Print Friendly and PDF

Čarobno drvo
autor: Talidari

U ova dva ulomka iz romana "Čarobno drvo" saznajte sve o čarobnom
drvetu koje ispunjava sve želje i daje odgovore na sva pitanja.

[ ulomak koji prethodi ovome -Čarobne riječi »
radnja ovog ovdje ulomka se odvija u Kanadi - razgovor Magde s jednim milijunašem nakon uvodnog predavanja za njegov seminar]

Nakon što mu je rekla da nema novaca za seminar, povukao ju je u stranu i rekao: – Hoćeš znati pravu istinu kako sam se stvarno obogatio?
S obzirom na to da joj se prvi puta u životu obratio jedan milijunaš, u modusu neudane djevojke palo joj je na pamet da je šteta što nije obukla haljinu, ali samo je kimnula glavom jer je čovjek čekao na njezin odgovor.
– Sve ono što si vidjela na ekranu, svo moje bogatstvo, sve mi je to palo s drveta.
Nije ga shvatila: – Kako to mislite, gospodine?
– Slušaj me dobro. Ovo što ti govorim tajna je koju sam otkrio samo nekolicini ljudi, zato što svi ostali nisu u stanju to dokučiti. U tebi sam primijetio posebnu iskru koja će ti, nadam se, pomoći shvatiti.

   Nije mogla vjerovati vlastitim ušima. Da netko njegova kova kaže da je ona nešto posebno, vau! Na licu mjesta narasla je koji centimetar i sva zablistala. Bio je to jedan od onih trenutaka u životu kad se osjećala većom od samog života, kao da se cijeli svijet okretao oko nje; svakako jedan od onih trenutaka koji će zauvijek ostati urezan u njezinom sjećanju jer je imao, blago rečeno, nesvakodnevan učinak na nju, ali najviše zbog onog što je uslijedilo. Jasno, bila je pod velikim dojmom i imala snažan osjećaj da se našla u pravo vrijeme na pravom mjestu. Bilo je nešto u tom čovjeku, nešto čarobno, kao da je s drugog planeta ili tako nešto. Tko zna, možda ima nešto i u tome da je prvi put u životu srela licem u lice jednog Kineza i jednog milijunaša, i to još oboje u jednoj te istoj osobi.
Akcija
čarobno drvo
Čarobno drvo
Pozivamo vas da sudjelujete u akciji u kojoj svaki mjesec zajedno svladavamo pojedine vještine i usvajamo korisne vrline.
Opširnije »
   Misli su joj se rojile kao pčele kad ga je čula da izgovara: – Slušaj, postoji jedno čarobno drvo pod kojim se ispunjava svaka želja. Savjetujem ti da ga svakako potražiš ako želiš ostvariti svoje snove. Tako sam ja došao do svega što imam, vjeruj mi.
Nije imala razloga da mu ne vjeruje, tako da je zagrizla udicu. Uostalom, što ima od toga da joj laže?! Po običaju, znatiželja je prevagnula pa ga je upitala:
– A gdje se nalazi to drvo?
– E to ti ne mogu reći, jer moraš to zaslužiti svojim unutarnjim vodstvom i vrlinama. No znaj da je bliže nego što misliš – rekao je sav ozbiljan.
– Znači da je ovdje negdje u Kanadi? – nije odustajala, nadajući se da će pročitati 'da' ili 'ne' na njegovom izrazu lica. Ali on je znao kako igrati ovu igru​​, sudeći prema njegovom bezizražajnom licu.
– Moram ići, čekaju me. – reče ugledavši u blizini jednog od suradnika kako pokazuje na sat – Čuj, to drvo nećeš nikad pronaći ako budeš tražila na uobičajen način, postavljajući uobičajena pitanja. Moraš dobro otvoriti oči i uši, a ne poput drugih, koji hodaju otvorenih usta a zatvorenih očiju i ušiju; budi drugačija od svih i budi odvažna. I još nešto vrlo važno: nemoj ovo nikome reći, zadrži to za sebe, barem dok ga ne pronađeš; inače ćeš imati teškoća da ga nađeš. Drugi će ti samo prekinuti čaroliju. Sretno! – reče i odjuri dalje.

   Ostala je paf i stajala kao ukopana još neko vrijeme, ne znajući što da misli o svemu tome. 'Kaj se to sad zbilo?' misli su se kovitlale 'čarobne riječi, čarobno drvo... Tko je taj čovjek? Čarobnjak ili što?' Bilo je nešto čudnovato u zraku...

[ sljedeći ulomak koji objašnjava više o Čarobnom drvetu, radnja se odvija u Zagrebu]

