Kako ovaj mjesec slavimo autentičnost, evo jedne inspirativne priče o tome kako valja pustiti druge da budu autentični - za sve one koji nameću svoja očekivanjima drugima. Priča je iz zbirke pripovijedaka "Nana", autora Talidari.
Razbaštinjeni sin
Bio jednom jedan umirovljeni par, koji su svoje zlatne godine provodili na svom otočkom imanju. Oboje su nekoć bili profesori u srednjim školama, što će reći dika i ponos naše zajednice. Imali su sina jedinorođenoga, kojim se nisu ponosili otkad je oženio ženu koja nije bila po njihovom čifu. Dotle je dogurala njihova ozlojađenost snahom, da su sinu zaprijetili da će ga razbaštiniti ako ostane u braku s njom. I oca i majku je jako pogodilo to što se na to sin opredijelio za ženu a ne za njih, pa su u svojoj starosti postali ogorčeni i i tvrdoglavi. Sin im se više nije javljao ni dolazio, a ni oni nisu popuštali. Mati kao mati, ne znajući što bi više poduzela kako bi sina obratila, odluči se zatražiti mudar savjet Nane, za koju se na daleko i široko govorilo da je oličenje mudrosti. Nagovori starica jedva svoga muža da zajedno pođu do Nane, pa su se najzad našli pred njezinim vratima. Ova ih dočeka sa smiješkom, i upita što ih mori.
Raspričali se starci, ponajviše o ženi sinovljevoj, koja je ovakva i onakva, sve u svemu loš utjecaj na sina. Starom ocu navrle i suze na oči, sve ih briše da nitko ne primijeti.
Nana ih gleda, podsjeća ih na nekoga, al' ništa ne govori, dok se ovi ne izjadaju do kraja. Nije ih bilo lijepo čuti, samo su kritizirali, ogovarali, predbacivali, žalili se...
Nije htjela da ostane samo na tome, neizravnato, pa ih upita Nana, koje su, osim svih ovih loših strana, dobre strane u snahi. Odjednom su oboje ušutjeli, nisu imali što za reći. Nana je čekala, nije dala da ostane sve u minusima, bez pluseva, sve dok starac ne izusti: "Da prostite, ali sve što ima ta žena su sise, i znam da je sin s njom samo zbog njih." Ajde barem nešto, pomisli Nana.
Vidi Nana da je otac tvrđi, pa mu se obrati: "Voliš li svoga sina?"
Ovaj se prepao načas, nije znao što bi rekao, borio se sa osjećajima, jadan.
Nana nije ni očekivala pravi odgovor, pa upita isto i majku, koja odvrati: "Ja nisam kao on", pokaže na muža, "koliko god da sin ne sluša, ipak sin mi je, volim ga kakav god da bio."
"A što to znači da ga voliš? Kako se tvoja ljubav očituje?" Nana će na to.
"Kako to mislite?" zbuni se starica.
Znade Nana što to znači, pa nije inzistirala dalje o tome da ljubav nije ljubav ako je druga strana ne osjeća, nego veli: "Majčinska ljubav se ne može usporediti sa sinovom. Majka ima uvijek više ljubavi, pa bi zato trebala i biti uzor." Nana stade na trenutak, pa nastavi: "Smijem li pitati, jesu li vaši bili protiv vašeg vjenčanja?"
"Kako znate?" začudi se starica.
"Što sijemo, to žanjemo, nije li tako?" odvrati Nana. "Vama su vaš zamjerali, pa sad i vi isto zamjerate svom sinu. Sve se vraća, sve se plaća. Kad-tad nam dođu na naplatu stari računi koje nismo izravnali. Sa svojima, niste raščistili po tom pitanju, jel' tako?"
Oboje se zamisle, pogledaše u stranu. Ne stignu odgovoriti, jer ih Nana preduhitri: "Nije stvar u sinu, nego u principu. Vaša očekivanja su vaša očekivanja. Ako je sin autentičan, što bi trebao biti, onda i ne bi smio živjeti tako da ispunjava tuđa očekivanja, nego svoja. Baš kao što ste i vi bili autentični, pustite da i on bude."
"Ma nije on, Nana, autentičan, mota ga vražja žena oko prsta, radi sve po njenom." usprotivi se starica, a starac klima glavom.
"Biće da su tako mislili i vaši roditelji o nekom od vas. No, to nije bitno. Ono što je važno je opredijeliti se za pravu stvar. Sad imate izbor, hoćete li se opredijeli ti za bezuvjetnu ljubav i autentičnost, ili ćete i dalje kritizirati i žaliti se. Jedno su vrline, a drugo mane. Opredijelite se želite li biti u pravu ili biti sretni? O tome se ovdje radi. Ako je ta žena i stvarno takva kakvom ste je opisali, ipak kakva je, takva je, vaš je sin voli i sa njezinim plusevima i minusima. A svi ih imamo, samo nekad nam je lakše vidjeti samo nečije minuse, a za pluseve smo slijepi, što je naš problem. Pojte kući i opredijelite se da temeljite svoj život na bezuvjetnoj ljubavi, pa će se ta žena na krilima vaše ljubavi promijeniti. Umjesto da je kritizirate, pomozite joj da bude bolja. Al' ne tako da je na išta prisiljavate i predbacujete, nego da je volite. Nećete vjerovati za što je sve ljubav sposobna."
Nije im se svidio odgovor, pa su samo šutjeli. Taman posla, zadnje što su htjeli je voljeti tu ženu, nije to zaslužila.
Nana je znala što im se vrti u glavi, nije prvi put da se s ovim bavi, pa im za kraj odgovori: "Znam, nije lako voljeti grešnike, ali mi ne volimo druge zato što to oni zaslužuju, već zato što mi to zaslužujemo. Od naše ljubavi najviše koristi imamo mi sami."
Čudo ili ne, nije prošlo ni par meseci, evo ih sad gdje sa sinom i snahom piju kavu. |