ZAKONITOSTI PRIRODE
autor: Talidari

Univerzalni zakoni, koji se nazivaju i zakonima prirode, postojane su, univerzalno primjenjive i besprijekorne vladajuće sile u prirodi, koje uređuju sve pojave u našem svijetu u cilju održavanja harmonije, rasta, razvoja i evolucije. Da bismo živjeli dobrim životom, trebamo razumjeti i uvažavati pravila prirodnog poretka jer je sve ukorijenjeno u prirodi.

Gdje bismo bili bez zakona i zakonitosti? Nered vodi do kaosa koji vodi do kolapsa i potpunog uništenja. Razumijevanje fundamentalnih zakona koji reguliraju našu stvarnost omogućuje nam shvatiti da u svemiru postoji savršeni red i da ne postoji nikakva nepravda ni slučajnost, pa čak ni neispravnost. U višim se modalitetima svijesti jasno vidi sve onakvim kakvim uistinu jest – sve ide savršeno svojim tokom, koji pokreće Viša inteligencija i koji reguliraju određeni univerzalni zakoni.

Fascinirajuća priroda djeluje u našem svijetu i životu prema određenim zakonitostima ili načelima koji reguliraju sve pojave i događaje, osiguravajući sveukupni red.  Savršen sklad i red nije samo prisutan u prirodi, gdje to mnogi već uočavaju, nego i u čitavom svijetu, kao i životu, koji su prožeti prirodom i regulirani njezinim zakonitostima.

"Ne postoji logičan način za otkrivanje elementarnih zakona. Za to je jedini način intuicija, čemu pomaže osjećaj za red koji leži van pojavnosti." - Albert Einstein

Mnogi ljudi ne prepoznaju djelovanje zakona prirode jer svoju percepciju ne pomiču dalje od površinskih pojava pa ne uspijevaju zadrijeti dublje na razinu uzroka i izvora ili više na razinu veće svijesti koja omogućuje uvid u krupni plan. Stoga mnogi krivo misle da svijetom vlada nepravda, kaos i zlo, da nema pravde ni Boga. Ovakvo viđenje svijeta ograničeno je i površno, no može se odmah popraviti evociranjem određenih vrlina, tj. podizanjem svijesti kako bi se uvidjeli zakoni koji upravljaju našim svijetom. Fokus treba prebaciti sa stanja na procese, uviđati postajanje a ne samo bivanje.

Oni ljudi kojima mnogi događaji i pojave u svijetu nemaju smisla oni su koji ne shvaćaju zakone prirode niti se po njima ravnaju. Sve, apsolutno sve ima smisla onima čija je svijest usklađena s Višom inteligencijom i koji u potpunosti shvaćaju zakone prirode. Iz višeg stupnja svijesti ili perspektive možemo vidjeti sve u svojoj potpunosti te tako prozreti smisao svega.

Ako ti nešto nema smisla, to je samo zato što ne shvaćaš zakonitosti u prirodi po kojima se sve odvija, stoga nisi u stanju spoznati cjelokupnu stvarnost i krupni plan Više inteligencije. Podigni svoju svijest pa ćeš spoznati stvarnost kakvom stvarno jest, za razliku od gledanja stvarnosti kroz zamagljene leće (zamagljene vlastitim predrasudama, pretpostavkama, predodžbama, uvjerenjima, fobijama i sličnim) i sve će ti tada imati smisla. Tada ćeš moći upotrijebiti tu spoznaju za postizanje veće mudrosti i unutarnjeg mira te tako učiniti sve mogućim.

Mnoge stvari nemaju smisla prosječnom ljudskom umu. Ljudi pate jer kontinuirano doživljavaju neželjenu stvarnost koju su zapravo sami nesvjesno kreirali držeći se svojih mana (misleći da su prihvatljive ili čak fora), a vjerujući da su žrtve nekih drugih, vanjskih sila. No, tomu može biti kraj čim čovjek shvati kako svijet stvarno funkcionira i onda prikladno djeluje, kultivirajući vrline.

"Gdje je zakon nemoćan, tu je zlo svemoćno." – Finska izreka

Većina je ljudi prilično upoznata sa zakonima prirode, no mnogima nedostaje pravog razumijevanja i uvjerenja, što ovisi o čovjekovu stupnju svijesti pa zato zanemaruju zakone. To je uzrok teškoćama i patnji. Izlazak iz patnje postiže se podizanjem svog stupnja svijesti pomoću vrlina, ali i pomoću detoksikacije. To nam omogućuje da ispravno shvatimo zakone i po njima živimo. Kada živimo u skladu sa zakonima prirode, što je ujedno u skladu s našom pravom prirodom, sve dolazi na svoje mjesto i život je bajan.

Ako vjeruješ da znaš dovoljno o univerzalnim zakonima i želiš preskočiti ovaj modul, savjetujemo ti da to ne učiniš zato što je velika vjerojatnost da ih nisi u potpunosti shvatio/la jer bi u protivnom živio/la u blagostanju. Lako je moguće da ti nedostaju neki važni djelići puzzle slagalice, što ti namjeravamo ovdje pružiti. Usto, stavljamo univerzalne zakone u kontekst vrlina ili vrlinologije, što će ti pružiti novu perspektivu koja će proširiti tvoje horizonte i omogućiti bolje razumijevanje ove važne teme.

Ne trebaš ništa naučiti, nego samo podići svoju svijest i sastaviti već poznate dijelove slagalice i tako spoznati cijelu sliku stvarnosti. Zapravo se radi o tome da treba puno toga odučiti, a ne naučiti. Recimo, riješiti se štetnih navika, uvjerenja i ovisnosti zbog kojih zakoni prirode ne idu u tvoj prilog, nego na štetu.

Počnimo s osvještavanjem toga da nam usvajanje prirodnih zakonitosti koje upravljaju našim svijetom i životom uvelike pomažu da znamo što nam je činiti i biti da bismo sa sigurnošću postigli svoje ciljeve, koji god da jesu. Za razliku od ljudskih zakona, zakoni prirode ne mogu se prekršiti i proći nekažnjeno. Ne možeš preveslati nijedan od tih zakona. Koristiš ih u svoju korist ili na štetu. Ako patiš, to znači da se ne ravnaš po zakonima, nego ih ignoriraš. Ako patiš, primjerice jer ti drugi lažu, to je samo zato što i ti lažeš. Nažalost, većina ljudi ignorira temeljne zakone prirode. Rade negativne stvari i pritom očekuju pozitivne rezultate. Zašto bi inače itko lagao, kritizirao, varao, krao ili radio išta negativno?!

"IGNORANTIA IURIS NOCET Nepoznavanje zakona šteti." – Latinska poslovica

Često ne shvaćamo zašto se neke stvari događaju ili ne događaju, zašto se neki plan nije realizirao, zašto nismo dobili očekivanu reakciju od drugih, zašto ne uspijevamo itd. Kad bismo znali pravi uzrok svojih problema, našli bismo način da ih riješimo i ubuduće spriječimo, što bi rezultiralo budućim uspjesima. No događa li se to? Većini ljudi ne, zato što ne zna pravi uzrok svojih problema ili pak misli da je uzrok nešto drugo što nije i onda uzalud pokušava to riješiti.

Razmisli na trenutak o nekim svojim prijašnjim neuspjesima koji ti se uvijek iznova ponavljaju. Svi ih imamo, oni su velik dio naših života, zbog zakona polariteta, ali i ostalih. Ako uzmeš jedan značajan neuspjeh, moguće je da pritom rezoniraš da se to dogodilo zbog neke vanjske sile. Uvijek postoji neki vanjski utjecaj, no to ne znači da je on uzrok tvojih problema. Uglavnom je on samo okidač ili instrument, ali pravi je uzrok puno dublji i uvijek višestruk – u stvari ne postoji uzrok ničemu, nego je sve posljedica višestrukih uzroka, nelinearnog lanca događaja, kao što će biti objašnjeno u segmentu o Zakonu kauzaliteta.

Kada se riješimo svoje mane površnosti aktiviranjem vrlina, primjerice vrline mudrosti, onda se možemo uzdići iznad onog što je prihvatljivo ograničenom umu i doći do dubokoumnijeg razumijevanja stvarnih uzroka prividne stvarnosti kao i zakona koji ih reguliraju.

Poznato je da ljudski um nije sposoban razlučiti istinu od laži i da su naša osjetila nepouzdana, stoga nema smisla oslanjati se na njih kako bismo otkrili istinu o bilo čemu. Zapravo, mnogo je toga što nam naš um i osjetila prenose pogrešno i obmanjujuće, kao što su to oduvijek upozoravali istaknuti duhovni učitelji svih vremena, ukazujući na ljudske iluzije, stoga je opasno ravnati se samo po razumu i osjetilima.

"Ne postoji logičan način za otkrivanje elementarnih zakona. Za to je jedini način intuicija, čemu pomaže osjećaj za red koji leži van pojavnosti" - Albert Einstein

Zato se univerzalni zakoni trebaju sagledati izvan okvira uma i osjetila da bi se mogli spoznati u svojoj cjelovitosti. To znači intuitivno, pomoću osjećaja, savjesti, instinkata i vrline vjere. O njima se treba razmišljati s desnom polutkom mozga a ne s lijevom. U protivnom je lako iznaći razloge, izgovore, opravdanja i ostale tvorevine ljudskog uma za poricanje postojanja prirodnih zakonitosti ili njihovo obezvređivanje.

"NEMO EST SUPRA LEGES. Nitko nije iznad zakona." – Latinska poslovica

Naš svijet i naši životi uređeni su prema zakonitostima koji tvore obrasce. Ako se na nešto možemo osloniti, to su svakako zakoni prirode. Međutim, koliko god možemo računati na njih, trebamo u njih i dovoljno vjerovati da ne bismo mislili da ih možemo nadmudriti ili biti iznad njih. Recimo, ako posijemo kukuruz, nećemo moći žeti rajčicu jer po zakonima prirode žanjemo samo što smo posijali. Isto tako, ne možemo posaditi deset stabala, a da izraste njih dvadeset.
Ova prirodna pravila, principi i zakonitosti jednako tako upravljaju našim mislima, riječima i djelima.

Znači, čak i kada nisi toga svjestan/na, svaka tvoja misao, emocija, riječ i djelo uzrokovat će reakciju sukladne vrijednosti i dalekosežne posljedice. Ako se upustiš u negativne misli, emocije, riječi i djela, to će ti kad-tad donijeti negativne posljedice, na ovaj ili onaj način. Dakle, pobrini se da ih napajaš pozitivnim vrijednostima ako želiš pozitivne učinke.

Pa, samo budala misli da u prirodi postoje pravila. I još ih veća budala ignorira :)

"Pokoravamo se zakonima da bismo bili slobodni." – Marcus Tullius Cicero

Šalu na stranu, ljudi općenito ne vole zakone i pravila, uglavnom zbog toga što žele biti slobodni i činiti što im je volja. No, ne shvaćaju da zakoni i pravila nisu tu da im se uskrati njihova sloboda ili da ih se sputava, ili što god takvo, već sasvim suprotno. Zakoni omogućuju pravu slobodu, a ne onu prividnu. Naime, ono što podrazumijevaš pod slobodom samo je mala, provizorna sloboda, no postoji mnogo veća sloboda u kojoj možeš uživati ako se prepustiš prirodnim tijekovima, tj. ako se uskladiš sa zakonima prirode.

Kao što znaš, kod kršenja bilo kojeg zakona postoje konsekvencije. I to uvijek, bez iznimke. Možda vjeruješ da možeš nekako nadmudriti zakon, biti iznad njega, izbjeći posljedice, a može biti da ti je to i pošlo za rukom nekoliko puta, no istini za volju i nije jer si zasigurno to platio/la na ovaj ili onaj način.

Recimo, možda si se uspio/la izvući da ne platiš parkirnu kaznu, ali si je zato svakako morao/la platiti na drugi način negdje drugdje, bilo kroz neki nenadani dodatni trošak ili te je to koštalo vremena (vrijeme je novac, zar ne?), ili zdravlja, ili mira, ili bilo čega drugog. Uvijek, baš uvijek plaćamo za svoje prijestupe, na ovaj ili onaj način. Najvjerojatnije ne uočavaš povezanosti jer inače bi se držao/la prirodnih zakona i time već živio/la u blagostanju.

"Cijela priroda nije zapravo ništa drugo nego neka povezanost pojava po pravilima; i nigdje nema nikakve lišenosti pravila." – Immanuel Kant

Postoji toliko toga što ti nije jasno u životu i ne razumiješ zašto ti se neke stvari događaju, a to je zato što ignoriraš neke prirodne zakone pa se ne ravnaš po njima. Ako ovo stvarno shvaćaš, onda si sada doživio/la aha-trenutak pa stani malo da ti taj pomak svijesti sjedne i omogući buduće djelovanje u skladu s tim uvidom. Dakle, sve tvoje poteškoće događaju ti se jer koristiš zakone prirode na svoju štetu time što svojim negativnim mislima, emocijama, riječima i djelima "siješ loše sjemenje", krivo reciprociraš, privlačiš negativnosti, opireš se prirodnim tijekovima, ne uzimaš u obzir polaritet, relativnost i sezone (periodičnost). Sve to možeš odmah preokrenuti time da preokreneš svoje misli, emocije, riječi i djela u pozitivnom smjeru – držeći se prirodnih zakona i kultivirajući vrline.

Znaš li zašto nisi sklon(a) pridržavanju zakona, ako nisi? To je vjerojatno zato što imaš problem prihvaćanja autoriteta. A znaš li zašto imaš problem prihvaćanja autoriteta, uključujući i Višu silu? To trebaš sam(a) dokučiti, ali je vjerojatno zato što imaš ili si imao/la velikih problema s ocem, ili možda majkom, ili nastavnicima, ili nekim drugim autoritetom još od ranog djetinjstva.

Nekima će ovo biti aha-trenutak. Ako imaš problema sa zakonom i/ili s pridržavanjem zakona, sad znaš zašto! Nadrasti to. Tako je, prijeđi preko toga. Zaboravi ih. Tko god da je od tvojih autoriteta utjecao na to da nemaš poštovanja prema autoritetima općenito, nije vrijedan toga da zbog nje(ga) budeš zakinut(a) svega onog što ti drugi autoriteti imaju pružiti! Nitko nije vrijedan toga da zbog njih uskraćuješ sebi slobodu. Jer to je ono što radiš sve vrijeme: dopuštaš svom ocu, ili komu već, da indirektno vlada tobom i tvojim životom i tvojim svijetom.

Zašto ikomu daješ takvu moć nad sobom? Nema potrebe za time. Prereži lutkarske konce. Prestani biti lutka, već budi sam svoj lutkar. Samo tako. Odluči. Sasvim je lako kad shvatiš što se stvarno događa. Osvijesti ovdje i sad činjenicu da ti je teško držati se zakona jer su ti neki autoriteti poljuljali tvoje povjerenje ili ga čak totalno srušili. Kad uvidiš ovu povezanost, prirodno ćeš prekinuti tu vezu i moći poštovati zakone, barem one prirodne.
Kako povratiti svoje izgubljeno povjerenje u auteritete » (link vodi direktno na dio drugog članka o tome)

Shvati da se ne može generalizirati, da je opasno generalizirati. Ako je nekoliko osoba na poziciji autoriteta loša, to ne znači da su svi takvi! Pa čak i ako su neka djela neke osobe na poziciji autoriteta loša, to ne znači da su sva loša. Ne osuđuj osobe prema samo nekim djelima ili karakteristikama jer je to ograničeno i površno.

Za one kojima je tekst ovog modula predugačak: "Kad bismo trebali sve zakone proučavati, ne bismo imali vremena da ih kršimo." – Johann Wolfgang Goethe

Što se tiče državnih zakona, oni su dobri općenito jer su u korist općeg dobra, tako da ih ne bi trebalo kršiti ili ne prihvaćati kaznu kada ih prekršimo. To rade samo egoistične osobe, kojih nije briga za opće dobro i koje licemjerno čine ono što ne bi htjele da bude njima učinjeno. Zlatno je pravilo da ne činimo drugima ono što ne želimo da bilo tko nama učini. A kad ti se dogodi da prekršiš to pravilo ili neki zakon, budi čovjek i suoči se s konsekvencijama, pokaj se, ispričaj i iskupi, plati (za) to i zaboravi, ne gubi vrijeme i energiju više na to.

Čak i ako si upoznat(a) s nekim od univerzalnih zakona  prirode, pozivamo te da ipak temeljito proučiš naše opise koji slijede jer ćeš sigurno otkriti neke stvari koje ti prije nisu bile jasne. Time ćeš se moći do kraja uvjeriti u važnost toga da živiš u skladu sa zakonima, što do sada nisi činio/la ako još ne živiš u blagostanju. Boljim upoznavanjem s pojedinim zakonima prirode saznat ćeš i u kakvoj su vezi s vrlinama i kakvu ti moć ta veza pruža.
 

Što je nastalo prije, kokoš ili jaje? Ova vjekovima stara dilema još nije
razriješena. Dok su klerici s Timom Kokoši, uvjeravajući nas da je Bog stvorio sva stvorenja, Luna Lovegood, vještica iz Harryja Pottera, odgovorila je na tu zagonetku: "Krug nema početka." Za one koji nemaju predaju o božanskom biću koje hokuspokusom stvara savršeno oblikovane životinjske vrste, situacija je neizgledna. Ukratko, Team Kokoš podržava kreacionističko gledište, s bjelančevinom iz ljuske jajeta kao dokazom, dok Team Jaje podupire darvinski stav da su dvije ptice koje zapravo nisu kokoši stvorile jaje, i otuda, prvo je jaje, pa je po njima prva kokoš bila rezultat genetske mutacije – video from the Team Egg
Ako se uzdignemo iznad dualističkog pogleda na svijet, svi su u pravu, iz svoje perspektive.

Bez obzira na ishod ili događaj koji doživimo, tomu je zasigurno prethodio lanac uzroka na čije smo pojedine karike svakako imali utjecaja. Samo su najsvjesniji i najiskreniji među nama sposobni uvidjeti svoju nehotičnu ulogu u negativnim događajima svog života, umjesto da za to okrivljuju druge i sudbinu.

S druge strane, većina ljudi prilično je brza u prihvaćanju zasluge kad god se nešto pozitivno dogodi u njihovim životima, lako uviđajući svoj udio u tome. Nimalo ne čudi, lakše je uvidjeti zakon kauzaliteta u pozitivnim slučajevima nego u onim negativnim, međutim, trebamo biti iskreni prema sebi i otvoreni kako bismo ga mogli vidjeti na djelu u svako doba, preuzimajući pritom odgovornost, a ne krivnju.

Krivnja je zadnje što nam treba; odgovornost je ono što nam treba za uvećanje svoje moći manifestiranja. Ako smo mogli nešto privući na sebe, također možemo to i otjerati, kao i privući nešto bolje. Trebamo biti karakterni i tako biti voljni preuzeti odgovornost za sve događaje u svom životu. Kada smo u stanju uvidjeti svoj udio u svakoj situaciji, time se osposobljavamo za svjesno utjecanje na rezultate i događaje u svom životu. Time postajemo "glavni glumci" umjesto "statisti" u svom "filmu". Onda živimo po svom, a ne po defaultu.

"Što tko sije, to će i žeti!" - Gal 6,7 "Ta eno tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti." - 2 Kor 9,6-11

Iz biologije, kao i iz vjeronauka, znamo da što sijemo, to i žanjemo. No, svi koji se bave agrikulturom ili vrtlarstvom znaju da nije dovoljno samo posijati. Urod ovisi o nizu kauzalnih faktora, kao što su poznavanje što, kako, gdje i kada posaditi, vremenske (ne)prilike, vrsta zemlje, gnojivo, štetočine itd.
Postoji izreka da svako sjeme ne urodi plodom ali je svaki plod bio jednom sjeme. Dakle, nema nam nikakvih plodova u životu bez sijanja, stoga svakako trebamo uvijek "saditi", doslovno i metaforički. No, i najbolje nam sjeme može ne donijeti plodove ako ga nismo pravilno posadili, zalijevali i zaštitili. Nije uvijek dovoljno napraviti pravu stvar; također bismo se trebali dobro zaštititi od negativnih sila, od kojih neke privlačimo na sebe nesvjesno zbog svojeg neznanja i nesvjesnosti. Podizanjem svijesti, tj. kultiviranjem vrlina to se rješava.

Neko sjemenje siješ namjerno, a neko nenamjerno – ono po putu opada s tvog "kamiona", da se tako izrazimo, samo zato što je u tvojem "kamionu". Kad god "voziš neravnim putovima", dio tvog „sjemenja“ pada po putu na plodno tlo te raste i donosi plodove pa ćeš naići na njih drugom prilikom. To je jednostavno tako. Čak i ako to ne misliš i ne namjeravaš, ono što nosiš sa sobom ili u sebi ponekad će negdje "pasti" i neočekivano se jednom pojaviti na tvom putu, na ovaj ili onaj način, i možda blokirati ti put. Tom metaforom želimo ukazati na važnost stalnog nošenja ili kultiviranja dobrog "sjemenja", odnosno misli, riječi i djelovanja, jer nikad ne znaš kad će što od toga pasti na plodno tlo i uroditi plodom. Ako nesvjesno siješ ružne misli, riječi i djela, često ćeš po svom putu nalaziti "trnje".

"Ruže neće nikada padati s neba; kada želimo imati više ruža, moramo posaditi više ružinih stabala." – George Eliot

Zakon kauzaliteta govori nam da sve što činimo ima posljedice te da sve pojave imaju svoje uzroke, no uzroci ni posljedice nisu linearni, izravni, jednodimenzionalni ni trodimenzionalni pa su zato prosječnim ljudima nedokučivi. Kauzalni odnos između postupaka i postignuća jasan je tim više kad znamo što sve ulazi u jednadžbu.

Ima onih koji nikako ne ostvaruju željeno iako su, po njihovu mišljenju, postupali u skladu s prirodnim zakonitostima. Tako ima mnogih koji rade marljivo i poslušno, a jedva krpaju kraj s krajem. Da je tajna uspjeha u teškom radu, onda bi magarac bio bogatiji od mlinara, kaže jedna njemačka izreka. U današnje vrijeme nije više snaga u mišićima. Osim toga, vrline poslušnosti i marljivost dostaju magarcima, ali nisu dostatne onima koji žele lakši život i blagostanje. Da ne bude zabune, u kapitalističkom okruženju, za financijski uspjeh je honorirana marljivost, a ne lijenost, no to nije sve, niti je ključno. Vjerojatno si i sam(a) primijetio/la da ljudi koji najmanje rade najviše zarađuju, a drugi koji se ubijaju od posla zarađuju puno manje od njih. Također, najuspješniji i najbogatiji ljudi nisu oni najobrazovaniji ni najinteligentniji. To bi ti trebalo ukazati da ključ za bogaćenje nije naporan rad, obrazovanje ni inteligencija.

Hoće li netko ostvariti ili postići blagostanje ovisi o nekoliko kauzalnih faktora, a ne samo jednom ili njih par. Ne postoji samo jedan uzrok nečeg; uvijek je riječ o kombinaciji. Kao ni marljivost, tako sama fakultetska diploma ni sve znanje svijeta ne garantira uspjeh i sreću. Svi oni koji se pouzdaju isključivo u obrazovanje i marljivost kao sredstvo za blagostanje zabluđuju sami sebe.

Mnogi se ljudi zavaravaju misleći da različiti aspekti života nisu međusobno povezani i da ne utječu jedan na drugoga. Zavaravaju se da se neće morati suočiti s posljedicama vlastitih nedjela. Upravo to zabluđivanje razlog je što nisu u stanju shvatiti, primjerice, zašto njihov posao propada ili zašto nisu dobili promaknuće na poslu, iako su učinili sve što su trebali za to. Ne razumiju zašto ne žanju ono što su posijali pa su zato uvjereni da u svijetu nema pravde.