ĆĆao, ja sam Demir. Čujem da ideš sljedeće sedmice za Istanbul – obrati joj se on s naglaskom.
– Nisam još odlučila –odvrati Magda nezainteresirano. Nije je se nimalo dojmio, onako nenaočit, gotovo ružan, kose koja je zasigurno vidjela bolje dane. Pretpostavila je da bi mogao biti u srednjim tridesetima.
–Istanbul je cool, rekao bih jedno od onih mjesta koje ili voliš ili mrziš. Nema između – nastavi on, s blagim osmijehom i odsutnog pogleda u kojem su se zrcalile daljine jer je očigledno koračao dolinom sjećanja. – Siguran sam da će ti se svidjeti, ima toliko toga za pružiti onima koji su otvoreni.
– Kojim si povodom bio tamo? –  nije marila, ali upita ga reda radi. Bila je znatiželjna jedino o Istanbulu.
– Ne znam, bona, što bi ti kaz'o. Recimo da se radilo o misiji.
Zaintrigirao ju je svojom zagonetnošću: – Kakvoj misiji, ako smijem pitati?
– Smiješ, al' ne znam dal' ti smijem odgovoriti – odvrati joj snižena glasa.
To ju je još više zagolicalo: – Zašto ne bi smio?
– Jer odgovor nije onakav kakav bi mogla očekivati. Mog'o bi te zabezeknut pa čak ti i život promijeniti – fiksirao ju je pogledom dok je izgovarao riječi.
Magda pomisli kako je tip uvrnut. Naravno da nije htjela biti više zbunjena ni uznemirena nego što je bila, ali ovakvu opomenu nije mogla pustiti da prođe samo tako: – Pretvorila sam se u uho.
– Išao sam tamo pronaći Sufi mistika koji bi me poučio surfanju – rekao je to kao da je rekao ne znam što, kao da oklijeva reći neku veliku tajnu.
– Daj ne zezaj! – ismijala je ideju. Koliko je znala, sufiji nisu surferi i u Istanbulu se ne može surfati. – Ne bi li trebao učiti surfanje od surfera u surferskoj zemlji?
– Naravno, ali samo tehniku, ne i principe. Duga je to priča, no skratit ću ti je. Moja je misija bila da nađem jedno tajno drvo, a da bi ga pronaš'o, mor'o sam svladati prvo neke nadnaravne zloduhe koji su, recimo to tako, čuvali pristup njemu. Mislio sam da ću najbolje naučiti ovladati njima učenjem ovladavanja velikih morskih talasa, s obzirom da je surfanje moja strast. Meni ti je daska za surfanje k'o leteći ćilim. Principi za prevazilaženje prepreka svuda su isti, bilo da se radi o talasima, zlodusima, ljudima ili bilo čemu drugom. Nadmetanje s morskim talasima me je poučilo mnogo o tome kako prevladati svaku životnu teškoću, kako održati ravnotežu i stajati čvrsto kroz životne plime i oseke. O principima koji su podloga surfanju, kao i svemu drugom u životu, naučio sam najviše od svog Sufi majstora. Kao i svaki sport, surfanje se izvodi više srcem i umom nego mišićima. Zato sam i trebao trenirati svoj um i srce. Surfanje je za mene prilično mistično iskustvo pa zato i mističari kao što su Sufiji mogu razumjeti kako se pritom osjećam.
Bio je skroz u pravu, odgovor ju je zbilja zapanjio, no istodobno su njegove riječi bile muzika za njezine uši. Tajno drvo! Polako joj se sve počelo vraćati. Nije bila sigurna je li tajno drvo koje je spomenuo ono čarobno drvo za koje je čula od Kineza ili je on samo bio neki šumar ili botaničar. Nije se mogla suzdržati pa navali na njega: – Rekao si tajno drvo. O kakvom se drvetu radi?
Primijetio je da se uzvrpoljila pa joj je odgovorio bez odgovora: – De, bona, nemoj me više ispitivat'. Ubij me, al' ne mogu ti to otkriti; nije za svačije uši, povjerljivo je. Ako ti otkrijem, morat ću te ubiti – samo se šalio.
– Ozbiljno te pitam, radi li se o čarobnom drvetu koje ispunjava sve želje?
Sad je on bio taj koji se zapanjio: – Ti znaš za njega?
– Čula sam za njega, ali to je sve. Hoću reći, nisam ga tražila – objasnila mu je.
– Što, bona, nisi? Šta je, ne vjeruješ?
– Ma nije to. Ne znam. Možda. Ustvari, drugi su me odgovorili.
– Kontam. Nisi se držala pravila tajnosti. Rekla si drugima i time prekinula čaroliju – primijetio je.
Pa sad, ovako kako je on to protumačio, imalo je smisla. Posložili su joj se lončići u glavi. Odjednom joj je bilo jasno da je, kako kaže, fakat prekršila pravila time što je svima izbrbljala, što nije zadržala za sebe kako joj je Kinez i rekao. Diskrecija joj očito nije bila jača strana. U ono vrijeme to nije shvatila, ali je napravila veliku grešku kad se drugima povjerila jer im je tako dala priliku da je odvrate od njenog nauma. Raspravljajući previše o toj stvari, oslabila je njezinu postojanost. Baš kao da je prekinula čaroliju. Zapanjila se ovim saznanjem, tim više što pred sobom ima osobu koja zna više o svemu tome.
Oči su joj zasjale kad mu se ovog puta obratila s usklikom: – Ideš! Ti znaš za to drvo? Jesi ga pronašao?!
– Jesam, ali nažalost nisam bio skroz spreman, kontaš, i zato mi je nanijelo više štete nego koristi – zvučao je potišteno, a pogled mu je skrenuo ustranu. 
– Kako to misliš? Kol'ko znam to drvo ispunjava sve šta zaželiš, šta nije tako?
– Ma je, u tome i jest problem - ispunjava ama baš sve želje. Nisam bio dobro opremljen, pa tako ni pripremljen kako treba kad sam se našao pred njim.
– Ne kužim. Šta se dogodilo?
– Hm, ajde da te 'vako pitam, deder mi reci jesu li tvoje misli i želje vazda pozitivne?
Malo je promislila i onda prozborila: – Pretežno jesu, čini mi se. Al' znam na kaj ciljaš. Ne ispunjava samo dobre želje, nego i one loše.
– U tome je štos, ispunjava ama baš sve želje, sve što ti padne na pamet – naglasio je riječ 'sve''sve' – zato ti treba oprema koja bi ti omogućila iskristalizirati prave želje.
– Nemoj me krivo shvatiti, ali kako je uopće moguće da neko drvo ispunjava želje? Moraš priznati da to nema smisla i da zvuči poput bajke o zlatnoj ribici ili Aladinovoj svjetiljci.
– Imaš pravo. Krivo sam se izrazio. Ustvari drvo i ne ispunjava želje, nego se želje ispunjavaju pod njim, ako me kontaš. To drvo valjda ima posebno čistu energiju i svaki čovjek koji ga uspije pronaći mora biti pročišćen pa se zato pod njim događaju čuda i sve je moguće.

  Ovaj ju je razgovor jako zaintrigirao i bila je više nego sigurna da neće ponoviti njegove greške. Zablenula se u Sarajliju kao da je kakva kristalna kugla kroz koju bi mogla proviriti u carstvo odgovora. S obzirom na sve, promijenila je ploču i bila ne samo obazriva prema njemu nego i skroz umiljata kad je zavapila: – Demire, moraš mi otkriti o kakvoj se to opremi radi, please, please. Obećajem da neću napraviti iste greške.
– Dašta ćeš. Al' svejedno ću ti reći, kad već ionako znaš za njega. Oprema i nije nikakva tajna. Bilo bi ti najbolje da sve zapišeš, da slučajno ne zaboraviš.
  Toliko je bila uzbuđena da je skroz zaboravila na problem oko odluke za Istanbul. Odmah je našla papir i olovku i dobro se namjestila.

