Anatomija mržnje |
|
Definicija: Mržnja je snažna emocija koja nagoni da se komu želi ili čini zlo, osjećaj krajnje odbojnosti prema komu ili čemu, bolesno stanje neprijateljstva.
Blaži oblici su antipatija, prezir, odbojnost, gađenje i neki drugi.
Oprečni su joj ljubav, praštanje, tolerancija...
Mrzak je netko/nešto prema kojemu/čemu je usmjerena mržnja.
Drugim riječima: odbojan, odvratan, oduran, gadljiv. |
Što je mržnja znaju i vrapci na grani. Ovdje smo ne da otkrivamo toplu vodu, nego da pomognemo otkloniti mržnju iz tvog srca, kako bi se oslobođenjem od ove negativne emocije doslovno stvorili uvjeti za ostvarenje trajne sreće i zadovoljstva u tvom životu. Otklanjanje mržnje će sigurno imati pozitivan utjecaj na tvoje zdravlje, ali i na financije te na međuljudske i ljubavne odnose.
Zašto i kako - odgovaramo na ovoj stranici.
"Danas, kada problematiku mržnje i njezine posljedice srećemo na svakom koraku, od škole, obitelji, pa do šire društvene zajednice, kad je govor mržnje sve prisutniji i jači, očito je da vodi agresiji, nasilju, terorizmu, kojeg od mržnje dijeli samo jedan korak." - Dr. Borben Uglešić (neuropsihijatar)
U svakodnevnom životu smo često svjedoci užasnih izljeva netrpeljivosti prema drugačijem mišljenju, iskaza mržnje prema svima koji ne dijele naše stavove, razmišljanja, ukuse i naklonosti.
Kako mržnja ne samo da ne rađa ništa dobro, nego stvara uglavnom probleme, u interesu svakog onog koji mrzi bi trebalo biti da se riješi te napasti koja ga nesvjesno izjeda i ugrožava.
Iz psihologije znamo da kad govorimo o drugim ljudima u stvari govorimo o sebi. Prema tome, kad s mržnjom govorimo o drugima, to nešto kaže i o nama samima.
Oni malo sofisticiraniji sugovornici znaju iza našeg izražavanja mržnje otkriti unutarnju mrzovolju, koja nam ne služi na čast.
To što mi nekoga ili neke mrzimo, drugima ne znači da bi objekt naše mržnje trebao biti i njihov. Ono što neki mrze drugi vole i obrnuto. Shakespeare je po tom pitanju napisao: "Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek."
Dakle, nemamo ništa od toga što mrzimo druge i širimo svoju mržnju na druge. Naprotiv, mržnja itekako šteti našem zdravlju, ugledu i svemu ostalom.
Zaključak je da ako nekoga ili nešto mrziš, pod svaku cijenu trebaš prestati mrziti ili barem širiti mržnju na druge, za svoje dobro, jer o tome ovise tvoje zdravlje i blagostanje. Slijede dokazi i obrazloženja.
 Ako si kao većina ljudi, sigurno postoje neke stvari koje mrziš, a vrlo vjerojatno i neke ljude ne možeš podnijeti do te mjere da ih mrziš. Sigurno imaš jake argumente za svoju mržnju i najvjerojatnije si u pravu što ih mrziš. Ali, što imaš od toga?
Prisjeti se nekoga koga mrziš. Budi iskren(a), kad sve zbrojiš i oduzmeš, čini li ti tvoja mržnja kakvo dobro, pomaže li ti postići tvoje životne ciljeve, pridonosi li ostvarenju tvoga uspjeha i sreće? Teško da bi odgovor mogao biti "da", a ako si kao neki od nas tvrdoglav(a), pomislit ćeš kakve to veze ima i s čim, pa što ako ti ne donosi sreću i uspjeh, jer isto tako ti ne donosi ni neuspjeh ni nesreću. E, tu smo da te uvjerimo u suprotno! Ne zato što nam je stalo do onih koje mrziš, nego zato što nam je stalo do tebe - našeg čitatelja, člana naše zajednice.
