EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
autor: Talidari

Pod pojmom emocionalne inteligencije podrazumijeva se inteligencija koja je prožeta emocijom ili emocijama. Označava sposobnost praćenja svojih i tuđih osjećaja i emocija, njihova raspoznavanja i korištenja tih spoznaja za upravljanje vlastitim razmišljanjem i djelovanjem. Ona podrazumijeva suradnju razuma i emocija tj. inteligentno reguliranje emotivnih stanja, umjesto da budemo prepušteni na milost i nemilost emocijama (tj. da budemo njihovi robovi ili žrtve) ali i umjesto da se ravnamo isključivo prema krutom i ograničenom razumu.
Biti gospodar a ne sluga emocijama ključno je za ostvarenje blagostanja. Pritom je gospodar čovjekova duša, a ne um. I um i emocije trebaju slušati dušu koja nam se obraća putem osjećaja (a ne emocija), intuicije, savjesti, instikta, mašte itd. Iznimno važno je naglasiti značajnu a često i presudnu ulogu emocija u ostvarenju blagostanja, jer još uvijek ima onih koji nisu u tijeku s najnovijim znanstvenim otkrićima pa se krivo drže zastarjelih uvjerenja da emocije nemaju veze s inteligencijom i da nam one samo smetaju u životu. Prije se držalo da inteligencija znači hladno, objektivno obrađivanje podataka, ali je moderna znanost ovo pobila. Iskrivljena znanstvena slika emocionalno praznoga intelektualnog života se promijenila kad je psihologija spoznala središnju ulogu osjećaja i emocija u razmišljanju i odlučivanju.

Inteligencija je, prema rječniku, sposobnost shvaćanja i laganog snalaženja u novim prilikama, sposobnost otkrivanja zakonitosti u odnosima među činjenicama i rješavanju problema; oštroumnost, pamet, bistrina duha

Racionalna inteligencija predstavlja naše kognitivne kapacitete koji nam omogućuju da logički  i analitički rasuđujemo, razmišljamo, razumijemo, učimo, donosimo zaključke, rješavamo probleme i planiramo.  Ova vrsta inteligencije mjeri se testovima inteligencije koji određuju naš kvocijent inteligencije (IQ). U praksi se pokazalo da kvocijent logične inteligencije ne odražava potencijal za uspjeh i sreću u životu, najvjerojatnije zbog toga jer se koncepti IQ-a vrte oko uskog polja lingvističkih i matematičkih sposobnosti. Stoga je nastao koncept tzv. emocionalne inteligencije koja predstavlja sposobnost integracije emocija i misli, spoznaje, razumijevanja i reguliranja emocija u svrhu vlastitog rasta i razvoja.

Za razliku od IQ-a (kvocijent racionalne inteligencije), visoki EQ (kvocijent emocionalne inteligencije) jamči uspjeh, privatno i poslovno. U zajedničkom istraživanju sveučilišta Harvard i Stanford (SAD) otkriveno je da je za uspjeh u životu IQ zaslužan oko 15%, za razliku od EQ čiji je udio 85%.
Pokazalo se da je emocionalna inteligencija puno važnija od kognitivne moći mozga, da su emocije moćnije od razuma. Ljudi, i ne znajući, češće donose odluke vođeni svojim emocijama i osjećajima nego koristeći razum.

Emocionalna inteligencija je skup sposobnosti vezanih uz afektivnu sferu života koji ukazuje na emocionalnu zrelost pojedinca. To je sposobnost prepoznavanja osjećaja i emocija, njihova jasnog identificiranja i razumijevanja, sposobnost njihova reguliranja i korištenja za postizanje ciljeva i ostvarenje želja.

Emocionalna inteligencija se često poistovjećuje sa socijalnom inteligencijom, no time je se ograničava, budući da je emocionalna inteligencija vrlo korisna i van okvira društvenog života - za potrebe samorazvoja, samorealizacije, zdravlja, unutarnjeg mira itd.