– Dakle, trebat će ti karta blaga i oprema - nekoliko ključeva i tovar oruđa. Karta blaga će ti dati smjernice kako doći do čarobnog drveta, a oprema su vrline potrebne za hvatanje ukoštac sa svim napastima i preprekama tijekom cijelog pothvata. Takozvani ključevi će ti otvoriti sva zatvorena vrata, a oruđe će ti pomoći da se obraniš od zlih sila i nadvladaš ih, jer će te one nastojati spriječiti u ostvarivanju tvoje misije. Prva dva ključa si već prisvojila, nadam se – vjeru i diskretnost; vjeru u postojanje drveta i diskretnost kako bi očuvala tu vjeru. Budući da je tako, prva ću vrata otvoriti samo tebi, ali ne i drugima. – pogledom je prešao preko ostalih koji su kartali za stolom. – Druga dva važna ključa su mašta i optimizam. Upotrijebi ih gdje god možeš, jer ne kaže se uzalud: što god možeš zamisliti, to možeš i ostvariti. To je zato što su naši snovi, ili sanjarenja i želje, zapravo uvidi u svijet vlastitih mogućnosti, u našu budućnost, koja će se manifestirati ako samo slijedimo svoju sudbinu. De, zapiši to, i dvaput podvuci. – Pričekao je malo da Magda sve to zapiše, a zatim nastavio: – Jako važan ključ je autentičnost. Bitno je da znaš da trebaš slijediti svoju sudbinu, svoju svrhu, a ne ići tuđim stopama, onih koji te poučavaju ili odgajaju ili se doimaju kao da su pronašli ono što ti tražiš. Svatko od nas ima svoju životnu misiju za ispuniti, a one se međusobno razlikuju. Ono što je dobro ili prikladno za druge, vjerojatno neće biti i za tebe. Putanja koja je dovela nekoga do toga da ispuni svoju misiju najvjerojatnije nije ista koja tebe može dovesti do ispunjenja tvoje misije. Možeš slijediti iste korake kao netko 'ko je već uspio u tome što ti hoćeš, ali to te neće dovesti do istog odredišta jer ste u mnogočemu različiti i imali ste drugačiju startnu poziciju. A najvjerojatnije vam i nije suđeno da ostvarite ama baš isto. Čarobno drvo, kao i općenito blagostanje, pronaći ćeš najlakše ako se držiš triju svetih vrlina - mudrosti, ljubavi i autentičnosti. Autentičnost je najzeznutija, zato dobro pazi da ostaneš svoja, da budeš vjerna svojim vrijednostima i svom ​​cilju u životu. Drugi ljudi će uvijek pokušati da ti nametnu svoja uvjerenja i ideje o tome kako bi trebala živjeti i što činiti. Zato će ti trebati razno oruđe da se obraniš od njih. Autentičnost možeš sačuvati pomoću vrlina kao što su otpornost, samopouzdanje, odlučnost, dosljednost, nepokolebljivost, privrženost, predanost i njima slične. Kad se jednom odlučiš za nešto, trebaš se tome posvetiti kako treba. U protivnom ćeš se vrtiti u krug i gubiti vrijeme - slobodno to sve zapiši. Nastavio je čim je završila sa zapisivanjem:

– Većina raje pati jer su zastranili i zbog toga što žive u zabludi, uvjereni da se blagostanje postiže obrazovanjem ili znanjem. Nema ništa loše u znanju, ako je ono pravo, ali nešto znati nije isto što i biti. Ono što jesmo, a ne ono što znamo, nam osigurava blagostanje. Ni znanje ni imanje ne osiguravaju sreću. Bivanje to čini. Put do blagostanja popločan je vrlinama. Bilo bi sjajno kad bi ljudi činili ono što znaju, ali najčešće to nije tako. Svi znaju da ne valja pušiti, lagati, krasti, varati i slično, a svejedno to čine. Kakve vajde od znanja kad čovjek nema karaktera! Prema tome, način da pronađeš čarobno drvo, kao i sve drugo vrijedno u životu, je u tome da kultiviraš vrline a ne da posjeduješ sve i svašta ili da budeš dobro obaviještena, da znaš koješta. Ovo sve drugo ti može pomoći, ali i odmoći, jer te može opteretiti i dovesti u zabludu. Ono što će te dovesti do cilja je tvoja duša, tvoje autentično življenje. – popio je gutljaj i nastavio:

– Druge nužne vrline su odgovornost i zahvalnost. Sve počinje preuzimanjem odgovornosti za vlastiti ​​život i ono što se dešava u njemu, umjesto da očekujemo toliko toga od drugih ili da njih krivimo za svoje stanje. Najčešće okrivljujemo Vladu i roditelje, što je apsurdno jer je općepoznato da postoji bezbroj drugih koji su u istim uvjetima, a i težim, svejedno uspjeli ostvariti svoje snove. Naravno, jer odlučujući faktori  nisu vanjski, nego interni. Kad preuzmeš odgovornost za svoj život, ne očekuješ od drugih da ti daju što ti treba i ne čekaš ni na koga jer znaš da je sve u tvojim rukama, pa tada to i ostvariš. Onda ti uspjeh ne ovisi o drugima. Također je presudno biti zahvalan, i to za sve, svaku sitnicu, uključujući neprijatne stvari iz kojih možemo, ako ništa, barem nešto naučiti. To stavlja um u pozitivu umjesto u negativu. Preokupirati svoj ​​um pozitivnim stvarima od vitalnog je značaja, jer um ima ogromnu moć. Um caruje, snaga klade valja. – Od silnog zapisivanja bitnih stavki, Magda je više gledala u papir nego u Demira pa ju je malo pričekao prije no što je nastavio:

– Zatim će ti itekako trebat'snaga volje, nada, poštenje, iskrenost,  pravednost, velikodušnost, razboritost,  izdržljivost, skromnost, poniznost,  marljivost, samodisciplina, umjerenosti druge vrline. Slobodno to popiši – izdiktirao joj je i nastavio:

– Kako sam već rekao, trebat će ti karta blaga koja će ti pokazati put, ali zapamti, nema prečaca. Ja sam htio preskočiti neke korake pa me to koštalo, zato i naglašavam. Uči na mojim greškama - ne požuruj. I ne pomišljaj varati na vremenu. Kad god te spopadne nestrpljenje samo se sjeti da ne može svanuti prije zore.
– Rim nije sagrađen u jednom danu – doda Magda.

– Upravo tako. Također, za sve postoji prava sezona. U zimi možeš tresti trešnju koliko ti volja, al' nećeš ni jedan plod stresti, a ako dođeš u junu, ne moraš ni tresti, samo sjedneš pod drvo i milina - trešnje će ti same padat u krilo. Najbolje stvari u životu možeš ostvariti i bez napora ako si u pravo vrijeme na pravom mjestu. Džabe se s vremenom boriti, najbolje se s njim sprijateljiti. Kontaš? A da bi se sprijateljila s vremenom, trebat će ti dva iznimno važna oruđa: razumijevanje i strpljenje. Na svom ćeš putu susretati kojekakve ljude. A ljudi k'o ljudi, bit će i onih koji će ti postavljati razne prepreke, izazivati te i dovoditi te u svakojake napasti. Neka ih, jer ćeš kroz sučeljavanje s takvima imati priliku steći više prijeko potrebnih oruđa, odnosno vrlina, a to su suosjećanje, tolerancija, praštanje, milosrđe, ravnodušnost, ljubaznost i, naravno, bezuvjetna ljubav. A za neke prepreke trebat će ti još i hrabrost i ustrajnost. Važno je ne odustati. Kad nijedan drugi ne bude mogao, ovaj će ti ključ otvoriti sva zatvorena vrata na koja naiđeš - ustrajnost. Upamti to i podvuci dvaput!

   Gdje li je to već čula! Dvije čarobne riječi! On i onaj Kinez kao da su braća. Dok je uredno zapisivala, Magda nije mogla shvatiti kakve veze sve to ima s pronalaženjem drveta.
– Demire, ne bi li bilo lakše kad bi mi jednostavno rekao gdje je to drvo, umjesto svega ovoga?
Samo se nasmijao, gledajući je suosjećajno. Podsjećala ga je na njega kad je bio na njezinom mjestu. Imao je ista pitanja i istu nestrpljivost.
– Đe je u tom ćeif? Ili kako vi kažete – gušt? Ti bi da ti se sve da na pladnju, al' ne ide to tako.
– Zašto mi treba sve to da bih našla drvo?
– Kao što sam rekao, trebaš svo to oruđe kako bi pomoću njega prevazišla sve prepreke na putu do drveta. Gle, zamisli samo da svatko ima pristup tom drvetu. Ima puno zlobnih ljudi koji bi mogli poželjeti koješta ružnog drugima i čitavom svijetu. Također, mnogi ljudi i ne znaju pravo što je dobro za njih, tako da žele nepotrebne stvari, čak i one koje su štetne za njih. Zato čarobno drvo čuvaju nadnaravna stvorenja, zlodusi, kojima moraš prvo ovladati da bi uopće mogla doći do samog drveta. A za to ti treba oruđe. Ono će ti pomoći svladati sve što ti stoji na putu do postizanja tvog ​​cilja.