"Ako nekog mrzimo,
onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima.
Ono što nije u nama samima, to nas ne uznemiruje."
- Hermann Hesse
|
Mržnja nije samo nešto što osjećamo. Ona je poremećaj/devijacija u umu, jer itekako remeti psihičko stanje. Jaku mržnju psihijatri smatraju patološkim fenomenom.
Zašto neki ljudi mrze neke ljude, a drugi te iste ljude vole ili ih barem ne mrze?
Uzroci mržnje
Svi koji mrze, kao uzrok svoje mržnje okrivljuju vanjske čimbenike, tj. objekt svoje mržnje. Međutim, te iste ljude drugi ne mrze, a mnogi ih čak i vole. Stoga nisu oni pravi uzrok.
Pravi uzrok je neki unutarnji sukob u onome koji mrzi.
Ako ćemo iskreno, nešto je u nama što nas navodi na mržnju - neki naš stav.
Jedan od uzroka je naša interpretacija koju stvaraju naše predrasude »
Zatim su tu strah, ego, zavist, ljubomora, netolerancija, diskriminacija te nedostatak ljubavi ili razboritosti.
Često smo izmanipulirani modelima ispiranja mozga da mrzimo neku osobu ili skupinu. I tada je na nama da to prozremo da to prozremo, umjesto da preziremo.
Zašto ti neka skupina ljudi toliko smeta da ih mrziš, dok drugima ti isti nimalo ne smetaju?
 Recimo da mrziš crnce, muslimane, homoseksualce ili, izaberi neku sebi mrsku grupu.
Mrziš li ih jer vidiš samo njihove slabosti, a ne i vrline? Je li stvarno moguće da nemaju vrline?
Misliš li da bi i oni tebe trebali onda mrziti, jer ni ti nisi savršen(a)?
Kaže se da ne smijemo suditi o knjizi po njenim koricama. Smijemo li suditi o čovjeku po njegovoj vanjštini ili pripadnosti? Jesu li za to što mrziš one koje ni ne poznaješ, one koji ti osobno nisu ništa skrivili, krivi oni sami ili ti? Na čemu se zasniva ova tvoja mržnja? Na nekom tvom stavu?
Dopušta li ti tvoj stav da vidiš i dobre strane onih koje mrziš ili ograničeno vidiš samo one loše?
Popiši uzroke svih svojih mržnji i vidi što je pravi uzrok te je li ga moguće ukloniti promjenom tvoga stava. Ako se odlučiš promijeniti neki svoj stav, bi li time nestala tvoja mržnja? Pokušaj osim mana popisati i vrline koje objekt tvoje mržnje ima. Svatko ima neke vrline, pa ako ih ne uviđaš, problem je u tvome kutu gledanja, u tvojoj otvorenosti da spoznaš i ono dobro u ljudima, ne samo ono loše, zar ne?
Ljudi će uvijek biti ovakvi i onakvi, često puta drugačiji od nas. Ta raznolikost je ono što čini svijet zanimljivijim. Život bi nam bio predosadan kad bismo svi bili isti i imali ista uvjerenja. Stoga ne bismo trebali mrziti one koji su drugačiji. S takvima se ne moramo slagati, niti se s njima moramo družiti, a svakako ih ne moramo mrziti. Ako nas ne ugrožavaju, ne moramo ih se bojati, a pogotovo ne mrziti ih.
 |
Cijena koju plaćamo za mržnju je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge, nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo i budemo u potpunosti slobodni (i od mržnje). Kad uspijemo postići da naša osobna sreća ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti. Sigmund Freud definira mržnju kao svojstvo ega koja želi uništiti izvor svoje nesreće. Međutim, kad ego shvati da pravi izvor vlastite nesreće nije u vanjskom svijetu nego u unutarnjem, tada nema razloga za mržnju. Vanjski čimbenici mogu potaknuti samo nešto što već postoji, stoga oni nisu izvor nego samo okidač. Nešto u nama nije kako treba, pa nas zato neki ljudi ili neke stvari provociraju jer u nama bude nešto što ne možemo podnijeti. Ako mrzimo nekoga, pucamo u kurira (engl: shooting the messenger). Nije taj netko izvor naših problema. Po riečima Harry Emerson Fosdicka, "mrziti ljude je isto što i spaliti svoj dom da bismo se oslobodili od štakora".