Kovači pojma emocionalne inteligencije, John D. Mayer i Peter Salovey, početno (1990.) su emocionalnu inteligenciju definirali kao „sposobnost praćenja i razlikovanja vlastitih i tuđih osjećaja i emocija, i korištenja tih informacija kao vodiča za razmišljanje i djelovanje".
Naknadno (2000.) su revidirali svoju prvobitnu definiciju i zamijenili je ovom: „sposobnost opažanja, asimilacije, razumijevanja i upravljanja emocijama".

Po njima emocionalna inteligencija uključuje:
 sposobnost uočavanja, procjene i izražavanja emocija;
 sposobnost priziva ili generiranja željenih emocija u svrhu boljeg razmišljanja i odlučivanja;
 sposobnost razumijevanja i interpretiranja emocija te
 sposobnost upravljanja tj. reguliranja emocija u svrhu postizanja emocionalnog i intelektualnog razvoja.

Emocionalno inteligentni ljudi shvaćaju da postoji nešto važnije od prepuštanja svakojakim sirovim emocijama - neki viši cilj, viša svrha - stoga su spremni u važnim trenucima prepoznavati pojedine emocije, razumjeti ih, staviti ih u kontekst te ih tako regulirati za ostvarenje svog višeg cilja.

Autor svjetskog bestselera "Emocionalna inteligencija" (1995.) Danijel Goleman, nekadašnji profesor psihologije na sveučilištu Harvard i znanstveni dopisnik New York Times-a, stavlja emocionalnu inteligenciju (EQ) iznad racionalne (IQ) u analizi preduvjeta za uspjeh i sreću čovjeka u suvremenom društvu. Komercijalizacijom svojih ideja je značajno doprinio razvoju svijesti o značaju emocija, iako mnogi osporavaju znanstvenu utemeljenost tih ideja.

Emocionalna inteligencija podrazumijeva povećavanje samosvijesti koja nas upućuje kako obrađivati vlastite osjećaje i emocije. Ona povećava sposobnost za izlaženje na kraj s vlastitim neugodnim emocijama.

Bit emocionalne inteligencije je sadržana u poznatoj Aristotelovoj izreci "Svatko se može naljutiti - to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način - to nije lako".

Osobe s niskim kvocijentom emocionalne inteligencije općenito su osobe koje lako planu, koje imaju nizak prag tolerancije, te koje nemaju razvijenu sposobnost empatije i sagledavanja šireg konteksta. One najčešće djeluju u afektu, čine mnoge nepromišljenosti, sabotiraju svoju uspješnost, upropaštavaju odnose s drugim ljudima, a svoje mentalne kapacitete koriste za opravdavanje vlastite agresivnosti ili depresivnosti.

Osobe s visokim kvocijentom emocionalne inteligencije prihvaćaju izazove i ne slamaju se pod pritiskom, imaju visoko samopouzdanje i znaju prepoznati prave vrijednosti. U međuljudskim odnosima redovito iskazuju empatiju, tj. mogu se lako uživjeti u emocionalna stanja, mišljenja i ponašanje drugih ljudi i razumjeti njihov položaj.

Pokus s keksima
Razlika između visoke i niske emocionalne inteligencije može se pojasniti kroz psihološki pokus, koji je izveden na Stanfordskom sveučilištu u SAD-u. Nad skupinom djece je provedeno istraživanje na temu odgađanja ugode - aspekta psihe važnom za kvocijent emocionalne inteligencije.
U sklopu istraživanja četverogodišnja su djeca jedno za drugim pozivana u sobu, gdje im je ugodan gospodin nudio keks. Svakom je djetetu dao na izbor da keks pojede odmah, ili da malo pričeka pa će za nagradu dobiti još jedan keks. Onda bi ispitivač izašao, a skrivena kamera snimala bi što dijete radi. Otprilike dvije trećine djece čekalo bi, više ili manje strpljivo, da se čovjek vrati i udvostruči im zadovoljstvo. Jedna trećina keks je pojela odmah.
Prema mišljenju istraživača, djeca koja su čekala još jedan keks imaju višu emocionalnu inteligenciju, a ona koja su slatkiš pojela odmah emocionalno su manje inteligentna.

Pokus s keksima je imao izvanrednu prognostičku vrijednost, jer se na temelju njega moglo predvidjeti kako će se testirana djeca razvijati u idućih 12 godina. Kad su ta djeca navršila 16 godina, opažene su razlike između onih koji su imali strpljenja čekati na keks i onih koji su slasticu pojeli odmah. Oni strpljiviji razvili su se u samouvjerenije i sretnije adolescente, uspješnije u društvu, djelotvornije pod pritiskom, sklonije riskiranju i prihvaćanju izazova. Djeca iz druge grupe bila su stidljivija, napetija, zabrinutija, sumnjičavija i manje samouvjerena. Ukratko, prvi su postali snažnije osobe s većim izgledima za životne pobjede, a drugi su ostali mekušci i slabići.

Zašto trebamo emocionalnu inteligenciju

Korist visoke emocionalne inteligencije je mnogostruka. Ona ima ključnu ulogu u našem životu, jer utječe na raspoloženje, donošenje ispravnih odluka, motivaciju, stabilnost, uravnoteženost, snalažljivost, prilagodljivost i općenito na odnos vrlina i mana u našem karakteru.

Osoba koja zna što treba poduzeti da bi postigla ugodu i izbjegla neugodu u prednosti je pred onom koja nema tu sposobnost.

	Inteligentno upravljanje vlastitim emocijama produbljuje poznavanje onoga što osjećamo i omogućuje nam korištenje vlastitih osjećaja i emocija za donošenje ispravnih odluka u životu. Time snižavamo svoju frustriranost i uzrujanost, što utječe na sposobnost razmišljanja. Također, jačamo sposobnost konstruktivnog upravljanja lošim raspoloženjima i sposobnost kontrole nagona tj. impulzivnosti. EI nam pruža mogućnost da ublažimo strepnje koje dolaze iz turbulentnog okruženja.
	Kod zdravlja visoki EQ regulira optimalan rad srca i ritam disanja, lučenje povoljnih hormona i sveukupno uravnoteženo funkcioniranje organizma, što održava vitalnost i služi kao prevencija za oboljenja, nesanicu, pad imuniteta i drugih zdravstvenih poremećaja. Klinički je dokazano da negativne emocije ugrožavaju naše zdravlje, pa je inteligentno reguliranje tih emocija zaslužno za prevenciju bolesti kao i ozdravljenje. Emocije snažno utječu na autonomni živčani sustav, koji regulira sve, od toga koliko se izlučuje inzulina do krvnoga tlaka. A kako je živčani sustav presudno važan za valjano funkcioniranje imunosnog sustava, emocije su presudne za sposobnost organizma da se obrani od štetočina koji uzrokuju bolesti.
	U međuljudskim odnosima razvijanjem emocionalne inteligencije se u osobi razvijaju empatija i socijalne vještine. Zbog toga su emocionalno inteligentni ljudi prihvaćeniji i voljeniji od drugih. Prema tome, ako želiš da te drugi vole, potrebna ti je emocionalna inteligencija. Kad unosimo inteligenciju u emocije, time pridonosimo većoj uljudnosti i brižnosti u svojoj zajednici. Povoljno je znati kojim je postupcima moguće kod drugoga izazvati određene osjećaje. Može nam pomoći da nekoga nadmudrimo ili osvojimo. Koliko se obitelji, veza i prijateljstava raspalo jer uključeni nisu mogli zadržati emocije pod kontrolom?
	U poslovnom okruženju visoka emocionalna inteligencija jamči odlične poslovne rezultate, jer ljudi donose kupovne i poslovne odluke pretežito emocionalno, pa je poznavanje i upravljanje tuđim i svojim emocijama vrlo profitabilno. Pomaže nam motivirati se i onda kad doživljavamo neuspjehe na putu ostvarenja cilja.

Sve u svemu, visoka emocionalna inteligencija je presudna za ostvarenje blagostanja, materijalnog i duhovnog. Nema nam trajne sreće ni uspjeha bez inteligentnog upravljanja nepodobnim emocijama. Mi trebamo vladati emocijama, umjesto da one vladaju nama.