– Ali ja već imam više-manje sve te vrline. One su nam svima urođene, zar ne?
– Istina, mi smo svi rođeni s njima, ali ih ne koristimo dovoljno. Ono što želim naglasiti jest važnost korištenja vrlina kao oruđa u životu - treba ih koristiti kao uzrok, pokretačku silu, a ne samo kao efekt. Naprimjer, ne smijemo biti velikodušni tek kad imamo puno, već trebamo biti velikodušni baš zato da bismo imali puno, odnosno da bi i nam bilo dano puno zbog naše velikodušnosti. Vrlinama možemo ostvariti ono što želimo. No većina raje kultivira vrline tek nakon što su nešto već dobili ili postigli. Kultiviraju radost tak kad se dogodi nešto vrijedno radovanja, umjesto da bezuvjetnim radovanjem privuku još više radosnih okolnosti. Vole samo kada postoji nešto ili netko dostojan ljubavi, umjesto da širenjem vibracije bezuvjetne ljubavi privuku sebi osobu i ljude koji će ih voljeti. Velikodušni su samo kad to netko zasluži ili kad imaju puno para ili kad im se to isplati, ne znajući da tek davanjem dobivamo. I tako dalje. Vrline trebaju biti uzrok, a ne posljedica. Kontaš?
– Ma sve mi je to jasno, al' kako nisam jedna od onih zlobnika i bedaka koji bi zloupotrijebili moć drveta, ja bi ipak htjela znati postoji li način da saznam gdje se točno drvo nalazi, tako da ne gubim dragocjeno vrijeme u traženju, ako me kužiš.
– Aman, ti bi prečicom, je li? Nisi li rekla da imaš sve vrline, pa i strpljenje? – dao joj je gotovo isti odgovor koji je i on svojevremeno dobio.
– Hoću reći, ne vidim vezu svega toga s drvetom.

– Jašta bona,  o tome se i radi u ovoj potrazi: da otvoriš oči kako bi uočila povezanost i uzajamnost svega što postoji, njihove nevidljive dimenzije i spone. Kada dospiješ do tog nivoa percepcije svijeta i života, ostvariš viši nivo svijesti, sve će ti biti moguće i dostižno. Trenutno su ti oči zatvorene za sve one jedva primjetne, suptilne elemente, kao i većini. Zato i imamo toliko problema u svijetu. Svi su k'o hipnotisani. Gledati nije isto što i vidjeti. Niti je slušati isto što i čuti. Da bi se nešto vidjelo, nije dovoljno samo otvoriti oči. S druge strane, možemo nešto vidjeti i zatvorenih očiju, da i ne gledamo u to. No većina gleda, a ne vidi. Hoću reći, ti si za sada, takoreći, kratkovidna, još ne vidiš dalje od nosa, ne vidiš cijelu sliku i ne vidiš nevidljivo. Možeš se naći ispred drveta, a da ga i ne prepoznaš. Kako se kaže, gdjekad ne vidimo šumu od drveta, a katkad od šume ne vidimo drvo. Što će reći, ima dana kad ne vidimo cijelu sliku, širi kontekst, jer smo previše uronjeni u detalje, dok ponekad pak ne vidimo što nam je pred nosom jer gledamo predaleko ili smo previše zaokupljeni gledištem svih drugih. Zato, da bi pronašla čarobno drvo, trebat ćeš izoštriti i treće oko kako bi vidjela dalje od vidljivog i očiglednog, kako bi percipirala i nevidljivu, četvrtu dimenziju svega što postoji. Ali nemoj ni tu stati, već otvori i svoje treće uho kako bi mogla stvarno čuti ono što slušaš. Za sve to trebat će ti oprema o kojoj sam ti govorio. Ako ne prođeš kroz cijeli proces, nećeš biti u stanju prepoznati to drvo. Kontaj da postići nešto tako monumentalno, kao što je pronalazak majke svih blaga, nije moguće prije nego što se čovjek pročisti, prije nego što to zasluži. Tko zna, možda do kraja svog putovanja i promijeniš sliku o tome što je uopće pravo blago. Važan dio procesa je pronaći što blago uistinu jest, a ne samo gdje je. Pa tako i prije nego što uopće možeš saznati gdje se ovo drvo nalazi, trebaš otkriti što ono zapravo jest. Ne mora biti ono što ti misliš, baš onakvo kakvim ga ti zamišljaš.

– Kužim, sve je na svijetu na ovaj ili onaj način povezano, vrline imaju veze s drvetom, odnosno s ostvarenjem želja. Ako sam dobro shvatila, kažeš da bih trebala kultivirati vrline i znati što želim od drveta kako bi ga uopće mogla naći, je l' tako? – izgleda da ju je Demir uvjerio.
– Upravo tako.  Kad nađeš to drvo moraš dobro znati što želiš, ali i zašto to želiš, kako ti se ne bi obilo o glavu. Razlog treba biti usklađen s tvojom svrhom u životu. Uviđanje toga što želiš čini se jednostavnim, al' uopće nije, zato što si nesvjesno dovedena do toga da želiš silne stvari, od kojih ti mnoge nisu ni potrebne, a neke bi ti čak mogle biti i štetne. Moraš pronaći što je to što ti, Magda, hoćeš a ne što drugi hoće za tebe. To se odnosi na sve, pa tako i na izbor faksa, profesije, posla, tipa momka s kojim želiš biti i provesti život i da ne nabrajam. Uzmimo ljude koji žele fensi kola. Uglavnom je to zato da druge impresioniraju, htjeli to priznati ili ne. Fensi kola sama po sebi govore pohvalno o vlasniku, al'  ne bi bilo bolje zadiviti ljude svojim kvalitetama, a ne kvalitetama kola?
– Pa, to je zato što je lakše steći dobar auto nego dobar karakter. Materijalisti drže više do estetike nego etike.

– Hm, ne znam baš da je teže biti dobra osoba. Ja na to gledam drugačije. Vjerujem da su ljudi u suštini dobri, čak vrhunski, ali su se nesvjesno odvojili od svoje istinske prirode, od svoje duše. Zbog svih distrakcija nije jednostavno uspostaviti vezu, ali je lako. Mislim da je puno lakše biti dobar nego steći dobra kola. U našoj je prirodi da budemo dobri, zato je lako. Uvijek postoji spona s našom dušom; samo je treba održavati. To nije problem ako su nam oči otvorene da vidimo izvan domašaja triju dimenzija, a uši naćuljene da čujemo instrukcije iznutra – pritom je pokazivao na trbuh.

– Šta misliš što nas je to odvojilo od naše prave prirode? – Magda je bila radoznala.
–Eeee, to je vrlo važno pitanje. Dovodi nas do ključnog zadatka na putu do čarobnog drveta, a to je hvatanje ukoštac sa zlim silama, s onim istim zlodusima koji su te zajedno sa svima ostalima otrgnuli od izvorišta, odvratili te s pravog puta, skrenuli te van kolosijeka, odvojili te od tvoje istinske prirode, otuđili te od tvoje duše.
– Ne kužim šta misliš pod zlodusima.
– Drugim riječima, to su razorne sile u cjelokupnoj prirodi, pa tako i u čovjekovoj - sve naše negativne emocije i misli. U nekim ih kulturama zovu demonima, u drugima zlim duhovima, u trećima đavlom. To su napasti koje obitavaju u četvrtoj dimenziji pa ih zato mnogi ne shvaćaju ozbiljno i stoga nisu svjesni kakav snažan učinak one imaju u životu. Postoje dva najzloćudnija zloduha od kojih svi drugi zlodusi potiču. Šta misliš koja su to dva?
– Joj, nemam pojma. Moram priznati da o tome nisam nikad razmišljala. Daj reci.

– Dva najžešća zloduha koji rađaju sve druge su strah i neznanje! Od njih potiču svi ostali, kao što su ljutnja, mržnja, zabrinutost, osvetoljubivost, zloba, zavist, ovisnost, škrtost, pohlepa, sebičnost, sumnjičavost, predrasude, oholost, taština, kritičnost, nestrpljivost, nepoštenje, laganje, diskriminacija, lijenost, agresivnost, bludnost, proždrljivost, neumjerenost i tako dalje.  – polako joj je ovo diktirao i onda normalno nastavio: – U svojoj ćeš se potrazi morat uhvatiti ukoštac sa svima njima i ovladati njima. Iako su svi ti zlodusi toliko stvarni koliko i čudovište iz jezera  Loch Ness, to nimalo ne umanjuje njihovu moć nad nama, jer nas napadaju tamo gdje smo najranjiviji – unutar našeg bića, držeći naše umove i srca kao taoce. Da bi ih mogla pokoriti, trebat će ti duhovno oruđe. Već sam ti ih nabrojao, no da bi ih mogla efikasno upotrijebiti u danom momentu, trebaš prethodno njima ovladati. Znaš kako se kaže, krov gradi dok je sunce, a ne tek onda kad padne kiša. – zastao je da provjeri kako ona to sve upija. Godilo mu je to što ima priliku s nekim sve ovo podijeliti i biti od pomoći u pronalaženju čarobnog drveta.

–Spomenuo si kartu blaga. Kako da dođem do nje? Jel je imaš?

– Možda si je već dobila, a da toga nisi ni svjesna. A ako još nisi, dobit ćeš je kad budeš spremna. Znaj da to nije karta koja stane na papir, jer u principu i nije zapisana tintom, već intuicijom. Samo slijedi svoju intuiciju i ona će ti reći gdje treba da ideš. Ja ti ne mogu uručiti kartu jer svaka osoba ima svoju, drukčiju, ovisno s kojeg stajališta kreće. Zato ti moja ne bi pomogla, ne bi te odvela kamo treba. Tvoja putanja se jamačno razlikuje od moje i ne pada mi na pamet da te uvjeravam da moraš slijediti mene ili da je moj put bolji od tvog. To bi bilo glupo od mene. Tu grešku mnogi  prave: iz nekih razloga pokušavaju uvjeriti raju da čine stvari na njihov način, da vjeruju što i oni, da misle kao oni, da slijede njihov put. Daj samo zamisli kakav bi naš svijet bio kad bi to bilo tako, kad bismo svi bili uniformirani, isto mislili, isto činili! Koja bi to rikavela bila! Bože sačuvaj! Znaš što je krivo s našim svijetom - svatko ga pokušava spasiti, učiniti ga kao boljim. Problem je u tome da je njihova definicija boljeg svijeta ograničiti sve druge na svoj uski pogled na svijet. Ali prava je istina da je svijet sasvim u redu. Svi belaji koje se dešavaju u svijetu itekako su potrebni za evoluciju. Oni su dio zakona polariteta prema kojem sve na svijetu fluktuira između dva suprotna pola. Izmjena suprotnosti ono je što pokreće svijet. Mi trebamo sve pluseve i minuse u životu, uspone i padove, sreće i nesreće, daće i nedaće, dane i noći, sunce i kišu, hladnoću i vrućinu i sve ostalo. Mi ih doživljavamo kao dobre ili loše, ali u stvarnosti to su samo naša poimanja. U suštini je sve i dobro i loše, ili nijedno. Kao što je Shakespeare u Hamletu napisao: "Ništa nije ni dobro ni zlo, već ga naše mišljenje takvim čini." Negativno ne znači nužno da je nešto loše, kao što ni pozitivno ne mora značiti da je nešto dobro. Bez izmjene suprotnosti nema napretka i prave radosti. Učiniti svijet jednopolarnom utopijom neprirodno je, stoga priroda to ne dozvoljava. Priroda je puna suprotnosti - dan i noć, sunce i kiša, plima i oseka... Bez njih bi naš svijet prop'o. Zato treba na sve gledati kao dobro i shvatiti da je svijet u redu i da ga ne trebamo spašavati ili biti nesretni jer nije k'o u raju. Nema ti vajde od sekiranja. Ali vidim, malo sam se zapričao i skrenuo s teme. Htio sam ti samo reći da ti ja osobno ne mogu kazat' kamo sve treba da ideš prije nego što smiješ pred čarobno drvo, ne mogu te usmjeriti i ne mogu te spasiti od toga da ne zalutaš. Tvoja je karta blaga samo tvoja. Napisana je tvojom intuicijom, ne mojom. Trebaš zadržati svoju autentičnost kako bi došla do tog drveta, a ne slijediti utabane staze  – moje, ili bilo koga drugog. Moguće je da si već dobila uvid u svoju kartu blaga, u tvoj predodređeni životni put. Kad se otvoriš mašti i intuiciji, dobit ćeš sve potrebne uvide. Nejasnoća leži samo u nedostatku mašte i intuicije.

  Naslonila se na kauč i nakratko utonula u misli, pokušavajući se prisjetiti nije li nekako već dobila kartu blaga. Nije prošlo ni par sekundi kad se dosjeti onog dana u Kanadikad je pred atlasom čeznutljivo maštala o egzotičnim destinacijama i kao omamljena zacrtavala u mislima idealnu putanju. To je moralo biti to. No, nažalost, nije sačuvala papirić na kojem je zapisala sve lokacije i sad ih se više nije mogla svih sjetiti, a pogotovo nije zapamtila redoslijed.

– Ako sam te dobro razumjela, kažeš da prije nego što nađem mjesto na kojem je čarobno drvo, morala bih prvo otići na neka druga mjesta?

– I da i ne. Radi se više o tome da će ti za pronalaženje drveta trebati određena oprema, a nju je obično najlakše nabaviti na različitim mjestima i u različitim vremenima. Uzmi u obzir da je ova potraga više putovanje kroz vrijeme nego kroz prostor. Za neke to čak može biti putovanje bez udaljenosti. No često se ipak moramo udaljiti kako bismo bolje vidjeli ono što nam je blizu, jer kad smo preblizu ili prebliski nekome ili nečemu vrlo je teško sagledati stvari  kako spada. Zato nije loše odmaknuti se malo kako bismo mogli vidjeti stvari iz bolje perspektive - kako bismo, slikovito rečeno, mogli spoznati šumu ponad stabla i onda stablo unutar šume. Nekad je potrebno protegnuti noge kako bi se protegnuo um. Al' uvijek se moramo vratiti na početak puta, što nekima može biti nezgodno. Mnogi ne žele da se vrate, da se povežu s korijenima. Zato je pravo putovanje u stvari ono od tamo prema ovamo, a ne obrnuto. Tako da se može reći da je to putovanje od mnoštva do jednote. Dogurati daleko znači vratiti se, napraviti puni krug. Zabilježi to i podcrtaj dvaput!

– Čekaj malo, mislim da se gubim. Možeš mi to prevesti? Kažeš da moram putovati u vremenu, al' isto u prostoru, no samo da bi vidjela ono što je već ovdje i sad. To znači da je čarobno drvo ovdje u Hrvatskoj? Ili možda ne postoji samo jedno takvo drvo, možda ga se može naći u svakoj zemlji. Jesam na dobrom tragu?
– Ovo je kontanje tipično ljudsko, jer mi ljudi kontamo u okvirima lokaliteta i trodimenzionalnog prostora. Ali tipična osoba nema pristup čarobnom drvetu. Ako želiš pronaći mjesto gdje se dešavaju čuda, morat ćeš to tražiti na netipičan način. Morat ćeš vidjeti svijet kao višedimenzionalni, hologramski kosmos. Nastavi sve preispitivati. To će te dovesti daleko i blizu. Ono što ti pokušavam reći je da nije dobro uzimati stvari zdravo za gotovo, prihvaćati tuđe odgovore samo tako. Ako se slijepo držiš nekih indicija, koje se s vremenom pokažu kao krivi trag, moglo bi ti se dogoditi da tražiš od nemila do nedraga i dođeš do cilja kad na „vrbi rodi grožđe“. Nije uvijek sve onako kako se čini, pa ni čarobno drvo ne mora biti tamo gdje ti neko kaže da jest ni onakvo kakvim ga zamišljaš.
– Nećeš valjda reći da drvo i nije zapravo drvo?
– Nisam to rek'o. Kao i sve drugo, tako i ovo drvo ne mora biti kao što ga zamišljaš, to je sve. Sve što je čarobno nije ograničeno na tri dimenzije, pa tako ni to drvo.
– Nije mi baš jasno, no dobro, treba mi valjda malo vremena da to ukapiram. Da vidim, rekao si mi što sve trebam steći prije nego dođem do drveta, al' nisi mi objasnio kako da to pribavim – primijeti Magda, naglašavajući pritom riječi 'što' i 'kako'.

– Baš sam namjeravao. Mada, ni ne možeš sve od mene saznati, puno toga ćeš otkriti u hodu, a opet mnogo toga drugoga ćeš morati i sama odgonetnuti. Dakle, kako već znaš, ne smiješ nikome spominjati čarobno drvo, to znači da se ne možeš o njemu raspitivati, ali zato možeš o oruđu. Možeš se koliko hoćeš raspitivati o tome kako ovladati pojedinim vrlinama. Jednom kad svladaš primjenu oruđa, to će ti pomoći obračunati se sa svim zloslutnim zlodusima koji sprečavaju prilaz drvetu. U neku ruku, zlodusi su obrambeni mehanizam drveta, jer bi bilo pogubno da ga se bilo tko dohvati, budući da nemaju svi dobroćudne/ dobronamjerne želje i misli. Recimo, ako te nekad obuzme mržnja, to znači da te je tobom ovladao zloduh mržnje i on će te spriječiti da priđeš drvetu i iskusiš čuda. Tako je sa svim negativnim emocijama i mislima; kad one ovladaju tobom, nema ti prolaza do čarobnog drveta. Zato, kad padneš u neku napast, čim te obuzme neki zloduh, trebaš ga osvijestiti i ne podati mu se uz pomoć nekog oruđa, neke vrline. Pa tako, kad te obuzme mržnja, odmah se uhvati neke vrline kako bi podredila mržnju sebi a ne da ti budeš njoj podređena. Recimo, možeš se pritom oboružati nekom vrlinom kao što je razumijevanje, tolerancija, samokontrola, praštanje, sažaljenje, suosjećanje ili bilo kojom drugom koja ti odgovara u tom momentu. Čim ukrotiš sve zloduhe, drvo će ti se prikazati u svom punom sjaju. To je kao u simboličkoj priči o Aladinu gdje je on trebao protrljati lampu da se dogodi neko čudo posredstvom duha, dok ovdje moramo odagnati zloduhe kako bi drvo izvodilo čudesa za nas. To je isti princip po kojem treba učiniti nešto nekonvencionalno da bi se nešto nekonvencionalno i ostvarilo. Jedan od načina kako da si priskrbiš sve potrebno oruđe je razvijanje svjesnosti. Svjesnost ti je ključ. Kontaš? Trebaš uvijek biti svjesna onog što misliš i radiš, ali i prisutnosti zloduha. Pažnja u svakom slučaju pomaže da uočiš sve pojave i pravovremeno na njih reagiraš. Tako da odsada pokušaj biti što obazrivija i pazi što misliš, govoriš i činiš. U svakom trenutku budi skroz prisutna duhom. Na primjer, kad jedeš, misli o prehrani; kad se tuširaš ili spremaš stan, misli o pročišćavanju; kad čitaš, koncentriraj se na saznanja i učenje novih riječi itd. Ne dopusti umu da odluta. Time što si potpuno usredotočena moći ćeš izvući veću korist iz svega i ništa ti neće promaći. Isto tako, kad se pojavi koji zloduh, odmah ćeš ga prepoznati i moći se u startu obraniti od njega. – Pustio ju je malo da zabilježi što je htjela i onda nastavio:

– Postoji više načina kako da ojačaš svoju svjesnost i pažljivost; naprimjer, mentalna apsorpcija, introspekcija i refleksija. Praktikovanjem toga, svijest dolazi prirodno. Tvoj se zadatak, dakle, svodi na to da zadržiš prisutnost duha u svemu što činiš. Osim kultiviranja svjesnosti, postoje mnogi drugi takozvani ključevi, samo je pitanje pronalaženja najboljeg za pojedinu situaciju. U većini slučajeva, način kako da ojačaš neku vrlinu bit će stvar ili jednostavnog otvaranja, ili promjene perspektive, ili otpuštanja. Kao što već znaš, rodila si se sa svime što ti je potrebno za postizanje blagostanja, sa svim vrlinama, tako da je na tebi samo da im dopustiš da izađu na površinu, da ih sve koristiš i iskoristiš, umjesto da ih blokiraš kultiviranjem mana. I da znaš, nije samo um taj koji bi trebao biti svjestan. Trebalo bi podići svijest ne samo koristeći glavu, već i trbuh i ostatak tijela. Tvoja intuicija koja dolazi iz utrobe i tjelesni instinkti, bit će ti najbolji vodiči. Dakle, kako bi dobila smjernice, trebaš trenirati svoj um i slušati svoju intuiciju i ​​instinkte. Ali da bi neke stvari pokrenula, za to će ti trebati tvoje emocije, tvoje srce.