Međutim, ne shvaćaju, na primjer, da će sputavanjem ili varanjem nekoga i oni sami biti sputani ili će ih netko prevariti kad-tad. Nadalje, ne vide povezanost između, recimo, njihove "neznatne" krađe na poslu i toga da je i njih same netko pokrao ili da su izgubili novčanik ili okladu. Uzroci i posljedice nisu nužno recipročni, stoga se lančanom reakcijom i nelinearnom dinamikom mogu odvijati na složene načine koji su neshvatljivi prosječnom ljudskom umu. Dakle, čin krađe mogao bi izazvati lošu vibru u tebi pa bi zbog toga tijekom kasnijeg poslovnog sastanka propustio/la sklopiti profitabilan posao ili bi time doveo/la do toga da ti konkurent „ukrade” tvog klijenta.

Isto tako, neki neriješen sukob s članom obitelji može dalekosežnim posljedicama dovesti do bolesti srca ili raka, i stalna briga može utjecati na slabljenje imunosnog sustava što može dovesti do bolesti i time do nekih drugih komplikacija, poteškoća i propuštenih (poslovnih) prilika. Po istom principu, nepristojno ponašanje prema nekom konobaru može dovesti do trovanja hranom ili se takvo ponašanje može kao bumerang vratiti time da netko drugi bude prema tebi nepristojan.

To su sve samo provizorni primjeri koje ne treba shvatiti doslovno, nego uočiti temeljni princip i shvatiti da bez obzira na to uviđamo li kauzalitete ili ne, ovaj zakon itekako vlada u prirodi pa je najpametnije da ga se držimo, odnosno da uvijek "sijemo" samo dobro "sjeme", znajući da uvijek žanjemo što smo posijali, na ovaj ili onaj način. Ako ne možeš to shvatiti, onda ti dostaje imati vjeru u postojanost tog zakona jer je vrlina vjere moćan moderator za usklađivanje sa zakonima prirode i tako omogućava blagostanje.

Ako imaš osjećaj da se vrtiš u začaranom krugu, onda trebaš izaći iz njega i ući u čarobni krug. Evo kako: kultivirajući visoko potentne vrline visoko rangirane na skali svijesti). Uvijek se možeš osloboditi začaranog kruga, tj. nepovoljnog ili destruktivnog lanca događaja koji inače jača ponavljanjem, i vrlinama pokrenuti čarobni krug radi ponovnog uspostavljanja ravnoteže. Obje vrste lanca događaja imaju tzv. povratne petlje, kojima svako ponavljanje utvrđuje i osnažuje postojeće. Začarani krug uzrokuje domino-efekt, dok čarobni krug uzrokuje domin-efekt, kako smo mi to nazvali – kada preuzmeš kontrolu i nagnaš svoje "pločice" da se uzdignu, tj. uzrokuješ da se cijeli niz posrnulih dijelova života uzdigne. Ovi krugovi nastavit će po starom sve dok netko ili nešto ne intervenira i prekine to. Kreiraj čarobni krug u svom životu kultivirajući vrline. Da prekineš začarani krug i pokreneš onaj čarobni, potrebne su ti vrline. Trebaš početi preuzimati odgovornost za odgovaranje ili reagiranje kako treba na događaje. Ako si u prošlosti na probleme reagirao/la strahom, brigom ili ljutnjom, sada tu energiju trebaš transformirati u mnogo višu frekvenciju. Idealno bi bilo prepustiti sve Višoj sili, kultivirati vrline vjere, unutarnjeg mira, bezuvjetne radosti i suosjećanja prema drugima.

Samo ljudi niskog stupnja svijesti nisu sposobni prepoznati djelovanje ovog zakona kao i ostalih zakona prirode i to je razlog zašto nastavljaju s lošim ili neprimjerenim ponašanjem, misleći da će proći nekažnjeno jer se posljedice njihova ponašanja nisu pojavile odmah ili u istom području njihova života. Međutim, da su voljni podići svoju svijest i pogledati istini u oči, uvidjeli bi da im njihovi nepovoljni životni rezultati pokazuju da ipak, direktno ili indirektno, žanju što su posijali. Poanta je da sve ima svoje posljedice, stoga će nas efekti našeg postupanja uvijek dostići, samo ne uvijek kada i gdje to očekujemo.

Ključ za potpuno razumijevanje ovog leži u podizanju svijesti kultiviranjem vrlina i u osvještavanju postojanja kozmičke inteligencije koja je superiorna onoj ljudskoj. Alkemijski proces pretvaranja metala u zlato, baš kao i biblijsko pretvaranje vode u vina, nisu nikakva čuda poznavaocima zakona prirode. Čude se samo oni koji ne poznaju zakonitosti po kojima se jedno energetsko stanje pretvara u drugo. Pa ako uistinu želiš ovladati procesima kojima se ostvaruje sve zamišljeno, onda je nužno da se dobro upoznaš s ovim zakonima prirode.

Sve u tvojoj vanjskoj stvarnosti – tvoje fizičke dispozicije, životne okolnosti, međuljudski odnosi i financijsko stanje – odraz je tvojeg unutarnje stvarnosti: tvojih misli, vjerovanja, uvjerenja i emocija. Emerson je rekao: »Čovjek je ono o čemu čitav dan razmišlja«. Svojim mislima i emocijama određujemo svoju sudbinu. Držati nešto na umu obično dovodi do toga da se to i ostvari, no podložno je karmičkim sklonostima pa se ostvarenje ne događa kao nešto sigurno.

Nema sumnje, mnogi vanjski utjecaji itekako utječu na tvoju sudbinu, ali ti određuješ u kojoj mjeri. Brige i strahovi roditelja nad tobom, eventualni obiteljski urok ili bilo što drugo što bi moglo narušiti tvoje šanse za sretnim životom mogu se poništiti time da činiš dobru karmu, to jest kultiviraš vrline. Svjetlost je jača od tame, zato što je tama samo odsutnost svjetlosti. Isto tako, vrline su moćnije od mana, što je očito svima onima koji gledaju ponad površinskih privida i pojava.

Prema zakonima koji vladaju u prirodi, tvoja je stvarnost više ili manje odraz sume svega onog čime se svakodnevno preokupiraš pa ako zbrojiš sve svoje misli, emocije, riječi i djela tijekom svakog dana te zbroj tvojih pozitivnih projekcija prevagne one negativne, onda prirodno imaš pretežito pozitivna iskustva u životu. A ako se opterećuješ mračim mislima, prirodno ćeš imati mračnu stvarnost.

Budući da je to tako uređeno prirodnim zakonima, od sada možeš vjerno računati na prirodne zakone da ako promijeniš uobičajeni obrazac svojih misli te ih usmjeravaš na ideje sreće, zdravlja, uspjeha, bogatstva i skladnih odnosa, to će se prirodno i ostvariti. Kada okupiraš svoje misli spomenutim idejama, te će se ideje, poput sjemena posađenog u zemlju, usaditi u tvoju svijest i podsvijest te s vremenom postati dio tvog mentaliteta i karaktera, pa tako i stvarnosti. Kao što svako sjeme proklije u svoju vrstu, tako će se i tvoje novo ustaljeno razmišljanje i osjećanje očitovati kao napredak, sreća, zdravlje, uspjeh, bogatstvo i skladni odnosi.

Pročitajte u Ivanovu evanđelju priču o pretvaranju vode u vino u simboličnom smislu i recite sebi onako kako je rekao trgovački putnik: »Mogu svoje nevidljive zamisli, porive, snove i želje učiniti vidljivima jer sam otkrio jednostavan, sveopći zakon uma«. Zakon koji je dokazao je zakon podražaja i odražaja. To znači da su vaš vanjski svijet, tijelo, okolnosti, ambijent i financijsko stanje, uvijek savršeni odraz unutarnjih misli, vjerovanja, osjećaja i uvjerenja. Budući da je to istina, sada možete promijeniti unutarnji obrazac vaših misli zadržavajući se na ideji uspjeha, bogatstva i mirnog uma. Kada zaposlite svoje misli potonjim shvaćanjima, te će ideje postupno prodirati u vaš mentalitet poput sjemena posađenog u zemlju. Kao što svako sjeme (misli i ideje) proklije u svoju vrstu, tako će se i vaše uobičajeno razmišljanje i osjećaji očitovati kao napredak, uspjeh i mir uma.
Izvor: "Kako dobiti ono što želite" Autor: Joseph Murphy ;)

Ovaj zakon objeručke prihvaćamo kad nam se dogode lijepe stvari u životu – prihvaćamo ideju da smo to i zaslužili. No, kad nam se događaju nevolje, većina nas ne želi prihvatiti da smo i to nekako zaslužili. U takvim slučajevima zakon kauzaliteta kao da biva zamagljen u našem umu. Uglavnom je to zato što ne vidimo sebe kao negativce koji bi mogli prouzročiti neko zlo ili nevolju, pogotovo ne sebi. Naravno da to ne namjeravamo, ali iz nekog razloga prouzročavamo sami sebi štetu. Sami sebi smo najgori neprijatelj. Radi se o egu; on nam stalno nanosi štetu.

Kad nas zadesi neka teška bolest ili nesreća, ili dobijemo otkaz, teško je vidjeti svoj udio u tome. Ego nam to ne dopušta; drugim riječima, ne uviđamo svoju odgovornost jer ne kultiviramo vrlinu poniznosti. Ovdje je bitno shvatiti da se ovaj zakon kauzaliteta ne odnosi samo na naša djela i riječi nego i na naše misli i emocije. Uglavnom su naše misli i emocije te koje nam nanose štetu, uključujući naša kriva uvjerenja, iluzije, predrasude, zablude, interpretiranja i slično. One snižavaju našu svijest i naše vibracije, čineći nas prijemčivima za negativne stvari i otpornima na one pozitivne.

Prema tome, to ne znači da smo zaslužili sve ono što nam se događa u životu, dobro i loše, već da smo svojim svjesnim i nesvjesnim mislima, riječima i djelima doveli do toga. Vanjski svijet samo odražava naš unutarnji.

"Kako si skuhao (zamijesio), tako ćeš kusati (jesti)." "Kako prostreš tako ćeš i ležati" "Tko vjetar sije, buru žanje" "Dođe maca na vratanca" - Narodne poslovice

Netko može biti najveća dobrica, ali ako ima, recimo, neke strahove i brige da će se nešto dogoditi, te snažne emocije i misli prirodno privlače te događaje kojih se boji, odnosno ti podražaji uzrokuju te odražaje. Stoga imamo ljude koji su iznimno dobri, a "žanju" neke naizgled loše stvari, pa onda oni koji su nesvjesni ovih prirodnih zakona krivo rezoniraju da svijetom vlada nepravda. Dakle, misli i emocije su, baš kao djela i riječi, podložni ovom zakonu. Stoga trebamo kultivirati određene vrline kako bismo iskoristili prednosti ovog prirodnog zakona.

Usto, valja naglasiti da ako sumnjaš u postojanost ovog pravednog zakona zato što si svjedok loših događaja dobrim ljudima, osim što trebaš shvatiti da ne samo djela i riječi nego i misli i emocije uzrokuju životne okolnosti, također trebaš shvatiti da nevolje same po sebi nisu nužno negativne. Naša interpretacija i reakcija na te nevolje ono je što ih čini pozitivnima ili negativnima.

Mnogima su upravo nevolje donijele neke izrazito dobre stvari u životu jer su uslijed njih poduzeli nešto što inače ne bi, a što je imalo dobre posljedice. Svako zlo za neko dobro, kaže se u narodu. Međutim, oni koji u zlu vide samo nešto loše pa u nevolji djeluju negativno umjesto pozitivno, propustit će dobro u zlu i zato stradati. Al' to se tiče zakona polariteta o kojem će biti riječi u nastavku. Poanta je, nemoj biti površan/na i brzopleto prosuditi da dobri ljudi nepravedno doživljavaju loša iskustva jer je lako moguće da su ta tzv. loša iskustva u stvari vrlo korisna i konstruktivna za njih. Ništa nije kako se čini, kao što znaš.

Kao što je regulirano zakonom kauzaliteta, ne možemo namaći, recimo, bogatstvo u svoj život time da se preokupiramo mislima o oskudici. Samo se po sebi razumije, obilje se ne generira projiciranjem vibracija manjkavosti, niti se biva bogatašem razmišljajući kao siromah. Žaleći se o cijenama, visokim troškovima, inflaciji, bogatašima i sličnom zatvaraš samog/u sebe u matricu siromaštva, a jedini izlaz iz nje je da činiš obrnuto. Sirotinjsko razmišljanje uzrokuje siromaštvo, u skladu sa zakonom kauzaliteta. Jednako tako, bujna mašta i istovjetno izražavanje i djelovanje osigurava bujanje na svakom planu.

Ovaj zakon regulira magnetske sile, upravljajući što privlači što. Mnogi ljudi pogrešno vjeruju da ovaj zakon nalaže da se samo sličnosti privlače, odnosno da se iste vibracije privlače. Plus privlači plus, a minus privlači minus, odnosno pozitivnosti se međusobno privlače, baš kao i negativnosti pa trebamo pozitivno misliti da bismo privukli pozitivne rezultate. To je istina u mnogim slučajevima, ali se ovaj zakon ne svodi na to. U nekim se slučajevima sličnosti privlače, u drugim se suprotnosti privlače, dok u sasvim drugim privlačimo ono što nam je potrebno za ravnotežu ili pak što trebamo naučiti, i naravno, također privlačimo u skladu s karmom. Ovaj se zakon često pogrešno interpretira, zato ga trebamo razjasniti kako bismo svi mogli izvući veću korist od njega.

Pragmatična objašnjenja ovog zakona uglavnom su sažeti u frazi "misli postaju stvari", ili u izjavi da naše misli privlače to što mislimo, pa ako smo preokupirani dugovima, bolešću, konfliktima i drugim problemima, onda ih time i dalje kreiramo, tj. privlačimo ili zadržavamo u svojoj stvarnosti. No, nije to baš tako jednostavno, kao što smo se svi imali prilike uvjeriti. Dobro znaš da ti konstantno razmišljanje o novcu nije donijelo više novca, naprimjer. Same misli ne stvaraju čuda, iako su veliki faktor u privlačenju. Emocije su još veći faktor, kao i djelovanje. Elektromagnetsko polje srca je pet tisuća puta jače od elektromagnetskog polja mozga, što znači da srce ima puno veću moć privlačenja od mozga, tj. emocije privlače puno jače od misli.

No, u igri su još i veće i snažnije sile koje utječu na privlačenje i manifestiranje. Naravno, tu je i nešto što se zove karma, kao i sudbina, a također su u igri i utjecaji drugih ljudi na naš život, kao i utjecaji planeta, a da ne spominjemo zakon polariteta. I nemojmo zaboraviti individualnu kao i grupnu svijest, koja se ne svodi na misli, osjećaje, riječi i djela već ih sve sumira i multiplicira – cjelina je mnogo veća od zbroja svojih dijelova.

Zakon privlačenja često se uspoređuje sa zakonom gravitacije radi lakšeg razumijevanja. Kod gravitacije znamo da Zemlja privlači materiju i da sve što bacimo u zrak mora pasti na zemlju jer je privučeno silom teže. Naravno, pod uvjetom da ne održavamo predmet u zraku nekom drugom silom ili elementom (zrak, vatra, voda). Čak će i balon i avion pasti na zemlju kad im ponestane energije, goriva ili zraka. To je jedan od dokaza da postoji privlačna sila, ali i da može biti nadjačana drugim silama. Tu su također magneti i mnogi drugi dokazi privlačne sile.

U stvarnosti, mi ne privlačimo, nego se prešaltavamo. Ne postoji ništa izvan tebe što bi mogao/la privući jer, iz više perspektive, u višedimenzionalnom svijetu i nedualnom svjetonazoru, ti već jesi i imaš sve, samo to nisi osvijestio/la pa je samo stvar pomaka svijesti. Ne mijenjaš se da bi nešto privukao/la. Magneti se ne mijenjaju kada privlače. Jednostavno se prebacuješ u frekvenciju svoje idealne stvarnosti da bi je doživio/la na svim razinama.

Po zakonu privlačenja privlačimo ono na što se najviše fokusiramo, što često zamišljamo, čemu dajemo najviše pažnje, bilo negativno ili pozitivno. Znači, ako najčešće razmišljaš o tome što je loše u svijetu i pritom se loše osjećaš, onda to još više privlačiš. I obrnuto – kad se uglavnom fokusiraš na pozitivno, privlačit ćeš pozitivnosti u svoj život. Ono na što se fokusiraš odraz je tvog karaktera pa je točnije reći da privlačimo ono što jesmo.

Zakon privlačenja postao je vrlo popularan nakon što su kvantni fizičari objavili rezultate svojih istraživanja da mislima sve privlačimo – pozitivnim mislima privlačimo pozitivne stvari, a negativnim one negativne. Stoljećima su metafizičari to naučavali, no tek kad je to znanost uspjela dokazati u laboratorijima, nastao je veliki bum u korištenju ovog zakona za ostvarivanje blagostanja.

Zakon privlačenja djeluje po principu srodnih frekvencija, pa tako sve što privlačimo podudara se s našom vibracijom, i što god želimo privući trebamo se s tim vibracijski uskladiti – biti na istoj frekvenciji (npr. ako želimo ozdraviti/obogatiti se, trebamo se već sad ponašati kao zdrava/bogata osoba). Poanta je da nikada nećeš privući visokoenergetske rezultate niskoenergetskim vibracijama.

Svatko ima svoje energetsko polje koje vibrira na određenim frekvencijama ovisno o našem trenutačnom stanju (pozitivne misli i emocije imaju više frekvencije, a negativne niže). Naše energetsko tijelo širi svoje vibracije prema van i tako, prema Zakonu privlačenja, povezuje nas s onom stvarnosti koja ima frekvenciju u skladu s našim vibracijama. Kao što se ulje ne može povezati s vodom, ni mi ne možemo ući i stvarnost koja nije u skladu s našom naravi. Dobivamo onu verziju stvarnosti koja odgovara našem mentalnom sklopu. Svojom naravi mi sami "namještamo" svoju stvarnost, prilično isto kao što namještamo stanicu ili televizijski kanal po tome što nam u danom trenutku paše. Ako pozitivno vibriramo, onda je i naša stvarnost pozitivna – privlačimo okolnosti pozitivnog naboja. Ponekad dobivamo stvarnost koju želimo, ponekad onu koju trebamo, a uvijek onu koja je na istoj frekvenciji kao i mi sami. Jedan od dokaza da je to tako je i taj da kad smo zaljubljeni, naše viđenje stvarnosti je posve drugačije nego kad nismo. Drugi dokaz su različiti opisi svjedoka nesreće. Svatko doživljava istu stvarnost na svoj način, što dokazuje da je stvarnost varijabilna.

U čak tri evanđelja Biblije piše: "Onaj tko ima, njemu će se još dati; a onaj tko nema, čak i ono malo što ima, bit će mu oduzeto." – Mk 4:25, Lk 8:18 i Mt 13:12 U tome je sažeto objašnjenje ovog prirodnog zakona po kojem, ako imamo nešto u sebi, privući ćemo još više toga k sebi, i obrnuto. Jer:kako unutra tako vani!

Malo je poznata činjenica da ustvari ne privlačimo ono što želimo ili na što se fokusiramo, već privlačimo ono što jesmo. Pročitaj to još jednom. To je vrlo važno razaznati, posebno za sve one koji pokušavaju željenjem nešto privući u svoju stvarnost a što se nikada ne manifestira pa zato sumnjaju u postojanje ovog zakona.

Još jedna iznimno važna činjenica: željama i žudnjama odbijamo željeno jer se time postavljamo kao netko tko to nije ili nema pa to privlači okolnosti da i dalje to nismo ili nemamo. Kad nešto želimo, time ujedno odašaljemo vibracije nemanja toga pa se zato u stvarnosti rezultira daljnje nemanje.

Umjesto željenja, trebamo se osjećati, misliti, govoriti i djelovati kao da to već jesmo ili imamo – to privlači okolnosti s istom energetskom vrijednošću. Ne radi se o pretvaranju nego o afirmaciji drugih nevidljivih dimenzija stvarnosti u kojima je sve već ostvareno, i tako privući zamišljenu stvarnost u onu opipljivu. Opširnije »

Naravno, ako tijekom dana više puta pomislimo da nešto nismo ili nemamo nego što pomislimo da to jesmo ili imamo, onda će se logično manifestirati misli koje prevagnu. Stoga i nisu učinkovite vizualizacije i afirmacije koje radimo nekoliko minuta na dan dok puno više minuta ili čak sati tijekom dana djelujemo suprotno – žalimo se, brinemo, bojimo, kritiziramo itd.

U slučajevima kada se sličnosti privlače, taj zakon određuje da naš um i srce (misli i emocije) privlače podudarajuće okolnosti. Pozitivni naboj u nama privlači pozitivne vanjske prilike, i obrnuto. Ljudski su um i srce kao magneti jer imaju elektromagnetsko polje, stoga čime god su um i srce konstantno preokupirani, to prirodno magnetski privlačimo, odnosno ostvarujemo. Poput magneta neprekidno privlačimo ka sebi ono što zračimo, ono s čime smo vibracijski usklađeni.

Jednako kao što mi privlačimo tako i nas privlače ljudi i stvari koji su našoj valnoj duljini. Pa, ako ti je cvijeće stalno u glavi, bit ćeš privučen(a) cvijeću i stoga okružen(a) cvijećem. Isto tako, ako ti je glava puna briga, tj. ako se stalno brineš o nekomu ili nečemu (npr. o svojoj djeci ili neimaštini ili bolesti), svojim brigama ćeš to dovući u stvarnost, iako se to inače ne bi ostvarilo.

No, trebamo uzeti u obzir i prirodni zakon polariteta koji osigurava da uvijek doživljavamo i kontraste zbog toga što oni omogućavaju dinamiku koja je neophodna za evoluciju. Dakle, ako i uspijemo uvijek pozitivno misliti, osjećati, govoriti i činiti, nemoguće je privlačiti samo pozitivne stvari u svoj život, baš kao što ne možemo utjecati da samo sije sunce i da više nikad ne padne kiša, ili da je uvijek dan ili svijetlo a nikad noć ili mrak.

Viši, pozitivniji stupanj svijesti, koji je dostupan kultiviranjem vrlina, nema svrhu mijenjati prirodni tok već da spoznamo pravu prirodu stvarnosti pa nam više ni jedna negativnost neće nauditi ili škoditi, kao i zato da ne privlačimo više negativnosti nego što treba. Negativnosti su također važne ili dobre za nas zbog toga što njima učimo i jačamo, te se tako razvijamo. Nije sve u pozitivnostima, no svejedno trebamo biti pozitivni, posebno usred negativnih okolnosti radi balansa i kako bismo se razvijali.

Također trebamo uzeti u obzir činjenicu da drugi ljudi utječu svojim magnetskim poljem na naše, tako da ako smo u društvu negativnih ljudi ili onih koji se brinu, boje ili su zaokupljeni bilo kakvim destruktivnim razmišljanjima, osjećajima, razgovorima ili djelima, to će se negativno odraziti na naše magnetsko polje. Zato trebamo birati naše prijatelje oprezno i držati odstojanje od zlobnih ljudi, osim ako smo na visokom stupnju svijesti i nastojimo im pomoći, u čijem slučaju trebamo zaštititi svoje polje da ne stradamo.

Naši karmički dugovi također u velikoj mjeri utječu na naše privlačno polje – možemo sve raditi ispravno i pozitivno, ali svejedno stalno doživljavati neprilike, a to je zbog naše loše karme, odnosno davnih negativnih misli, riječi i djela. Žanjemo i ono što su posijali naši preci, osim ako smo te učinke eliminirali posebnim ritualom ili djelom ili snažnim skokom u svijesti. Kad smo već kod toga, kaže se da možemo očistiti svoju prijašnju karmu i u prisutnosti prosvijetljenog gurua, pa možeš to učiniti ako smatraš da karma stoji na putu ispunjenja tvojih potencijala i snova. Sve u svemu, trebamo zadržati pozitivan stav i raditi si dobru karmu za ubuduće, tako da više ne moramo bespotrebno ispaštati.

Osobna psihička dispozicija je ishodište te je tako znatno odgovorna za privlačenje odgovarajućih ishoda, vanjskih okolnosti i ljudi. Međutim, ona mora biti dominantna da bi privukla srodne ishode. Nije dovoljno prakticirati pola sata pozitivnog razmišljanja, molitve, afirmacija ili vizualizacija, a ostatak dana provesti u brigama, strahovima, kritikama, ogovaranjima i ostalim negativnim razmišljanjima i emocijama. Ako tijekom dana pridaješ više pažnje negativnim stvarima, odnosno držiš svoju svijest u negativnim modalitetima nego u onim pozitivnim, onda se nemoj čuditi da privlačiš puno toga negativnog i ne uspiješ privući nešto određeno pozitivno. Sati i sati negativnih misli i emocija tijekom dana eliminira učinkovitost svih onih malobrojnijih pozitivnih.

Postoje ljudi, uključujući i redovnike, koji provode bezbrojne sate u meditaciji ili duhovnoj kontemplaciji, no oni to ne čine zato što u tome uživaju već zato što vjeruju da to trebaju činiti kako bi duhovno napredovali i time nešto postigli. Stoga se u stvari prisiljavaju da to prakticiraju, što znači da se pritom osjećaju uglavnom loše ili nelagodno pa čak i frustrirajuće i utučeno kad percipiraju da ne napreduju nakon što su uložili puno vremena i truda u to. Nije ni čudo, da im takav gubitak vremena, tj. loše korištenje vremena ne donosi ništa.

Možda misliš da činiš veliku stvar time što meditiraš, ali ako to radiš s lošim vibrom, onda je to kontraproduktivno, tako da bi bilo bolje da to ne činiš. Meditacija sama po sebi ne donosi ništa, barem ne pomaže privući ili postići ono što želiš. Kvaka nije u samoj meditaciji nego u stupnju svijesti koji pritom kultiviraš, to jest, vrline koje pritom kultiviraš – u tome je trik. Isto vrijedi i za sve druge vrste prisiljavanja kojima mislimo nešto postići, kao što je slučaj u sportskim naporima i učenju sviranja nekog glazbenog instrumenta. Ako ne uživaš u procesu ili ne kultiviraš neke druge velebne vrline na svom putu do cilja, nego se uglavnom mučiš, uzalud ti sav trud.

Buda je rekao: "Sreća je put, a ne destinacija", i Isus je rekao u Evanđelju po Ivanu 14:6 da je on put, a ne destinacija, pa bismo mogli uzeti njihove riječi tako da shvatimo da je put ili način važnije od same destinacije. Zbog toga, pobrini se da uživaš na svom putu do cilja, a ne da patiš na račun cilja ili nekog željenog ishoda. Umijeće učinkovitog korištenja zakona privlačenja leži u uživanju u samom procesu više nego u ishodu.

Čak i ako nam je psihička dispozicija uglavnom pozitivna, to ne znači da ćemo privući ono što želimo. Svakako ćemo privući pozitivna iskustva, ali ne nužno i ono što želimo, jer ono što želimo ne mora značiti da je pozitivno za nas, čak i ako se takvim čini. U osnovi, sve ima i pozitivan i negativan naboj u sebi, kao što nam to zakon polariteta nalaže. Možemo pomisliti da bi nam, recimo, napredovanje na poslu donijelo sve samo dobro, no naš um nije u stanju pretpostaviti sve ishode jednog takvog događaja, od kojih bi neki sigurno bili negativni, kao što je više posla i više odgovornosti koji mogu sa sobom donijeti više stresa, više radnih sati, manje slobodnog vremena, više ljubomore od strane kolega, zdravstveni problemi, propuštene druge prilike, i slično. Dakle, sve što smatramo pozitivnim ima svoju negativnu stranu i obrnuto, tako da je najbolje uzdići se od razmišljanja u pozitivnom i negativnom smislu te se prepustiti toku, uvijek djelujući s najvišim mogućim stupnjem svijesti kako bismo privukli čim više povoljnijih uvjeta i prilika.

Da bismo što bolje iskoristili zakon privlačenja, potrebno je podići svijest do nama najvišeg mogućeg stupnja, kao što je prikazano na skali svijesti, po mogućnosti podići je na nivo vjere, radosti, suosjećanja ili mira.

Albert Einstein: "Sve je energija. Stavi se na frekvenciju one stvarnosti koju želiš i nećeš moći, a da ne ostvariš tu stvarnost. Nema drugog načina. To nije filozofija. To je fizika."

Isus: ”Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."
"Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!" "Kako vjerujete, tako će vam biti."

Buda: "Sve ono što jesmo rezultat je onoga što smo mislili. Ako čovjek govori ili djeluje sa zlom mišlju, bol ga slijedi. No ako čovjek govori ili postupa s čistim mislima, sreća ga prati, poput sjenke koja ga nikad ne ostavlja. "

Ovaj zakon privlačenja lakše je shvatiti kada smo svjesni stvarnosti kakva ona stvarno jest, a ne kakvom se čini. U stvarnosti, naše su oči i um ograničeni. Oni doživljavaju stvarnost ne onakvom kakva ona jest već kakvi oni jesu. Ograničenom i kratkovidnom umu običnog čovjeka stvarnost izgleda sasvim drugačije nego umu prosvijetljene osobe, očito.

Vrlo je važne spoznati određene, neuvriježene činjenice o stvarnosti da bi se moglo iskoristiti ovaj, kao i druge univerzalne zakone:

• materijalni svijet je prividan – ništa nije onako kako se čini
• sva je materija u biti energija, što znači da je u srži vibrirajuća, promjenjiva, fluktuirajuća, podatna, nije kruta ni postojana te da se sve može transformirati
• stvarnost je višedimenzionalna – ne svodi se samo na tri dimenzije, što znači da i druge oku-nevidljive dimenzije utječu na našu stvarnost. U višim dimenzijama stvarnosti sve što želimo već je manifestirano, tako da mi samo trebamo privući tu stvarnost u ovu opipljivu. Kako postajemo sve svjesniji svega toga, naša se svijest uzdiže i time se osposobljuemo da možemo svjesno privlačiti sve što zamislimo iz beskrajnog polja mogućnosti

Većina je ljudi prelijena da bi dubokoumno razmišljala pa uglavnom razmišlja površno i nepromišljeno. Razmišljaju lakomisleno umjesto razborito, nehotice umjesto navlaš, po navici umjesto svjesno, i konvencionalno umjesto svojom glavom. Pa tako često donose brzoplete prosudbe i odluke. Po liniji manjeg otpora i bez preveć razmišljanja ljudi dopuštaju negativnim mislima da ih obuzmu i dominiraju njihovim životom, umjesto da ih preispitaju, odnosno odagnaju ih ili ih preobraze. Previše se brinu i puno se toga boje. Vjeruju da su žrtve raznih okolnosti. Gaje svakojake predrasude, fiks-ideje i kriva uvjerenja. Sve zato što ne preuzimaju odgovornost za svoje misli puštajući ih da nekontrolirano kolaju u njihovom umu, uvjereni da su njihove misli točne samo zato što su njihovoj glavi. To je također zabluda, baš kao što su sva neproduktivna uvjerenja kriva ili negativna, iz perspektive dualnog pogleda na svijet. Misli su poput mišića, ako ih ne treniramo, postat će slabašne, nemoćne i kompromitirane vanjskim silama.

Na primjer, ako se redovito podvrgavaš vijestima, koje uglavnom izvještavaju o lošim događajima, onda, ako je tvoj um neotporan, neuvježban i podložan egu, pokupit će negativne vibracije i zadržati ih. Tromom umu lakše je podleći informacijama koje dolaze od renomiranog izvora nego bolje promisliti o njima ili ih blokirati da ne uđu bez veze u podsvijest. Tako tvoje misli postanu i ostanu turobne neko vrijeme, što onda zračiš na van i prirodno privlačiš turobne okolnosti u svoj život. Ako dopuštaš svojim mislima da besmisleno dolaze i odlaze, onda ćeš i privlačiti besmisleno. Neka te onda ne čudi i uznemirava kada razviješ neku tešku bolest, budeš žrtva prometne nesreće ili dobiješ otkaz. Nemoj misliti da to nema nikakve veze s tvojim vlastitim postupcima. Čak iako nisi ništa direktno skrivio/la, ipak si mislima kojima se prepuštaš, emocijama koje gajiš, riječima koje izgovaraš i općim ponašanjem nesvjesno odgovoran/na za to što privlačiš u svoj život. Kad podigneš svoj stupanj svijesti, uvidjet ćeš da u globalu sve ipak ima smisla.

Sposobnost da podignemo svijest na vrline visokog kalibra omogućava nam da usmjerimo zakon privlačnosti u svoju korist. Skala svijesti pokazuje te vrline poredane po jačini pozitivnog privlačnog polja. Ovu skalu može se razno interpretirati i ne treba je uzimati zdravo za gotovo. Vrline su poredane sukladno njihovoj moći da privuku pozitivnosti, međutim, svaka vrlina također ima svoje stupnjeve, pa na primjer, ljubav prema životinjama i ona prema ljudima nemaju isti stupanj moći u određenim situacijama. Kultiviranje neke vrline na kratko postaje odskočna daska. Možeš to učiniti meditiranjem, afirmacijom, te iskazivanjem te vrline u različitim situacijama ili na bilo koji drugi način. S vremenom i iskustvom bit će ti to sve lakše i prirodnije pa time i učestalije, što znači da će prosjek stupnja tvoje svijesti rasti i time stupanj tvog blagostanja.

Kao što zakon privlačnosti to nalaže, na što god se mi fokusirali obavezno će se proširiti, povećati ili rasti. Imamo moć da izaberemo hoćemo li gledati na pozitivnu ili negativnu stranu bilo kojeg iskustva, s obzirom na to da su oba pola prisutna u svemu, kao što to zakon polariteta nalaže. Kad se usredotočimo na ono što je negativno, time prizivamo još više negativnosti. A kad se usredotočimo na ono što je pozitivno, time prizivamo još više pozitivnosti. Ako se usredotočiš na ono što ti treba, ta potreba će samo rasti. Ako usredotočiš svoje misli na ono što nemaš, takvim razmišljanjem o neimaštini privući ćeš još veću neimaštinu. Ako preokupiraš svoj um mislima o nekom gubitku, time povećavaš vjerojatnost da se to dogodi ili da još više izgubiš. Kad se bojiš da će se nešto dogoditi, svojom vibracijom to privlačiš da se stvarno dogodi iako se inače ne bi dogodilo.

Po tome, s druge strane, svojim zahvalnim gledištem napajaš energetsko polje vibracijama zahvalnosti što privlači još više stvari za koje ćeš moći biti zahvalan/na. Prema tome, pridavajući više pozornosti vrlinama, prizivaš istoznačne okolnosti. Imaj na umu da nije dovoljno kultivirati vrlinu dobrote, ako želimo privući blagostanje. Ako si dobričina, ali u isto vrijeme gajiš pesimističnost, brige, bojazni, nesamopouzdanje, pasivnost, ili skeptičnost, ili ne gajiš samodisciplinu ili samoinicijativnost, sama vrlina dobrote neće uroditi željenim plodovima. To je važno shvatiti jer većina ljudi pogrešno vjeruje da dobri ljudi ne mogu pravedno steći bogatstvo, dok zlikovci to mogu. Takav uskogrudan pogled dijele oni koji ne razumiju zakone prirode ni to koje su vrline zaslužne za blagostanje i u kojoj mjeri. Zarađivanje ​​novca više ima veze s nekim drugim vrlinama a ne dobrotom, s vrlinama kao što su samoinicijativnost, samodiscipliniranost, samopouzdanje, odlučnost, entuzijastičnost, optimističnost, odgovornost i druge, ovisno o branši.

Stvar sa Zakonom privlačnosti je ta da on reagira na našu pozornost i svijest. Na što god dosljedno usmjeravamo svoju pozornost ili svijest, to nam on privlači. Ključ je u riječi dosljedno. Dakle, pozornost je pokretačka sila iza zakona privlačnosti. Pozornost = privlačnost.

Dakle, ako pridaješ pozornost onomu što ti nedostaje, nedostatak će se tim više manifestirati. A ako pridaješ pozornost izobilju oko sebe kao i u drugim dimenzijama stvarnosti, koji su nevidljivi našim kratkovidnim očima i nezamislivi našem ograničenom umu, to će se obilje onda sve više manifestirati u tvojoj fizičkoj stvarnosti. To je također razlog zašto mnogi dobri ljudi ne prosperiraju. Oni imaju sklonost da se brinu (za druge), da tuguju, strahuju, budu pesimistični iako to nazivaju „realističnim“, da nemaju ambicije za sebe niti dovoljno samopouzdanja ili samoinicijativnosti ili samodiscipliniranosti, žao im je drugih i nesvjesno kultiviraju mentalitet žrtve, što vuče njihovu svijest dolje po skali pa tako na sebe privlače loše stvari umjesto onih dobrih. S druge strane, kada dobri ljudi komplementiraju svoju dobrotu s ljubavlju, radošću, unutarnjim mirom i drugim vrlinama, onda svakako prosperiraju.

Ako tijekom dana često misliš kako nisi nešto ili kako nemaš nešto umjesto da misliš da to u biti jesi i da to zapravo imaš, onda je logično da takve dominirajuće misli oblikuju tvoju stvarnost upravo takvom. Zbog toga vizualizacije i afirmacije uglavnom nisu dovoljno djelotvorne ako ih radiš samo nekoliko minuta dnevno, dok ostatak minuta ili čak sati tijekom dana radiš skroz suprotno – žališ se, brineš se, strahuješ, kritiziraš, okrivljuješ, itd.

Ako je tvoja stvarnost nepovoljna, to znači da većinom imaš nepovoljne osjećaje, misli i djela. To se da lako promijeniti tako da odabereš novi životni stil u kojem što više pozitivno misliš, osjećaš, govoriš i djeluješ. Ovakvom samodisciplinom natjerat ćeš vodu na svoj mlin. Kontroliranje uma isto je kao rad vjetrenjače – koristiš snagu svojih misli (vjetra) tako da ih vrtiš i usmjeravaš po svojoj volji što će rezultirati proizvodnjom (električne) energije koja ti je potrebna za ostvarenje ciljeva i blagostanja.

Ovaj se zakon očituje u činjenici da se istomišljenici privlače, a neistomišljenici su jedni drugima odbojni. Za to imamo i izreku: Svaka ptica svome jatu leti – svatko je privučen društvu sebi srodnih. Privlačni su nam oni koji se slažu s nama, a odbojni oni drugi.

Jesi li ikada pomislio/la na nekoga, a nekoliko trenutaka kasnije taj te je nazvao ili se pojavio? Kako si si to objasnio/la? Je li to telepatija? Slučajnost? Magnetska privlačnost? Toliko je uvriježen taj fenomen da za njega imamo i izreku: Mi o vuku, vuk na vrata. Mnogi ljudi ne razumiju ovaj fenomen pa ga ignoriraju. No kad osvijestimo što stoji iza njega, možemo ga iskoristiti za svoj boljitak. Naime, radi se o zakonu privlačenja – o tome da se sličnosti privlače.

Poznato je da na što se stalno fokusiramo, odnosno čemu pridajemo najviše pažnje, to nam se najviše pojavljuje u životu, pogotovo ako je objekt našeg fokusa u skladu s onim što jesmo. Ako pretežno razmišljaš o skupoći, nestašici, neimaštini i usto se često na sve to žališ, to će se po zakonu privlačenja uvijek iznova pojavljivati u tvom životu zato što se toga držiš i zato što je to postalo dio tvog karaktera.

Razmisli malo, koliko puta na dan pomisliš na svoje blagodati, a koliko puta na svoje nedostatke? Ako prevagnu misli i riječi o nedostacima, ti nedostaci će prevagnuti u tvom životu. Da bi tomu doskočio/la, sve što trebaš napraviti je preuzeti odgovornost za svoje blagodati tako da preuzmeš odgovornost za svoje osjećaje, misli, riječi i djela – budi izrazito i osjećajno zahvalan/na na svemu što već imaš, uviđajući da postoje milijuni ljudi širom svijeta koji bi bili presretni da imaju ono što ti imaš. Uza zahvalnost izrazi i svoju radost za sve što ti je na raspolaganju.

Zakon privlačenja uređuje da svojim mislima privlačimo istoznačne okolnosti u svoj život. Kao što čovjek misli, tako mu i bi. Isto tako, kao što mislimo, takvi smo, pa nam je takva i naša stvarnost. To potvrđuje Biblija u Mudrim izrekama (Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog) 23:7: "...on je onakav kako u sebi misli".

Evo kako funkcioira manifestiranje privlačenjem. Kada osvijestiš svoju pravu namjeru ili cilj i mislima uputiš nalog u svemir, pobrini se za to da pritom budeš na višem stupnju svijesti – bilo koji od onih iznad 200 je dobar, ali što ti je svijest više na skali, tim više moći zadobivaš za privlačenje još boljih stvari.

Glavni razlog zašto nekima želje i molitve ne djeluju i zašto privlačenje ili manifestiranje ode u suprotni smjer, privlačeći ono što ne žele, taj je da su pritom na niskom stupnju svijesti, ispod 200, kao što je tuga, jad, potištenost, zabrinutost, tjeskoba, pesimizam, skeptičnost, osjećaj manje vrijednosti, strah, mentalitet žrtve ili bogca, nesamopouzdanje, sram, pohlepa, ili osjećaj nezadovoljstva sa svojom stvarnošću. Kada si u nekom takvom negativnom modalitetu svijesti, tvoja negativna energetska vibracija privući će ono što se vibracijski podudara – negativnosti koje ne želiš. Možda imaš pravo osjećati se potišteno i to ti se može činiti kao najprirodnijom reakcijom, ali znajući sve ovo sada, agiraj a ne reagiraj – odaberi mir i sreću umjesto biti u pravu. To je ključ!

Umjesto da budeš u pravu, prizovi osjećaj radosti zbog nečega, ili unutarnji mir, znajući da je sve onako kako treba biti za tvoje veće dobro i razvoj, ili uvidi ljepotu i savršenost svega oko sebe, koja je odraz igre polariteta. Također, vrline predanja Višoj snazi i vjera uvelike pomažu jer imaju vrlo visok stupanj moći privlačenja pozitivnosti. Ili dovedi svoju svijest u modalitet ljubavi ili nade ili nesebičnosti. Svaka od tih vrlina odlična je za kultiviranje u trenutku slanja svoje namjere u svemir, no pobrini se za to da to nije samo iznimka već i pravilo, tj. način života. Pobrini se za to da održavaš svoju svijest na tim višim stupnjevima što duže i što češće moguće, svjesno izbjegavajući sve one modalitete svijesti koji rangiraju ispod 200. To je za tvoje dobro, kao i za dobrobit svih.

Naše su misli energija koja je moćna i kreativna. Neki ljudi vjeruju da je um kao magnet pa ono na što najviše usmjerimo svoju pozornost, to magnetski privlačimo k sebi.

A što je s onim da se suprotnosti privlače a sličnosti odbijaju?
Iz fizike znamo da plus privlači minus (električni naboji) a da se čestice istog naboja odbijaju. To se događa uslijed djelovanja elektrostatičke sile i elektromagnetskog polja koje nastaje uslijed gibanja električki nabijenih čestica. Nećemo ulaziti u složena znanstvena objašnjenja ovog fenomena već ćemo samo pojednostavljeno reći da se suprotnosti odista privlače jer priroda u osnovi tendira sintezi, ujedinjenju ili jednoti, neutralnosti, ravnoteži i harmoniji.

Kada kažemo da priroda ima tendenciju ka sintezi, ujedinjavanju i neutralnosti, ne mislimo time da jedno mora postati poput drugoga, već da se obje strane prirodno mijenjaju u ono što je ponad pozitivnog i negativnog, ponad suprotnosti – neutralno i savršeno.

Kao što je predstavljeno u yin i yang ilustraciji, suprotnosti su u biti dvije polovice jedne, savršene cjeline pa se zato prirodno privlače ako su odvojene. Jedno nije potpuno bez drugoga. Jedno treba drugo za razvoj i postizanje savršenstva, odnosno zlatne sredine. Na primjer, kada su spojeni, topao i hladan predmet neutraliziraju jedan drugog. Kada se prazna i puna posuda spoje njihovi se sadržaji izjednače, tj. izravnaju. Suprotnosti su prirodno sklone ujedinjenju, tj. međusobnom privlačenju kako bi se neutralizirale, mijenjale i razvile.

Tijekom interakcije, suprotnosti ili kontrasti odašilju električnu silu koja proizvodi strujanje i dinamiku u svijetu. Bez toga ne bi bilo postojanja, nikakve sile koja bi poticala aktivnost i razvoj. Taj bipolarni magnetizam stvara promjenu, a promjena stvara razvoj, tj. evoluciju.

Zanimljiva, manje poznata, ali korisna činjenica: svaka čestica bilo da je pozitivna ili negativna, djeluje privlačnom silom prema neutralnim česticama. Dakle, neutralnost uvijek privlači, nikad ne odbija. Razmisli o tome. Razmisli kako to možeš iskoristiti u svom životu. Biti neutralan je siguran način da ne otjeraš nikoga i ništa od sebe. Jedna od najmoćnijih vrlina, unutarnji mir, koji podrazumijeva neutralnost, ima ogromnu moć da ti privuče ono što zamisliš jer ima bezgranično privlačno polje.

Ovo temeljno načelo privlačenja suprotnih polova odnosi se, naravno, i na suprotne spolove, odnosno na romantične odnose. To se najviše ogleda u primjerima kad, recimo, dobre cure privlače zločesti dečki ili kad, recimo, siromašne osobe privlače bogataši. Kao što znamo, suprotnosti se privlače, čak i u homoseksualnim odnosima jer i bez obzira na spol, partneri imaju različite karaktere – neke kontrastne ili komplementarne osobine, koje im imponiraju i privlače ih. Kao što znaš, nije suprotni spol ono što te privlači nekomu (ne privlače te svi pripadnici suprotnog spola). Partneri su privučeni jedni drugima jer svaki od njih ima nešto što drugi nema, a što im treba da bi se osjećali ispunjeni, razvili se, približili Višoj sili i procvali.

Stoga nam uvijek imponiraju osobe koje imaju ono što mi nemamo a to želimo ili vrednujemo, pa osjećamo privlačnost prema njima jer nas na neki način upotpunjuju. Kao što smo već naveli, suprotnosti su samo dvije polovice jedne potpune cjeline. Jedna se osoba ne osjeća potpunom ili cjelovitom bez svog para jer malo se tko osjeća ispunjenom osobom. Zajedno se upotpunjuju dok god poštuju svoje različitosti te ih koriste u svrhu osobnog rasta. Naša druga polovica nam pogoduje da se razvijamo i približimo savršenstvu.

No, ne mogu svi međusobni kontrasti biti pozitivni ili prijatni, no svi do reda mogu svakako biti konstruktivni ako im pristupimo s konstruktivnim stavom. Prema tome, umjesto svađanja i kritiziranja, trebamo cijeniti i prigrliti međusobne razlike i koristiti ih za veće dobro. Na primjer, suočavanje s neprijatnom suprotnošću ili s nekim suparnikom može nam biti ogromna prilika za prakticiranje bezuvjetne ljubavi, suosjećanja ili sažaljenja, što su vrline koje podižu našu svijest i time nam pomažu da privučemo pozitivne stvari u svoj život, kao i to da pozitivno utječemo ne samo na dotične međuljudske odnose, već i na cijelu zajednicu.

Da se razumijemo, ne treba nam teoretski nitko da bismo bili sretni i imali idealan život, no kako u praksi gotovo nitko sam nije idealan niti živi u idealnim uvjetima, uvelike nam pomažu oni koji nas komplementiraju, tj. nadopunjuju, odnosno pružaju nam ono što nam nedostaje za idilu.

No, valja naglasiti da nisu oni koji nas dopunjuju ili naši pandani zapravo to što nam omogućuje bilo što, nego to čini ono što mi sami postajemo u takvoj interakciji, ovisno o našem stupnju svijesti, ili točnije rečeno, o našim vrlinama.

Dakle, čak i da se uspiješ združiti sa svojom „polovicom“ i drugim komplementarnim partnerima i prijateljima, ovisi o tebi samom/j, o tvom stupnju svijesti, tj. vrlinama koje kultiviraš, hoćeš li iskoristiti svaki takav odnos za rast ili za degradaciju. Isto tako, čak i da ne uspiješ privući svoj pandan, tehnički možeš i sam(a) sve ostvariti, no s njima je lakše i prirodnije.

Kao što priroda nalaže, često smo nesvjesno privučeni osobama koje imaju nešto što nama nedostaje. U povezivanju ili vezi s takvim osobama imamo priliku steći tu kvalitetu za sebe. To je svrha veze i braka – kroz interakciju se mijenjati, rasti i razvijati. Voljeti nekoga znači dati toj osobi dozvolu da nas promijeni, odnosno dati sebi dozvolu za promjenu kroz izazovni i smisleni odnos s nekim. Ljubavni odnos naročito pruža priliku partnerima da obostrano usvoje ili iskoriste međusobne kvalitete i tako napreduju u životu.

Međutim, ono što nas privlači kod neke druge osobe, prema zakonu privlačenja nije neka prividna suprotnost niti nešto što nam nedostaje i čemu se divimo, iako se to tako čini, već nas privlači nešto puno dublje. Ono što vidimo u toj osobi kojoj se divimo, a mislimo da nam nedostaje, zapravo je ono što i sami jesmo ili što već imamo ali to još nismo razotkrili.

Zato nas prirodno i privlače osobe koje mogu to u nama pobuditi i inspirirati nas da i sami aktiviramo tu neku neotkrivenu, neizraženu kvalitetu u sebi i da je razvijemo. Nažalost, razne okolnosti u životu natjeraju nas da budemo nešto što nismo, a budući da je to potrebno ispraviti, zato nas po ovom prirodnom zakonu privlače ljudi koji su upravo ono što mi u suštini jesmo, ali mislimo da nismo. To je način na koji nas priroda podsjeća na to tko i što mi uistinu jesmo. Svaka takva osoba služi nam kao ogledalo u kojem se ogleda naša vlastita duša, odražavajući našu suštinsku prirodu kojoj stremimo jer nismo dokučili da je već u nama. Promisli dobro o tome. Vrlo je dubokoumno.

Isto vrijedi i za osobine koje nas kod drugih posebno iritiraju. Tako je, na primjer, sad već sveopće poznato da su najžešći protivnici prava homoseksualaca zapravo prikriveni homoseksualci, što se vrlo često poslije ispostavi i što su mnoge studije pokazale. Što će reći, nema razlike između homofoba i homoseksualaca, kao ni između ijednih drugih izrazito protivničkih grupacija.

Činjenica da nam je nešto ili netko odbojno, govori nam da na dubljoj razini nosi isti naboj kao i mi, kao što to fizika dokazuje (istoznačni se naboji međusobno odbijaju). Istraživanja pokazuju da su često oni koji ugnjetavaju druge i sami bili ugnjetavani, i moguće je da ne mogu prihvatiti jedne ljude jer nisu u stanju prihvatiti sebe kao takve.

Ako osjećaš instinktivno odbojnu reakciju prema nekoj grupi ljudi (npr. škrtcima, lažovima itd.), zapitaj se: "Zašto?" Većina ljudi to ne osjeća pa otkud tvoja osobna odbojnost prema njima? Je li to stvarno tako grozno ili je to samo tvoja projekcija? Kako psiholozi sugeriraju, te intenzivne emocije trebaju poslužiti kao poziv za samopreispitivanje. Umjesto da te nešto ili netko iritira, radije zadiri dublje u sebe i budi iskren(a) prema sebi kako bi uočio/la tu osobinu prikrivenu u sebi (ali vjerojatno vidljivu drugima) i po mogućnosti je promijenio/la. Čim to učiniš, neće te više takvi iritirati ni ljutiti.

Usto, često nas privuče netko tko je samo po jednoj osobini suprotan, a po stotinu njih sličan, no ova jedna suprotnost više upada u oči. To znači da su nas u biti ipak više privukle neke sličnosti nego jedna jedina suprotnost. U praksi se pokazalo da se suprotnosti prvo privlače a potom tlače. Osim toga, često se radi zapravo o različitosti, a ne suprotnosti, kad osjećamo privlačnost prema nekomu ili nečemu jer nam to čini život zanimljivijim i uzbudljivijim i razbija monotoniju.

Isto tako, privlače nas druge stvari koje nemamo (luksuz, slava, uspjeh i drugo) – no ne zato što je to suprotno od onog što imamo, već upravo zato što je to naše pravo koje još nismo ostvarili. Zato nas i privlače stvari koje bi po prirodi već trebale biti naše, no kad ne djelujemo u skladu sa svojom prirodom, to nam je uskraćeno. One su već tu u jednoj drugoj, višoj dimenziji stvarnosti, na raspolaganju da ih privučemo u ovozemaljsko postojanje. Nije ni čudo da smo privučeni stvarima koje bi prirodno trebale biti naše, ali smo ih lišeni jer nismo u doticaju sa svojom istinskom prirodom. No, to se može odmah promijeniti, čim postanemo svjesni toga tko smo u biti, našeg božanskog podrijetla, naše božanske naravi, i kada djelujemo u skladu s tim, izražavajući sve svoje bogom-dane vrline.

Sve u svemu, kao što je prezentirano, zakon privlačenja ima puno veći doseg nego što to većina ljudi uviđa. Njegova magnetska sila nije ograničena onim što čovjekov um može dokučiti. Magnetsko povlačenje i potezanje stvara dinamiku koja omogućava život na našoj planeti. Kad se uskladimo s ovim zakonom i postanemo svjesni svih njegovih aspekata, možemo ga koristiti u svoju korist, a ne na štetu.

Kao što je već rečeno, ljudski je um preograničen da bi mogao dokučiti stvarnu stvarnost, sve njezine izričaje i dimenzije, zato se i ne možemo u potpunosti osloniti na njega za ostvarenje blagostanja. No, ono na što se možemo osloniti su naše vrline, koje nisu ograničene umom i emocijama, već su izraz našeg bitka, naše duše, našeg Višeg Ja, ili nadsvijesti.

Podižući svoj stupanj svijesti kultiviranjem vrlina koje kotiraju visoko na skali svijesti, stavljamo ovaj zakon i sve druge prirodne zakone u svoju službu, da se tako izrazimo, kao naš sustav za podršku. Sve vrline i mane imaju jednaku moć privlačenja, no neke su potentnije u kontekstu privlačenja pozitivnih stvari. Iako je skala svijesti točna, nije apsolutna već relativna, jer svaka vrlina i mana imaju svoju vlastitu skalu, ovisno o kontekstu. Na primjer, ljubav prema kućnim ljubimcima ne rangira isto kao bezuvjetna ljubav. To je razlog zašto se ista vrlina može naći na različitim nivoima skale svijesti. Također, nemoguće je predstaviti sve vrline i mane na dotičnoj skali jer ih je previše da bi sve stale na nju, pa to također treba uzeti u obzir. Uzmi ovu skalu samo kao provizorni uvid, kao arbitrarno predstavljanje istine. Koristi je kao alat za podizanje svoje svijesti prema potentnijim vrlinama na putu do blagostanja.

Kao što se vidi na skali svijesti, da bismo umjeli privlačiti sve ono što naumimo u životu, trebamo se postarati za to da što češće kultiviramo ljubav, vjeru, radost, predanost, suosjećanje i pogotovo unutarnji mir, kao i bilo koje druge moćne vrline. Kao što se tamo vidi, prepuštanje Višoj sili vodi do ekstaze, pravog mira i prosvjetljenja. Takvo prepuštanje nema nikakve veze s odlaskom u crkvu ili postajanjem svećenikom/časnom sestrom ni s molitvom, već s prepuštanjem zakonima i zapovijedima Više sile. Dakle, dobro promisli sljedeći put prije nego što naumiš izustiti laž, počiniti preljub, krađu ili, ne daj Bože, ubojstvo. Sigurno se mogu iznaći razna opravdanja i izgovori za djelovanje protiv tih viših principa, ali sve je to uzalud. Zakoni su zakoni, stoga ćemo uvijek žeti ono što smo posijali, dobivati rezultate recipročne nama samima, i privući ono što jesmo.

Dok smo još kod teme zakona privlačnosti, valja spomenuti načine za usklađivanje s njim i za uzimanje onog najboljeg od njega. Naravno, kultiviranje vrlina najbolji je način, no možeš to nadopuniti s raznim odgovarajućim vještinama, kao što su afirmacije, vizualizacija, koncentracija, meditacija, molitva i slično. Namjerno kažemo vještine a ne tehnike jer iako su to tehnike, trebaju biti vješto korištene da bi imale učinak. Nekim su ljudima određene vrline i vještine sasvim prirodna i uobičajena praksa, dok drugima to nije, no sve nam je moguće snagom duha (a ne volje), koja se razvija kultiviranjem potentnih vrlina.

Sposobnost upravljanja svojim mislima i vladanja svojim emocijama jača tvoju sposobnost korištenja zakona privlačenja u tvoju korist. Vježbaj koncentriranje na neku velebnu misao, po mogućnosti na neku od vrlina kao što je mir, ljubav, (bezuvjetna) radost, suosjećanje ili neku drugu.
Pritom je iznimno važna psihofiziološka koherencija ili kongruencija, odnosno to da sinkroniziraš mentalni, emotivni i tjelesni aspekt, kako ne bi slučajno išli suprotnim smjerovima (jedno misliš, drugo osjećaš, treće činiš). Misli, emocije i djelovanje ili ponašanje moraju se podudarati da bi proizveli tražene rezultate.

Drugim riječima, da bi tvoje privlačno polje funkcioniralo po tvom nije dovoljno pozitivno razmišljati, stoga trebaš generirati u sebi odgovarajuću emociju i tjelesni osjet (i po mogućnosti sukladno fizički djelovati). Što god zamisliš, manifestirat će se kad-tad, pod uvjetom da ne praviš kontradikcije, odnosno, da su tvoje misli, emocije i maniri sinkronizirani. No, najčešće to nije slučaj.
Na primjer, mnogi ljudi želi biti bogati, no govore loše o bogatim ljudima – taj čin ih sprječava da postanu jedni od bogatih ljudi. Nije sve u tome, ali to je samo jedan primjer kontradiktornosti kojima se sprječava privlačenje zamišljenog. Dakle, važno je biti u svakom pogledu to što želimo privući – uskladiti svoje misli, emocije i djela (mozak, srce i cijelo tijelo).

Proces vrlinologije nudi jednostavan i izravan način na koji se možemo prebaciti ​​u stanje psihofiziološke koherencije, pružajući vrlo učinkovito sredstvo za željenu transformaciju. Proces vrliniziranja, odnosno proces podizanja svijesti aktivacijom pojedinih vrlina, podrazumijeva kombiniranje triju elemenata: 1) mentalni pomak pozornosti na određenu vrlinu, 2) generiranje srodne emocije, i 3) pozornost na fizičko područje srca ili trbuha ili između očiju.

Srce je ključni organ u orkestriranju aktivnosti na više razina. Ono djeluje kao sveobuhvatni provodnik kojim se provodi sva elektromagnetska interakcija. Elektromagnetsko polje srca djeluje kao modulirani nosilac valova koji komunicira informacije kroz cijelo tijelo i šire. Energetsko polje srca igra ključnu ulogu u (in)formiranju fizioloških funkcija, mentalnih procesa, emocija i ponašanja osobe, kao i okoline. Srce je polazna točka s koje možeš smjesta provesti promjene svoje funkcionalnosti.

Dakle, usmjeri misli na predio srca i proizvedi emociju povezanu uz odabranu misao ili vrlinu tako da osjetiš kako to struji iz tvog srca i zrači na sve strane. Stvarno osjećaj tu misao ili vrlinu, umjesto da to kultiviraš samo u teoriji.
Za jačanje svog privlačnog polja u tijekom ovog procesa također pomaže proizvoljni, prigodni tjelesni stimulans kao što je usredotočenje na disanje, uspravna kralježnica, posebni položaj nogu i ruku, svjesno zračenje topline, osluškivanje otkucaja svog srca, gledanje treperavog svjetla svijeće, mirisati neki posebni miomiris i slično.
Ne valja osjećati tjelesnu neugodu ili neudobnost prilikom kultiviranja vrline radosti, ili nemirno disati tijekom aktiviranja unutarnjeg mira, pa to svakako uskladi.

Važna napomena: koherencija se razlikuje od opuštanja (isključenje, povlačenje, distanciranje, nisko energetsko stanje, hipnotičko, prijemčivo, transcendentalno stanje svijesti), tako da u ovom procesu ne bi trebao/la ciljati na opuštanje tijela i uma. Kad aktiviraš i kultiviraš misao i emociju neke vrline kao što je ljubav, zahvalnost, radost ili mir te ih intenziviraš nekim odgovarajućim fizičkim djelom, tada su sva tri aspekta tvojeg bića – tijelo, um i srce u harmoniji ( tzv. psihofiziološka koherencija) pa se tako dinamizira tvoje privlačno polje. Umjesto da se opustiš, postaješ energiziran(a) i umjesto da budeš u pukom receptivnom, dekoncentriranom stanju, ti si u potpuno budnom, pozornom stanju, optimalnom za mentalne bistrinu, fokus, rješavanje problema i odlučivanje, kao i za fizičku aktivnost i koordinaciju.
Opuštanje ti pomaže postići transcendentalno stanje svijesti, a koherencija povišeno stanje svijesti. Transcendentalno ili izmijenjeno stanje svijesti pomaže do određene mjere a potom zapravo uglavnom postaje zapreka postizanju istinske samorealizacije (nasuprot one prividne). Kao što je dr. Hawkins rekao, ono može postati nepoćudni supstitut za napredne realizacije koje su nužne za istinski duhovni napredak. U transcendentalnom si stanju opčinjen(a) i umišljaš da si nešto realizirao/la što je samo prividno. Istinsko stanje ogleda se u tome što je netko postao a ne u tome što percipira, misli, osjeća ili čini.

Kako budeš često mislio/la određenu misao ili vrlinu i to istinski osjećao/la, to će se sve više usaditi u tvojoj podsvijesti i staničnoj memoriji te tako postati navikom pa ćeš i nesvjesno (bez napora) govoriti i djelovati u skladu s tom mišlju ili vrlinom, koja će onda privući i manifestirati recipročne prilike u tvoj život. Kada postaneš iskusniji/a u fokusiranju svojih misli i emocija, proces privlačenja onog što odabereš postat će puno lakši, jednostavniji i brži.

Iako proces podizanja vlastitog stupnja svijesti (evocirajući određene vrline u svom umu, srcu i tijelu) očigledno donosi neposredne goleme pogodnosti jer pomaže transformirati tvoje akutno stanje ili razinu zadovoljstva, to također pridonosi dugoročnom poboljšanju tvojih kognitivne sposobnosti, emocionalnih stanja i vitalnosti što utječe na mnoge aspekte tvog života, pozitivira tvoje privlačno polje i diže stopu tvog uspjeha u svemu. To je zbog toga što svaki put kada svojevoljno povisiš svoju svijest (kultiviraš vrline), time potičeš aktivnost u mozgu, srcu i cijelom tijelu, što rekreira nove koherentne obrasce u tvojoj živčanoj arhitekturi.

S konzistentnom praksom, ti se živčani obrasci etabliraju u mozgu, i eto ti nove navike i karakterne crte koji ti privlače nove pozitivne stvari. To je upravo način kojim ti vrlinološki procesi daju moć – opskrbljuju te s pozitivnijim privlačnim poljem. Vrlinološki procesi omogućuju proces restrukturiranja tvog mozga i cijelog organizma, pri čemu se negativni obrasci stresova i neuspjeha postupno zamjenjuju pozitivnim obrascima ponašanja kao "automatski" ili prirodni način bivanja u ovom svijetu. S vrlinama u džepu, da se tako izrazimo, imaš novi repertoar za odgovore na izazove, što sve mijenja. To je kako zakon privlačenja stvarno funkcionira.

Opširnije o zakonu privlačenja i kako se njime okoristiti obavezno pročitaj u našem članku: Ispunjenje želja »

Ovaj je zakon u praksi najmanje osviješten kod ljudi pa su zato mnogi nesretni i nezadovoljni zbog svojeg jednostranog pogleda na stvarnost. Naravno, svatko je svjestan polariteta i njegovih izričaja u prirodi i životu općenito, kao što su posvuda prisutni parovi suprotnosti (dan i noć, toplo i hladno, gore i dolje, dobro i loše…). Međutim, ta svijest nije dovedena na razinu razumijevanja koja potiče svakog pojedinca da se uskladi sa zakonom polariteta u cilju postizanja važnih ciljeva.

Sreća i uspjeh apsolutno ovise o usklađivanju s ovim kozmičkim principom uspona i padova. Zakon polariteta uređuje izmjene suprotnosti, fluktuacije pozitivnosti i negativnosti, dualitet. Sve na svijetu funkcionira po tom principu osciliranja između dviju krajnosti, što omogućava vibraciju i promjene. Sve je na ovome svijetu u kontrastu s nečim, sve ima svoju suprotnost, kao dan i noć, i sve se odvija kao njihanje klatna između dvaju polova.

Bez tog naboja, tj. titranja od minusa k plusu i obrnuto, nema kretanja, nema napretka i nema života. Čim to potpuno shvatimo, možemo prigrliti sve negativnosti u životu i ne shvaćati ih kao nešto loše, nego kao važan i dragocjen dio života. Zato, umjesto da ih izbjegavamo, trebamo se osnažiti duhom (vrlinama) da bismo takve situacije lakše prebrodili znajući da iza svake oluje ponovno dolazi sunce, kao i da bez kiše nema duge. Osim toga, kiša je jednako potrebna kao i sunce. Ratari to dobro znaju. Kao što svaki komičar zna da bez tragedije nema komedije jer iz svojih najmračnijih trenutaka crpi materijal za svoje najbolje šale.

Fizička i psihološka dimenzija nalaze se u djelokrugu polariteta: užitak i bol, dobro i loše, ispravno i krivo, sretno i tužno, muško i žensko, i tako dalje. Stvar je u tome da ako prihvatiš ili posjeduješ jednu krajnost, druga će ti se kad-tad također pojaviti. To je zato što jedno ne postoji bez drugog. Oni se samo izmjenjuju u pojavnosti, vibriraju kao dan i noć. Nema ništa loše u vibracijama ili oscilacijama ako se ne hvatamo za samo jedno ili drugo. Ako tvoje blagostanje ovisi o tome da ti sve u životu ide samo dobro, onda si u nevolji. Patnja ti je tada zajamčena.

Ali kad podigneš svoju svijest ponad polarnosti i uočiš svekoliko jedinstvo (slično kao kad vidiš cijeli novčić umjesto njegovu samo jednu stranu) i kada osvijestiš suštinu onoga tko si zapravo, onda se više ne hvataš za bilo koji dio polariteta i uzdižeš se iznad svih pojavnosti. Tada postaješ jedno sa svime u prirodi. To ti omogućuje da budeš gospodar svoje sudbine.

Većina percipiranih paradoksa odraz je zakona polariteta. Nešto se čini paradoksalnim ili apsurdnim samo onima koji nisu svjesni ovog zakona koji regulira istovremeno postojanje oprečnih i suglasnih elemenata. Za znalce nema ništa čudno u fenomenima poput sindroma (buntovne) propovjednikove kćeri, dobrih djevojaka koje padaju na loše momke i obrnuto, i sličnim.

"Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo." –Ivo Andrić

Ima jedna izreka koja ide otprilike ovako: "Ne traži od života da ti put bude posut ružama jer kada one uvenu ostaje samo trnje." Ne smijemo željeti da nam u životu cvjetaju samo ruže jer je to neprirodno i loše za nas. Sreća i uspjeh ne mogu postojati bez povremenih nesreća i neuspjeha jer je sve to sastavni dio dinamičnog i uravnoteženog života.

Kao što svijet i život ne bi postojali da nema izmjene dana i noći, svjetla i tame, gore-dolje, naprijed-nazad, hladnog i vrućeg, plime i oseke itd., tako ne bismo ni mi postojali da i u našim životima i u našem svijetu nema ove izmjene polariteta, pozitivnog i negativnog. Stoga, prigrli svaku negativnosti s osjećajem zahvalnosti ali i olakšanja jer nije tako negativno kako se čini kad se uzmu u obzir i pozitivnosti koje su također proizašle iz toga.

Očekivati samo jednu stranu suprotnosti u životu apsolutno je glupo i apsurdno jer odaje nepoznavanje osnovnih prirodnih zakonitosti i principa. Osim toga, život bi bio potpuno dosadan kad bi sve išlo kao po loju. Nakon nekog vremena, bez ikakvih životnih izazova, život bi nam postao nesnosan. Kako bez kiše nema duge, tako i bez "kišnih" dana u životu nema istinske ljepote i čari postojanja. Gledaj na probleme kao svojevrsne začine života, nešto kao papar i čili jer nevolje daju životu pikantni okus.

Zato prigrli nevolje, ali ih ne izazivaj jer izazivanjem nevolja privlačimo nevolje po zakonima kauzaliteta (sjetva/žetva, karma), reciprociteta i magnetizma. Uzdigni se iznad nevolja, promatraj ih kao koristan dio života te prepoznaj njihovu korisnost – pouku ili priliku (odskočna daska za nešto bolje). Kad god si bačen(a) u "vatru", možda se ne radi o tebi. Možda će to jednog dana poslužiti kao odlična inspirativna priča, trijumfalno svjedočanstvo, koje će pomoći bezbroju ljudi da prevladaju svoje izazove i transformiraju svoje živote.

"Smrad. To je dio života. Cvijet ne može rasti bez gnojiva." – nepoznati autor

Ako ne znaš gubiti, nećeš znati ni pobjeđivati u životu. Jedno bez drugoga ne ide. Isto tako, nije uvijek nužno pobijediti da ne bi izgubio/la. Dokle god iz svake situacije nešto dobiješ, bilo nagradu bilo lekciju, dotle si pobjednik/ca.

Stara izreka "Svako zlo za neko dobro" nastoji nas uvjeriti da u svakom zlu ima nešto dobro pa se zato ne trebamo bojati rizika i izbjegavati poraze i bolne situacije. Time se samo ograničavamo i oduzimamo si prilike za ostvarenje boljeg života. Razlika je između uspješnih i neuspješnih, između ostalog, u tome da uspješni ne odustaju tako lako jer shvaćaju da su početni neuspjesi važan korak do uspjeha; oni su povratne informacije i lekcije.

"Bože, ne tražim od tebe da mi otkloniš sve kamenje s puta, nego da mi ojačaš ramena kako bih to kamenje mogao nositi s puta." – sv. Augustin "Uzmi kamenje koje drugi bacaju na tebe i iskoristiti ih da si izgradiš palaču." – nepoznati autor

Kad prihvatimo život kakav on jest, u svoj njegovoj raznolikosti i složenosti, tek tada smo u stanju uistinu se radovati životu i osjetiti zahvalnost zbog te radosti i svakog proživljenog trenutka, kakav god on bio. Najlakši način da prigrlimo raznolikosti ili različitosti jest da ih nadiđemo, odnosno izdignemo se iznad njih prepoznavanjem jedinstva ili jednote ponad svih raznolikih pojava.

Najvažnije što trebamo činiti u skladu s ovim zakonom jest održavati harmoniju – ravnotežu između pozitivnosti i negativnosti, tako da ih oboje jednako prigrlimo, što znači ne izbjegavati ili bježati od negativnih ljudi i situacija i samo vrednovati one pozitivne. Ako očekuješ da ti u životu sve ide glatko te izbjegavaš izazove, rizike i moguće negativnosti, tada je harmonija narušena. Prigrli i mračnu ili tešku stranu života tako da ojačaš svoja 'ramena' da bi, kad naiđe neki teret, bio/bila dovoljno snažan/na nositi se s time. Duhovna snaga podupire svaku drugu.

Sve kontradikcije koje vidimo u svijetu nisu stvarne, već su ih stvorili ljudi, stoga ih je najbolje odbaciti. One proizlaze iz neosviještenosti dviju osnovnih sila u nama. Uzmi, na primjer, materijalno nasuprot duhovnog.  Ona su u sukobu i neravnoteži samo kod onih ljudi koji ne razumiju da to nisu protivne, nego komplementarne sile. Nije moguće nadići materijalna ili fizička ograničenja time da ih zanemarujemo ili niječemo. Isto vrijedi i za duhovno, naravno. To dvoje mora ići zajedno kao dvije strane istog novčića, kako bi i “novčić” i ti imali istinsku vrijednost.

Prema tome, svi su istinski duhovni ljudi ujedno materijalno bogati kao i fizički zdravi. Neki od najbogatijih ljudi na svijetu duhovni su vođe i autori. Kako stojiš duhovno, očituje se na materijalnom planu jer je jedno odraz drugog. Najistaknutiji duhovni pojedinci iznimno su bogati ljudi, čak i ako im uopće nije stalo do njihovih materijalnih dobara. Jer kada smo jedno s duhovnim izvorom, onda smo bez napora iznimno učinkoviti i produktivni, kao i privlačni drugima.
Mada ne proizlazi sve materijalno bogatstvo iz duhovnog izvora, tako da ima mnogo njih među nama koji su zgrnuli svoje bogatstvo drugim sredstvima, no takvo je bogatstvo ili kratka vijeka ili je praćeno s vrlo neugodnim nuspojavama.

Kontradiktorne ideje o dobrom i lošem, ispravnom i pogrešnom, lijepom i ružnom, sve su to ljudske mentalne konstrukcije. One nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Ono što se prije stotinu godina smatralo moralnim, danas je nemoralno i obrnuto. Isto tako, ono što misliš da je jako dobro, tvoja djeca ili neki drugi ljudi smatraju lošim. Tvoje ideje o tome što je dobro, a što loše samo su predrasude prema životu. Sve što je diskriminirajuće je protiv života jer se život zasniva na različitosti kao i inkluziji, i jer se zauzimanjem jedne strane gubi pogled na život u cjelini. Kada počneš smatrati navodne kontradiktorne stvari radije komplementarnima i uzajamno osnažujućima, uvidjet ćeš sve više i više istinitost toga i uživati u moći koju ti taj uvid pruža.

Još jedna važna stvar koju trebamo činiti u skladu s ovim zakonom jest odabrati pridruživanje, ujedinjenje, integraciju, suradnju, pomirbu i udruživanje snaga kad god je to moguće, a ne odvajanje, podjele, konkurenciju, suparništvo, razvod i razilaženje. Uvijek trebamo težiti tomu da budemo (kao) jedno jer u toj jednoti je prava moć i jer smo u biti stvarno Jedno, kao kapljice oceana. Naravno, postoje razni načini da se to postigne, a ima ih i koji su krivo realizirani poput komunizma i globalizacije, ali kako svaki koncept ima svoje pozitivne i negativne strane, ne smijemo dopustiti da zbog nekih negativnosti ne vidimo pozitivnosti. Velika riba jede malu samo u sredinama u kojima se ne kultiviraju vrline i gdje vlada neznanje. Znalci vrlo dobro znaju da ima dovoljno za sve da prosperiramo, i da svatko od nas može uspjeti u životu dok surađujemo umjesto da se nadmećemo.

Gladstone i Disraeli su jednom oboje bili kandidati za poziciju britanskog premijera. Iz memoara Jennie Jerome, majke Winston Churchilla: "Kad sam izašla iz blagovaonice nakon što sam sjedila pokraj Gladstonea, pomislila sam kako je on najpametniji čovjek u Engleskoj. No, kad sam sjedila pored Disraelia otišla sam osjećajući se kao da sam ja najpametnija žena." Nije ni čudo, Disraeli je pobijedio na izborima. Netko tko je pun sebe, makar bio i sjajan, može ostaviti lošiji dojam od onog koji nije tako sjajan ali budi u drugima njihov sjaj.

Timski rad je uvijek bolji nego rad solo, kada članovi podržavaju, umjesto da sputavaju jedni druge, i kada surađuju umjesto da se natječu među sobom. Umjesto da težiš onoj vrsti pobjeda u kojima drugi gube da bi ti mogao/la pobijediti, radije iznađi načina da svi tvoji trijumfi budu ujedno dobitni i za druge (engl. win-win), da profitiraju obje strane. Pravi pobjednici nisu oni koji ishode to da drugi izgube, nisu oni zbog kojih se drugi osjećaju kao gubitnici, već su pravi pobjednici oni koji postignu to da svatko nešto dobije, koji postignu to da se svi osjećamo kao pobjednici  ili to da se radujemo, tj. uživamo.

Dakle, najveća i najbolja pobjeda moguća je kada nadiđemo ograničeno razmišljanje da postoji samo bilo pobjeda ili gubitak, uspjeh ili neuspjeh. Ne mora uvijek biti ili jedno ili drugo. Ako nisi uspješan/na, to ne znači da si neuspješan/na, a u stvari i jesi uspješan/na po jednim drugim mjerilima. Iza svakog para polarnih suprotnosti postoji još bolje stanje od onog pozitivnog. Pozitivno i negativno samo su dvije strane jedne veće, objedinjujuće cjeline. Izmjena pozitivnog i negativnog je prema zakonu polariteta stalna pa se nema smisla vezati uz jedno ili drugo niti ovisiti o jednom ili drugom. Puno je bolje uzdignuti se iznad svake podjele i uživati u toj izmjeni. Čak i previše dobrog nije dobro, stoga prigrli svaku razmjenu suprotnosti. Uspjeh i neuspjeh su oboje jednako intoksinirajući.

Područje na kojem ovaj zakon polariteta dolazi posebno do izražaja su međuljudski odnosi. Kako sve na svijetu ima svoj pozitivni i negativni pol, tako imaju i ljudi. Negativni pol ne znači izričito nešto loše, već suprotno od drugog pola. Najčešći se problemi u međuljudskim odnosima događaju zbog očekivanja, netolerancije i nesporazuma, što su sve izričaji našeg ega. Kad se uzme u obzir ovaj zakon, shvaćamo da je prirodno da drugi ljudi imaju suprotna mišljenja od nas pa možemo shvatiti da to nije loše i da nema smisla svađati se. Neke stvari treba jednostavno prihvatiti, iako su drukčije ili suprotne od onog što mi zastupamo, zato što je to prirodno. Trebamo prihvatiti, ili čak slaviti naše razlike i uopće postojanje razlika, dualnosti i pluralnosti, kao dio mnoštva darova koje je viša inteligencija podarila čovječanstvu.

Svaki put kad netko pokaže svoju drugu stranu, svoj drugi pol (negativni), ne treba na to gledati kao da je osoba loša, već su loša (ili negativna) samo neka njezina djela i neke njezine osobine. Svaki je čovjek više od sume svojih djela i osobina – svi smo mi u srži savršene duše. Kad netko učini neku negativnost, većina ljudi osudi tu osobu kao negativca. To je ograničen pogled na svijet jer prema zakonu polariteta sve i svatko ima svoj pozitivni i negativni pol pa ako vidimo samo negativnosti, a ne i pozitivnosti u nekomu, to znači da i sami nismo pozitivci jer smo ograničeni i fokusirani na ono negativno.

To ne znači da trebamo tolerirati tuđu zlobu, već da promjenom perspektive, poznavanjem ovog zakona, pokušamo izvući iz drugih ono najbolje, tako što se usredotočimo na njihove pozitivne kvalitete i time im pomognemo da se promijene, ali i ujedno pomognemo sebi da ne budemo ponovno žrtva njihove zlobe. Kritiziranje, osuđivanje i prigovaranje samo pogoršavaju situaciju. Dakle, poznavanje ovog zakona polariteta omogućuje nam da uvidimo da ne smijemo gledati samo jednu, negativnu stranu neke osobe s kojom smo u konfliktu te da, ako želimo svoj mir i blagostanje, potrebno je upravo u takvim situacijama držati fokus na ono što je pozitivno, da bi se uspostavila harmonija između dva pola i dovelo do rješenja.

Možemo se istodobno osjećati i dobro i loše prema nekomu ili nečemu. U psihologiji se to naziva ambivalentnost i definira se kao: istovremeno postojanje sasvim suprotnih osjećaja ili stavova u odnosu na neku situaciju, osobu, ideju ili predmet kod jedne osobe. Istodobna pojava dvaju suprotnih afektivnih stanja ili kontradiktornih ideja o nečemu ili nekomu dolazi od urođenog znanja da sve ima oba pola, obje strane u sebi, koje su zapravo komplementarne i međusobno se nadopunjuju. Tu nema ispravnog ili pogrešnog s obzirom na to da su obje strane prisutne u svemu. Budući da imaš izbor, fokusiraj se radije na onu stranu koja je konstruktivna, a ne destruktivna.

Razlog zašto nisi visokoosviještena, ili prosvijetljena, ili oslobođena, ili potpuno blagoslovljena osoba, ako nisi, jednostavno je ovo: dualistički svjetonazor. Dok dijeliš svijet na dobro i loše, ispravno i krivo, raj i pakao, siromašni i bogati, i tako dalje, stvaraš trenje između tih polarnih suprotnosti u svom umu, koje ti smanjuje tvoju svijest. Ti kontrasti nikada se ne mogu sastati pa si zato stalno rastrgan(a) između njih. Sve dok tako sve dijeliš ili kategoriziraš, nema šanse da postigneš svoj mir, trajnu radost, blagostanje i slobodu. Prema tome, put do najvišeg razine svijesti, tzv. prosvjetljenja, popločan je vrlinama i ne-dualnošću, tj. jednotom.

Za temeljnu inteligenciju koja stoji iza svih stvorenja ne postoje konteksti i usporedbe jer sve izvire iz jednog i jedinog praizvora, tako da nema ničeg drugog. Biti usklađen s ovom višom inteligencijom zahtijeva prihvaćanje toga da su polariteti ili suprotnosti ništa drugo doli dvije strane istog novčića koje nazivamo jednotom, kao i uzdizanje iznad kategoriziranja bilo čega kao ovo ili ono, te uviđanje da sve ima oba pola. Usredotočenje na jedan pol, na jednu stranu, donosi neravnotežu i probleme. Nužno je uočiti pozitivnu stranu svega negativnog što ti se događa, kao i negativnu stranu svega pozitivnog, kako bi mogao/la uravnoteženo sagledati stvari.

Rješenje je u uvidu i iskustvu sveobuhvatne singularnosti ponad svih pluralnosti, kao i dvosmislenosti svega, i to ne samo intelektualno nego i potpuno. Jednom kada si u stanju to učiniti, što je jednostavno i lako za svakoga tko je to voljan učiniti, onda nikada više nećeš biti tužan/na zbog nedaća, niti ćeš biti pun(a) sebe zbog pozitivnih ishoda u životu. Da bi iskusio/la cijeli svijet kao jedno, da bi ušao/la u tzv. 'unificirano polje', koje je tvoj pravi dom, tvoje izvorno stanje, sve što trebaš učiniti jest živjeti sa sviješću da je sve ljudsko iskustvo generirano iznutra i da je tvoja stvarnost projekcija tvoje unutarnje stvarnosti.

Jednota ponad dualiteta

Moderna nam znanost prenosi da je sva materija oblik energije, tj. da je sve što postoji samo energija koja se manifestira u različitim oblicima. To znači da ista energija čini stijenu, drvo, pticu, majmuna i nas ljude. Teško je shvatiti i vjerovati u ovo kada te tvoj ego neprestano uvjerava da si ti inteligentniji/a od ovih ili onih, i više ovo i ono od drugih. Međutim, ako podigneš i proširiš svoju svijest i otvoriš se toj ideji, postat ćeš svjestan/na da doista ima više toga što te veže nego što te dijeli od svega i svih ostalih i toga da zaista postoji esencijalan element u svima nama.

Nitko ti ne uskraćuje tvoju jedinstvenost i tvoju dragocjenu konfiguraciju atributa, no nemojmo brkati bit s pojavnošću ili izgledom. Budući da postoji jedna suština, onda postoji jedan krajnji izvor, jedan krajnji kraj i jedan krajnji cilj koji cijelo čovječanstvo dijeli. U suštini i na kraju krajeva, svi mi želimo isto i imamo mnogo više sličnosti nego razlika pa onda nema smisla usredotočivati se na ono što nas razlikuje, zar ne?

Sviđalo ti se to ili ne, bez obzira na tvoju jedinstvenu formaciju atributa, ti si, kao i svi mi, u biti samo snop energije koji je dio mnogo veće energije svemira. Cijeli svijet je samo jedan veliki organizam ili hologram. Izgledi, izrazi i funkcije mogu varirati, ali suština je jedna. U tom smislu možeš vidjeti sebe kako god želiš – kao kap u oceanu, zupčanik u stroju, mali komad velikog kolača, ili kako god, ali nikada ne zaboravi da koliko god da je sićušan tvoj dio u vrhovnom poretku stvari, tvoj jedinstveni izbor vrlina i drugih osobina čini tvoju konfiguraciju posebnom, značajnom i dragocjenom.

Budući da je naša suština jedna i jedina, tvoj je život skroz naskroz vezan uz živote drugih, tako da što god radiš drugima, u stvari to činiš sebi. Kao kad povrijediš ruku, cijelo tvoje tijelo, um i duh na neki način su također pogođeni. Stoga, razmisli o ovome sljedeći put kada želiš nekoga povrijediti.

Što si svjesniji/a ove duboke veze između tebe i cijelog svijeta, postaješ sve više u doticaju s ovom ogromnom zalihom energije koja čini tvoju bit. A kada crpiš svoju moć direktno iz univerzalnog izvora, umjesto da ga poričeš, tada stvarno ne postoji ništa što ne možeš biti, činiti ili imati. To je moguće samo ako prestaneš gledati i odnositi se prema svima i svačemu iz perspektive umišljanja da si bolja ili lošija osoba od njih, ili da si odvojen(a) od bilo koga ili bilo čega.

Pozitivne i negativne osobine svih ljudi, stvari i pojava samo su njihovi prolazni izričaji i ne označavaju njihov pravi karakter, koji nije ni pozitivan ni negativan. Sva patnja svijeta proizlazi iz ograničenog dualnog pogleda na svijet koji dijeli sve, između ostalog, na dobro i loše, ispravno i krivo, što je zabluda – tko ne živi u blagostanju, živi u zabludi. Metaforički, pojevši jabuku spoznaje dobra i zla, čovjek je izbačen iz Rajskog vrta, a odbacivanjem te iluzorne spoznaje vraća se u taj raj na zemlji – u blagostanje. To je moguće spoznajom jednote ponad različitih i oprečnih pojavnosti. Sav dualizam i pluralizam ukorijenjeni su u jednoti. Drugim riječima, jednota se izražava dualizmom ili pluralizmom.

"Svi smo mi jedno. Samo ego, uvjerenja i strahovi nas razdvajaju." - Nikola Tesla

Jednota je dubokoumni koncept koji nije lako svima pojmiti pa te pozivamo da staviš na stranu neke svoje površne prosudbe koje te sprječavaju raspoznati fundamentalnu jednotu i jedinstvo svega i svih. Površno gledajući, svijet se sastoji od stvari i bića koji se po mnogočemu razlikuju. To uopće nije upitno. Ono što je nužno, međutim, jest balansirati to plitko viđenje s dubljim uvidom da pored svih razlika i oprečnosti, također uvijek postoje sličnosti i uzajamne veze, koje treba svakako uzeti u obzir za uspostavljanje sveopćeg mira i sklada.

Svi mi imamo svije pluseve i minuse, dobre i loše strane, vrline i mane, uspone i padove, uspjehe i neuspjehe na ovom ili onom polju, kao i sve druge dualitetne izričaje, a da bismo se uzdigli iznad dualiteta i ostvarili trajno i bezuvjetno blagostanje, potrebno je uvidjeti da su ti dualiteti samo prividni, samo lice i naličje jedne cjeline. Baš kao što medalja ima dvije strane, tako i sve drugo ima dvije strane, no ono što je bitno i što ima vrijednost nije jedna ili druga strana, već sama "medalja", s objema svojim stranama – negirati jednu znači negirati i drugu stranu, odnosnu cijelu "medalju".

Kad nadvladaš svoju površnost i spoznaš cijelu "medalju", a ne samo njezine površne dvije strane, onda ti obje te strane više neće biti važne nego "medalja" kao cjelina – prigrlit ćeš obje strane, umjesto izbjegavati onu nepoželjnu ili se zbog nje žalostiti. U skladu s time, gledaj na sve svoje i bilo čije neuspjehe, gubitke, slabosti i sve drugo što smatraš negativnim – uoči drugu stranu toga ili, još bolje, prepoznaj njihovu suštinu ili cjelinu.

Kada ti netko da medalju ili novčić, nije ti nimalo važno na koju ih je stranu okrenuo jer ne vidiš vrijednost u stranama, već u cjelini. Isto tako, kada ti ljudi pokažu jednu svoju stranu, recimo, onu negativnu, trebao/la bi znati da to nije sve što oni jesu, da i oni imaju svoje druge pozitivne strane, koje tebi nisu vidljive ili ih nisi svjestan/na, pa bi trebao/la na svakoga gledati u cjelosti i biti svjestan/na suštinske ljudske kvalitete koja nam je svima zajednička, te pristupati svakoj osobi na temelju te uzajamne ljudskosti.

Tako je sa svime u životu, sve je samo prividno i kratkotrajno ovo ili ono, a u suštini sve je dio jednog jedinstva. Prema tome, s obzirom na to da je dualnost iluzorna i površna, treba spoznati da u apsolutnim uvjetima nema ni kraja ni početka, ni pravde ni nepravde, ni ispravnog ni krivog, ni dobrog ni lošeg, ni dobitka ni gubitka kao ni ničeg što naš ograničeni um spoznaje kao jedno ili drugo. Sve je po svojoj prirodi i jedno i drugo, ovisno o kontekstu i perspektivi. Zapravo, ništa nije ni pozitivno ni negativno.

Dakle, najbolje je pristupati svakoj dihotomiji sa stavom da je sve dvosmisleno. Sama svjesnost o dvoznačnosti svega donosi unutarnji mir. Generaliziranje postaje korisno kada se ne radi o zauzimanju strane, kao što je generaliziranje svega kao dobro ili loše, ovako ili onako, već kada se radi o pronalaženju zajedničkog jezika, sličnosti ili bilo čega što ujedinjuje u konstruktivne svrhe.

Budući da je polaritet ili dualnost samo izraz jednote i jedinstva, ovaj zakon služi samo u svrhu omogućavanja svemu u svemiru da proizlazi iz jednote i razvija se prema njoj. Čim je ta svrha ispunjena, polaritet ne treba više imati utjecaja na osobu koja je "progledala" ili se duhovno probudila. Dakle, da bi se bilo izvan ovog zakona, izvan doživljavanja negativnosti uz pozitivnosti u svom životu, potrebno je ispuniti tu svrhu. Ukratko, trebaš biti svjestan/svjesna jednote na kojoj se temelje svi dualiteti te se razvijati u smjeru te jednote ili jedinstva. No, što to točno znači u praksi?

"PER ASPERA AD ASTRA Preko trnja do zvijezda." – Latinska poslovica

Kako dani prolaze, doživjet ćeš i pozitivne i negativne trenutke. Sada kada si svjestan/svjesna ovog zakona, trebaš prepoznati oba pola u svakoj situaciji i osobi koje susrećeš. Dakle, kada se nešto čini negativnim, trebaš se odmah podsjetiti da je to samo jedan aspekt toga i da mora biti i nešto pozitivno u tome, pa onda nastoj shvatiti što je to. To bi mogla biti neka pouka, ili prilika, ili neki uzrok za nešto pozitivno u budućnosti, ili bi to mogao biti poticaj da učiniš nešto drugačije ili da jednostavno prestaneš nešto ili pak usporiš.

Čak i ako ne možeš shvatiti koja se to pozitivnost skriva iza određene negativnosti, ne očajavaj, nego imaj vjeru da ništa nije kao što se čini tvom prirodno ograničenom umu i da će zaista nešto pozitivno proizaći iz svega. Iz tog proistječe unutarnji mir, kao i bezuvjetna radost te veći stupanj svijesti će te uzdignuti na novu razinu postojanja, koja će ti donijeti određene značajne pogodnosti. Samo imaj vjere i održavaj viši stupanj svijesti gajenjem vrlina mira, radosti i drugih.

Kad smo kod toga, treba reći i da se uz novi stav prema negativnostima u životu to treba uravnotežiti i novim stavom prema pozitivnostima – pozitivnosti također sadrže negativnosti. Ovo može zvučati kao razočaranje, no mora se ukazati i na to i biti sagledano onako kako jest, a ne kao što se čini, što znači ne kao razočaranje, već kao otkrivenje koje donosi trajan mir i radost.

Kako ništa nije stvarno onako kao što se čini, već je sve iluzorno i izvan očiglednog, površnog izražavanja, tako i pozitivnost nije uvijek skroz pozitivna. Sve što smatraš isključivo pozitivnim, to zapravo nije tako. To, naravno, ne znači odmah da je negativno, nego da također ima intrinzičnu negativnu stranu, što treba uzeti u obzir. Ta strana možda nikad ne dođe do izražaja, ali je prisutna i treba biti toga svjestan, ali ne do te mjere da uništava tvoju radost i mir. Jednom kad shvatiš da tobožnje pozitivnosti nisu ono što se čini da jesu, to će te spasiti od nemira i poteškoća oko njihova stjecanja, ili od razočaranja, ili tuge zbog njihova gubitka. Razmisli o tome. Razmisli dobro.

Također, kada percipiraš dualnosti kao komplementarne vrijednosti, a ne kao suprotnosti, onda ti postaje jasno da jedno ne može postojati bez drugog, tako da je besmisleno izbjegavati negativna iskustva ili se žaliti na njih. Jednom kad shvatiš da su oprečne sile nadopunjujuće komponente jedne te iste energije, ta će ti nova perspektiva dati moć i izbor da rabiš obje u svoju korist. Kada otkriješ poetično sjecište dualnosti u svom životu, moći ćeš odabrati put kojim želiš ići svaki put kada se nađeš na raskrižju. Znanje da uvijek imaš izbor ići gore ili dolje pruža slobodu i moć.

Dakle, što jedinstvo ili jednota zapravo znači za tebe? Jednota je savršenstvo. Jednota je neutralna. (Biti neutralan u tom smislu ne znači biti nezanimljiv ili nezainteresiran ili ravnodušan, ili ništa takvo.) Jednota znači prepoznati srž, ravnopravnost i međupovezanost svih bića i stvari. Biti svjestan toga olakšava ti voljeti bezuvjetno, imati suosjećanja prema drugima, gajiti toleranciju ili bilo koju drugu vrlinu, što zauzvrat omogućuje privlačenje blagostanja i svih povoljnih uvjeta u životu.

Jednota se ne može shvatiti tako da je pokušamo razumjeti razmišljajući u okvirima dualiteta ili iz perspektive življenja u dualnosti. Može se shvatiti jedino iz perspektive jednote. Percepcija ovisi o perspektivi (kutu gledanja). Dobivaš potpuno drugačiji pogled na stvarnost kada je promatraš s krošnje stabla i onda kada to činiš s njegova podnožja. Radi se o istom području na koje gledaš, no kada ga gledaš iz različitih perspektiva, ono ima sasvim drugačiji izgled. Još jedna usporedba: kada si prosvijetljen(a), vidiš svijet na potpuno drugačiji način nego kada je tvoje stupanj svijesti na nižoj razini. Ljudi različitih stupnjeva svijesti mogu na istu situaciju gledati potpuno drugačije i imati pritom sasvim različita iskustva.

Stoga je razumljivo da ti se ova ideja jedinstva i jednote čini apsurdnom, s obzirom na to da si iz tvoje perspektive naviknut(a) vidjeti stvari u dualnim odnosima. Ako tvoj um ne može pojmiti jednotu i međupovezanost svega što postoji, onda je nužno prepustiti to srcu i duši kultivirajući vrlinu vjere te vjerovati u to umjesto to znati ili razumjeti.

Ne moramo sve znati i razumjeti da bismo imali od toga koristi, kao što, recimo, i kad ne znamo kako televizor proizvodi slike, svejedno ga možemo koristiti za svoju razonodu, informiranje i edukaciju. Trebaš imati vjere u ljude koji su već postigli ono čemu ti stremiš, kao i u one koji su prosvijetljeni, koji vide svijet iz više perspektive. Ne možeš vidjeti "šumu zbog drveća" (makro iz mikro perspektive) ako ne podigneš svoju svijest do perspektive iz koje možeš vidjeti cjelinu.

Jednota i monizam

Ovo gledište, poznato i kao monizam, koje pripisuje jedinstvo ili jednotu svakom dualističkom ili pluralističkom konceptu, gledište je koje zauzimaju mnoge religijske, filozofske i znanstvene frakcije, stoga nije avangardno ili besmisleno, kao što se to možda čini onima koji nisu s time upoznati ili se tomu protive. Samo da spomenemo neke od učenja i pojedinaca koji su poznati po tome što su se suprotstavljali dualističkom svjetonazoru ili se slagali s monističkim: stoicizam, neoplatonizam, panteizam, konfucionizam, daoizam, hinduizam, madhyamaka škola mahayana budizma, zen budizam, židovska kabala, islamski sufizam, kršćanska gnostička doktrina valentinizam, masoni, rozenkrojceri, teozofija, Rumi, Giordano Bruno, Baruch de Spinoza, Gottfried Willhelm Leibniz, Hegel, Schopenhauer, Swami Vivekananda, Fritjof Capra, Alan Watts i drugi.

U zen budizmu kažu: Ako vidite Budu, ubijte ga. Ovaj neobični koan treba tumačiti u kontekstu nedualnog razmišljanja koji prakticiraju zen budisti. Smisao mu je aktivirati izravno buđenje kod svojih praktičara i stvoren je ponajviše za one nesigurne među njima koji žude za vanjskim manifestacijama za provjeru valjanosti njihove prakse. Što se podrazumijeva pod tom izrekom jest da ako imaš predodžbu da je išta u stvarnosti izvan tebe, trebaš je se riješiti. Budističko gledište je da u stvarnosti ne postoji unutra ili vani – um je taj koji sve tako dijeli. Ovo se dakako čini apsurdnim duhovno neprobuđenim ljudima. Razumljivo, prosvijetljeni i neprosvijetljeni ljudi vide stvari različito. Tko se želi prosvijetliti (biti slobodan i živjeti u blaženstvu), treba se povoditi prosvijetljenim umjesto neprosvijetljenim ljudima i nazorima te za vrijeme dok još vlastiti um nije sposoban pojmiti neke koncepte, jednostavno kultivirati vjeru.

Kada je riječ o promatranju stvari u našem umu i izvan njega, poanta je, sam po sebi um nema svoje unutra i izvana, već je naše razmišljanje koje to diferencira. Stoga, ako percipiraš nekoga i nešto da je izvan tebe, odnosno odvojeno od tebe, trebao/la bi odbaciti tu iluziju jer sve je projekcija uma. Ono što mi doživljavamo da je izvan nas odraz je onoga što je u nama. Drugim riječima, nema odvojenosti između nas i drugih, nema dualnosti tipa ja i drugi.

Odvojenost koju ljudi percipiraju jednako je iluzorna kao i iluzija da su valovi različiti ili odvojeni od oceana. Oku koje površno gleda valovi se čine kao jedno, a ocean nešto drugo, i doima se da se valovi razlikuju, ali u biti sve je to Jedno. Isto je i sa svim ljudima. Naše su beznačajne razlike nevažne. Važno je ono što nas povezuje, a ne ono što nas razdvaja. Tako da svatko tko ukazuje na razlike, umjesto na sličnosti, nije osviješten i ne treba mu se diviti, a kamoli slijediti ga.

Zato i ne bi trebao/la vidjeti Budu, već bi trebao/la biti Buda. Dakle, ako misliš da vidiš Budu, onda bi trebao/la "ubiti" tu iluziju kojom vidiš Budu izvan sebe. Također ne trebaš postati Buda jer ti (od)uvijek jesi Buda. Trebaš se duhovno probuditi i spoznati Budinu (ili Kristovu) prirodu u sebi. Tada ćeš iskusiti prosvjetljenje i spasenje. Pa ako čuješ neke kršćanske teologe mistike i njihove zagovornike da kažu: Ako vidite Isusa, ubijte ga, nemoj ih krivo shvatiti sad kad znaš što se time misli.

U praktičnom smislu, monistički svjetonazor pomaže kad god se suočiš s nečim što te uzrujava. Iz perspektive onoga koji je duhovno probuđen i vidi stvari iz šire perspektive, trebamo gledati na sve u svojoj cjelovitosti i povezanosti, što znači prestati s jednostranim ili uskogrudnim viđenjem i umjesto toga zauzeti nepristrano ili neutralno gledište, koje omogućuje uvid u jedinstvo svega što postoji, unutarnji mir, ili radost, ili suosjećanje, ili nadu, ili bilo koji drugi visokofrekventni modalitet življenja. Nešto ti smeta ili te uzrujava jedino kada vjeruješ da je to loše ili negativno u nekom smislu, tj. kada vidiš samo jednu stranu toga. Ali ako "otvoriš oči" (duhovno se probudiš) i uvidiš sve aspekte, onda ćeš uvidjeti i pozitivne strane te shvatiti da ne postoji ništa što bi ti moglo smetati ili te uzrujavati jer su po zakonu polariteta sve pozitivnosti i negativnosti dio veličanstvenog "polarnog plesa", tj. ritma i dinamike nužnih za rast i razvoj. Ljepota i čarolija života upravo je u harmoniji suprotnih polova, a ne u neumjerenosti, tj. ekstremitetu pozitivnog.

Zajedničko postojanje kontrastnih elemenata u životu, tj. koegzistencija suprotnih elemenata omogućava potrebnu i uzbudljivu dinamiku koja čini kaleidoskopsko tkanje života. Živahna izmjena pozitivnih i negativnih događaja u svijetu, uspona i padova u životu, tjera nas da razmatramo sveukupnost ljudskog postojanja i evoluiramo. Ljudi stalno mijenjaju svoja raspoloženja i modalitete svijesti te muku muče kako bi se pozicionirali unutar složenog i oscilirajućeg svijeta pojavnosti. Izlaz iz te vječite borbe je podizanje svijesti kultiviranjem vrlina i pritom osvještavanje da u stvari ne postoji ništa što nam se protivi jer ne postoji pravi razmak između nas i ičega ili ikoga drugog, s obzirom na to da je sve u suštini jedno.

Iako je jednota istinsko tkanje života, dualitet, međutim, čini teksturu, uzorke, dezene i boje u svemu što postoji. Zato, između ostalog, trebaš prigrliti i pozitivne i negativne događaje u svijetu i svom životu. Sva raznolikost manifestacija u svijetu proizlazi iz dualiteta, koji pak proizlazi iz jedinstva ili jednote. Svijet doživljavamo u svoj njegovoj raznovrsnosti samo zato što postoje suprotnosti. Kad bi bilo samo jedno, ne bi uopće bilo postojanja. Kao što ne bi bilo djece ili mnoštva ljudi kad ne bi bilo sjedinjenja suprotnih spolova. Tek kada se dva (s)pola udruže, igra života počinje. U suštini, seks je vid nastojanja dviju suprotnosti da postanu jedno. To je način na koji nas priroda potiče na jedinstvo.

Jednota i monizam

Sljedeći segment objašnjava teoriju jednote i monizma u kršćanskom kontekstu pa ako nisi Kršćanin/ka, možeš to preskočiti i skočiti ovamo ».

Pojam "monizam" u kršćanskoj antropologiji odnosi se na holističku prirodu svih ljudi, za razliku od bipartitnih i tripartitnih gledišta. Kršćanstvo inzistira na razlikovanju Stvaratelja i stvorenja, dobrog i zla, kao što tvrdolinijaški kršćani tvrde da je Bog stvorio svemir ex nihilo (ni iz čega), a ne iz vlastite supstance, te da postoji zlo u svijetu. Međutim, postoje i druge interpretacije izvornih kršćanskih učenja koje nisu bukvalne i koje su na istoj valnoj duljini s monizmom, iako nisu nužno deklarirane kao monističke.

"Oko kojim ja vidim Boga je isto ono Oko kojim Bog vidi mene." – Meister Eckhart

Tijekom povijesti mnogi kršćanski teolozi izražavali su svoju odbojnost prema radikalnom dualizmu tvrdeći da Bogu nema nikog ravnopravnog, a time ni oprečnog (zla, vraga i sličnog). Sveti Augustin protivio se dualizmu tvrdeći da zlo nije suprotnost dobru, već samo odsutnost dobra, da je zlo nešto što ne postoji samo po sebi. Meister Eckhart, kršćanski mistik i akademski teolog Katoličke crkve, propovijedao je da je sve što je Bog stvorio u potpunosti sjedinjeno i da su sva bića, uključujući i ljude, identična Bogu, kao i to da kako bi spoznao/la Boga, moraš biti ne kao Njegov sin, već moraš biti sin – drugim riječima, moraš odagnati osjećaj odvojenosti i postati jedno sa svime i sa svima.

U Bibliji, u Prvoj poslanici Korinćanima 12:27 stoji:
"A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi."
Prva poslanica Korinćanima 2:16: "A mi imamo misao Kristovu."

Neki se kršćanski teolozi otvoreno deklariraju kao monisti, poput Harvardskog profesora teologije Paula Tillicha. Po njemu, kako je Bog taj „u kojem živimo, mičemo se, i jesmo“ (Biblija, Djela apostolska 17:28), to znači da je sve u Bogu i da sve ima obilježje Boga. Prema tome, postoji nešto zajedničko i povezujuće svim stvorenjima.
Ova spoznaja uklanja osjećaj odvojenosti i nadilazi sav dualizam i pluralizam.

U Bibliji, u Prvoj poslanici Korinćanima 12:12,13 stoji:
"Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni."
Druga poslanica Korinćanima 3:17,18
"Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu."

Kršćanski su teolozi u posljednje vrijeme sve više i više spremni prihvatiti monistički svjetonazor. Ovi učenjaci predstavljaju ne samo nedualističnu kršćansku antropologiju tijela i duha koja je utemeljena u Bibliji već i monistički sentiment koji se nalazi u odlomcima poput onog u Kološanima 1:16-17, gdje sveti Pavao govori o Isusu Kristu: „Ta u njemu je sve stvoreno … i sve postoji u njemu“. To se može interpretirati tako da je Krist supstancija na koju se ukupnost svemira svodi.

U praktičnom smislu, ovo bi ti trebalo reći da se odnosiš prema svima i svemu kao što bi se odnosio/la prema Isusu Kristu, zato što smo svi u biti jedno u Kristu, kao i pomoći ti da uočiš temeljnu božansku narav (Kristovu prirodu) čak i u prividno zlim ljudima – vrlo važno. Kada shvatiš da u stvari ne postoji zlo kao takvo, kada prestaneš vjerovati u zlo, tada ta iluzija više nema moć nad tobom pa onda možeš prigrliti jednotu i vrline bezuvjetne radosti, ljubavi, suosjećanja, mira i druge

Pristaše Kršćanske znanosti jedni su od onih koji poučavaju da je zlo iluzija, da ono ne postoji. Osnivačica tog pokreta, Mary Baker Eddy, napisala je: „Grijeh, bolest, i što god se čini stvarnim u materijalnom smislu, nestvarno je.“ Ako pristupamo takozvanom zlu s višim stupnjem svijesti, tada vidimo ljepotu i savršenstvo u svemu pa tako i u onomu što drugi poimaju kao zlo, stoga nam ono ne predstavlja neugodnost ni problem jer ga vidimo kao nužnu komponentu Višeg Reda koje omogućuje dinamiku za rast i razvoj.

Nemojmo zanijekati da ako prihvaćamo da je Bog stvorio čitav Svemir, tada je, logično, stvorio i zlo, odnosno suprotnosti, ili u najmanju ruku s razlogom nije negativnosti otklonio. Na par mjesta u Bibliji stoji da je zlo od Boga (1 Sam 16:14, Iza 45:7). A ako je Bog savršen, onda je i sve što je Bog stvorio i regulirao također savršeno. Tko smo mi da sudimo o ičemu što je Bog stvorio i regulirao?!

Naš ograničeni ljudski um ne može vidjeti sve značajke tog velikog Božjeg plana, stoga umjesto uskogrudnog osuđivanja svega kao ovakvog i onakvog, ili gubljenja vremena na žestoke debate, ili narušavanja svog polja privlačnosti padom na skali svijesti (snižavanjem svog stupnja svijesti na ljutnju, brigu, strah i slično), trebali bismo radije uvažiti božansko podrijetlo svega stvorenog te tako prestati percipirati bilo što kao zlo, krivo ili protivno, i tim podizanjem svoje svijesti omogućiti si polet prema rješenju i radosti.

Pojam monizam izvorno je skovan kako bi se prevladao nesklad duha i tijela, no danas ima općenitiju primjenjivost, izražavajući da je na određenoj razini sve u našoj stvarnosti povezano, sukladno, homogeno i sveobuhvatno, i naposljetku neodvojivo i jedno. Da ne ulazimo u detalje o različitim vrstama monizma, važno je razumjeti da monizam općenito drži da je cijela stvarnost svediva na jednu supstanciju ili esenciju, i da je svaki diverzitet stvarnosti tek prividan jer su to samo različiti modaliteti ili aspekti jedne te iste stvari, kao što su valovi zapravo ocean, a ocean zapravo voda, a voda samo molekule i tako dalje.

Trenutačno je monizam, moglo bi se reći, u modi u filozofiji, duhovnosti i teologiji, ponajviše zbog popularnosti nekolicine mističnih tradicija koje opisuju vrhunsko iskustvo božanstva kao monističko sjedinjavanje, ali i zbog kritičnosti prema dualizmu radi porasta intelektualizma, vjerskog elitizma, društvenih nepravdi, ali i zbog moderne duhovnosti koja cvate i počiva na sveobuhvatnom sinkretizmu, koji je započeo s istraživanjem sličnosti između istočnih i zapadnih religija. Sinkretizam, odnosno integriranje ili sinteza različitih filozofskih ili vjerskih učenja također je veliki trend današnjice. Tendencija je usuglasiti i ujediniti suprotstavljene forme, što je karakteristika monizma.

"Sve je Jedno!" famozan je slogan holističkog pokreta. To je odlično geslo, impozantan zborni poklik. Krilatica je to koja pridonosi uklanjanju granice između ljudi. Ako je sve Jedno, po tome si ti Jedan i Jedini, Stvoritelj svemira, Bog – nije ni čudo da to privlači one koji se osjećaju bespomoćnima, kao i one koji žude za moću. No, ako je sve Jedno, onda su i sva druga bića Bogovi pa ih trebaš i tretirati kao takve, umjesto kritizirati, mrziti, iskorištavati i slično. I ako je sve Jedno, onda si također vrag. Nemoj se gubiti u semantici toga da si ti Bog, ili da je Bog u tebi, ili da si ti u Bogu, zato što će te to zavesti na krivi put, dok je pravi smisao otkriti Jedinstvo svega i time se osloboditi od lažnog osjećaja odvojenosti i superiornosti ili inferiornosti te na krilima te spoznaje i slobode živjeti u beskrajnoj radosti.

U svojoj pjesmi „Imagine“ John Lennon nas je pozvao da zamislimo svijet u kojem smo svi kao jedno, pa čak i ako ga poimaš kao sanjara i riječi njegove pjesme samo kao zgodan jingle, ipak je smisao toga puno dublji i sigurno će ti donijeti radost ako ga shvatiš ozbiljno. Razmisli o tome.

Umjesto slaganja ili neslaganja s monističkim pogledom na svijet, pozivamo te da ga prigrliš barem u teškim trenucima kako bi podigao/la svoju svijest prema modalitetu koji ti dopušta da odbaciš negativan stav, pogotovo u trenucima kada nisi u stanju gledati iz šire perspektive ili kada nisi u stanju vidjeti bilo što pozitivno u trenutnoj negativnoj situaciji. To znači da, kad god si suočen(a) s nečim negativnim, ne moraš se uvijek prisiljavati na to da tražiš pozitivnu stranu ili očekivati pozitivan ishod, ako ti je u tom trenutku to teško, nego se radije uzdigni iznad tog dualističkog, pozitivno-negativnog gledanja na stvari. Pozivamo te da malo istražiš monistički pogled i iskoristiš ga za prevladavanje raznih tegoba nastalih zbog tradicionalnih dualističkih i pluralističkih načina razmišljanja i prakse.

"kura yakete sawaru mono naki tsukimi kana" "Izgori štala. Sad ništa ne ometa pogled na mjesec." - Mizuta Masahide

Za one koji ne mogu vidjeti pozitivnu stranu neke negativne situacije koja im oduzima radost, monistički svjetonazor nudi značajnu utjehu i potporu za održavanje bezuvjetne radosti. Stoga, ako je, kao u poznatoj haiku pjesmi, tvoja štala spaljena, no svejedno ne možeš vidjeti mjesec, monističkim pristupom možeš vidjeti da ti ne treba štala ni mjesec da bi uživao/la u životu jer izvor radosti nije u samim stvarima, već u suštini svega što postoji, koja je čisti izvor radosti. Drugim riječima, nije važno vidiš li čašu napola punu ili napola praznu, već se raduj što imaš nešto za popiti.

Ako ćemo iskreno, upravo smo tijekom najtežih vremena svjedoci veće mjere tuđeg suosjećanja, velikodušnosti, milosti, pažnje, pažljivosti, razumijevanja, strpljenja, milosti, susretljivosti, brižljivosti, obzirnosti, bezuvjetne ljubavi, međusobnog dubljeg povezivanja i neograničenosti ljudskog duha. Ovi poučni trenuci naših života pružaju priliku da nešto shvatimo, naučimo i da rastemo. Kultiviranjem vrlina možemo živjeti u punini, radosno, raskošno i smisleno te inspirirati druge da čine isto, čime se grade zajednice koje cvatu u dobrim i u lošim vremenima.

Kažu da se „pad čovjeka“ dogodio pojavom dualističkog razmišljanja. U kršćanskoj mitologiji čovjek je izbačen iz Raja kada je pojeo plod sa zabranjenog stabla spoznaje dobra i zla. Ljudi pate zato što nisu svjesni izvornog jedinstva, tj. jednote svega postojećeg, živeći u iluziji prividne raznolikosti. Ova se iluzija može činiti stvarnom, no ipak je iluzija. Prema monizmu, rješenje za patnju je u tome da shvatimo i uvijek se sjetimo savršene, ujedinjavajuće esencije u svemu, koja je divna i  dragocjena.

Srodno: Rasprava nad raspravama – Bhagavad Gita »

Jednota ponad pripadnosti

Jedna od najpogubnijih predodžbi u društvu je ta da moramo pripadati određenoj grupi da bismo bili sretni i ispunjeni – bez obzira na to radilo se o nekoj određenoj religiji, nacionalnosti, političkoj stranci, profesiji, porodici, tajnom društvu ili o nečemu drugom. Iako to samo po sebi i nije loše jer pruža bliskost, zajedništvo, sigurnost i podršku unutar grupe, no time riskiramo gajenje opasnog mentaliteta "mi naspram oni". Pogotovo kad se pritom ljudi fokusiraju na razlike i mane drugih grupa, umjesto na ono što nas ujedinjuje i što je dobro u drugima. To je pogubno jer su svi ratovi proizašli iz toga.

Opasno je i zbog toga što se pripadnost obilježava određenim oznakama što ljude limitira i sputava. U raznim okolnostima mnogi ljudi nas krivo gledaju ili ne poštuju ako kažemo da smo, recimo, muslimani, ili Židovi, ili Albanci, ili iz nepopularne zemlje, ili iz oporbene stranke, ili konkurentne firme, ili iz obitelji koja je na lošem glasu, ili vegani, ili nešto drugo. Naravno da se događa i obrnuto da zbog pripadnosti nekoj grupi dobivamo povlašteni tretman i profitiramo, no u krupnom planu s takvim dualističkim pristupom životu skloni smo više razdvajanju nego spajanju i time više gubimo nego dobivamo. Makni sve oznake koje nam društvo nameće pa ćeš kao većina nas spoznati da imamo puno više zajedničkog nego što smo mislili. Učini to i primijetit ćeš da tvoj život poprima sasvim novu, uzvišeniju dimenziju.

Dok zakon polariteta određuje postojanje oprečnosti, zakon ritma određuje konkretni slijed i redovitost izmjenjivanja oprečnih elemenata (ili varijacija).

Što je ritam

Prije nego što se pozabavimo temom zakona ritma, da razjasnimo sam pojam "ritam" i zašto je to za tebe važno. Većina ljudi povezuje ritam s glazbom i plesom, ali postoji ritam u svemu, uključujući tvoj život i stvarnost. Ritam podrazumijeva široku paletu cikličkih prirodnih pojava koje imaju periodičnost ili učestalost, tj. frekvenciju.

Kod ritma se radi o promjenama, ponavljanju, kontrastima i kontinuitetu koji su duboko upleteni u samo tkivo naših života, dio vrtložne dinamike i enigme intrige koju svi nazivamo svojom "stvarnošću". Ipak, za većinu ljudi ritam je nepromišljeno zanemaren i sveden na određene sfere života. To se treba promijeniti za svakoga tko želi crpiti inspiraciju i snagu iz prirode za napredovanje u životu.

Po definiciji, ritam je kretanje ili radnja karakteristično po stalnom, ravnomjernom i odmjerenom ponavljanju elemenata u istom ili izmijenjenom obliku, odnosno obrazac koji se ponavlja.
Slično, periodičnost je definirana kao pravilno vraćanje određenih pojava u određenim vremenskim razmacima, odnosno povremenost.

Mnogi ljudi svode ritam na puko brojanje taktova. Ritam je isto, ali i različito od taktova, tempa, brzine, otkucaja, pulsa, bioritma, vremenskih rasporeda i godišnjih doba. Treba ga razlikovati od navika i rutine, koje održavaju ritam, ali nisu sam ritam. Tvoj bioritam ne bi smio biti pod utjecajem loših navika i nitko ne bi smio određivati svoj ritam prema tamo nekim starim, nekonstruktivnim navikama. Možeš poboljšati svoj ritam poboljšanjem svojih navika, između ostalog.

U praktičnom smislu, ritam je tempiranje događaja ili radnji. Ritam se smatra oscilirajućim obrascem ili tokom u vremenu, a ne prostoru. Ritam se obično mjeri u vremenskim, a ne u prostornim konfiguracijama. Međutim, ritam je zapravo ono što briše podjelu između prostora i vremena. Na različitim mjestima iste aktivnosti mogu imati sasvim drugačiji ritam, stoga je ritam nedvojbeno povezan s prostorom i vremenom.

Oni koji puno putuju zasigurno su primijetili da im se bioritam mijenja s nekim mjestima, pa primjerice na nekim mjestima lako ustaju rano ujutro, dok na drugima imaju poteškoća s tim jer su tamo skloni ustajati mnogo kasnije. Ili se njihova brzina života i tempo rada i razonode prilagođavaju lokalnoj kulturi. Ali ova razlika nije ograničena na udaljene lokacije jer se slično događa i u istom gradu, ali u drugim okruženjima s različitom dinamikom (npr. dom, škola, radno mjesto, sportsko igralište, itd.). Također, u različitim kulturama ljudi imaju različite životne ritmove. Dakle, ritam je svakako vezan uz prostor.

Ako još uvijek imaš poteškoća shvatiti Einsteinov zapanjujući koncept 'prostor-vremena' koji predstavlja prostor i vrijeme kao jednu četverodimenzionalnu cjelinu, odnosno, ako ne možeš odbaciti staru paradigmu i vidjeti prostor i vrijeme kao jedno, tj. spojiti četiri dimenzije u jedinstvo ili kontinuum, onda ti koncept ritma može otvoriti novu mogućnost za poimanje veze između tog dvoje, što ti može omogućiti da iskoristiš moć tog modela i nedualnog razmišljanja za postizanje trajnog blagostanja. Za to trebaš podići svoju svijest aktiviranjem i kultiviranjem određenih vrlina kao što su otvorenost, mudrost, razumijevanje, voljnost, permisivnost, fleksibilnost, ustrajnost, kreativnost, maštovitost, transcendentnost, vjera, povjerljivost i još neke.

Logično, budući da ritam hvata nas, i mi trebamo njega uhvatiti da bismo bili u harmoniji. Dakle, neka bude jasno, da bi se dokučio ritam, potrebno je dokučiti vrijeme kako treba. Već smo objasnili prirodu vremena u segmentu o tijelu u poglavlju o vrliniziranju ukazujući na iluziju linearne progresije vremena s dokazima o njegovoj cikličkoj i simultanoj prirodi. Obični su ljudi zapeli u isključivo linearnoj koncepciji vremena, obuzeti vremenskim rasporedima svakodnevnog života po kojima obavljaju jednu stvar za drugom u linearnom slijedu. No pritom su nesvjesni činjenice da se svakodnevni život ne sastoji od niza vremenskih okvira, nego od beskonačnog lanca isprepletenih vremenskih okvira: svaki dan nije zbroj trenutaka u vremenu, nego njihov ritam.

Recimo i to da ritam našeg disanja određuje koliko ćemo dugo živjeti. Da bismo dugo živjeli, trebamo disati polako i često duboko. To se može lako potvrditi promatranjem životinja: životinje koje najdulje žive (kopnene, a ne vodene životinje) kao što su kornjače, slonovi i krokodili, sve dišu vrlo sporo – ispod pet udisaja u minuti. Ali ritam se ne svodi na brzinu jer izmjena plitkog i dubokog disanja također čini ritam.

Ljudi u prosjeku udahnu 15 udisaja u minuti. To se povećava kada smo pod stresom ili ljuti. Tada se mijenja naš ritam disanja. Ono postaje kratko, brzo i nepravilno. U takvim situacijama, prvo što se od nas obično traži jest: "Duboko udahni." Drugim riječima, ritam tvog disanja otkriva koliko si dobro, a kada je optimiziran, pomaže ti da budeš bolje.

Svijet se sastoji od mnoštva ritmova, individualnih i kolektivnih, pri čemu se ti ritmovi ili usklađuju ili sukobljavaju. Naši biološki ritmovi rada, razonode, relaksacije, spavanja, hodanja, gladi i žeđi, izlučivanja i tako dalje prekomjerno su uvjetovani društvenim okruženjem i našim poslovnim životom, što može izazvati aritmiju. Tu se u principu radi o gubljenju vremena, no u medicinskom smislu aritmija se odnosi na abnormalni srčani ritam, a općenito, to je ritmički nesklad koji je korijen mnogih bolesti, problema i patnje, stoga tomu treba svakako doskočiti.

Prilikom aritmije, osoba doživljava ritmičku disonancu ili nesklad između ritmova, nesinhroniziranost, osjeća poremećaj, inkoherentnost, tj. nepodudaranje, neslaganje, nepovezanost, otuđenje, nedostatak harmonije, zbunjenost, ili dezorijentaciju zbog dispariteta između svog bioritma i svoje okoline (npr. posao, život u drugoj zemlji ili kulturi ili vremenskoj zoni) ili između različitih sfera svog života (npr. obitelj naspram poslovnog života, gradski život naspram ruralnog podrijetla).
Sljedeći put kada te zadesi jet-lag, možeš upotrijebiti ovu riječ da ispadneš lumen :).

Kada je riječ o usklađivanju ritmova, spomenimo i ostale tri vrste ritmičkih konfiguracija: poliritmiju, izoritmiju i euritmiju, koje su blagohotne mjere za suzbijanje aritmije jer pretvaraju ritmičku disonancu u bilo alternaciju, ekvivalenciju ili rezonanciju. Prije nego što to svrstaš u dosadno trabunjanje, da kažemo da bi na prvu ovo uistinu moglo izgledati toliko uzbudljivo koliko i gledanje veša kako se suši, ali ako nam dopustiš da ti to sad malo razjasnimo, mogla bi ti se upaliti koja žaruljica i tako biste se prosvijetlili i ti i tvoj svijet :).
Stvarno te nema što zastrašiti bilo kakav naoko izvanzemaljski žargon – nije to ništa, mačji kašalj. Tko hvata maglu pred nerazumljivim, teško mu se piše :)

Poliritmija se odnosi na ritmičku alternaciju – supostojanje mnoštva različitih ritmova bez konflikta ili disonance. Time se postiže sinergija i komplementarnost aktivnosti čiji je učinak veći od zbroja dijelova. Kako bi napredovali, heterogeni sustavi kao što su ekosustavi, tvrtke, škole i obitelji trebaju provoditi poliritmiju, a ne prisiljavati sve na jedan jedini ritam.

Izoritmija se odnosi na ritmičku ekvivalenciju – supostojanje jednakih ritmova, što podrazumijeva ekvivalenciju ponavljanja, mjere i frekvencije, kao što je sinkronizacija zajedničkih događaja, marša, orkestra, benda, plesne trupe, veslačke ekipe, i drugih homogenih zajednica. Asimilacija se može postići intenzivnim treningom ili vježbanjem voljnih sudionika pod vodstvom lidera koji u pripadnicima razvija osjećaj kohezije. Dresura je proces usklađivanja ritma tijela i repeticije kojim se uči ili hvata i prati određeni ritam, obično za neku višu svrhu.

Euritmija se odnosi na ritmičku rezonanciju pri čemu se različiti ritmovi lako i spontano spajaju jedan s drugim, kao što je to slučaj kod dobrog zdravlja. Očituje se kao skladan odnos svih tjelesnih organa i regularnost pulsa, što se može poboljšati prijenosom vibracije ili energije (npr. zvuk, elektromagnetsko polje) i snagom evociranja ili sugeriranja slika, sjećanja, osjećaja i emocija koji stimuliraju blagotvornu reakciju. Potiče samoorganizaciju i autonomiju za kreiranje i organiziranje svog okruženja za učenje i rad u skladu s vlastitim ritmom.
Neki od vas možda poznaju euritmiju iz antropozofije kao izvedbenu umjetnost i terapijsku metodu koju je osmislio naše gore list Rudolf Steiner te kao bend Eurythmics.

Mjesta i ritmovi koji oblikuju živote ljudi dinamični su i fluktuirajući. Stoga, svaki dan, tijekom svog postojanja, svi moramo naučiti prilagođavati se, koordinirati i kretati se kroz okruženja koja se stalno mijenjaju i evoluiraju. To nas oblikuje u osobu koja jesmo i ujedno određuje kako se svatko od nas razvija, koliko napredujemo i što postajemo, privatno i profesionalno. Ljudi koji kultiviraju vrlinu fleksibilnosti i prigrle zakon ritma lakše napreduju u ovom poliritmičkom svijetu, stoga se pobrini za to da budeš jedan/na od njih.

Ritmovi ne izražavaju samo medij kojim se ljudi odnose prema prostoru i vremenu nego su i medij kojim se izražava moć.

Budući da sve ljudske prakse podrazumijevaju neku vrstu ponavljanja i varijacija, one pružaju osnovu za percepciju svakodnevnih interakcija na temelju ritmova koje demonstriraju u različitim okruženjima. Obraćanjem pozornosti na to razaznaje se kako se osobne prakse (npr. posao, obrazovanje, rekreacija, potrošnja itd.) mogu doživjeti kao otuđujuće ili oslobađajuće, ovisno o njihovim ritmičkim kvalitetama. I te će te spoznaje potaknuti da uzmeš u obzir zakon ritma u mnogim aspektima svog svakodnevnog života za jačanje svoje moći i blagostanja.

Možda vjeruješ da već znaš dovoljno o ritmu, ali obraćaš li pozornost na svoj ritam i paziš li na to da su okruženja koja odabireš komplementarna tvom ritmu? To se naročito odnosi na posao kojim se baviš koji treba odgovarati tvom ritmu, prije svega tvom cirkadijalnom ritmu, odnosno biološkom satu pa tako, primjerice, 'noćne ptice' ne bi nikako smjele raditi posao koji od njih zahtijeva da rano ustaju jer će inače biti skloni raznim zdravstvenim poremećajima i oboljenjima kojima je uzrok cirkadijalna disritmija i stres povezan s time. Poremećaji spavanja smatraju se mogućim uzrokom ili, u najmanju ruku, rizičnim čimbenikom mnogobrojnih nevolja i boleština, uključujući Alzheimerovu bolest, demenciju i depresiju. Poremećeni ritam uzrokuje bolesti, a ispravan ritam u mnogim slučajevima liječi.

Znanstvena otkrića na poljima kronobiologije i kronopsihologije ukazala su na važnost uzimanja u obzir bioloških i psiholoških ritmova kao čimbenika koji itekako utječu na kvalitetu učenja i rada, kao i zdravlja. Takvi su doprinosi utjecali na obrazovne i korporativne politike da uzmu u obzir heterogenost učenika i radnika (uključujući njihove biološke i psihološke ritmove), ali i bi i ti trebao/la implementirati ta otkrića u sve sfere svog života podređujući se zakonu ritma i organizirajući svoj život oko koncepta ritma. Kad si dopustiš biti otvoren(a) prema tom konceptu, postat ćeš svjesniji/a cjelokupne ritmičke dinamike koja uređuje prostore i vremena tvog života, što će te osposobiti da dobro iskoristiš moć ritma.

U protivnom, ako se tomu ne doskoči, doživljavanje aritmije ili ritmičke disonance može uvelike ometati rad, učenje i osobni razvoj jer mogu istrošiti tvoju energiju, aspiracije i motivaciju. S druge strane, aritmične okolnosti mogu potaknuti procese učenja i transformacije jer mogu u čovjeku potaknuti potrebu za prilagođivanjem (bilo sebe ili svoje okoline) radi rješavanja problema pojedinih poremećaja, nesklada, pomanjkanja harmonije, otuđenja, zbunjenosti, ili dezintegracije.

Kako postaješ sve svjesniji/a ritmova u sebi i oko sebe, tako možeš sve više shvaćati kako tvoji osobni i kolektivni ritmovi mogu utjecati jedni na druge, kako su ukorijenjeni u dinamici moći i kako su ti odnosi institucionalizirani u tvom društvu. Na primjer, u nekim krugovima, tko rano rani, dvije sreće grabi, dok u drugima, više vrijedi to da prvi miš pada u zamku, a drugi onda dobiva sir, metaforički rečeno.

Kada prepoznaš i iskoristiš svoje vlastite ritmove, kao i ritmove svog okruženja te uhvatiš i pratiš ritmove svog okruženja na smislen način, tada se možeš osloboditi mnogih frustracija i uspostaviti svoje blagostanje. Za kreiranje izvrsnih harmonija i melodija ili aranžmana, trebaš razumjeti kako ritam funkcionira i kako se njime koristiti u svom svakodnevnom životu.

To podrazumijeva kultiviranje određenog stila pozornosti kako bi čovjek postao prijemčiv za ritam. Razvijanje osjećaja i senzibiliteta za ritam radi jačanja sposobnosti opažanja ritmova kao i podvrgavanje sinkronizaciji unutarnjih i vanjskih ritmova iziskuju da slušaš svoje tijelo koje ti može poslužiti kao metronom (sprava kojom se mjeri takt i brzina izvođenja glazbenog djela) za registriranje ritma na razini tijela. Za to nisu potrebne posebne vještine, nego vrline kao što su otvorenost, voljnost, popustljivost, fleksibilnost, mudrost, razboritost, promišljenost, obazrivost, empatija, tolerancija i druge.

Možeš dokučiti svoj unutarnji ritam osvještavanjem svog disanja, otkucaja srca, osjetila i osjećaja (ne brkati ih s emocijama) te se tako osposobiti za donošenje najboljih odluka o tome koji ti vanjski ritmovi odgovaraju, kao i za pronalaženje načina da uskladiš svoje ritmove s ritmovima svojih ideala.

Ljudsko je tijelo ritmično – pogledaj samo otkucaje srca, disanje, glad i žeđ, izlučivanje, hodanje, govor, menstrualni ciklus i biološki sat. Obraćanje pažnje na rad svojih osjetila, dah, otkucaje srca i ritmičnost osobnih udova pomaže ti da osjetiš i percipiraš njihove tempiranosti i shvatiš u kakvom su odnosu s vremensko-prostornim okruženjem unutar kojeg evoluiraš. Tu se radi o aproprijaciji tvog tijela, kao i o transformaciji tvog stila života, što se temelji na svjesnom reguliranju vanjskih ritmičkih utjecaja.

Dosta smo rekli o ritmu i zašto nam je svima on neizmjerno važan, a sada prelazimo na sam zakon ritma.

Zakon ritma je zakon u prirodi koji je zadužen za cikličku periodičnost i regularnost svih pojava, uključujući i naša osobna iskustva. Upravlja kružnim tokom svih sila u svijetu, njihovim redovitim ponavljanjem, kao što je vidljivo u regularnoj smjeni godišnjih doba, mjeseci, dana u tjednu, dana i noći, plime i oseke, budnosti i spavanja, itd. Prema tom prirodnom zakonu ritma sve cirkulira, protječe u ciklusima, ima prirodnu tendenciju da se repetira u redovitim vremenskim intervalima.

Ovaj se zakon odnosi na ljudsku prirodu koliko i na majku prirodu. Kako mikrokozmos odražava makrokozmos, manifestacije i utjecaji ovoga Zakona prirode odražavaju se na ljudske aktivnosti i iskustva. Pritom ne mislimo samo na to da priroda utječe na ljudsku psihu (npr. ljeti smo poletniji i raspoloženiji nego zimi), nego da se ritmični proces cikliranja događaja odvija jednako u makrokozmosu i mikrokozmosu. Samo se po sebi razumije, Zakon ritma, baš kao i svi ostali zakoni prirode, nepromjenjiv je kao i sveprisutan u svim aspektima ljudskog života. Prema tome, naša fizička kondicija, mentalna oštroumnost i emocionalna stanja pod utjecajem su Zakona ritma. To je naš osobni bioritam i objašnjava nam zašto ponekad nemamo dovoljno fizičke energije ili psihičke bistrine ili se ne osjećamo tako poletno kao inače. Ispostavilo se da mnoga od naših raspoloženja nisu toliko pobuđena određenim događajima i situacijama koliko su u stvari odraz ritmova koji kolaju u nama samima.

Sve na svijetu i u životu ima svoj ritam i svoje vrijeme, kontinuirano dolazi i odlazi, u ovom ili onom obliku. Ovaj zakon određuje da je u prirodi svijeta da sve u njemu prolazi kroz određene faze ili periode, sve se kreće u prirodnim ritmovima koji se redovito ponavljaju. Ritmovi se očituju kao sezone, ciklusi, doba, razdoblja i faze razvoja. Svaki ciklus odražava pravilnost i stabilnost našeg pulsirajućeg svemira.

Živjeti u skladu s ovim zakonom ritma podrazumijeva prihvaćanje prolaznosti i privremenosti – shvaćanje da sve ima svoj početak i kraj, ali i da se sve ritmički ponavlja. Taj se periodični, ciklični ritam odražava u svemu, kao što su godišnja doba, plime i oseke, rast i raspadanje, i slično. Isto je i s osobnim usponima i padovima, pobjedama i porazima – sve je to dio ritmičkog "kozmičkog plesa". Nakon uzlazne putanje uvijek slijedi silazna i onda opet spust zavine u polet, kao što tu vijugavu dinamiku harmonično koreografiraju zakon polariteta i ritma. Za život u blagostanju potrebno je prigrliti ove izmjene, shvatiti da je sve prividno prolazno; iako prolazi, opet se vraća pa ustvari ništa nije prolazno, odnosno sve je i prolazno i neprolazno u širem kontekstu, a dualitet je prividan.

Prema ovom zakonu, sve je i konačno i beskonačno istodobno, prolazno ali i vječno u širem kontekstu, sve vrijeme reciklirajući, mijenjajući formu. Poput jezerske vode, naprimjer, koja se isparava u obliku magle, a zatim se kondenzacijom pretvara u oblak te se potom spušta natrag kao kiša, snijeg ili neka druga oborina da bi se onda vratila u prvotni oblik vode; tako se taj obrazac recikliranja odražava u svemu što postoji jer su vječita preobrazba i cikliranje sastavni dio evolucije. Sve je inherentno energija koja nikada ne može prestati postojati, samo mijenja oblike, a ponekad se čak i dematerijalizira i ponovno materijalizira. Energija se ne stvara niti uništava, već samo preobražava, tako da, uzevši da je sve u srži energija, ništa ne može biti ni stvoreno ni uništeno, nego samo prolazi kroz transformacije i cikluse. Cvijeće cvjeta i lišće lista, pa onda uvenu, da bi ponovno narasli iduće proljeće.

Kao što voda poprima razne oblike – magla, oblaci, kiša, rosa, mraz, snijeg, led, itd. – također sve ostalo u našoj biosferi mijenja oblike i funkcije, uključujući i sve nas i naše tekovine. Svi mi kontinuirano prolazimo kroz uspone i padove, kroz uspjehe i neuspjehe na ovom ili onom polju, kroz svjetlo i tamu, kao i sve druge faze i dualitetne izričaje, a da bismo se uzdigli iznad dualiteta i ostvarili trajno i bezuvjetno blagostanje, potrebno je uvidjeti da su ti dualiteti samo prividni, samo lice i naličje esencijalne cjeline – dvije strane iste medalje. Kad povisiš stupanj svoje svijesti i spoznaš cijelu "medalju", a ne samo njezine pojedine strane, onda ti one više neće biti važne nego sama medalja – neće ti biti važne pojedine faze ciklusa, nego ciklus i napredak.

Sve u životu je samo prividno i kratkotrajno ovo ili ono, a u stvarnosti sve je dio jednog, fundamentalnog jedinstva. Prema tome, s obzirom na to da je dualnost iluzorna, treba spoznati da u apsolutnim uvjetima nema ni kraja ni početka, ni dobrog ni lošeg, ni dobitka ni gubitka kao ni ničeg što naš ograničeni um spoznaje kao jedno ili drugo. Sve je po svojoj prirodi i jedno i drugo, ovisno o kontekstu i o fazi ciklusa.

Stoga, znajući da ništa i nitko ne umire niti nestaje zauvijek, već samo mijenja formu, besmisleno je strahovati, brinuti kao i tugovati zbog, recimo, nečije smrti, uništenja nečega ili gubitaka, jer u stvari ništa nije zapravo otišlo i, kad za to dođe pravo vrijeme, ponovno će se vratiti u istom ili unaprijeđenom obliku. Štoviše, uzimajući nešto kao mrtvo, zauvijek nestalo, izgubljeno, uništeno, potrošeno ili propalo, nerazumno reduciraš vlastite resurse za postizanje sreće i općeg blagostanja. U stvarnosti su naši resursi neograničeni i u izobilju, prezentni u različitim oblicima, vidljivim i nevidljivim, tako da sve što je potrebno da bi se postiglo blagostanje jest prepoznati to beskrajno obilje u svim svojim izričajima i, naravno, iskoristiti sve to, umjesto da se uglavnom osjećamo snuždeno uslijed iskrivljenog, tj. ograničenog pogleda na stvarnost. Zapamti to.

Sve duhovne discipline ukazuju na primjenu ovog zakona ritma. Naprimjer, Biblija (SZ, Propovjednik 3,1-8) kaže: „Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme: vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sjetve i vrijeme žetve…“ A u Jeremija, 8:7 piše: „Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti.“
U hinduizmu, ovaj prirodni ritmički tijek stvari naziva se 'Rta' u drevnim Vedama. Rta upravlja svim sezonskim varijacijama, promjenjivim strujama, regularnim kretanjem planeta u njihovim orbitama, i svim ostalim. Rta označava brojne stvari od kojih je jedna 'pravilni ritual' ukazujući na pravilnost prirodnih procesa. Sanskrtska riječ 'Rtam' i naša riječ 'ritam' imaju slične konotacije. Rtam je ritmički poredak svemira; ritmični način na koji je sav svijet reguliran. Glavni smisao riječi "ritam" i "harmonija" je kohezija suprotnih polova koja stvara organsku cjelinu. Nadalje, kozmički plesač Šiva je personifikacija dinamičnog svemira. Svojim kultnim plesom Šiva održava mnogobrojne pojave u svijetu, objedinjujući ih tako da sve podloži ritmu i pridobi ih da sudjeluju u plesu – ovo je veličanstvena ilustracija dinamičnog jedinstva svemira.
U budizmu, također, karma predstavlja ritmički povratak harmoniji, a usklađivanje sa Zakonom ritma realizira se odabirom tzv. srednjeg puta, kultivirajući vrlinu umjerenosti, što vodi do oslobođenja ili prosvjetljenja. U vezi s tim, reciklirajuća priroda svega stvorenoga prirodno podrazumijeva i ponovno rađanje, čime koncept reinkarnacije dobiva na vjerodostojnosti, uz to što podupire istinu: život (kao i energija) se ne može uništiti; može samo promijeniti oblik.

Naravno, postoji puno više referenci za ovaj zakon u raznim mjerodavnim duhovnim učenjima nego što mi to možemo ovdje spomenuti, koje se mogu samostalno istražiti, no nemojmo zaboraviti bit, da iz pouzdanih izvora znamo da je nedvojbeno da je usklađivanje s ovim zakonom presudno za ljudski tj. tvoj boljitak.

Kao što si vjerojatno primijetio/la, mnogo je preklapanja između univerzalnih zakona, pa tako Zakon ritma upotpunjuje Zakon polariteta time što on formira dinamiku dvaju polova, odnosno sinkronizaciju suprotnosti, u cilju potenciranja sklada neophodnog za evoluciju. Međuigra oprečnih elemenata tvori savršeni ritam života. Da nema kontrasta i dinamike među njima, život bi bio monoton i dosadan te ne bilo napredovanja, tj. evolucije.

Zakon ritma također se podudara s ostalim univerzalnim zakonima prirode u kontekstu postizanja uspjeha u bilo čemu s pomoću vrlina. Da i znaš sve što se može znati, i da si vještiji/a od svih, sve će ti biti uzalud ako po pitanju vrlina nisi na visini da možeš uhvatiti ritam života i iskoristiti različite faze u ciklusu.

Djelovanje u skladu s vrlinama glavna je komponenta u mehanizmima koji utječu na povoljan tijek promjenjivih uvjeta u životu jer kad s pomoću vrlina podižemo svoju svijest, ujedno se uzdižemo iznad svojih okolnosti, preoblikujemo svoju stvarnost, pomjeramo granice mogućeg, i zavrćemo kolo sreće u svoju korist. Vrline igraju ključnu ulogu u transcendiranju svega, djelujući na harmoničnu ritmičnost različitih faza tijekom ostvarivanja bilo kojih ciljeva koji služe evoluciji. Primjenom određenog skupa vrlina i iskorištavanjem njegove moći, možemo napraviti značajne iskorake i iskusiti tzv. kvantne skokove, koji dinamiziraju naše uzašašće prema višim, osnažujućim stanjima svijesti koji nam podaruju blagostanje.

Dakle, vrline koje nas usklađuju sa Zakonom ritma su strpljivost, ustrajnost, upornost, izdržljivost, predanost, privrženost, odlučnost, hrabrost, dosljednost, postojanost, otpornost, zahvalnost, mudrost i neke druge, ovisno o kontekstu, od kojih je većina pokrivena opširno u našem programu „Vrlinologija“.

“Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam, upravljam se po njemu, i prepuštam mu se.” - Nikola Tesla

Da bismo se prepustili prirodnom toku stvari i živjeli u ritmu prirode, trebamo transcendirati naše ograničene predodžbe o toku i brzini odvijanja pojedinih procesa te u skladu s ovim zakonom doći do razumijevanja procesa razvoja, rasta i sazrijevanja za koje su potrebni određeno vrijeme i pogodna klima. To zahtijeva kultiviranje ključnih vrlina za uspjeh kao što su strpljenje i ustrajnost, tj. prevladavanje nestrpljenja i nagona za odustajanjem. Tok u kojem se ponekad nađeš mogao bi biti uzburkan pa ćeš trebati usvojiti određene navedene vrline da bi mogao/la prebroditi sve neugodnosti na putu do blagostanja i ostvariti svoje ciljeve.

Osviješten čovjek živi po impulsima prirode, prati njihov ritam i usmjerava se po njima. Za takvog čovjeka priroda je uvijek blagonaklona. Kao Tesla.

Da bismo se uskladili s ovim zakonom i time ga iskoristili, umjesto da budemo iskorišteni i uvijek ispadamo žrtva sudbine, trebamo prigrliti činjenicu da kako postoje sezonske promjene u prirodi, tako postoje i odgovarajuće "sezone ili doba" u našem osobnom životu.

To podrazumijeva ne ubrzavati stvari, podjednako uvažavati sva svoja doba (blagorodno i krizno vrijeme, uspone i padove, sreću i nesreću, radosne i tužne trenutke…), ne podilaziti frustracijama kada nešto ne ide po tvom, učiniti sve što treba kada je za to vrijeme jer žetva zahtijeva sjetvu, ne misliti da nešto nije u redu s tobom kad stvari krenu nizbrdo, ne osjećati se loše kad si u silaznoj putanji, znajući da će se putanja promijeniti i da će stvari biti bolje čim izvučeš pouku i pritom kultiviraš vrline umjesto mana, itd.

Možeš tresti stablo jabuke koliko ti volja zimi, ali s njega neće pasti ni jedan jedini plod, no dođi u pravoj sezoni i nećeš trebati ništa učiniti, već samo sjesti ispod krošnje i jabuke će ti same padati u krilo. Poznavati pravo vrijeme za sađenje i berbu je iznimno važno, kako u polju tako i u životu, kao i znati da je potrebno vrijeme da stvari sazru ili dođu na red.

Nužno je prihvatiti to da postoji pravo vrijeme za jedno i za drugo, za napredovanje, ali i za povlačenje, za rad i za odmor, za sjetvu i za žetvu, kao što se očituje u svim pojavama svijeta. Noć slijedi dan i obrnuto. Poslovično je smiraj pred oluju, ali i nakon nje. Tako je sa svim trendovima u našem životu i svijetu.

Prema tome, u doba tuge, trebaš osvijestiti njezinu prirođenu prolaznost, ali i njezinu neutemeljenost vis à vis prave prirode stvarnosti, tako da ne tuguješ predugo ili da to ne eskalira, znajući da ćeš po zakonima prirode uskoro opet biti vraćen(a) u modalitet radosti ako se samo prepustiš prirodnim tokovima. Prepustiti se znači ne opirati se, kao i ne biti zapreka držeći se za događaje iz prošlosti ili za brige o budućnosti, kao ni za iluzorne predstave o tome što je ispravno, umjesno, opravdano ili normalno.

Stoga, ako ti je, naprimjer, dijete umrlo pa zato misliš da više nikad ne možeš biti sretan/na, ili da ne bi bilo u redu da budeš sretan/na s obzirom na okolnosti, ili da imaš svako pravo osjećati se jadno, onda promisli ponovno jer, istini za volju, živiš u poricanju ili, točnije, u zabludi. Tvoje dijete nije izumrlo (zauvijek ni skroz umrlo) kao što ti praznovjerno vjeruješ; vjerovao/la ili ne i dalje možeš biti u duhovnom kontaktu s njim, isto kao da živi u drugom gradu. Duh nikada ne umire i tvoje je dijete zapravo sada još više prisutno u tvom životu nego ikada prije jer nije zaokupljeno svjetovnim stvarima. Ako otvoriš kanale duhovne komunikacije, znat ćeš što mislimo, kao i milijuni drugih koji su se uvjerili iz prve ruke. I to je samo jedan primjer.

Bit je da sve prirodno teče i mijenja oblike i polove, i da možeš bez poteškoća zadržati bezuvjetnu radost i duševni mir, ako se ne držiš zabluda o stvarnosti k'o pijan plota. Ako ne živiš u blagostanju, znači da živiš u zabludi. Kao što je Buda rekao (vidi citat lijevo), patiš samo kad krivo percipiraš stvari i vežeš se uz ta svoja gledišta (ali i razne druge stvari).

Drugi način za suočavanje s "kišnim danima" u životu je da si nabaviš "kišobran", da se tako izrazimo, tako da ne „pokisneš“ i da ti životne nepogode ne nanesu štetu. Najbolja zaštita su, i opet, vrline, dakako. Naravno da ne možeš spriječiti kišu da pada, ali možeš spriječiti da te smoči ili ti nešto onemogući; možeš lako odoljeti učincima bilo koje vrste nepogoda uz pomoć neke zaštite ili strategije s malo pripreme, poduprto odabranim vrlinama.

Osim toga, čarolija života nije u čekanju da oluja prođe ni u skrivanju od nepogoda; nego je u razigranom plesanju na kiši, metaforički rečeno. To je ono pravo što trebaš učiniti, naučiti plesati po kiši, uživati i usred nevolja. Tako se uzvisuješ i nadilaziš svoje okolnosti.

Ne možeš biti pravi vrlinoljubac ako ne umiješ "plesati na kiši". Vrlinologija ti pokazuje kako i oprema te za to. Neke od vrlina koje te opremaju za dostojanstveno i elegantno plesanje kroz sve životne nedaće su iskrena zahvalnost, mudrost, bezuvjetna radost i unutarnji mir, a sve su detaljno razrađene u našem programu „Vrlinologija“.

Ključ za zavrtanje kola sreće u svoju korist i doskočivanju ćudljivoj naravi sudbine te preuzimanju moći potrebne za upravljanje vlastitim životom, za razliku od življenja po tuđim mjerilima, jest u usklađivanju s univerzalnim zakonima prirode kao što je ovaj Zakon ritma, koje se izvodi kultiviranjem pridruženih vrlina. Cijeli asortiman vrlina u svako ti doba stoji na raspolaganju da ih aktiviraš i iskoristiš. Sve što trebaš je unutra, a ne vani.

Svi pojedinci koji su postigli bilo koji stupanj samokontrole naučili su izbjeći da ih zanesu priljevi i odljevi, odnosno usponi i padovi života, da nisu pod hirom trendova dok iskorištavaju zakone vrhovnog, nebeskog Trendsetera. Usklađivanjem s ovim univerzalnim zakonom ritma korištenjem svoje slobodne volje i određenih urođenih vrlina kao što su odlučnost i voljnost, možeš čvrsto odlučiti da odbijaš dopustiti tvojim neugodnim raspoloženjima i negativnim psihičkim stanjima da upravljaju tobom, tako da ih se odrekneš postupkom neutralizacije.

Kad osvijestiš polarnost, prolaznost i reciklažu svega, možeš se uzdići iznad svih dualnosti i biti neutralan/na, tj. ići srednjim putem, tj. održavati ravnotežu. Kad se u tome usavršiš, kao visoko osviještena osoba ili kao vrlinoljubac, možeš još više potencirati svoju moć te promišljenom ili svjesnom primjenom svojih najpotentnijih vrlina, kao što je prikazano na skali svijesti, bit ćeš u mogućnosti postići veliki stupanj uravnoteženosti i moći, što će ti privući sve što poželiš.

Kako budeš napredovao/la u podizanju svoje svijesti i uspjevao/la je zadržati što duže na visini, to će ti zasigurno uvelike poboljšati kvalitetu života, no i dalje ćeš biti podvrgnut(a) ovom zakonu ritma, kao i svima ostalim zakonima, ali ćeš znati profitirati od njega. Uzašli masteri ne doživljaju manje nedaća u životu od drugih, neki od njih su čak bili zatvoreni, mučeni pa i ubijeni, što ih nije poremetilo. Kao i svi, oni također prolaze kroz uspone i padove, uspjehe i neuspjehe, pohvale i kritike, jer je to sve dio reda i ustrojstva prirode koja time evoluira.

Međutim, ono što je različito kod naprednih i prosvijetljenih pojedinaca je da oni ne percipiraju kritike, neuspjehe ili negativne faze i pojave kao nešto loše ili vrijedno silaženja niz skalu svijesti na modalitete svijesti kao što su tuga, žalost, brige, strah, ljutnja, kritiziranje, apatija, kajanje, sram ili bilo koje drugo destruktivno stanje, budući da time čovjek sam sebi uskraćuje blagostanje. Percepcija je ključna. Ono zbog čega patiš nije ništa što se događa u tvom svijetu, nego tvoja percepcija onoga što se događa, tvoje viđenje svega, tvoj osobni doživljaj ili interpretacija, stoga čim promijeniš svoju percepciju, mijenja se odmah i tvoje stanje. Dakle, patnju možeš otkloniti otklonom u svojoj percepciji. Promijeni svoj život mijenjajući svoja gledišta. Stoga, ako želiš promijeniti (svoj) svijet, trebaš početi od sebe.

Napredovat ćeš i postići više moći za ostvarenje svojih ciljeva i blagostanja općenito, čim prestaneš gledati na svijet ili na život kao borbu dobra i zla, užitka i boli, gdje jedno ili drugo ima primat u pojedinim trenucima, i umjesto toga vidjeti svijet kao savršenu ravnotežu suprotnosti, gdje su obje jednako važne za evoluciju. Kad bi sve bilo ružičasto u tvom životu, ne bi osjećao/la potrebu za poboljšanjem ničega ni sebe. Zato ti i trebaju teška vremena, da se razvijaš. Priroda podređuje sve evoluciji i svi zakoni prirode tu su zato da služe evoluciji. Treba znati da je evolucija spiralan a ne linearan proces.

Ako se ne razvijaš, priroda će ti uvijek iznova poslati situacije koje će te natjerati da učiš i razvijaš se. Stoga, bolje je za tebe da izvučeš pouku ili poruku već prvom prilikom, da ne bi morao/la uvijek iznova prolaziti kroz slične situacije sve dok nešto iz toga ne polučiš. Umjesto da se vrtiš u krug uvijek ponavljajući iste greške i podilazeći stalno istim napastima, osvijesti spiralnost evolucije i prepusti joj se time da naučiš svoju lekciju, ne ponavljaš iste greške i ne podaš se napastima. Uspon ljudske svijesti predstavlja evoluciju čovječanstva, zato podiži svoju svijest kultivirajući vrline.

Da za rast i usavršavanje trebamo neugodnosti, dokazuje nam priroda na sve strane. Kao što znaš, cvijeće također ne bi raslo da nema gnojiva. Lopoč raste iz mulja. Mitološki se feniks diže iz pepela. Da nema kiše, ne bi bilo duge. Sve slijedi taj obrazac, uključujući i nas ljude.
Kad postaneš potpuno svjestan/na toga da prljavština i neugodnosti omogućuju razvoj, rast, ekspanziju i savršenstvo, prestat ćeš percipirati krizu, teška vremena i sve negativnosti kao nešto loše i prestat ćeš ih koristiti kao jalovi izgovor za spuštanje svoje svijesti na niže modalitete kao što su tuga, žalost, brige, strah, ljutnja, kritičnost, apatija, kajanje, sram ili bilo koje druge, znajući da time sam(a) sebi uskraćuješ blagostanje.

"Naša najveća slava nije u tome da nikada ne posrnemo, već da ustanemo svaki put kad posrnemo." – Konfucije

Nije problem u tome da te to spopadne, nego u tome koliko dugo na tome ostaneš. Očigledno, što prije se skineš s toga, to bolje. U svako doba se možeš vratiti na više stanje svijesti, uz svoju slobodnu volju i urođene vrline, koje je potrebno u određenom trenutku aktivirati i kultivirati. Pritom pomaže svjesnost da je važnije biti sretan nego u pravu te da nitko nije vrijedan toga da ti oduzme tvoju sreću – ne smiješ nikome i ničemu svojevoljno dati moć da ti oduzmu tvoj mir i zadovoljstvo, što ti je potrebno za postizanje velebnih ciljeva.

Prema tome, kad ti netko ružno govori ili ti čini nešto neugodno, razmisli o ovome i onda gledaj na njih kao instrumente rasta koje ti je dobrodušno dodijelio svevišnji kreator univerzalnih zakona prirode, umjesto da na te osobe gledaš kao zlobnike. Sve dok ne naučiš lekciju iz dotične situacije, to će ti se ponavljati, pa ovisi o tebi koliko će ti takvih izazovnih instrumenata biti poslano.

Znaš kako se u narodu kaže da je sreća kad se golub pokaka na tebe (evo i istinite priče kako je nekome to donijelo dobitak na lutriji + Paddy's Lucky Pigeon TV Advert). Tako je i sreća kad to bilo tko drugi učini, i simbolično, jer svako zlo za neko dobro. S obzirom na to da se negativnosti i pozitivnosti moraju ritmički izmjenjivati da bi se omogućio sklad i dinamika potrebni za evoluciju, odnosno tvoj napredak, smatraj da ti se sreća osmjehnula kad ti netko napravi nešto nažao jer to pridonosi tvom napretku i jer je to gotovo uvijek puno bolja negativnost nego da te zadesilo nešto gore, neka zla kob. Gledaj na to kao na sreću u nesreći, izvuci pouku, održi svoju svijest na visini i tako ćeš jednu negativnost imati iza sebe što znači da je red na nove pozitivne trenutke i na neko poboljšanje ili progres.

Kad prolaziš period koji se naziva krizom, osim spoznaje da je to samo prolazna životna faza koja će, kao i sve, jednom proći, važno je i da shvatiš da je to izrazito konstruktivan period pogodan za rast, napredak, preporod, ekspanziju, unapređenje, restrukturiranje, učenje, vađenje pouka, nova otkrivanja, pripreme za novi procvat i slično.

Ima onih koji na zimu gledaju kao na nešto grozno jer je stalno hladno, tmurno, turobno, manje je sunca i koliko znaju ništa ne raste, ni cvjeta niti nosi plodove. S druge strane, mnogi drugi imaju oči za nebrojene prednosti zime, poput prilika za skijanje, klizanje, vožnja na snowboardu, uživanje u snijegu, grudanju, pravljenju Snješka Bijelića, lješkarenju pred kaminom, Božiću, nošenju mekih pulovera i tako dalje, tako da su naučili radovati se mnogim njezinim dobrim stranama. Stoga, i ti kad prolaziš kroz "zimske", odnosno turobne periode života, umjesto da si zlovoljan/na, prigrli sve zanemarene dobrobiti tog perioda.

Kad smo već kod toga da je besmisleno patiti uslijed poteškoća, treba reći i da jednako tako nema smisla likovati zbog lakoća. Jedino tako je moguće postići i održati sklad te se uzdići iznad borbe dualnosti. Ako stremiš samo za užicima i nastojiš izbjeći boli, kao što to čini velika većina ljudi, time namećeš sebi neuravnoteženi život koji kao takav otežava napredak i uzrokuje patnju. Užici će te svakako učiniti sretnim/nom tu i tamo, no njima ćeš svako malo pomicati granice onog što te zadovoljava, a što ne, i s vremenom će ti trebati sve više i više toga da te učini zadovoljnim/nom, kao što su tomu dokaz povlaštena djeca kojima je teško ugoditi i koja se zato okreću drogama i drugim nepodopštinama, po zakonima prirode koji nameću ravnotežu suprotnosti nužnu za evoluciju.

“Ne radovati se pohvalama, ne žalostiti se pokudama, nego dobro poznavati svoje vlastite vrline ili moći karakteristike su izvanrednog čovjeka.” - Satchel Paige

Dakle, umjesto stremljenja za užicima na račun potiskivanja i izbjegavanja boli, radije kultiviraj vrline bezuvjetne radosti i unutarnjeg mira, kao i bilo koje druge vrline (one su užici same po sebi), pa ćeš uspjeti izbjeći zamke burnih mentalnih i emocionalnih zanosa prema gore i dolje. Kako se te vrline aktiviraju i kultiviraju detaljno je obrađeno u zasebnim modulima našeg programa Vrlinologija a djelomično i među člancima u rubrici vrline.

Možda znaš za onaj izraz koji koriste uspješni Amerikanci, posebno među sportašima, kad žele reći da su u nečemu uspjeli jer su bili "in the zone". Misli se na stanje usredotočene pažnje ili energije, tako da se nečiji nastup poboljša do maksimuma. Mi bismo to možda preveli kao "biti u elementu", a Srbi možda kao "biti u fazonu". Kako god, biti u tome znači biti u stanju u kojem sve ide glatko i sve se postiže bez muke. E sad, kako se to postiže, pitanje za milijun. Odgovor je upravo ovdje. Ući u tu tzv. zonu, zapravo znači ući u ritam s prirodom, uhvatiti ritam. Dakle, uhvati ritam (uskladi se sa Zakonom ritma) i osvojit ćeš ne jedan nego više milijuna u svakom smislu!

Razlika između onih koji žive u obilju i onih koji se bore sa životom ta je da, ne poznavajući ovaj zakon ritma, potonji prerano odustaju u određenim poslovnim prilikama i tako gube priliku da napreduju i ostvare cilj(eve). Trebamo poznavati cikličnost svih pojava i procesa, prigrliti periode uhodavanja u nešto, da ne bismo bespotrebno gubili, patili, ljutili se, frustrirali se i odustajali od ostvarenja svojih snova. Nemoj biti kao onaj tip koji je rekao: “Rekli su da ne odustajemo od svojih snova, zato sam se vratio na spavanje.”

Sve u svemu, važno je percipirati stvarnost onakvom kakva uistinu jest, u svoj svojoj višedimenzionalnoj pojavnosti i sa svim svojim zakonitostima, kako bi se izbjegao mentalni i emocionalni roller-coaster i postiglo stanje svijesti kao što su staloženost, unutarnji mir, blaženstvo i prava sloboda od svega što nas veže i ograničava, posebno od vlastitih demona, kao što su ego i strah. Da bi se vidjelo stvarnost onakvom kakva ona doista jest, a ne samo onakvom kakvom se čini, nije potrebno da išta učiš.

Proces osvještavanja, tj. buđenja nema veze sa stjecanjem novih informacija ili znanja; već je to više proces pročišćavanja – kao čišćenje vlastitih prozora da vidiš bolje vanjski svijet ili čišćenje naočala. Baš kao što se tuširamo za održavanje čistoće tijela, važno je svakodnevno očistiti i svoju energiju. Figurativno govoreći, samo trebaš gledati dalje od svog nosa, razbistriti svoje viđenje, proširiti svoj kut gledanja, svoje horizonte, promijeniti perspektivu, odučiti se kojekakvih uvjerenja i osloboditi se svih zavaravajućih zabluda.

Sve na svijetu podložno je promjeni. Sve se mijenja i napreduje.

Ako se ne mijenjamo nabolje, promijenit ćemo se na gore. Ako stagniramo ili nazadujemo, priroda će se pobrinuti da dobijemo impulse za napredovanjem.

Svatko tko ne ide ukorak s promjenama i ukorak s vremenima, kad-tad nailazi na nevolje jer nije u skladu s prirodom i njezinim zakonitostima. Ne mijenjati se je kršenje prirodnog zakona, prirodnog ciklusa.

"Borimo se sa životom jedino kad se borimo protiv promjena. Prigrli promjene pa će te život maziti." – Talidari

Razlika između onih koji žive u blagostanju i onih koji se bore sa životom je ta da se jedni priklanjaju promjenama, a drugi se bore protiv njih.

Htjeli mi to ili ne, trebamo se mijenjati, usavršavati, jačati, rasti (fizički, psihički i duhovno). Inače nam se loše piše jer ćemo onda ići u drugom smjeru – pogoršavati, oslabiti, degenerirati. Priroda je uredila tako da sve vibrira od plusa do minusa pa ako ne idemo prema plusu, idemo prema minusu. Ako ne napredujemo, to znači da nazadujemo, što nas sprječava da ostvarimo svoje ciljeve i blagostanje.
 

Univerzalni su zakoni jako jednostavni i lako ih se slijedi, no svejedno ih većina ljudi zanemaruje i ne živi prema njima, a onda se čude zašto je njihov život težak. Oni koji vjeruju da se drže tih zakona, no svejedno životare, očito imaju kriva uvjerenja. Ovdje ćeš konačno shvatiti zašto ne možeš manifestirati sve ono što želiš korištenjem zakona privlačnosti i drugih univerzalnih zakona, i ne samo to – dobit ćeš alat kako to isto obrnuti, kako manifestirati što god zamisliš.

Glavni uzrok tvoje nesposobnosti korištenja zakona privlačnosti i drugih univerzalnih zakona u svoju korist jest nerazumijevanje ili ograničen pogled na njih. Kada ti se kaže da se "sličnosti privlače", time ti se želi reći da privlačiš ono što ti sam(a) jesi, a ne ono što želiš ili na što se nakratko fokusiraš.

Također, kada ti se kaže da "što siješ, to ćeš i žeti", ono što taj zakon kauzaliteta znači jest da u životu dobivaš ono što daješ. Ako ne dobivaš nešto, to je samo zato što to i sam(a) ne pružaš, u ovom ili onom obliku. Isto tako, ako ne dobiješ puno, to je samo zato što ni ne daješ puno (iz perspektive primatelja). Ako misliš da daješ više nego što dobivaš, to znači da imaš iskrivljen pogled na bilo primanje, bilo davanje. Ono što daješ možda nema toliku vrijednost drugima. Ili zapravo dobivaš puno, ali to ne uviđaš ili ne cijeniš zato što si previše fokusiran(a) na negativnu stranu života. Nadalje, ako daješ jedno, ne bi trebao/la očekivati nešto drugo zauzvrat; kao što kad posiješ kukuruz, ne očekuješ ubirati jagode. Na primjer, mnogi roditelji daju jako puno svojoj djeci, no ne dobivaju zauzvrat poštovanje ni zahvalnost. Ne možeš dobiti ono što ne daješ. Poštuješ li svoju djecu i jesi li im zahvalan/na?

Dakle, kako bismo ova dva univerzalna zakona stavili u drugu perspektivu, radi tvog boljeg razumijevanja, usporedit ćemo ih s ogledalom. Zakoni privlačnosti i kauzaliteta, kao i zakon reciprociteta, funkcioniraju poput ogledala jer reguliraju to da je tvoja vanjska stvarnost odraz tvoje unutarnje stvarnosti. Ne postoji objektivna stvarnost, samo subjektivna percepcija stvarnosti. Vanjska stvarnost reflektira samo ono što razmišljamo,osjećamo i radimo većinu vremena, bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili ne.

Ako stvarno shvaćaš što to znači, preispitat ćeš dublje svoju savjest da bi otkrio/la kako siuistinu kreirao/la vlastitu stvarnost.Jednom kad to uvidiš, dobit ćeš moć kreirati sasvim drugu, poželjnu stvarnost za sebe. To se postiže podizanjem svoje svijesti na razinu onoga što želiš manifestirati, ali ne samo na nekoliko minuta već kao norma. Dakle, ako želiš manifestirati nešto što te raduje, trebao/la bi kultivirati unutarnju radost kako bi se ona reflektirala ili manifestirala na van i zakonom privlačenja privukla nove uvjete za radost, uključujući i to što si zamislio/la.

Ova svjesnost o reflektirajućoj stvarnosti (poput ogledala) potaknut će te da budeš pozornija osoba jer time postaješ svjestan/na da si stalno u procesu kreiranja svoje stvarnosti. Ovo razumijevanje da tvoje unutrašnje stanje kreira vanjsko stanje neizmjerno je važno i ključno za ostvarenje blagostanja jer utječe na sve što činiš i svako tvoje iskustvo stavlja u novu perspektivu. Znajući da si kreator(ica) vlastite stvarnosti prirodno preuzimaš odgovornost za svoj život, umjesto da izigravaš žrtvu i kriviš druge ljude ili okolnosti i koristiš izgovore. Tvoja iskustva odraz su onoga što jesi i nema smisla to poricati jer negiranje samo održava status quo. Ako želiš promjenu u svojoj stvarnosti, trebaš je kreirati promjenom u sebi.

Ovo novo razumijevanje svodi manifestiranje na elementarni proces. Ako nešto u tvome životu nije kako treba, nema smisla tražiti uzroke izvan sebe, kao što je to uobičajena praksa onih koji ne mogu manifestirati željeno. Umjesto da kriviš sebe ili vanjske sile, trebao/la bi povisivati svoju svijest kultivirajući vrline i mijenjajući svoja uvjerenja u cilju ostvarenja blagostanja.

Ovo znanje o reflektirajućoj stvarnosti (poput ogledala) daje ti moć i poticaj da budeš bolja osoba i tako stvoriš vlastitu stvarnost na svoju sliku i priliku. Kao što je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, tako i ljudi kreiraju svoje svjetove na svoju sliku i priliku jer svako stvaranje i kreiranje nije ništa drugo doli projekcija.

Srodno: Čarobno ogledalo »