Rječnička definicija Hrvatskog jezičnog portala:

1. dostojanstvo koje se zasniva na etičkim načelima, moralni stav koji potiče da se djeluje tako da se stekne poštovanje drugih i sačuva samopoštovanje;
2. opće priznanje; počast, uvažavanje;
3. moralni dobitak koji izlazi iz kakva važnijeg čina ili pothvata [raditi za čast].

Tema ovog modula je čast definirana pod 1.

častan adj. (- čovjek) pošten, čestit; (- u društvu) poštovan, štovan, ugledan, viđen, uvažen.
Dodajemo, častan je onaj koji imaj karakter i plemenite principe kojih se dosljedno i dostojanstveno drži, bez obzira na okolnosti. Častan čovjek je plemenit, pouzdan, vjerodostojan, dosljedan, a nerijetko i otmjen i viteškog ponašanja.

Frazeologija:

• čast mi je - formula pri početku predstavljanja nekoga ili nečega pred slušateljima ili pred gledateljima;
• i čast i mast pejor. iskoristiti sve, izvući svaku korist;
• ispod časti (mi je) - ne pristoji mi se, čast mi ne dopušta;
• neka nam je u čast - jedna od zdravica;
• služi nam na čast - pohvala (promjena intonacije pejor.);
• svaka (ti, mu) čast! - odlično!;
• učiniti čast - odati kome priznanje

Sinonimi: 1. časnost, dostojanstvo, etičnost, čestitost, poštenje, čistoća, moral, vrlina, odanost; 2. (uživati veliku - u društvu) ugled, priznanje, uvažavanje, poštovanje, štovanje, slava, počast, hvala, korona, (okaljana mu je -) obraz, reputacija, (dobro) ime; 3. (bila je - raditi s njima) privilegij, zadovoljstvo, radost, veselje...

Dodajemo: principijelnost, povjerenje, odlika, poštovanje, strahopoštovanje, slava, pohvala, prestiž, ugled, počast, kanonizacija, obzir, popustljivost, uzdignutost, vjernost, veličina, odavanje pošte, zapaženost, popularnost, rang, renome, ugled, visoki položaj, besmrtnost...

Antonimi: nečasnost, nepoštovanje, nepoštenje, nedostojnost, loš ugled, ljaga, obezvrijeđenost, degradacija, ismijavanje, poniženje, stigma, ruglo, poruga, blamaža, bruka, žig srama, sramotni pečat, osramoćenje, sramota, sramotnost, beščasnost, beščašće, diskreditiranost, diskreditacija, obeščašćenje, obeščašćenost, osuđenost, mizernost, niskost, malenkost, nevažnost, nečestitost, pokvarenost, nevaljanost, nevaljalstvo, opačina, nepravednost, podlost, podmuklost,  pakost, pakosnost, zloba, bezobrazluk, nepristojnost, nepriličnost, nedoličnost, neumjesnost, nedostojnost, bezobzirnost, bestidnost, neodgojenost, neuglađenost, nitkovluk, hulja, nekultura, pomanjkanje takta, neuljudnost, sirovost, prostota, sablažnjivost, prostakluk, prostaštvo, vulgarnost, neznanje, kompromitiranost, podcijenjenost ...

U hrvatskom rječniku riječ čast je definirana kao dostojanstvo, što ukazuje na istoznačnost tih dvaju pojmova.

U engleskom jeziku riječ koja označava čast, honor, ujedno označava i glagol poštovati. To ukazuje na srodnost časti i poštovanja.
Isto tako, hrvatski jezik preuzeo je ovu, izvorno latinsku, riječ pa tako imamo izraze:

• honorirati (lat. honorare), koja znači: 1. štovati, poštovati, odavati počast; 2. platiti, primiti na sebe (mjenicu); 3. nagraditi novčano (čiji rad);
• honoracija (lat. honoratio) poštovanje, ukazivanje časti; trg. primanje na sebe i otkupljivanje nečije mjenice honorant (lat. honorans) trg. onaj koji prima na sebe mjenicu za račun drugog;
• honorar (lat. honorarium) novčana nagrada (liječnicima, nastavnicima za izvanredne sate, odvjetnicima, piscima i dr.);
• honorat (lat. honoratus) 1. čovjek na visokom položaju; 2. viši svećenik nekog kat. reda; 3. trg. osoba za čiji račun honorant prima na sebe ili isplaćuje protestiranu mjenicu.
  

Engleska Wikipedia definira čast kao percipiranu kvalitetu dostojnosti i uvaženosti koja utječe na društveni položaj i samovrednovanje pojedinca. Sukladno tome, osobi (ili pravnoj osobi) se dodjeljuje vrijednost i ugled (status) na osnovi postignutog sklada osobnih postupaka sa specifičnim kodeksom časti, ali i s moralnim kodeksom društva u cjelini.

Na japanskom jeziku čast se kaže meiyo 名誉. Čast je šesta vrlina u samurajskom kodeksu Bushido. Do časti su izričito držali samuraji u feudalno doba, toliko da su čak izvršavali samoubojstvo kroz ritual seppuku (poznat i kao harakiri), kad bi njihova čast bila okaljana. Osim držanja do svoje časti, u japanskoj kulturi se od davnina drži i do časti svog klana, što može biti osim porodice i zajednica tj. korporacija u kojoj osoba radi. Japanski koncept časti kombinira elemente ugleda, samopoštovanja i osobnog moralnog/etičkog kodeksa. Kod njih se čast oduvijek doživljava kao dužnost, pogotovo kod samuraja.
Zanimljiva je činjenica da se neki postupci koji se u jednoj kulturi vrednuju kao časno ponašanje, u nekoj drugoj smatraju nečasnima i grešnima. Naprimjer, kada bi neki samuraj okaljao svoju čast, jedini način da spasi svoje dostojanstvo je bila smrt. Samoubojstvo u formi seppukua tj. harakirija se smatralo najčasnijom smrti u toj situaciji. U našoj kulturi, pogotovo u kršćanskoj, samoubojstvo se, naprotiv, smatra grijehom jer je to oblik ubojstva (a Božja zapovijed je: Ne ubij) i jer je neprilično čovjeku da si odzme život ako mu ga je Bog dao.
Story: The Samurai and the Tea Master »

Sve u svemu, čast je vrlina koju izrazito kultiviraju osobe sa snažnim karakterom, koje pridaju veliku važnost etičkim principima i imaju naglašen osjećaje za duhovne vrijednosti, moralnu plemenitost, dužnost kao i svjesnost o osobnoj odgovornosti. Riječ čast podrazumijeva izraženu svijest o osobnom dostojanstvu i vrijednosti, kao i prvorazrednost karakternih osobina koje odaju pouzdanost i vjerodostojnost te kod drugih pobuđuje povjerenje, poštovanje i divljenje.

Čast se obično definira daleko više prema onome što se ne smije raditi, nego prema onome što se smije.

Vrline srodne časti: dostojanstvo, poštovanje, kredibilitet, pouzdanost, vjerodostojnost, autentičnost, odgovornost, vjera, poniznost (ne miješati s poniženjem), zahvalnost, ustrajnost, principijelnost, dosljednost, hrabrost, smionost, pristojnost, samokontrola, čestitost, smirenost, mirnoća, suosjećanje, praštanje, milosrđe, tolerancija, mudrost, razboritost, strpljivost, izdržljivost, prilagodljivost, fleksibilnost, snalažljivost, duhovitost, dobročinstvo, ljubaznost, odmjerenost, emotivni otklon/odmak, ravnodušnost i druge.

Mane koje se javljaju kad nedostaje časti: neiskrenost, laganje, korupcija, pohlepa, lakomost, krađa, škrtost, sebičnost, licemjerje, hipokritičnost, nepravednost, nepoštenje, varanje, nepouzdanost, sramota, bezvrijednost, inferiornost, kompromiserstvo, konformizam, oportunizam, dodvoravanje, ulagivanje, nemarnost, nedosljednost, zavist, ljubomora, oholost, arogancija, bahatost, egoizam, taština, beskrupuloznost, nemilosrdnost, okrutnost, neuviđavnost, netolerancija, diskriminacija, osvetoljubivost, okrivljavanje, kritičnost, kritiziranje, jadikovanje, prigovaranje, ogovaranje, (samosa)žaljenje, krivnja, bludnost, nepristojnost, agresivnost i mnoge druge.

Suprotno uvriježenom mišljenju, čast nam ne može nitko oduzeti niti dati. Kao i sve druge vrline, čast nam je urođena, ali ju je potrebno aktivirati i kultivirati kako bi se očitovala i kako bismo od nje imali koristi. Nju zaslužujemo ili gubimo jedino svojim djelima, a ne tuđim. Zato nitko drugi ne može biti odgovoran za našu čast.
Dokle god časno živimo, nitko nam ne može okaljati našu čast niti nas obeščastiti. Ako tko to pokuša, i to bez osnova, okaljat će jedino sebe i svoju čast.
Da nam čast ne može nitko oduzeti jasno dočarava poznata indijska spisateljica Sohaila Abdulali, žrtva silovanja, u svom članku na engleskom jeziku "After Being Raped, I Was Wounded; My Honor Wasn't" (Nakon silovanja ja sam bila ranjena, moja čast nije).
Isto tako, drugi nam ljudi ne mogu dati čast ali mogu izraziti svoje poštovanje za to što smo časni te u našu čast učiniti neko dobro.

Čast se temelji na principima i djelima. Uvažavanje nečije časti je procjena pouzdanosti i društvenog statusa osobe na temelju njezinih djela. Čast je upravo ono što određuje karakter osobe - odražava poštenje, poštovanje, integritet, pravednost, pouzdanost i ostale časne karakterne osobine.

Čast je življenje s osjećajem poštovanja prema onome za što vjerujemo da je ispravno. To je življenje s izraženim vrlinama, iskazivanje poštovanja prema sebi, drugim ljudima te pravilima i vrijednostima prema kojima živimo.

Kad si častan/na, ne moraš se sramiti tko si i čime se baviš. Kad časno i čestito obavljaš svoj posao, zavređuješ poštovanje bez obzira na profesiju. Recimo, jedna čistačica koja temeljito odrađuje svoj posao s ljubavlju, poštenjem i čašću zavrjeđuje više poštovanja od nekih pohlepnih, proračunatih i korumpiranih akademika, političara, liječnika ili odvjetnika. Honorar ne određuje nečiju vrijednost ni čast, već djela prožeta vrlinama.
Poštovanje nas usrećuje više nego bogatstvo »

Poljaci imaju izreku: Nemam novca - ali imam čast. Naročito tijekom ovih kriznih vremena dobro je imati na umu da vrline kao što je čast imaju veliku vrijednost i da su moćna obrana od nedaća.
 

Varljivost časti

Mnogi miješaju čast s nečim drugim pa misle da imaju čast kad se ustvari radi o ponosu, taštini, aroganciji, oholosti, sebičnosti, egoizmu, poštovanju, principijelnosti, odmjerenosti, čestitosti ili nečem drugom. Treba znati razlikovati jedno od drugog, jer ako to ne činimo nećemo moći uživati u svim blagodatima koje čast sa sobom nosi. Čast možemo prepoznati po tome što postupamo časno, dok, recimo, ponos, taština i arogancija često uzrokuju da se prema drugima odnosimo nečasno ili ne časno - sebično, egoistično, bez suosjećanja itd.
Iako gore navedene vrline donose svoje blagodati, one se ipak razlikuju od blagodati koje dobivamo kultiviranjem časti. Recimo, čašću zadobivamo poštovanje, dok to nije uvijek slučaj kad umjesto časti kultiviramo principijelnost, odmjerenost ili čestitost. Isto tako, ako nekoga poštujemo to ne znači da će zato i on nas poštovati.

Čast je samo onda čast kad potiče vrline, a ne mane. Prepoznat ćeš da je netko u zabludi o časti kad u njezino ime čini nečasna djela. Ako navodna čast evocira nečiju osvetoljubivost, agresivnost, okrivljavanje, kritičnost i ostale mane, sasvim je sigurno da se ne radi o časti. Kako bi očuvali svoju čast ili čast svoje obitelji, neki se ljudi upuštaju u nečasna djela. Ovdje treba naglasiti da su takve osobe u zabludi, jer one ne brane čast već ponos, taštinu, svoj mir, ili nastoje spriječiti sramotu, bezvrijednost, inferiornost, ili kazniti nepravednost, nepoštenje i nečiju zlobu. Bolje bi bilo preobratiti te ljude koji su nanijeli zlo, a kaznu prepustiti prirodnim i Božjim zakonima koji reguliraju da svatko žanje ono što je posijao.

Druga strana medalje časti je pohlepa za čašću koja se očituje kroz častoljublje, častoljubivost, častohleplje - osobina onog koji silno teži (hlepi) za čašću, koji je pretjerano željan počasti. Častohlepni pojedinci ne prezaju od nečasnih djela kako bi zadobili počasti, što ukazuje da im nije jasno da im čast nitko ne može dati kao i da im nije jasna ni premisa da se čast i počast ne mogu zaslužiti nečasnim djelovanjem. Pohlepa za čašću je upravo ono što ih od časti odvlači jer se pohlepom ne može zaslužiti neka počast. Čak i ako netko uspije izvojevati neku počast nečasnim djelovanjem, ona mu neće donijeti željene posljedice (poštovanje društva) i nanijet će mu više štete nego koristi. To nam garantiraju prirodni i božji zakoni kauzaliteta i recipročnosti.

Uz to, čast je, kao i mnoge druge vrline, podložna manipulaciji pa se događa da neke interesne skupine deklariraju razne osobine kao čast ili pozivaju na čast kad postupci koje žele potaknuti uopće nemaju veze s njom, dapače radi se o nečasnim djelima.

Ubijanje nije nikada i ni u jednoj situaciji časno djelovanje, bez obzira na to koliko neke interesne skupine željele manipulirati nama i uvjeriti nas u suprotno. Nažalost, čast se najviše spominje u kontekstu ratova i vojske koja ne može prezentirati čast s obzirom da vojnici ubijaju, što je nečasno, nezakonito i grijeh. U ime tzv. (obrane) časti vodili su se, i dandanas vode se razni religiozni (križarski, džihad) i patriotski ratovi. Nasilje, agresivnost i ubojstva opcije su onih koji ne znaju bolji, pametniji način za postizanje svojih ciljeva i blagostanja pa su skloni manipulirati druge - povodljivi narod - da umjesto njih agresijom ostvare njihove ciljeve, koji su najčešće materijalne prirode. Ratni su profiteri u stanju manipulirati vladinim službenicima, političarima i medijima koji onda nesvjesno manipuliraju narod. Najbolje je oruđe za manipulaciju i mobilizaciju ratnika upravo igranje na kartu časti pri čemu se apelira na čast, manipulativno je povezujući uz ponos, patriotizam, vjernost, poslušnost, odgovornost, hrabrost i mnoge druge vrline koje nemaju veze s nasiljem a pogotovo ne s ubijanjem.

Osoba koja istinski brine o časti i općenito o moralu dosljedna je jedino ako je pacifist (def. koji osuđuje svako nasilje i propagira miroljubivo rješavanje sporova; mirotvorac). Tko god drži do svoje časti, drži i do časti svih drugih bića, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili rasnu pripadnost. Prepoznat ćeš one koji nemaju časti po tome što ne poštuju druge, pogotovo ne poštuju tuđe pravo na život i vlastito (drugačije) mišljenje. Tko god drži do svoje vjere, bez obzira o kojoj se vjeri radilo, zna da nijedna vjera ne dopušta, a kamoli potiče ubojstvo i nečasno ponašanje. Nitko tko je pravi Katolik ili Kršćanin ne ubija, jer se ubijanje protivi vjeri; jedna od Deset Božjih zapovijedi nalaže: "Ne ubij". Da bi se opravdali, mnogi ljudi koji žive u zabludi nastoje interpretirati riječi svetih spisa na način koji njima odgovara. U kulturi u kojoj živimo, u kojoj je Biblija uvriježena kao najsvetiji spis, u više navrata jasno piše da je ubijanje grijeh. Spomenuta  Božja zapovijed ne glasi "Ne ubij, osim ...", već glasi "Ne ubij" i točka. Osim toga, poruka Svetog pisma je ljubiti bližnjega svoga i okrenuti drugi obraz kad nas netko pljusne, tj. pokazati drugima da se nećemo spuštati na njihove grane i biti zlobni i nasilni kao oni. Bit je na okrutnost odgovoriti ne okrutnošću ni bijesom, već dostojanstvom te zaustaviti destruktivni osvetnički ciklus.

Isus se nije opirao zlu već je na krilima časti i dostojanstva prihvatio svoju sudbinu

Isus (Mt 5:38-42 i Lk 6:29,30):
"Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš."

Prema tome, ne postoji nikakvo opravdanje za ubijanje, a pogotovo je besmisleno vezati čast uz ubojice, bez obzira na nečije plemenite motive pri ubijanju. Ubijanje je grijeh po svim zakonima i ono se ne može činiti pod okriljem časti. Vojnici mogu biti puni vrlina - biti dobri, hrabri, poslušni, privrženi, predani, odani, pokorni, snalažljivi, velikodušni, pošteni itd. - ali za očuvanje časti i dostojanstva potrebno je uzdržati se od nasilja i ubijanja, koji su grijeh po svim zakonima, pogotovo po Božjem zakonu. Vojnička i ratnička čast je u stvarnosti apsurdan koncept, jer time što je uopće spreman uključiti se u rat, vojnik sudjeluje u aktivnostima u kojima je nemoralnost (ubijanje vojnika i civila, razaranje i/ili otuđivanje nečije imovine itd.) preduvjet za pobjedu.