  Nastala je kratka pauza. Nakon što je Magda zapisala najvažnije, utonula je u misli. Demir je brzo prekinuo muk:
– Je l' bona, zanima li te uopće još čarobno drvo? Nadam se da se nisi obeshrabrila zahtjevnim zadacima  – želio je znati koliko je na kraju svega zagrijana za potragu. Trebala bi biti dorasla izazovima. Većini bi sve ovo zvučalo prekomplicirano, a možda i malo prebajkovito da se u takvo što upuste.
– Molim?! Kao da imam izbora! Nakon što si me zapalio za to, što mi preostaje. Uostalom, uopće mi se i ne čini nemogućim. Sve što trebam je kultivirati vrline i braniti se tu i tamo od zloduha pa ću tako naići na drvo i ostvariti sve svoje snove. To mi je zabavnije od studiranja i crnčenja u nekom uredu. Ne smetaju mi zlodusi. S njima se mogu poigrati. Izazovi su začin života. Uz sve nadprirodne sablasti i tajanstvenu kartu blaga, ova misteriozna potraga za čarobnim drvetom pretvara život u pustolovinu. Ne bi mi škodilo malo zabave i avanture. Jedino što me sad brine je što ne znam odakle početi. Mislim da sam dobila svoju kartu blaga još u Kanadi, al' sam je zagubila.
– Nema frke, jer ako je prava, doći će ti ponovno, u raznim i neobičnim oblicima; najčešće kad se najmanje nadaš. Zato ti savjetujem da očekuješ neočekivano. Vodit će te raznorazne povoljne šanse i takozvane slučajnosti kao ove danas sa mnom i s ponudom za posao u Istanbulu. Neobične će podudarnosti biti tvoji putokazi. Ako se poslužiš ključevima svjesnosti i poslušnosti prema omenima te slijediš svoju intuiciju i činiš sve sa srcem, onda se ne moraš nizašta brinuti.
– Tako mi Bog pomogao! – zaključi Magda s uzbuđenjem.

   'Ima on pravo', pomisli ona, 'apsolutno pravo!' Bilo joj je više nego drago što ga je srela. Sve joj je razjasnio. Vjerojatno nije bilo slučajno što su se sreli. Imala je osjećaj da je sve to dio nekog svevišnjeg plana i da ga je sam Bog poslao kako bi joj pomogao.
– Kako izgleda, dobila sam odgovor na to da li da idem u Istanbul ili ne. Kad sam u Kanadi pred atlasom zamišljala svoje idealno putovanje oko svijeta, sjećam se da je jedno od prvih mjesta bio baš Istanbul. I još prije toga, obećala sam jednoj ptičici da ću k'o ona putovati svijetom i živjeti po svom, bez preveć razmišljanja, i da ću potražiti znanje izvan okvira formalnog obrazovanja.  Bila sam se već opredijelila za učenje kroz putovanje, a ne kroz školovanje. Sad mi je prilika. Dakle, ne preostaje mi ništa drugo nego put pod noge  – doda Magda.
– Kucni o drvo. Gle, ja ti tu ne mogu pomoći, nemam pojma kamo bi trebala ići. To jedino ti možeš znati. Ono što ja znam, je da put do čarobnog drveta ne vodi preko tuđih, nego vlastitih uvida. Ovo što kažeš zvuči kao da si na pravom tragu. Eto, nek' ti je sa srećom!
– Reci mi još nešto, ako bi sve ovo trebala biti tajna i ne bi smjeli nikome ništa reći, zašto si mi ti onda sve to ispričao?
– Gle, diskrecija je samo ključ koji omogućava prolaz do drveta, a ja sam već to prošao, tako da ja mogu o tome pričati. Samo oni koji su našli čarobno drvo mogu o njemu slobodno govoriti, no isključivo onima koji mogu to da prime. Inače bi to bilo kao bacanje biserja pred krmad. Tako se svi oni koji, kao ti, još uvijek tragaju, trebaju držati diskrecije ako misle dalje. Iz iskustva znaš da će te drugi samo pokušati odvratiti od tvog nauma, ako im išta spomeneš.

   Imalo je smisla. Još ju je kopkalo je li drvo ipak u Kanadi, pa se dosjetila kako da ga lukavo smota ne bi li joj odgovorio na to pitanje.
– Jesi bio kad u Kanadi?
– Nisam, bona, al' volio bih. Što me to pitaš?
– E super, hvala ti! Upravo si mi odgovorio da drvo nije tamo.
– A ne, ne, ne ide to tako. Opet postavljaš kriva pitanja, k'o prije o tome je li drvo u Hrvatskoj. Kriva pitanja će te krivo i uputiti. Ne može se dobiti ispravan odgovor na neispravno pitanje. Odgovor ima smisla samo kad je pitanje pravo.
– Zašto je ovo pitanje krivo?
– Stvar je u tome da moraš pitati prava pitanja ako hoćeš dobiti prave odgovore, one koji bi ti pomogli u potrazi. Na prevaru ništa ne ide. Služiti se smicalicama kako bi dobila neku indiciju nije put vrline ni način da dođeš do čarobnog drveta.
– Ako nisam nikoga povrijedila time, zar nije najvažnije da sam tim pitanjem saznala nešto što mi koristi? Sve dok je odgovor točan, koga briga što je pitanje pogrešno?
Točan odgovor ne mora biti i pravi odgovor. Rekao sam ti već, tuđi uvidi i odgovori ti ne mogu otkriti gdje je to drvo. Samo će te smotati. Isto tako sam ti rek'o da, prilikom traženja mjesta gdje se nalazi ovo drvo, ne razmišljaš k'o svi u okvirima lokaliteta i trodimenzionalnog prostora, već da gledaš na svijet kao višedimenzionalni, hologramski kosmos. Ne slušaš me kako treba, moraš naučiti bolje čuti ono što slušaš.  – Uputila mu je upitni pogled pa joj odvrati: – Mislim da je problem kod većine ljudi to što traže prave odgovore, umjesto da traže prava pitanja. Naša pitanja su ta koja određuju korisnost odgovora i napredak na našem putu. Ako ti je stalo do toga da jednog dana dobiješ sve što poželiš, onda trebaš početi postavljati prava pitanja. – I dalje ga je zbunjeno gledala pa on nastavi: – Hoću reći, trebala bi pronaći pravo pitanje prije nego što kaniš prihvatiti neki odgovor kao pravi. Je l' me kontaš? Ne. To sam i mislio.
– Čovječe, sad si me totalno zbunio – oglasi se ona, pogleda koji traži pojašnjenje.
– Gle, napravio bi ti medvjeđu uslugu kad bi ti sve živo otkrio. Hm, kako da ti to bona objasnim? – sad je on bio taj koji je zbunjen. Češao se po glavi, tražeći prave riječi. – Sve što ti mogu reći u ovom trenu je da ti nisam ispravno odgovorio, jer me nisi ispravno pitala.
– Čemu sva ta zagonetnost? Koje bi onda pitanje bilo pravo? Recimo, raste li to drvo u svakoj zemlji, je l’ to bolje?
– Bilo bi najbolje kad se uopće ne bi raspitivala u tom smjeru, zato što je čarobno drvo na mjestu koje i nije zacrtano na običnim kartama svijeta, tako da ga nećeš ni naći držeći se uobičajenih ruta. – Otvorila je usta želeći ga još nešto upitati, ali ju je on presjekao: – Aj, nemoj me više ništa pitati. Znaš već sve što bi trebala znati. – Ustao je da bi se pridružio ostalima koji su na drugom kraju sobe još uvijek kartali, ne obazirući se na dvoje drvoznanaca.

Nakon svega, Magda je primijetila kako se Demir pozgodnio, vjerojatno zahvaljujući svom dobročinstvu. Čudno kako se netko može proljepšati u samo sat-dva, zar ne?! Mora da je uistinu ljepota u očima promatrača, kako kažu. Štoviše, ljepota je u srcu promatranog. Može se reći da, ako imamo dobro srce, velike su šanse da ćemo i dobro izgledati u očima drugih, bez obzira na vanjštinu. Nema bolje šminke od vrline, a ne košta ništa. Koja je divota zapaziti ljepotu u ružnom! Štoviše, divota je u spoznaji da možemo steći ljepotu kroz dobrotu. Ako se stvarno estetika stječe kroz etiku, Magda je mislila da bi je i sama mogla iskoristiti za sebe. Kako bilo da bilo, ponadala se da ovo nije prvi i zadnji put da ga vidi.

O knjizi

carobno drvo knjigaSuvremena priča o djevojci koja putuje diljem svijeta kako bi pronašla
čarobno drvo koje ispunjava sve želje. U njoj se promiče intuicija, a ne razumnost.

Izabravši učenje kroz putovanje, studentica Magda odbija se dalje povinovati društveno nametnutim normama te prekida formalno obrazovanje kako bi ostvarila svoje snove po svome, slijedeći svoju intuiciju, a ne razum. Sudbonosni susret s imućnim Kinezom navodi je na misiju traženja čarobnog drveta, koje, kažu, omogućava postizanje dugotrajne sreće i prosperiteta. Dakle, čarobno drvo je alternativa formalnom obrazovanju, religiji i medicini. No postoji kvaka, budući da to drvo čuvaju zlodusi (utjelovljenja destruktivnih emocija i stavova) koje treba posebnim alatima (vrlinama) ukrotiti, a ne ubiti. Na svojem putovanju, koje se pretvara u duhovnu odiseju, Magda pokušava ispuniti svoje poslanje kroz stjecanje potrebnih alata i kroćenje zloduha u dalekim i egzotičnim krajevima, u susretima sa strancima, u neobičnim okolnostima, iznimnim okruženjima, u nebeskim sferama i mističnim pričama, sve dok je potraga ne odvede na mjesto gdje je sve moguće - u četvrtu dimenziju. Njezina desetogodišnja potraga za blagom odvija se u preko desetak zemalja širom svijeta. U svom se traganju Magda suočava sa svim vrstama prepreka, koje stavljaju na kušnju njezinu odlučnost. Pritom često pada u ruke zloduha i stalno se susreće s izazovima, ograničenjima i teškim situacijama koje od nje zahtijevaju snalažljivost i domišljatost u pronalaženju rješenja. Sve svoje teškoće uspijeva riješiti na finjaka, radije nego silom, što je, na neki način, počast ženstvenosti. Korištenjem svoje mašte, vjerujući da je sve moguće i obraćajući mnogo pozornosti na svijet oko sebe, pogotovo na znakove koji je vode prema njezinom cilju, mlada Magda postaje uspješna po svojim mjerilima, pretvorivši nepovoljne okolnosti u blagostanje.

Duži opis radnje - sinopsis »
Nabavi knjigu »

O autoru

TalidariTalidari je pseudonim za multimedijalni umjetnički par Natalija & Dariusz Domin.
Natalija Domin, rođena 1970. u Hrvatskoj, 20 godina putovala je svijetom, posjetivši više od 60 zemalja na 5 kontinenata. Radi kao  multimedijalna umjetnica - spisateljica, pjevačica/tekstopisac, dizajnerica. Idejni je začetnik Životne škole.
Dariusz Domin, rođen 1971. u Poljskoj, od svoje 16. godine živi u Njemačkoj, gdje je diplomirao kao socijalni pedagog. Posljednjih deset godina radi  u odjelu za kostimografiju u düsseldorfskoj Operi. Kao multimedijalni umjetnik svira didgeridoo i flautu, komponira, slika, dizajnira i piše poeziju.

Talidari tim također je vlasnik virtualne umjetničke ljekarne i predsjedava "Životnom školom".

 Ostali ulomci iz ove knjige
Dvije čarobne riječi
Saznajte koje su to dvije čarobne riječi, koje su ključ uspjeha i postizanja blagostanja   Pročitaj »
Maštanje
Priča o snazi imaginacije i domišljatosti.
Pročitaj »

 
Majmunarije
Smiješna i poučna priča.
Naučimo snalažljivost od životinja.
Pročitaj »
Ljubavno pismo
koje govori o ljubavi koja je iznad vremena i prostora.    Pročitaj »
Mržnja na prvi pogled
dokaz kako nam ne treba mržnja, jer imamo pomoć "odozgo"
Pročitaj »
Intuicija
odabrani ulomci s doživljajima likova vezano uz temu intuicije   Pročitaj »
Kad si u Londonu, ponašaj se poput Londonca
odabrani ulomci vezani uz autentičnost
Pročitaj »
Oporavak
o čemu ovisi oporavak, bilo od zdravstvenih, međuljudskih ili financijskih problema  
 Pročitaj »
Poniznost na visini
priča iz Japana o tome kakav super efekt ima poniznost u svakodnevnom životu
Pročitaj »
Vjera u poslu
ulomci o učinkovitosti vjere na posao i život općenito.
Pročitaj »
Ostali ulomci
Pročitaj »
Talidari citati »
Nabavi knjigu »
 

 

Knjiga trenutno nije u slobodnoj prodaji na hrvatskom tržištu. Članovi Životne škole mogu je dobiti u elektroničkom formatu po promotivnoj cijeni, na zahtjev.

 
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari