svatko razumjeti zbog niskog stupnja svijesti. Sam tekst napisan je arhaičnim jezikom koji je većini ljudi odbojan pa se zato već pri prvim stihovima ostave čitanja. Sam je jezik neka vrsta sita i rešeta – prolaze samo oni koji su voljni uzdići se iznad jezične zapreke. Naime, toliko je prepjeva Bhagavad Gite na raspolaganju na internetu da nema razloga da svatko ne nađe interpretaciju primjerenu sebi.

    Na ovoj ćeš stranici dobiti jednu (našu) interpretaciju, a ako ti ona nije po volji, slobodno si nađi drugu, no ne dopusti da te tuđe neprimjerene interpretacije odvuku od istine i uputa za blagostanje - drži se konstruktivnih uputa i interpretacija, a one destruktivne odbij.
    Neke stvari nemoguće je shvatiti izvan konteksta ili ako nisu objašnjene na prihvatljiv način. Oni koji površno prilaze Bhagavad Giti ili u namjeri da joj nađu nedostatke samo zato što je to spis druge vjere, za njih će Bhagavad Gita biti kontraproduktivna i nema smisla da gube vrijeme na nju.
     

    dharma - višeznačan indijski pojam, a u ovom kontekstu označava načela, moralni poredak, etičku dužnost, principe ponašanja...
     

     

     

     

     

     

     

     

    Bhagavad Gita

    Bhagavad Gita sadrži sažet Krišnin, odnosno hinduistički nauk. Za nju Indijci kažu da je to Upanišada nad Upanišadama - u prijevodu rasprava nad raspravama. Iako se radi o raspravi koja se dogodila jako davno i nije izričito nama upućena, poruke koje su tu iznesene toliko su značajne i moćne da bi bilo glupo od nas ignorirati ih samo zato što nismo religiozni ili nismo hinduisti ili smo premoderni da bismo se zamarali staromodnim raspravama. Moć ovog nauka toliko je snažna da nas s lakoćom može dovesti do blagostanja ako ga se pridržavamo. Djelovanje u skladu s tim naukom garantira blagostanje i čak prosvjetljenje.

    Ukratko, Bhagavad Gita, ili u prijevodu Pjesma uzvišenoga, jedna je od epizoda velikog indijskog epa Mahabharate, čiju jezgru čini priča o sukobu dvaju ogranaka iste kraljevske obitelji u plemenu Bharata. Radnja same Bhagavad Gite događa se na bojištu i sadrži razgovor, odnosno raspravu Svevišnjeg Krišne i velebnog ratnika Arjune uoči bitke dva klana jednog plemena, Pandave i Kurave. Do rodbinskog vojnog sukoba došlo je zato što Kurave nisu htjeli ustupiti kraljevstvo Pandavama kojima ono pripada.

    Za Indijce bojno polje Kurukšetra simbolizira duhovno polje dharme na kojemu se zbiva borba između čovjekove više i niže prirode. Pandave simboliziraju one poticaje u ljudskom biću koji čovjeka uzdižu i povezuju s njegovim nebeskim porijeklom. Slušajući Pandave, čovjek izražava ono najbolje u sebi, odnosno živi vrline. Kurave, s druge strane, simboliziraju zemaljski dio ljudskog bića, poticaje koji čovjeka nagone na slijepo pokoravanje vlastitim nagonima i vezuju ga uz materijalno, čime se čovjek nužno izražava kroz mane.

    Rasprava između ratnika Arjune i Krišne na bojnom polju prije same bitke, najmoćnija je rasprava od svih sadržanih u Mahabharati. Kad su znanstvenici kineziološki kalibrirali razne knjige da bi saznali koje od njih imaju moć i koje su najistinitije, ne prema ljudskom sudu, nego prema kineziološkom kalibriranju, onda su došli do toga da, od svih knjiga, Vede, Upanišade, Propovijed na gori i Bhagavad Gita imaju najvišu energetsku vrijednost, što znači da pružaju najviše istina koje omogućuju blagostanje. To znači da ako čitamo i slijedimo ono što je naznačeno u tim tekstovima, i sami ćemo pritom imati visoku energetsku vrijednost koja će nam privući mnoga dobra i omogućiti blagostanje, naročito ako djelujemo u skladu s naukom tih tekstova.

    Kako možete postati prosvijetljeni? Tako da prestanete biti neprosvijetljeni (otkloniti zablude).
    - Dr. David R. Hawkins

    Svatko tko želi ostvariti blagostanje trebao bi se osloboditi zabluda i shvatiti slijedeći nauk iz Bhagavad Gite i primijeniti ga u svakodnevnom životu:
     

    Različite su drevne civilizacije imale jedno zajedničko učenje — besmrtnost duše:

    Grci su i prije Sokrata i Platona vjerovali da duša nastavlja živjeti poslije smrti. Pitagora, glasoviti grčki matematičar iz 6. st. pr. n. e., smatrao je da je duša besmrtna i podložna transmigraciji. Prije njega je Tales iz Mileta, za kojeg se kaže da je najraniji poznati grčki filozof, smatrao da besmrtna duša ne postoji samo u ljudima, životinjama i biljkama nego i u predmetima kao što su magneti, s obzirom na to da mogu pomicati željezo.

    Vjerovanje u zagrobni život bilo je središte egipatskih religija. Egipćani su vjerovali da će duši umrle osobe suditi Oziris, veliki bog podzemlja.

    U Iranu, odnosno Perziji, na istoku, u 7. st. pr. n. e. živio je prorok po imenu Zaratustra po kome je njegovo učenje nazvano zoroastrizam koje također promiče ideju o besmrtnost duše. I drevna su se iranska plemena brinula za duše umrlih tako što su im prinosila hranu i odjeću koje će moći koristiti u podzemlju.

    Predodžba o tome da osoba ima dušu koja nadživljava smrt seže sve do drevnog Babilona. Babel, odnosno Babilon, je bio kolijevka učenja o besmrtnosti duše.

    Besmrtnost duše

    Jedna od ljudskih zabluda (koje sprečavaju blagostanje) o kojoj Bhagavad Gita naročito progovara je ta da je smrt nešto loše ili da je ona kraj života. Smrt ili bojazan od smrti jedan je od vodećih uzroka ljudske patnje. Ljudi pate kad im netko umre ili kad u velikim katastrofama puno ljudi umre ili kad obole od smrtne bolesti ili kad se boje smrti, a pate samo zato što su uvjereni da je smrt nešto grozno i da je time život gotov. Ovo ograničeno i prije svega krivo uvjerenje potrebno je otkloniti ako ne želiš patiti, odnosno ako želiš ostvariti trajno blagostanje. U protivnom, svaki put kad netko umre ili kad su ili si u nekoj smrtnoj opasnosti (uključujući neizlječive bolesti), bit ćeš pogođen i tvoje blagostanje će biti poljuljano.

    Kao što se Isus nije protivio smrti i samovoljno se predao, tako i Krišna u Bhagavad Giti ukazuje na besmislenost briga oko smrti koje su proizvod neznanja o pravoj stvarnosti smrti. Oslobađanjem od zabluda osvještavamo besmrtnost sebe i svih drugih ljudi. Zajedničko svim religijama je učenje o besmrtnosti duše i to vjerovanje omogućuje blagostanje. Ništa, ama baš ništa ne može usmrtiti dušu. Mi nismo ovo tijelo, nego smo mi duše. U Bhagavad Giti, kao i u hinduizmu, duša se naziva atman. Tijelo je samo ogrtač besmrtne duše. Znalcima je besmisleno vezati se uz tijelo, kao što je tebi besmisleno vezati se uz odjeću, pa je njima odbacivanje tijela isto što i tebi odbacivanje odjeće. Ako ne vidiš dalje od nosa, kako se to u narodu kaže, imat ćeš ograničen pogled na stvarnost i nećeš moći uvidjeti pravu prirodu stvarnosti koja nije trodimenzionalna, nego višedimenzionalna. Znanstvenici su već dokazali da postaji minimalno 25 dimenzija. Ako se ograničavaš samo na tri dimenzije, uskraćuješ si blagostanje. Vrijeme je da osvijestiš druge dimenzije, a njihovo će ti poznavanje omogućiti doživljavanje čudesa. Tijelo je trodimenzionalno, no mi nismo naše tijelo, nismo ograničeni materijom pa nema smisla ograničavati se i žaliti za tijelom.

    Poznavanje istinske prirode stvarnosti i čovjeka, njegove duše, njegove moći i vrlina, utječe na to da se ni u jednoj situaciji čovjek ne osjeća nimalo ugroženim. U tom slučaju, što god tebe ili tvoje bližnje snađe - rat, teška bolest, gubitak i slično – ovo shvaćanje o besmrtnosti duše zadržat će tvoje blagostanje ako to znanje primijeniš. Naravno, nije to lako objasniti nekomu tko je desetljećima bio uvjeren u suprotno, stoga je upravo Bhagavad Gita tu, sa svojom čarobnom moći, posebnom energetskom vrijednošću, da u tome pomogne. Jedan od velikana ljudske povijesti, Mahatma Gandhi, to je lijepo objasnio: "Kad me proganjaju sumnje i razočaranja me suoče, i kad ne vidim ni jedan tračak nade na horizontu, obratim se tad Bhagavad Giti i pronađem stih koji me utješi; odmah se nasmiješim usred snažne tuge."