Dubinski uzrok mržnje je ukorijenjen u psihi čovjeka koji mrzi, a ne u objektu mržnje. Onaj koji nalazi razloge za mržnju ne uspijeva pronaći razloge za ljubav. To je zato što je onima koji mrze lakše pronaći mane nego vrline. Kad bismo svi bili takvi i mrzili ove ili one, naš svijet bi bio...onakav kakav je sad.
Umijeće ljubavi je ipak nadmoćnije od umijeća mržnje. Na svakom je od nas da se odluči kojim umijećem želi ovladati. Na kraju krajeva, sve se svodi na odluku. Prema tome, uzrok mržnje je u odluci.
Evo nekih velikana koji kažu da mrzimo prije svega zato što se bojimo:
 "S vremenom zamrzimo ono čega se plašimo." - William Shakespeare
"U mržnji je strah." - Nietzsche
"Mržnja je posljedica straha; prvo se nečega plašimo pa onda to mrzimo; dijete koje se boji buke izraste u čovjeka koji mrzi buku. - Cyril Connolly
Zašto je važno osloboditi se mržnje
Zarobljenici mržnje - bez obzira što misliš da imaš pravo na mržnju, dokle god mrziš, ti si zarobljenik, jer ti tvoja mržnja ne dozvoljava onu slobodu koju bi imao/la da ne mrziš.
 Posljedice mržnje
Bez obzira na intenzitet, čim nosiš mržnju u sebi, ona ti svakako škodi - od toga da ti se psiho-fizička kondicija i imunitet time remete, do toga da te mnogi zbog tvoje netolerancije najvjerojatnije izbjegavaju ili iza leđa ogovaraju, pa time gubiš prilike (bilo romantične, financijske ili neke druge prirode) koje bi imao/la da si s druge strane na glasu kao osoba puna ljubavi umjesto puna mržnje. Osim toga, mrzovoljni ljudi su ružniji nego inače, za razliku od onih koji s ljubavi gledaju na svijet.
Mržnja stvara negativne vibracije u tvom organizmu koje manifestiraju razne poremećaje kojih najvjerojatnije nisi uopće svjestan/svjesna. Često nismo svjesni da je upravo vibracija i energija prouzrokovana mržnjom odgovorna za nedaće koje nam se u životu događaju. Zanima te zašto ti neke stvari u životu ne idu od ruke? Moguće je da je mrska vibra kojom zračiš magnet za mrska iskustva. Koliko smo samo puta ostali zapanjeni kad smo oboljeli od neke bolesti, ili kad smo postali umorni bez razloga, ili kad nismo mogli podnijeti uobičajeni stres? I svaki put se u čudu čudimo odakle sad to i zašto je baš nas to spopalo. Toliko toga ne razumijemo. Ne razumijemo neraskidivu vezu između svojih misli i emocija i svega onog što nam se događa u životu, od zdravlja do financija. Ne razumijemo jer je ta veza nevidljiva, ali svejedno izrazito snažna.
"Korov ne treba sijati. On sam proklije. Ali ga treba iščupati, jer će inače ugroziti čitav usjev. Takva je i mržnja."
- Talidari
|
Ako pratiš popularno-znanstvena izdanja zadnjih godina, sasvim sigurno su te preplavile obavijesti kvantnih fizičara i njihovih "ambasadora" koji pružaju više nego dovoljno znanstvenih i konkretnih dokaza o ovoj vezi naših misli i emocija s našom stvarnosti. Upakirano ili ne, svi do jednoga tvrde da smo po zakonima prirode sami krivi ili zaslužni za ama baš svaku pojedinost u našem životu. Žanjemo samo ono što sijemo, na ovaj ili onaj način. Ono što je izvan nas, odraz je onoga što se skriva u nama. Prema tome, mržnja nije izdvojen slučaj. Nemoguće je da netko tko sije mržnju da žanje ljubav, isto kao što je nemoguće da netko tko sije kukolj žanje recimo jabuke.
Možemo i dalje kriviti Boga, šefove, vladu, ove ili one za naše nedaće te tako i dalje ostati u problemima, ili možemo uzeti sudbinu u svoje ruke tako da prigrlimo ova otkrića kvantnih fizičara i metafizičara i upotrijebimo ih za svoje dobro. U ovom slučaju, kad se radi o mržnji, to znači odbaciti svaku mržnju i oboružati se pozitivnim emocijama i mislima. Kako to postići, otkrivamo u nastavku.
"Mržnju bi trebalo proučavati i suzbijati kao neku opaku bolest."
- Dr. Borben Uglešić (neuropsihijatar)
|
Što se tiče posljedica na zdravlje, od naprednih liječnika i znanstvenika sve više čujemo da je mržnja, kao i ostali psihički poremećaji, uzrok mnogih bolesti, uključujući karcinom. Najnovija istraživanja pokazuju da nakupljene negativne emocije u tijelu remete protok energije, kisika, krvi i ostalih tjelesnih tekućina, pa se time stvaraju nakupine u obliku tumora i sličnih bolesti.
Istraživanja japanskog znanstvenog tima, predvođena doktorom Masarom Emotom dokazala su da svojim mislima i emocijama utječemo na strukturu molekula u tijelu. Oni su fotografirali molekule vode na koju se djelovalo bilo pozitivnim ili negativnim mislima. Otkrili su da tekućina na koju su se slale dobre vibracije ima molekule pravilnih oblika, dok se tekućina impregnirana ružnim mislima i riječima sastoji od deformiranih molekula. Više od 80 % našeg tijela tvori tekućina, pa svojom mržnjom deformiramo kako tuđe, tako i svoje tjelesne stanice. Pogledaj isječak iz filma "What the bleep do we know" koji to pokazuje (engleski):
Prvo pritisni ispod na 'Select Language', pa na 'Croatian', kako bi se vidjeli titlovi. Ako pritisneš poslije, neće se vidjeti, jedino nakon što osvježiš preglednik.
Mržnja u nama izaziva mnoge druge negativne misli i emocije. Čovjek koji mrzi ne može čisto misliti, pa ni donositi uvijek potpuno razumne odluke. Ovisno o predmetu mržnje, mržnja može postati i životni stil koji sa sobom nosi mnoge druge negativnosti kao što su nepovjerenje, srditost/ljutnja, tjeskoba, netolerancija, nepristojnost, agresivnost, zavist, ljubomora, sebičnost, škrtost, diskriminacija, nepravednost, nepoštenje, osvetoljubivost, prijetnja, okrivljavanje, kritičnost, prigovaranje, neiskrenost, varanje, laganje, korupcija i slično.
 Mržnja nas potiče na nečasna djela. Kad nekoga mrzimo, često smo prema toj osobi netolerantni, kritični, nepristojni, nepravedni, neiskreni i da ne nabrajamo. Sve su to negativne osobine koje utječu na nečasno djelovanje. Prema tome, mržnja ne može biti ničim opravdana, pa čak i ako je neka osoba zaslužila da je mrzimo. Ne moramo se spuštati na nivo te osobe. Razvijanjem negativnih misli i emocija u sebi ne pokazujemo da smo bolji od onih koje mrzimo.
Posljedica mržnje su i razna kriminalna djela. Mnogi koji sjede iza rešetaka su žrtve demona mržnje. Mržnja je ta koja sili čovjeka na agresiju, ubojstvo, osvetu, uznemiravanje i sl. Videoprilozi »
|
Facebook
Twitter
YouTube
LinkedIn