    Kao Krišna, tako je o besmrtnosti duše govorio i Isus i drugi proroci iz Biblije, što ukazuje na istinitost ove teze koju mnogi, koji se boje smrti i oplakuju mrtve, ne shvaćaju, a uzrok neshvaćanja je kultiviranje nižih stanja svijesti pod utjecajem ega. Stoga je rješenje u povisivanju svijesti prema skali svijesti.
    Doktrina o tome da je ljudska duša besmrtna i da nastavlja postojati nakon što čovjek umre i tijelo mu se raspadne (zagrobni život u raju, čistilištu ili paklu) jedan je od kamena temeljaca kršćanske filozofije i teologije.

    Bhagavad Gita se zasniva na raspravi potegnutoj zbog nedoumice ratnika Arjune o ubijanju rođaka koji su se našli na suprotnoj strani u bitci oko kraljevskog nasljeđa. Arjuna ne želi ubiti svoje rođake, odnosno krenuti u bitku, no Krišna ga uvjerava da to nije u redu i da se treba ponašati kao ratnik i učiniti ono što je ratniku dužnost kad se nađe na bojnom polju. Ovo se na prvi pogled kosi s kršćanskim naukom koji zapovijeda "Ne ubij!". Mnogi ostaju na tom površnom shvaćanju Krišnine upute pa je osuđuju i stoga je Bhagavad Gita kontroverzna ali samo za površne čitatelje.

    U biti, Krišna ne zapovijeda Arjuni da ubija rođake nego da izvršava svoju dužnost ratnika i preda se Božjoj volji koja mu je dala ratničku dužnost. Nažalost, u ovom slučaju izvršavanje dužnosti uključuje ubijanje rođaka, no ubijanje nije ustvari predmet, kako se to čini površnom čitatelju, nego je to izvršavanje dužnosti. Izvađeno iz konteksta, Krišnin je savjet za osudu, što mnogi i čine. No oni koji su sofisticiraniji i uđu u dublje razmatranje ovog teksta, spoznat će vrijednost ove upute ispod površne interpretacije. Ne samo Pandave nego i sam Krišna pokušali su nebrojeno puta riješiti spor diplomatskim putem i spriječiti rat, no Kurave nisu htijeli ustupiti pa da se zlo ne bi dalje širilo nije preostalo ništa drugo do bitke.

    Arjunina bespomoćnost, malodušnost, žaljenje i pasivnost stanja su koja ne doliče pravom ratniku pa ga zato Krišna grdi i podsjeća ga na to tko je on po rođenju, dužnosti i u srcu - ratnik za pravednost. Ta Arjunina malodušna stanja pred samu bitku nisu vrline, dapače, stoga i ne čudi što ga Krišna prekorava. Pogotovo ako se uzme u obzir značaj kastinskog sistema Indije ondašnjeg doba, u kojem je Arjuna rođen u ratničkoj kasti i prema tome obvezan je izvršavati ratničke dužnosti.

    "Ne možemo riješiti probleme na istom nivou svijesti na kojem smo ih stvorili."
    - Albert Einstein
     

    Rješenje zahtijeva radikalan iskorak iz onog razmišljanja koje je dovelo do problema. Arjuna je iznio svoj visoko moralan stav iz pozicije iz koje rješenje nije vidljivo. Zbog vjere u valjanost svoga promišljanja, Arjuni se čini da za njegovu dilemu ne postoji zadovoljavajuće rješenje, no on je dovoljno mudar da se u toj situaciji u kojoj on sam ne vidi rješenje obrati mudrijem od sebe, preda utjelovljenju Boga, Krišni, da ga savjetuje, što ovaj i čini najprije rekavši: "Ti žališ one koje ne treba žaliti... Mudri ne žale ni žive ni mrtve." - što se odnosi na odnos prema dualnostima koji je objašnjen malo niže u nastavku.

    Krišna, koji posjeduje istinski uvid u stvarnost (izvan okvira ograničene ljudske percepcije), svjestan je da se rješenje problema neće naći u sferi u kojoj je problem nastao pa on pomiče čitavu perspektivu na način da Arjunini argumenti postanu bespredmetnima. Arjuna se, naime, toliko upleo u svjetovno (materijalno) razmišljanje, u kojem je čovjek tijelo koje živi i umire na ovom svijetu, i u kojem su od najveće važnosti događaji u tom njegovu svjetovnom životu, da mu je posve promaklo ono najvažnije: život u tijelu samo je mali, beznačajni djelić beskrajnog života duše. Zato mu Krišna ukazuje na besmrtnost duša pa tako i onih koje Arjuna ne želi usmrtiti: "Nikad ne bijaše vremena u kojem ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi velmože, niti će biti vremena u kojem ćemo prestati biti." Dakle, ustvari nitko ne umire niti se ikoga može ubiti.

    Viđenje života kao nešto što počinje rođenjem a završava smrću dovodi čovjeka u svakojake zablude i patnje. Iz takvog viđenja mnogi ljudi izvlače zaključak da je tvorac ovog svijeta nemoćan ili nepravedan ili ravnodušan prema životu i dobrobiti ljudi jer dopušta patnju i smrt. Iz Božje perspektive ne postoji smrt (ni rođenje), a patnja postoji ne zato što je Bog dozvoljava nego zato što čovjek vjeruje u smrt, kao i u dualnosti pa se veže uz koješta. Tko vjeruje u te prolazne, površne koncepte često se ljuti na Boga pa mu se zato ne predaje kao što bi trebao.

    Naš svijet ne bi bio za živjeti da nema smrti tijela. Smrt je nužna i prirodna i kao takva bespredmetno ju je oplakivati ili zbog nje ustupati pred svojom dužnošću. Neprimjeren odnos prema smrti posljedica je vezivanja uz ljude i svoje tijelo, o čemu Bhagavad Gita naročito progovara a mi to obrađujemo niže u nastavku.

    Mnogi se ljudi međusobno ubijaju upravo zbog pogrešne pretpostavke o tome da su smrtni. Kad bi se oslobodili te zablude, prestali bi s ubijanjem, vidjevši da je uzaludno. Može se reći da je duši tijelo ono što je čovjeku odjeća; odjeća može propasti ili se istrošiti, našto je čovjek svlači i oblači novu.

    "Ja vjerujem u besmrtnost duše jer imam u sebi besmrtne čežnje."
    - Helen Keller

    Isto tako, smrt tijela je nužna, neizbježna, neminovna i prirodna (neovisno o uzroku i dobi), stoga je besmisleno tugovati zbog toga. Tuguju i brinu se zbog smrti oni koji se vežu uz tijelo (nečije ili svoje) pa je žalost prije svega zbog gubitka veze, a ne zbog smrti ili onoga što je strefilo usmrćenog. Prema tome, žaljenje za smrću je izraz ega, a ne duše. Ego se veže uz tijelo i određene ljude (koji mu pogoduju) pa žali kad se veza prekine. Žaljenje za smrću nekog bića simptom je neznanja istinske stvarnosti koja je temelj života.

    Ovo nadilazi mogućnost spoznaje ljudskog uma, s obzirom na to da ljudski um ne može pojmiti da nešto istodobno jest i nije; on je naučen na međusobno isključive suprotnosti pa mu se čini da pomirenja suprotnosti nisu moguća.

    dharma - višeznačan indijski pojam, a u ovom kontekstu označava životni poziv, određenje, načela, etičku dužnost...

    Dakle, u svom izlaganju Krišna otklanja Arjuninu bojazan da će ubijanjem rođaka i učitelja počiniti teško zlo, mijenja perspektivu i okreće je na Arjuninu dužnost ratnika. Nema za čovjeka bolje i prirodnije stvari od slijeđenja vlastite dharme, a Arjunina je dharma ona ratnika jer je bio rođen u kasti ratnika. Ratnici koji odbiju bitku ili pokažu kukavičluk, bivaju osramoćeni, gube ugled, čast i smisao života.

    Prema kršćanskom nauku nakon smrti duša ne umire, nego odlazi u raj, čistilište ili pakao koji se nalaze u nekoj drugoj dimenziji, a prema hinduističkom nauku oni se nalaze na Zemlji pa se duša nakon smrti ponovno utjelovljuje u uvjetima koji ovise o prošlom životu - to se zove reinkarnacija. Dokazi da je reinkarnacija istinita »
    Stručni tim dr. Hawkinsa kineziološkim je testom potvrdio da je reinkarnacija istinita.

    Iako se u tom smislu kršćanski i hinduistički nauk naoko razlikuju, pitanje je koliko su interpretacije Kristova i Krišnina nauka dovele do ovog razlikovanja i postoje li one uopće u izvornom obliku. Umjesto da se lome koplja o tome tko je u pravu, trebalo bi se radije usredotočiti na smisao iza ovih nauka. Nije toliko bitno rađa li se duša ponovno na Zemlji ili ne, nego je bitnije shvaćanje da je duša, odnosno čovjek besmrtan. Prebiva li duša nakon smrti ponovno u trodimenzionalnom ili u višedimenzionalnom svijetu, marginalno je u odnosu na besmrtnost duše.

     

    Dužnost prije svega

    Druga ljudska zabluda o kojoj Bhagavad Gita naročito progovara ta je da izvršavanje dužnosti nije toliko važno. Ako trebamo izdvojiti jedno jedino učenje iz cijele Bhagavad Gite, onda bi to trebalo biti ono o neizmjernoj važnosti izvršenja bogomdane dužnosti. Jedan od najvećih razloga zašto ljudi ne ostvaruju blagostanje je taj što ne izvršavaju svoju dužnost, a ona se sastoji u obavljanju životnog poziva.

    Nažalost, mnogi ljudi nisu čak ni osvijestili za što su stvoreni, što je njihov životni poziv, odnosno dužnost pa to zato niti ne obavljaju, što objašnjava zašto ne žive u blagostanju. Radi usporedbe, neovisno o stavu prema kastinskom sistemu, u indijskoj kulturi ljudima je, ako ne sad, onda prije, bilo više nego jasno što je njihova dužnost jer je ona bila određena rođenjem prema tome u kojoj su kasti rođeni. Ovisno o tome u kojoj kasti su rođeni, Indijcima je dužnost (bila) da, grubo rečeno, ili a) provode obrazovanje, obrede i zakone, ili b) da budu ratnici, ili c) da budu poduzetnici, ili d) da rade fizičke poslove. Pripadnost jednoj kasti određuje samo rođenje. U takvom društvenom poretku svima je bilo jasno što je njihova dužnost pa su je bez razmišljanja i prigovora obnašali. Danas to više nije određeno rođenjem pa je, nažalost, došlo do toga da većina ljudi uopće ne zna što im je činiti sa životom pa bez smisla prihvaćaju poslove prema prilici i zaradi, umjesto prema onome za što su rođeni (talenti, smisao, naklonost itd.).

    U Bhagavad Giti glavni je junak Arjuna rođen u kasti ratnika pa je prema tome njegova dužnost bila da ratuje, odnosno da u ratu obnaša svoju dužnost ratnika. Kad je zbog spora oko kraljevskog nasljedstva došlo do toga da su se sukobile vojske njegove šire obitelji, iako sam ratnik, Arjuna je posustao u obnašanju svoje dužnosti podredivši svoju dužnost svojim emocijama. Naime, klonuo je jer se našao se u emocionalnoj nedoumici zbog uvjerenja da je neispravno ubijati svoje rođake u korist nasljedstva. No ta se dilema pokazala na neispravnim temeljima, kako će mu Krišna u raspravi nastojati ukazati.

    U detalje ćemo ići u nastavku, no u ovom kontekstu važno je ukazati na to da je raspravom utvrđeno da je čovjekova dužnost prema Bogu nadređena čovjekovoj dužnosti prema obitelji, pogotovo u kontekstu shvaćanja da smrt nije ono za čime je ljudi smatraju, nije ništa loše. Odgovarajući na Arjuninu zbunjenost i moralne dileme, Krišna Arjuni objašnjava važnost ispunjavanja njegove dužnosti ratnika na bojnom polju pa makar to njegovu rodbinu stajalo života. Dakle, i u najekstremnijim situacijama, čovjek treba dosljedno obnašati svoju dužnost.

    Krišna mu je u raspravi nastojao ukazati da se tu u stvari nije radilo o tome treba li poubijati svoju rodbinu ili ne (njihove duše nije mogao ubiti), nego je dublje pitanje bilo to treba li pod svaku cijenu obaviti svoju dužnost ratnika te iskazati odanost Svevišnjem pa čak i onda kad to ne razumije i kad mu se čini da je to neispravno. Pouka priče je da ne treba slušati ljudski um ni srce, nego se treba povinovati svojoj dužnosti i onomu za što je Stvoritelja odredio čovjeka. Arjuna je bio predodređen da ratuje u svrhu izvođenja Božje volje. Čak i onda kad se izvršenje dužnosti protivi volji drugih i vlastitim uvjerenjima i osjećajima, trebalo bi kultivirati vrline kao što su privrženost, posvećenost, predanost i odanost Bogu kako bismo ostali postojani u svom životnom pozivu koji nam je bogomdan (a ne koji izvršavamo u ime Boga ili radi plaće). Mi smo ljudi instrumenti Božje volje koja, između ostalog, ponekad podrazumijeva uklanjanje zla - u ovom slučaju zlokobnog klana Kurava. Krišna je prethodno pokušao diplomatski riješiti situaciju predaje kraljevstva dobrim Pandavama, no Kurave nisu htjeli ustupiti čak ni pred samim Krišnom te nije bilo drugog načina nego da se to riješi bitkom.

    Nesmetano izvršavanje bogomdane dužnosti (a ne proizvoljne dužnosti u ime Boga) moguće je jedino uz potpunu odanost Bogu. Mnogi ljudi krivo određuju što im je dužnost jer slijede naputke ega a ne duše. Vođeni egom shvaćaju da je njihova dužnost ovo ili ono, stoga je važno prepoznati je li odabir neke dužnosti proizašao iz povrede ega ili iz volje duše.

    Ljudski um koji je vođen egom često nam daje razloge i opravdanja zašto ne bismo trebali izvršiti svoju bogomdanu dužnost, stoga je odanost Božjoj volji ono što nas u tim trenucima može spasiti da obavimo svoju dužnost do kraja. Valja napomenuti, nije sve bogomdana dužnost što čovjek zamisli, pogotovo pod utjecajem ega i novca. Ovo je tema za sebe, no u kratkim crtama, ako si rođen(a) izvršavati određenu dužnost (imaš urođene talente i vrline za to), onda to trebaš činiti, čak i onda kad se tvoja obitelj tomu protivi, pod svaku cijenu. U tome je glavna poruka Bhagavad Gite.

    I u biblijskom Novom zavjetu Isus ukazuje na podređenost dužnosti prema obitelji plemenitijoj dužnosti prema Božjoj volji - Matej 8:21-22: "Drugi mu od učenika reče: Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca. Isus mu kaže: Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve." Ova je izjava tim radikalnija kad se stavi u kontekst. Naime, u ono doba u tamošnjem društvu, dužnost sina da pokopa svog oca bila je bezuvjetna. Stoga je Kristov savjet bio isto toliko kontroverzan koliko se čini i Krišnin savjet.

    Uz važnost obavljanja dužnosti, Bhagavad Gita naročito progovara o djelovanju bez očekivanja, odnosno vezivanja uz plodove djelovanja, što ćemo obraditi niže u kontekstu rubrike o nevezivanju.
     
     

     

     

     

     

     

     

     

     

    Odanost, tj. predaja Bogu

    Još jedna zabluda koja sprečava blagostanje jest da nema Boga. Većina ljudi koja ne vjeruje u Boga ima svoja opravdanja za nepostojanje Boga, koja u najvećoj mjeri proizlaze iz razočaranja u Boga, do kojeg je došlo zbog ograničenog pogleda na Boga ili iz krive interpretacije Boga. U čovjekovoj je prirodi da druge mjeri prema svojoj mjeri pa tako i da Bogu daje atribute koje i sam ima pa prema tome osuđuje Boga kako to sam čovjek radi. Lako je izgubiti vjeru u Boga ako se na Boga gleda kao na djedicu s bradom koji sjedi na oblacima i osuđuje ljude i dopušta zlo na svijetu. U takvog Boga ni ne treba vjerovati, nego izravno upoznati istinsku prirodu Boga. Izravno iskustvo Boga moguće je jedino kroz poniznost i predaju Bogu. Nemoguće je upoznati Boga kultivirajući ego. Oni koji ne priznaju Boga, znači da služe svom egu. Tko god ne služi Bogu, služi egu (vragu); trećeg nema.

    Nije lako pronaći djelotvorne riječi koje će prenijeti univerzalne duhovne istine jer je nelinearno nemoguće "upakirati" u linearno kao i apstraktno u konkretno. Kako suvislo izraziti onaj bezuvjetni, bezgranični, bezvremenski, nepojmljiv i nepromjenjiv izvor svega? Bog, Buddha, Allah, Brahma, Krišna, Ahura Mazda, Manitu, Jahve, Jehova, Božanstvo, Stvoritelj, Viša sila, Apsolut...? Svaka riječ, koja nastoji označiti ono što je riječima nepojmljivo, gubi smisao. No ipak, mi ljudi uglavnom trebamo riječi da bismo izrazili svoje spoznaje. Koju god riječ izabrali kao ime tog riječima neopisivog izvora, nije toliko važno koliko je važno spoznati to što se tom rječju misli. Negiranje postojanje sile koja je viša, veća i jača od ljudske je neprimjereno, pogotovo u kontekstu sagledavanja ljudske nemoći u raznim situacijama u kojima je spas donijelo nešto van ljudskog djelovanja ili u kojima prirodne pojave iskazuju svoju nadmoć.

    Svatko tko ima kućnog ljubimca mogao se uvjeriti kako su životinje po mnogočemu različite od nas ljudi, ali isto tako slične nama u nekim stvarima. Našoj je maci često nemoguće pojmiti zašto nešto činimo što njoj ne odgovara, no mi nemamo potrebu da joj se opravdavamo i da joj to objašnjavamo. Ne želimo sugerirati da je odnos životinja prema ljudima isti kao odnos ljudi prema Bogu, nego želimo alegorički ukazati na neprimjerenost izjednačavanja rezoniranja bića na različitim nivoima svijesti. Ljudski um (pogotovo kad je pod utjecajem ega) nema kapacitet razumjeti Boga, baš kao što životinje ne mogu razumjeti ljude ili ljudi ne mogu razumjeti svako djelovanje životinja.

    U jednu ruku, sva živa bića su jedno, a u drugu ruku nemoguće je Boga shvatiti s ljudskim ograničenim umom koji je na nivou svijesti daleko nižem od Boga. Svako atribuiranje Boga je krivo jer je ograničeno. Ljudski um je ograničen, ovisno o nivou svijesti na kojem se nalazi. Um je prepun zabluda, predrasuda, predodžbi i uvjerenja koje nemaju veze s istinom. Um ne može spoznati laž od istine a kamoli puno toga drugog. Koliko puta su ti ljudi slagali ili prevarili te, a da to nisi mogao/la svojim umom ponajprije prepoznati, a potom shvatiti razlog tomu. Ljudski um ne može dokučiti ni čovjeka, a kamoli Boga. I u tom nesrazmjeru umnih snaga čovjeka i Boga, mnogi jednostavno odbace pomisao da Bog postoji jer ga svojim umom jednostavno ne mogu dokučiti i razumjeti.

    U tom smislu pomaže, između ostalih, Bhagavad Gita koja daje uvide u božansku stvarnost, u božansko gledanje stvarnosti, koje je drugačije od ljudskog. U tome i jest moć Bhagavad Gite. Kad bi nam ukazivala na ono što već znamo, na ono što je u granicama ljudskog uma, onda Bhagavad Gita ne bi imala smisla ni moć. Njezina moć upravo je u pomicaanju ljudskog shvaćanja. Tko nije spreman pomicati granice svog shvaćanja, krivo će shvatiti Bhagavad Gitu. Zato i ima mnogo ograničenih kritičara Gite koji su u svom ograničenom razumijevanju shvatili da Krišna potiče ubijanje rodbine i da poučava da se obiteljske razmirice trebaju rješavati ubojstvom. Svatko tko tako nešto besmisleno može i pomisliti, a kamoli izjaviti u javnosti, svojim besmislenim opaskama u stvari govori o sebi - na kojem je nivou svijesti, jer kad govorimo o drugima, uvijek više govorimo o sebi. Dakle, božanski je naum dalekosežniji od ljudskog. Božja providnost nije ljudska. Svatko tko je voljan predati se Bogu, uviđa da postoji mnogo istine u staroj izreci "Čudni su putevi Gospodnji. "

    U Bhagavad Giti uz važnost obavljanja dužnosti nadovezuje se naglašavanje jedne vrline nad vrlinama, koja nije samo predmet Bhagavad Gite nego i Biblije i mnogih drugih velikih religioznih tekstova. Vrlina nad vrlinama koja dovodi do mira i blagostanja je odanost, odnosno predaja Bogu, a da bismo tu vrlinu uopće mogli kultivirati, potrebno je ponajprije vjerovati u Boga (vjera u Boga nije isto što i odanost/predaja Bogu). No da bismo mogli vjerovati u Boga, potrebno je ne vjerovati egu, tj. otkloniti svoj ego. Stoga, oni ljudi koji imaju velik ego ne mogu vjerovati u Boga, a svi oni koji imaju malen ego vrlo lako vjeruju u Boga. Baš kao što u Propovijedi nad propovijedima (Propovijed na gori, Biblija) piše: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.“ Mt. 6:24
    Ego se uvijek ravna po materijalnom i prema tome nas često zavodi. Trebamo se ravnati prema duhovnom, prema onom što nam duša govori jer je ona u skladu s Božjom voljom.

    Jedna od najčešćih pogrešaka pri tumačenju hinduizma je da je to politeistička religija (s više bogova). Hinduizam je zapravo pluralistička religija.  Taj naziv označava da svaka osoba ima jedinstven odnos  s Bogom – Brahmanom. Bez obzira na pojavnost, oblik u kojem ga štujemo, Bog je samo jedan. U hinduizmu postoje tri Božanska principa kroz koje se Bog manifestira i to su: Brahma stvarateljski princip, Višnu održavajući princip i Šiva osloboditelj.  Jedna od najvažnijih karakteristika hinduizma je da Boga ne treba tražiti izvan sebe nego u sebi. Krajnji cilj duhovne prakse je ujedinjenje atme s Paramatmom (duše s Apsolutom/Bogom). - Izvor citata

    Krišna prikazuje sebe kao utjelovljenje Boga, slično kao što to čini Isus u Evanđelju po Ivanu 10:30-38:
    "Ja i Otac jedno smo."
    Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete? Odgovoriše mu Židovi: Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš. Odgovori im Isus: Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.

    Jedno od glavnih učenja Krišne: čovjek se treba odreći osjetilnog zadovoljavanja i okrenuti se Bogu s potpunom odanošću. Jednako tako, jedno od glavnih učenja Krista: "Ljubi Gospodina Boga svoga iz sveg srca svojeg, iz sve duše svoje i iz sve snage svoje".

    Još jedan kršćanski dokaz o važnosti naše spremnosti da se prepustimo Božjoj volji: "...Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji..." (Matej 6:10)

    U budizmu je također ovo učenje o predaji Bogu glavna tema pa sam čin postajanja budistom pretpostavlja uzimanje Bude za utočište. Naravno, pod Budom se ne misli na osobu Siddhartu Gautamu tj. nekog proroka, nego na ono što se u drugim religijama naziva bog ili božanstvo. Riječ „Buda” znači „onaj koji zna” pa "uzeti Budu za utočište" znači predati se božanskoj mudrosti.

    Kako se predati Bogu, kako prepustiti sve Božjoj volji?
    Prihvaćanjem svega kako jest. Odricanjem potrebe za promjenom. Ništa nije dobro ni loše jer je dualnost iluzija, stoga nema potrebe za promjenom koju ego želi. Stvari se mijenjaju prema Božjoj volji i mi se ne trebamo opirati tomu, nego sve prepustiti Višoj sili. Video (na engleskom jeziku) »
    Odanost Bogu znači živjeti u skladu s Božjom voljom. Odanost Bogu iskazujemo kultivirajući bezuvjetnu ljubav i druge vrline.

    Zaključak: prije ili poslije svi mudri ljudi osvijeste ograničenost ljudskog uma i bezgraničnu mudrost Više sile, bez obzira na to kako je tko naziva. Za ostvarenje blagostanja potrebno je mudro se prepustiti božanskoj volji čija je mudrost nepojmljiva ljudskom umu i shvatiti tj. prihvatiti da sve što nam se događa, pozitivno i negativno, jest za nas a ne protiv nas te se ne brinuti, bojati i slično već se prepustiti, predati Božjoj volji, djelovati u skladu s njom pa će se sve u svoje vrijeme posložiti na svoje mjesto.

    Videos: Oprah Winfrey on Surrender + Faith Hill sings "I surrender all" on "The Oprah Show" + Oprah Winfrey's Testimony on How She Surrendered to God
     

     

    "Tko se za radost veže,
    Životu krila reže,
    Tko radost u prolazu cjeliva,
    U svitanju vječnosti prebiva."

    He who binds to himself a joy, Does the winged life destroy; But he who kisses the joy as it flies
    Lives in eternity's sunrise.
    - William Blake
    (prijevod: Talidari)
     

    Zdravlje je najveći dar.
    Zadovoljstvo je najveće blago. Prijatelj od povjerenja je najbolji rod. Slobodni um je najveće blaženstvo.
     


    Ako želiš letjeti, otpusti sve što te opterećuje.

     

     

    Bhagavad Gita 3:19
    Stoga djeluj uvijek bez vezanosti, vršeći svoju dužnost. Djelujući tako,čovjek zasigurno doseže Najviše.

     


    Nevezivanje

    Jedan od najvažnijih Krišninih i hinduističkih nauka, kao i budističkog je upravo o nevezivanju ni uz što. Sva patnja svijeta proizlazi iz čovjekove vezanosti uz određene ljude, stvari, uvjerenja, okolnosti, plodove djelovanja i drugo. Upravo je nevezanost uz sve to put do blagostanja i prosvjetljenja. Već smo ukazali na nevezanost uz svoja uvjerenja, no tu ne bismo trebali stati. U kontekstu Bhagavad Gite najizražajnija je nužnost za nevezivanjem za ljude, poglavito obitelj.

    Ovo bi opet neki koji površno zadiru u temu mogli osuditi pa je potrebno dublje razumijevanje. Naime, glavna tema Bhagavad Gite je Arjunina patnja zbog predstojeće bitke s rođacima koje bi trebao u vojnoj bitci poubijati kako bi on i njegova braća time izvojevali svoj dio kraljevstva. Njegova patnja uzrokovana je njegovom emocionalnom vezanošću uz svoje rođake s kojima je prije dijelio mnoga dobra i od koji su neki bili njegovi dragi učitelji. Kao svakom normalnom čovjeku, u Arjuni je proradila savjest pa je na krilima suosjećanja, ljubavi i drugih vrlina uzmakao pred borbom.

    Krišna ga upozorava da ne smije donositi svoje odluke na osnovi vezanosti, nego nevezanosti jer jedno vodi u patnju, a drugo u prosvjetljenje. Nadalje ga podsjeća na besmrtnost duše i prividnu dualnost koja ga nagoni da razmatra situaciju u ograničenim okvirima kao što su život i smrt, tuga i radost, moralno i nemoralno...

    Krišna mu ukazuje da je nečasno od ratnika da ustukne od svoje dužnosti i da će ga zato svi osuđivati kao kukavicu ako kapitulira, ako se preda. No, mišljenje drugih i nije toliko bitno koliko je bitno izvršavati svoju bogomdanu dužnost. Nadalje, Krišna naglašava Arjuni da se ne smije vezati uz plodove svojeg djelovanja kao što su poraz ili pobjeda, gubitak ili dobitak, već da treba biti uravnotežen i mirno podnositi sve parove suprotnosti kao što su tuga i radost, bol i ugoda kao i sve druge koje su plod djelovanja. Potiče ga da se bori bez želje za stjecanjem kraljevstva ili njegovim očuvanjem.

    "Jednak u radosti i patnji, dobitku i gubitku, pobjedi i porazu, bori se u bitci radi bitke (a ne radi rezultata). Na taj način nećeš počiniti grijeh."
    - Bhagavad Gita
     

    Vezanosti su svojstva niže prirode koja je pod utjecajem neznanja. Kako udio spoznaje Apsoluta u čovjekovu funkcioniranju raste, tako u njegovu djelovanju ima sve manje osobnih pobuda, kakve su primjerice želje i strahovi. Želje dolaze od poimanja prividne oskudice, te prirodne potrebe da se ta oskudica okonča. Onaj tko nije osvijestio svedostupno, beskrajno obilje viših dimenzija, prirodno će imati bezbroj želja, krivo držeći kako će ispunjenjem želja postići ispunjenje svoje unutarnje praznine. Jednako tako, strahovi dolaze kao prirodna posljedica viđenja sebe kao potrebitog, prolaznog i smrtnog bića, koje prirodne i ljudske sile mogu ubiti ili povrijediti. Spoznajom istinske naravi duše kao božanskog bića u beskrajnom obilju okončava se svaka žudnja. Također, spoznajom vlastite sveprožimajuće i neuništive, besmrtne naravi, prestaje svaki strah. Djelovanjem, dakle, iz pozicije neuvjetovane željama i strahovima, okončavaju se sve vezanosti. Tako je moguće savršeno funkcionirati u svijetu, što jednostavno odražava u sebi savršenu božansku narav, znači bez nižih osobina koje uzrokuju vezanost.

    Nevezivanje nije isto što i ravnodušnost; ono je slobodoumnost.

    Uz važnost obavljanja dužnosti, Bhagavad Gita naročito progovara o djelovanju bez očekivanja, odnosno vezivanja uz plodove djelovanja. Svatko bi trebao djelovati bez vezanosti za rezultat, jednostavno slijedeći svoju dužnost (vidljivu iz vlastite naravi). Što znači nevezanost za rezultat? Ako se Arjuna bori iz mržnje ili pohlepe, zato što time želi dobiti nasljedstvo i kazniti prijestupnike, tada njegova borba proizlazi iz tih nižih pobuda i on ostaje vezan za rezultate. Rezultat takvih pobuda je vezanost za sferu niskosti i zbog toga nepoželjno i grešno.

    Ovo je vrlo važna stavka za one koji žele ostvariti trajno blagostanje i čak prosvjetljenje. Ljudi drže po sebi razumljivim djelovanje radi zadobivanja plodova djelovanja. Gotovo nitko ne obavlja svoj posao zato da bi posao bio obavljen, odnosno zato da obave svoju dužnost, nego to čine zato što će im to donijeti prihode, status, unapređenje, pohvale i slično. Kad ne bi bilo tih dobitaka i probitaka vezano uz djelovanje, vjerojatno nitko ne bi dolazio na posao. Dokaz: kad bi ti šef ukinuo primanja i prestao te pohvaljivati, bi li dalje išao/išla na posao?
    Čak i volonteri očekuju neku zadovoljštinu, u protivnom vrlo brzo odustaju - govorimo iz iskustva. Čitava današnja ekonomija zasnovana je na principu djelovanja radi plodova, odnosno radi isplativosti. Zato i dolazi do ekonomskih kriza.

    Stoga je ovo učenje Bhagavad Gite o nevezivanju za plodove djelovanja vrlo kontroverzno i za većinu ljudi nerazumljivo i besmisleno. No, oni koji drže do mudrosti, uviđaju zašto je to vrlo važno za ostvarenje blagostanja. Sama činjenica da nitko tko djeluje zbog plodova djelovanja ne uživa u blagostanju (materijalnom i duhovnom), govori o istinitosti ovog učenja.

    "Nevezanost ne znači da ne smiješ ništa posjedovati nego da ništa ne smije posjedovati tebe."
    - Ali Ibn Abi Talib
     

    Većina se ljudi povodi za novcem i drugim zadovoljštinama prema kojima bira svoj posao, umjesto da bira posao prema svom pozivu (životnoj svrsi). Voditi se za novcem kao pas nije put do blagostanja. Na putu do blagostanja novac je pas i on ide za nama sasvim prirodno sve dok obavljamo svoju dužnost radi dužnosti, a ne radi naknade. Kad radimo svoj posao i općenito djelujemo iz ljubavi i zbog toga što imamo naglašen osjećaj dužnosti, onda će ono što radimo i činimo biti na najvišem nivou, što će na kraju krajeva donijeti svoje dobrobiti, jer po zakonu kauzaliteta, što sijemo, to i žanjemo.

    No, to nije glavna stvar zašto se djelovanjem ne treba vezivati uz plodove djelovanja. Glavno je to što se time eliminira patnja jer plodovi nisu uvijek u skladu s čovjekovim očekivanjima pa je kad-tad nezadovoljstvo osigurano, a time i patnja, što sprečava blagostanje. Djela koja se čine radi koristoljublja dovode do moralnog izopačenja koje sprečava blagostanje.

    Izbjegavanje patnje, odnosno postizanje trajnog blagostanja podrazumijeva djelovanje bez očekivanja i vezivanja za plodove djelovanja. Djelovanjem radi djelovanja i obavljanja svoje dužnosti trebalo bi biti nagrada sama po sebi jer time dobivamo priliku činiti dobra djela i pridonijeti svijetu u kojem živimo. Stavljanje viših načela ispred koristoljubivosti kreira uvjete za blagostanje. Samo promisli kako bi se osjećao/la da ti nije važno što proizlazi iz tvog djelovanja, koliko bi ti život bio lakši, jednostavniji i ugodniji. Borba za život se odvija upravo zato što to ne činiš, što ti je na prvome mjestu zarada ili neka vrsta dobrobiti. Takav odnos prema poslu i djelovanju općenito stvara stres koji je uzrok svih bolesti i konfliktnih situacija, kao i nedovoljnih prihoda. Kada do doprinosa manje držimo nego do prinosa, prirodno je da ne živimo u blagostanju.

    Djelovati treba uvijek iz viših pobuda, a nikad radi stjecanja neposredne koristi. Čovjeka treba u svakom djelovanju motivirati zadovoljstvo, radost zbog vlastite korisnosti svijetu. Treba nas motivirati ljubav prema drugim ljudima. Kad smo utemeljeni u ljubavi i osjećaju za dužnost prema drugima, činimo sve što možemo da bismo drugima bili od koristi i služili im na najbolji mogući način. Kad pružamo drugima veliku vrijednost, prirodno ćemo za to biti nagrađeni na ovaj ili onaj način, pa nema potrebe da nam nagrada bude motiv, već prirodna posljedica.

    Transcedentalno djelovanje prožeto duhom neprianjanja uz rezultate djelovanja omogućava blagostanje.
     


     

     

    Nedualnost - uzdizanje iznad dualne prirode stvarnosti

    Dualistički pogled na svijet ustaljena je praksa onih koji na svijet gledaju površno, isključivo u njegovoj pojavnosti. Pojavnost nije isto što i esencija. Usidreni u mudrosti, kad pogledamo dublje u prirodu svih stvari ovog svijeta, uočit ćemo da apsolutno sve i svatko ima svoj pozitivni i negativni pol, svoje pozitivne i negativne strane, prema zakonu polariteta. Ništa nije uvijek samo jedno ili drugo pa prema tome dualizam (prihvaćanje dvaju suprotnih načela kao temeljnih kategorija stvarnosti) ne može prezentirati istinitost te se nameće monizam kao istinski pogled na svijet. Monizam je stav koji sve pojave svodi na samo jedan jedinstveni apsolutni princip po kojem je sve u svijetu apsolutno i razumljivo samo po sebi i objašnjava se samim sobom, bez kontekstualiziranja, uspoređivanja i postavljanja ičega kao oprečnog pojma ili suprotnosti čemu.

    Onaj tko spozna nedualnu prirodu stvarnosti razumjet će što Krist i Krišna misle kad kažu da su Bog i oni jedno i kad kažu da smo svi mi bogovi ili tzv. "djeca Božja" ili da je Bog u nama. Također se spoznajom nedualnosti uviđa besmislenost pojavnog svijeta, odnosno izvori patnje postaju besmisleni a blagostanje prirodno.

    Kad uvidimo dualnu prirodu svega i svakog ponaosob, možemo se uzdignuti iznad dualizma i time prestati patiti, s obzirom na to da patnja proizlazi iz negativiziranja. Tako, vječna borba dobra i zla, pravednog i nepravednog, kao i svih drugih suprotnosti postaje besmislena. Često je veća korisnost (pozitivnost) u doživljavanju zla nego dobra pa stoga trebamo prigrliti sve doživljaje, bez obzira na pol njihove pojavnosti.

    Uravnoteženost, a ne stalno klimanje između suprotnih stanja (tuga/radost, bol/ugoda itd.) i dualne stvarnosti moguće je, prema Krišni, kad se oslobodimo od želja/htijenja. A to je moguće kad pronađemo izvor zadovoljstva u sebi, umjesto da ga tražimo u izvanjskom svijetu. Krišna kaže da su osvještavanje svoje duše (atman) i odbacivanje želja simultana iskustva, dakle jedno povezano s drugim. Prema tome, uravnoteženost se postiže osvještavanjem toga tko smo uistinu (duša/Jastvo/Sebstvo...- više imena za jednu stvarnost). Kad upoznamo sebe - svoju dušu, dolazimo na pravi, trajni izvor zadovoljstva pa nemamo želje za drugim, prolaznim, nepostojanim izvorima zadovoljstva.

    Uravnotežena osoba neće biti pogođena nedaćama jer neće imati straha niti se ljutiti, zahvaljujući nedualnom pogledu na svijet. Takva osoba prihvaća stvari kakvima jesu pa joj se niti išta sviđa niti ne sviđa. Sve ima svoju svrhu, sve je kako treba biti, bez obzira na to kako se to činilo.

    Uravnoteženi um ima savršenu kontrolu nad osjetilima. Osjetila su snažna jer okreću um prema van. Stoga, kontrolirajući osjetila, tj. upravljajući njima (gospodar umjesto rob osjetila), um treba biti okrenut prema unutra, uviđajući Boga koji prebiva u srcu, kaže Krišna. Nedirnut suprotnostima koje osjetila prenose, uravnotežen um živi u vječnom miru. Uravnotežen um sjedinjen s Bogom slobodan je od svih zabluda. Oslobađanjem od zabluda ostvarujemo blagostanje.

    U Bhagavad Giti ovo je slikovito prezentirano tako da čovjek (Arjuna) u životnim borbama treba upravljati svojim transportnim konjima (osjetilima) uz vodstvo Krishne (Božanskog principa, vozača bojnih kola).

    Besmislenost dualnog pogleda na stvarnost može se uvidjeti u raznim primjerima. Recimo, osuđivati vatru da je destruktivna znači negirati njezinu konstruktivnu moć da nas ugrije. I protivno, hvaleći dobročinstvo vatre, znači negirati njezinu moć da nas spali. Prema tome, vatra nije ni jedno ni drugo i trebamo se uzdignuti iznad svake kvalifikacije.

    Isto tako, kaput nam je prijatelj zimi, a neprijatelj ljeti. A ako se na nekoga ljutimo, koga neki drugi vole, ukazujemo na svoju nemoć uviđanja onog što drugi u njemu vole. Svaka osoba ima u sebi oba pola, negativni i pozitivni pa je bespredmetno i besmisleno nekoga osuđivati ili hvaliti samo zbog jedne njezine strane.

    Nedualnost znači "ne dvoje," koje istodobno znači "ne jedno." Zato se i kaže "nedualnost" umjesto "jedno" ili "jedinstvo". Jer ako postoji jedno, onda postoji i drugo i dvoje. Ako želimo napraviti odmak od dvojnosti/dualnosti, onda trebamo napraviti odmak i od jednostranosti. Sve u sebi sadrži oba pola, pozitivni i negativni, a kojem naginjemo ovisi o nama samima a ne o objektu. Ako smo negativni prema nečemu, stvar je više u nama (subjektu) nego u objektu.

    Moderna fizika došla je do spoznaje da ne postoji promatrač u onom objektivnom, pasivnom smislu u kojem ga ljudi shvaćaju jer je dokazano da je svaki promatrač ustvari sudionik, odnosno da subjektivno utječe na ono što promatra svojim očekivanjima i drugim predodžbama ali i emocijama. Prema tome, promatrač i promatrano nisu dvije neovisne jedinke nego uzajamno povezani i suovisni. Dakle, na višoj razini ništa nije odvojeno od nas. Stoga, ako nas netko iritira, to je samo zato što je dirnuo u nešto u nama što je jednako tako negativno. U zabludi je svatko tko misli da je bolji ili lošiji od drugog/drugih, jer dualnost postoji samo u ograničenom umu koji ne uviđa pravu prirodu stvarnosti.

    Osim toga, ako se ljutiš, ti si ustvari ljutnja. Ako se bojiš, ti si strah. Ako se brineš, ti si briga. I tako dalje. Ne postoji dualnost između subjekta i objekta ljutnje (ili brige, ili straha itd.). Budući da u stvarnosti ništa nije dvojno ni odvojeno, ništa (i nitko) nije naš neprijatelj protiv kojeg se trebamo boriti, uništiti ga ili ugušiti. Ako ugušimo, recimo, ljutnju, ustvari gušimo sebe. Ispravnije je napraviti transformaciju koja je moguća osvještavanjem, posebnim disanjem, smijehom, meditacijom i kultiviranjem vrlina (praštanje, tolerancija, suosjećanje, bezuvjetna ljubav itd.).

    Život je igra puna izazova koji je čine zabavnom i zanimljivom. Bez izazova i kontrasta, kao ni igra, život ne bi imao smisla. Zato ih trebamo prigrliti i uzdignuti se iznad atribuiranja izazova negativnim (ili pozitivnim).
     

     

    Bhagavad Gita 3:11-12
    Zadovoljni žrtvom, bogovi će ti ispuniti želje. Tako se međusobno potpomažući, postići ćete najviše dobro.
    Zadovoljni žrtvom, bogovi će ti dati svako obilje. Ali onaj, tko njihove darove uživa a da ih ne ponudi njima, taj je jamačno lopov.

     


    Žrtvovanje

    Žrtveni se obred ili ritual često shvaća kao obred u kojem čovjek daje nešto Bogu. Time nije svrha učiniti Boga bogatijim, ni čovjeka siromašnijim, nego je to simboličan čin kojim čovjek Bogu iskazuje zahvalnost, poniznost, poštovanje, nevezanost, prepoznavanje izvora blagostanja... Žrtva, stoga, nije izraz koristoljublja ni odricanja, nego predstavlja suprotnost oboma.

    Onaj tko toliko prianja uz stvari, da se žrtvovanjem ne usuđuje odreći ni najmanjeg dijela tih stvari, time pokazuje nedostatak vjere u izvor svojeg obilja te se tako odsijeca od tog izvora i na kraju njegovo obilje presušuje. Onaj tko daje i prima s jednakim veseljem, ne stvarajući ograničenja protoku energije u vidu bogatstva, taj umjesto da osiromaši postaje sve bogatiji. Žrtva je upravo taj faktor, koji u život čovjeka uvodi obilje, jer spremnost na odricanje od dijela vlastitog bogatstva znači uviđanje neiscrpnosti njegova izvora, te takvom afirmacijom vrijednosti svog izvora još jača svoju povezanost s njime. Djelovanje u svrhu žrtvovanja, dakle, predstavlja djelovanje koje oslobađa, izričaj slobode, dok prisvajanje plodova rada jača vezanosti, te uzrokuje siromaštvo i slabost.

    Onaj tko (se) žrtvuje Bogu, odnosno Božjim izdancima, dakle, tko ostaje protočan prema prirodnim silama, i ne zatvara se u sebe niti dobiveno zadržava samo za sebe, ostaje dijelom prirode. Tako prirodni elementi u njemu nalaze izraz te se kroz njega u još većoj mjeri očituju, a on se, u zahvalnosti, sve jače otvara prema njima. Tako u međusobnom skladu s prirodom čovjek napreduje u blagostanju. Čovjek je tada blagoslovljen obiljem, a obilje pak služi sveopćem skladu, jer ga protočan čovjek ne zadržava samo za sebe, nego mu dopušta teći onamo gdje je potrebno. Žrtva bogu, naime, znači i zadovoljavanje potreba elemenata; ondje, gdje osjeti nedostatak, plemenit čovjek usmjeriti će svoje bogatstvo.

    Da bi čovjek nadišao sebe, mora se otvoriti prema većem od sebe, mora u sebe primiti ono što ga nadilazi. Svoj puni potencijal čovjek postiže nadrastanjem sebe jer ograničeni ljudski ego, ako se ne nadiđe, ne može nikad postići ništa osim stagnacije ili pak nazadovanja.

    Bogu trebamo, prije svega, žrtvovati svoj ego. Ego je, takoreći, suprotnost Bogu. Odbacivanje ega kultiviranjem poniznosti predstavljeno je kroz pranje stopala onima koji nas smatraju većim od sebe.

     

    Žrtvujemo se za Boga na razne načine a neki od njih su i volontiranje i doniranje.
     

     

     


     


    Bhagavad Gita 3:36-37
    Arjuna reče:
    Što to tjera čovjeka da počini grijeh, i nehotice, kao da ga na to tjera neka sila, o Varsneya?

    Svevišnji Gospod reče:
    To su želja i srdžba,
    rođeni iz gune strasti. Sveproždirući su uzrok grijeha, i znaj, najveći su ti neprijatelj na ovom svijetu.
     
    Uzrok i otklon grijehova

    Svi se ljudi često ogriješe o Božje, ljudske i prirodne zakone pa ne želeći činiti grijehe, Arjuna je pitao Krišnu što je to što čovjeka tjera da počini grijeh, i nehotice, kao da ga na to tjera neka sila. Na to mu Krišna odgovara da su uzrok želje i srdžba koje proizlaze iz strasti. Želja i srdžba uzrok su Duryodhanina (vođa klana Kurava) vlastohleplja i time ove bitke pred kojom se Arjuna našao. Svatko ima svoje viđenje prauzroka grijeha, po jednima je to neznanje (nepoznavanje prirode stvarnosti), po drugima, ego, po trećima strah itd. Dalo bi se diskutirati o tome, no nema smisla jer se time gubi bit. Želje i srdžba proizlaze po Krišni iz strasti, ali i iz neznanja, po nekima. To se svodi na vječito pitanje što je bilo prvo - kokoš ili jaje. Je li neznanje uzrok strastima ili strasti uzrok neznanju i nije bitno.

    U korist neznanja kao prauzroka grijeha: mnogi žele razne stvari jer su u zabludi da će im to donijeti sreću i druge blagodati. Kratkovidno gledajući to je istina, no dalekovidno i dugoročno to nije tako. Uvidom u pravu prirodu stvarnosti čovjek se oslobađa raznih zabluda pa tako i besmislenih želja i srdžbe. Poznavaoci duhovnih istina nemaju poremećene vrijednosti pa su slobodni od tih uzroka grijehova. Prema tome, uklonimo li neznanje kultiviranjem mudrosti, uklanjamo uzroke grijehova.

    Recimo, ako nas netko povrijedi ili uvrijedi, većina će se ljudi instinktivno naljutiti i poželjeti nešto negativno počinitelju i tako počiniti grijeh. No, oni mudri među nama prepoznat će da se radi o karmi i da su drugi ljudi samo instrumenti Više sile, a ne zlobnici kako se to čini. Isto tako, sve što nas snađe je posljedica nečega što smo sami na ovaj ili onaj način ili prouzrokovali ili nekako pridonijeli tomu. Ljudi koji žive u znanju (a ne u zabludi) preuzimaju odgovornost za sve što ih snađe pa im je besmisleno srditi se na bilo koga ili što. Osim toga, mudri ljudi znaju da sve što nam se dogodi, događa se to za nas a ne protiv nas pa je besmisleno ljutiti se. Pametnije je izvući lekciju i time napredovati na duhovnom putu.

    Kako Krišna kaže (3:39), žudnja (engl. desire) je neprijatelj mudrosti pa su želje uzrok tomu što ljudi umjesto da mudro žive, naklonjeni su grijehovima. Žudnja obmanjuje pa sprečava mudrost. Pod utjecajem želja čovjeku je nemoguće kultivirati objektivnost i mudrost.

    1. duša
    2. intelekt
    3. um
    4. osjetila
       

    Želje su plod osjetila, uma i intelekta, prema Krišninu nauku. Prema tome, tko želi prestati činiti grijehe treba upravljati svojim osjetilima i umom, umjesto da oni upravljaju čovjekom. Cilj je otkloniti sve želje i žudnje koje su uzrok grijehova. Na ljestvici superiornosti prvo su tjelesna osjetila, zatim um koji je superiorniji osjetilima, zatim intelekt koji je superiorniji umu i osjetilima, a najsuperiorniji dio čovjeka je duša koja se još naziva Jastvo, Sebstvo, Više ja, Nadsvijest... Dakle, da bi se upravljalo osjetilima i umom u cilju uklanjanja želja i žudnji, potrebno je djelovati pod palicom duše, onog najvišeg u sebi. Da bi se spriječilo djelovanje pod utjecajem strastvenih emocija, potrebno je djelovati prema unutarnjim, intuitivnim osjećajima koji su jezik duše. Razlika između emocija i osjećaja »

    Dakle, svjesnost da smo duša, a ne samo tijelo i um, te utemeljenost u duši, a ne tijelu, pomaže nam pustiti duši da upravlja našim životom, umjesto da to čine dijelovi naše niže prirode (intelekt, um, osjetila). Živeći duhovnim životom, pod utjecajem duše a ne tjelesnih osjetila, uspijeva se otkloniti želje i žudnje, a time i grijehove.


    Put do savršenstva

    Svatko tko želi postići savršenstvo i dostići svoje uzore, treba se osloboditi prije svega vezanosti, straha i srdžbe. Da bismo to postigli, potrebno je osloboditi se nekih drugih slabosti/mana. Sve u svemu, put do blagostanja put je oslobađanja od slabosti/mana, odnosno put vrlina. Ovisno o tome kako komu više odgovara, svatko može odabrati želi li se usredotočiti na oslobađanje od mana ili na pojačano kultiviranje urođenih vrlina (sve su vrline svakome urođene). Svoj put ili proces možemo nazvati putom oslobođenja ili detoksikacije duha ili pročišćenja. Senzibilizirajući se za utjecaj vrlina za blagostanje, jačamo svoje vrline čime automatski oslabljuju mane ili se čak oslobađamo njihova utjecaja.
     


     

    Bhagavad Gita 4:13
    Krišna:
    "Ja sam stvorio četiri kaste prema podjeli svojstava i djelovanja."
     

     

    Bogomdana klasna podjela

    BG 4:13 - U Indiji postoji kastinski sustav koji je u davna vremena bio strogo definiran i pridržavan a danas je uloga pripadnika pojedinih kasta zapostavljena ponajviše zbog pritiska brojčano većih nižih kasta. Krišna kaže da je on stvorio podjelu na četiri kaste, prema tome ona je bogomdana i ima smisla. Većina ljudi ne razumije i ne prihvaća ovu podjelu na kaste pa je i osuđuju, no to su oni koji ne čitaju Božje objave ili ih ne razumiju.

    Kao što postoje četiri godišnja doba, svako sa svojom ulogom u prirodi, tako postoji podjela uloga u društvu, ovisno o nivou svijesti ljudi. Podjela postoji zato da bi ljudima bila jasna njihova uloga i dužnost u društvu, a ne da bi ih se time bilo veličalo bilo ponižavalo. Slično indijskim kastama, u Europi postoje staleži na čiju podjelu oni kojima je svjesnost na nižem nivou gledaju s istim prezirom. Stalež je grupacija ljudi koji imaju isto zvanje ili pripadaju istoj društvenoj klasi [vojnički stalež; plemićki stalež; svećenstvo; radnička klasa].

    Indijske četiri kaste su: brahmani (svećenstvo, prosvjetitelji), kšatrije (ratnici, borci za prava), vaišije (gospodarstvenici) i šudre (fizički radnici). One su prisutne i kod nas pod drugim nazivima.

    Šudre djeluju primarno prema tjelesnim osjetilima, njihov je um nerazvijen pa djeluju iz neznanja i nižih pobuda, ponajprije onih za samoodržanjem, produljenjem vrste i zadovoljenjem osjetila. Naravno, takvih ljudi ima puno i kod nas i neprimjereno je takvima dati vladarsku ili gospodarsku ulogu. Također, takvima je teško razumjeti stremljenja i poduzimanja onih koji se vode dušom a ne tjelesnim porivima/zadovoljstvima. Fizički radnici najčešće nisu uopće u stanju pojmiti čime se fakultetski obrazovani ljudi bave, koji je doseg njihova razmišljanja, te i ne teže njihovu mjestu; mnogi od njih ionako drže kako su fakulteti beskorisna stvar koja služi ponajprije ispraznom umovanju dokoličara koji žive od tuđeg rada. Budući da su ljudi skloni suditi po sebi, fizički radnici, koji ispunjenje nalaze u teškom radu, a zadovoljenje u hrani, seksu i nogometu, također projiciraju svoje motive na druge ljude pa drže da svi dijele njihova ograničenja te da jedino fizički rad drže vrijednim i pravim radom. Tragediju koja nastaje kad tako primitivni umovi dođu do vlasti nad državom imali smo prilike iskusiti u komunističkim režimima. Tada se doslovno događalo da su pripadnici radničkog sloja, proleteri (u rimsko doba građani najniže klase), dospijevali na visoke funkcije i terorizirali intelektualce. Nesposobni pojmiti vrijednost misaonog rada, obespravljivali su intelektualce i tjerali ih na “pošteni rad” u tvornicama i na poljima. Naravno, ova klasa ljudi ima svoje kvalitete i njihova je uloga u društvu neprocjenjiva i važna. Problem nastaje jedino kad se uloge miješaju.

    Vaišije djeluju radi zgrtanja dobiti, stjecanja materijalne koristi i pribavljanja osjetilnog zadovoljstva. Također je neprimjereno takvima dodijeliti vladarsku ulogu, no svejedno je kod nas uobičajeno političarima iz gospodarskog miljea davati visoke pozicije u vladi. To što se poslije ispostavi da su vođeni pohlepom karakterističnom za njihovu klasu potkrali poreznike čudi samo one koji ne razumiju stvarnu klasnu podjelu. Za lošu vladu nisu toliko odgovorni sami koristoljupci, koliko smo odgovorni mi koji smo im dali poziciju u vladi koja takvima nije primjerena. Prema tome, ubuduće nemojte glasovati za one koji su "vaišije" po prirodi i određenju.

    Kšatrije djeluju iz strasti vladanja u vrlini. To su ratoborni pojedinci koji se bore za pravednost ili neku drugu plemenitu svrhu. To su vojnici, policajci i vladari.

    Brahmani djeluju iz vrline usmjerene prema djelovanju. To su duhovno usmjereni ljudi.

    Hinduistička tradicija dijeli svrhe djelovanja na osjetilno uživanje, korist, pravednost i oslobođenje, odnosno na tzv. kamu, arthu, dharmu i mokšu. Prema takvoj podjeli, šudre djeluju ponajprije radi osjetilnog uživanja, vaišije djeluju ponajprije radi materijalne koristi, kšatrijama je primarni motiv kod djelovanja pravednost, dok brahmani teže ponajprije oslobođenju, odnosno postignuću duhovnog savršenstva. Ova je podjela, dakako, gruba i velikim dijelom proizvoljna, ali govori o tome da svi ljudi nisu jednaki, nego među njima postoje podjele po duhovnoj razvijenosti, a tu različitost u svakom slučaju treba uvažiti u praksi. I sami svi uviđamo kako razni ljudi teže različitim ciljevima, što ovisi o njihovoj razini svijesti, a svaku analizu koja pokušava takvu činjenicu zanemariti trebamo odbaciti kao redukcionističku, odnosno kao onu koja pokušava pretjerano izjednačiti i pojednostavniti stvari zanemarivanjem bitnih aspekata. Dakle, možemo vidjeti kako se životne težnje fizičkih radnika te njihovi misaoni procesi u velikoj mjeri razlikuju od težnji i misaonih procesa učenih filozofa i teologa.

    Zbog različitih potreba društva od iznimne je važnosti da postoje različite klase ljudi. Kad bi svi bili, recimo, kao brahmani, ne bismo imali ljude u proizvodnji, naprimjer. Svaka klasa ima svoju veliku vrijednost i besmisleno je tvrditi da je neka klasa ljudi vrednija od druge. Klasifikacija nema hijerarhijsku svrhu, već praktičnu. Svi ljudi nisu jednaki ali svi imaju jednaku visoku vrijednost kad obavljaju svoju dužnost. Svatko je slobodan prepoznati svoju bogomdanu dužnost (svrhu, misiju, poziv) i klasu i u okviru nje pronaći svoje ispunjenje i blagostanje.

    Arjuna je pripadao kasti kšatrija te je bio uzor ratnicima po svojoj vještini, hrabrosti, odlučnosti, plemenitosti i ostalim vrlinama. Kad bi on svojim primjerom propustio stati na kraj zlu, tada bi i sam smisao postojanja ratničke kaste došao u pitanje. Ako bi se to dogodilo, čitavo bi društvo postalo ranjivo pred različitim vrstama neprijatelja. To je razlog zašto je Krišna poticao Arjunu da se bori, makar i pod cijenu ubijanja rodbine koji su stali na stranu zla.
     

     


    Narav

    BG 4:14 - Jednako kao što Sunce, bez kojeg nema života na Zemlji, nije uključeno u djelovanje na njoj niti djeluje iz želje za nečim, nego njegovo zračenje predstavlja jedino odraz njegove naravi, tako i Bog ne stvara svijet djelovanjem, nego svojom prirodom/naravi. Jednako tako i čovjek kreira životne uvjete svojom prirodom a ne djelovanjem. Djelovanje je samo odraz čovjekove prirode. Ono proizlazi iz karaktera osobe.

    Što smo više nalik na Boga to nam je blagostanje (duhovno i materijalno) prirodnije stanje. Dakle, sve možemo postići ne toliko djelovanjem, koliko svojom naravi, odnosno vrlinama. Dovoljno je da zračimo pozitivnošću da bismo uspjeli u životu. Većina ljudi obolijeva zbog samonametnog stresa koji proizlazi i zabluda da moraju napraviti ovo ili ono. Većina stvari može se riješiti i bez djelovanja ukoliko je čovjekova priroda odraz božanske.

    Mnogi se ljudi previše zamaraju krivim predodžbama da moraju saznati i naučiti mnogo toga te potom obaviti milijun stvari kako bi ostvarili vrhunske poslovne rezultate. Zbog toga se mnogi pogube i odustanu. Prava istina nema veze s tim predodžbama. Istina, mnogi koji su puno učili i radili, ostvarili su razne uspjehe, no ti su uspjesi kratkog vijeka i varljivi. Također, ima mnogo onih koji su puno učili i radili, no svejedno nemaju uspjeha u poslu. Prema tome, kao ni blagostanje, trajni uspjeh nije rezultat djelovanja nego bivanja. Stupanj našeg blagostanja određuje ono što jesmo, a ne ono što činimo.

    Recimo, ljudi u prodaji nastoje učiniti sve kako treba kako bi ostvarili prodajnu kvotu pa se usredotočuju na djelovanje a propuštaju bit - bivanje. Najkvalificiraniji i najmarljiviji prodavač nije nužno i najuspješniji, kako smo se svi imali prilike uvjeriti. Visoko obrazovanje i prekovremeni rad nisu faktori po kojima kupci donose svoje kupovne odluke. Možemo se jako namučiti oko nekog kupca/klijenta, uložiti silno vrijeme da zadovoljimo njegove prohtjeve, no time nećemo ništa postići ako mu nismo simpatični. Svaki iole upućen prodavač već zna da u stvari prodaje sebe a ne svoj proizvod ili uslugu. Prema tome, odlučujuće su naše vrline a ne naše djelovanje.

    Budi kao svjetionik koji i bez djelovanja, samim svojim prisustvom osvjetljava drugima put. Svojim svijetlim, pozitivnim karakterom utječi na pozitivne promijene u svom životu kao i u životima drugih. Aktiviraj i kultiviraj svoje urođene vrline i njima ostvari blagostanje. Put do blagostanja je popločan vrlinama.

     

     

    Bhagavad Gita je vrlo kompleksna studija koju je nemoguće obraditi u jednom članku. U ovom članku obrađeno je četiri od 18 poglavlja. Nastavak slijedi, no bit će objavljen u Kutku za članove. Učlani se ako želiš pristup daljnjem ekskluzivnom sadržaju. Napomena: ovo još nije dostupno.

    Ovo, kao i svako drugo komentiranje Bhagavad Gite, nema jednaku vrijednost kao sama Bhagavad Gita pa svakako preporučujemo da je pročitaš iako je mnogo izgubljeno u prijevodu.

    The Bhagavad Gita aplikacija »

    Videoprilozi:

    Full Bhagwad Geeta- English Subtitle »
    The Bhagavad Gita - Kids Animation Cartoon Movie »
    Mahabharat - Full Animated Movie - English »

    Neke od nagradnih knjiga:

      
    obje na engl. i hrv. jeziku

      

    +

    puno drugih knjiga, kompozicija i ostalog što povećava nivo svijesti i time pridonosi ostvarenju blagostanja

    Kako je naša namjera poticati ljude da kultiviraju vrline i tako svima pomoći ostvariti blagostanje, materijalno i duhovno, često organiziramo nagrade za djelovanje koje je u skladu s time. U ovom slučaju nagrađujemo sve koji potvrde ili se zavjetuju da će nastojati kultivirati vrline, tj. izbjegavati mane koje su navedene u kontekstu ove Rasprave nad raspravama.

    Nagrada je dostup većini kalibriranih literarnih, glazbenih i umjetničkih djela (linkovi za preuzimanje većine djela) za koje je znanstveni tim slavnog liječnika psihijatra i kineziologa, David R. Hawkins izjavio da se radi o djelima koja svojom visokom energetskom vrijednošću omogućuju korisnicima da ojačaju svoje energetsko polje privlačenja. Čitajući, slušajući, gledajući i govoreći navedeno čovjekov organiziram postaje snažniji i utječe na pozitivne odluke i djelovanja koji dovode do blagostanja. Lista kalibriranja »
    Usto, prilažemo znanstveno-popularnu knjigu Dr. Hawkinsa "Moć vs. Sila" na engleskom jeziku ("POWER vs. FORCE"), koja sve objašnjava kako vrlinama povećavamo svoju energetsku vrijednost koja utječe na privlačenje zamišljenog a time i blagostanja.

    Nagradu možeš osvojiti na jedan od dva načina:
     
    bullet  Klikni dolje na narančasti gumb "Potvrđujem" ako se obvezuješ da ćeš nastojati kultivirati vrline i izbjegavati mane koje su navedene u kontekstu ove Rasprave nad raspravama.
    bullet  Pošalji e-mailom link na ovaj članak, uz nekoliko rečenica srdačne preporuke, istodobno trima osobama i nama, i šaljemo ti nagradu.

    Ovo nije zakletva, nego odluka ili zavjet kojom nikomu drugom osim sebi otvaraš vrata za blagostanje. U protivnom, ako to ne učiniš, odričeš se trajnog blagostanja. Potvrđivanjem ništa ne obećaješ nego se obvezuješ na nastojanje. Tvoja će te savjest ovim povodom svakodnevno poticati da se toga što više držiš. Ako nisi ovog časa spreman/na obvezati se na nastojanje, a želiš osvojiti nagradu, možeš je s lakoćom osvojiti ako ovaj članak srdačno preporučiš drugima - time ne samo da osvajaš nagradu nego i pridonosiš tomu da ljudi iz tvoje okoline dobiju priliku saznati što im treba za ostvarenje blagostanja i da naš svijet postane bolji jer će više ljudi češće kultivirati vrline i izbjegavati pasti u napast svojim manama.

    Imaš li čvrstu namjeru držati se uputa iznesenih u Bhagavad Giti?


    Srodan sadržaj  
    Članak Životne škole:
    Članak Životne škole o univerzalnim zakonima:
    Prijava  
    Članstvo
    Prijavi se na našu mailing-listu primatelja besplatnog e-magazina Životne škole kako bi povremeno dobivao/la najnovije korisne sadržaje i poklone! Nećeš požaliti. Pogledaj sve pogodnosti prijavljenih korisnika »

    ocjene

    Besplatni e-magazin

    E-mail adresa:

     
    arrow  upis
    Pridruži nam se!
    Postani naš član!
    Svojim učlanjenjem pridonosiš jačanju vrlina u društvu i dobivaš mnoge fantastične pogodnosti koje su opisane na stranici s prijavnicom i ostalim detaljima:
    Opširnije »

     

     

    Poznaješ li nekoga komu bi dobro došlo da pročita ovaj članak?
    Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
    Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima.
    Još jedno dobro djelo za danas :-)

    Ako ti se sviđa ovaj članak, molimo potvrdi to klikom: 


     

     

     

    Poruka za  
    urednike
      Dopuštamo objavljivanje ovog članka pod uvjetom da navedete autora, izvor i link.
      Molimo vas da nas obavijestite kad i gdje ćete članak objaviti - kontakt.
    Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
    Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari