Pravo značenje ustrajnosti
Svi se kad-tad u životu suočavamo sa situacijama kad je iznimno važno procijeniti treba li u nečemu ustrajati ili je bolje ne ići glavom kroz zid i radije svoju energiju usmjeriti nečemu konstruktivnijem. Ponekad se pitamo treba li ustrajati u učenju, u nekom poslu koji ne donosi željene rezultate, u odgojnoj metodi koja ne pokazuje pozitivne promjene, u očuvanju braka ili veze koja se na očigled raspada, u provođenju dijete koja je prezahtjevna i sl.
Često nije lako ustrajati u svom naumu ako su okolnosti toliko negativne da ne vidimo ništa pozitivno. U tom slučaju, važno je prepoznati vjerodostojnost nakane kako bismo znali procijeniti trebamo li biti ustrajni ili ne. Ponekad se s opravdanjem zapitamo ne graniči li ustrajnost u pojedinim situacijama s tvrdoglavošću te je li u podlozi svake ustrajnosti snažna motivacija ili možda nešto drugo.
Seneka: “Čak i poslije loše žetve mora se saditi.”
John Kennedy (1961): Čovjek će otići na Mjesec do kraja tog desetljeća ne zato što je to lako učiniti, već zato što je teško; a čovjek postaje bolji kada čini teška djela.
"Pobjednik nikada ne odustaje i onaj koji odustaje nikad ne pobjeđuje.
- Vince Lombardi
|
Teško je ustrajati kad nam je put prepun zapreka i kad padamo. Zato je potrebno prisjetiti se da se do velikih ostvarenja može jedino kroz velike pobjede - prije svega, pobjede nad samim sobom, nad demonom zvanim 'odustajanje'. Iz iskustva znamo da često poslije pada slijedi još veći uspon, jer se padom skuplja nova energija koja omogućava veći poskok. U svim djelovanjima iza kojih stoji ljubav, najbolja je odluka, i ona koja donosi najviše zadovoljstva, ustrajati do kraja.
Opće je poznato da je ustrajnost djelotvornija od snage - kapi vode nagrizaju stijenu koja se nije mogla razbiti maljem. To ukazuje na još neke osobine koje krase onoga koji ustrajava: odlučnost i snaga volje.
Ustrajnost znači razlikovati se od luzera koji lako odustaju i posustaju, izdržljivošću pokazati i dokazati svoju snagu i veličinu, a prije svega svoju vjeru i ljubav.
Ustrajnost nasuprot tvrdoglavosti
"Upornost primijenjena u neprimjerenim situacijama je gora od svakog odustajanja"
- Talidari
|
Ako si jedan/jedna od onih koji nikada ne popuštaju, vrijeme je da nađeš svoju mjeru popustljivosti. Iako ti to sebi objašnjavaš kao nepokolebljivost ili kao odlučnost ili kao ustrajnost koja ti je pomogla mnogo puta u životu, u mnogim situacijama bi se prije možda moglo reći da je u pitanju tvrdoglavost, koja može donijeti više štete nego koristi. Pojedine osobe imaju običaj svojoj okolini prezentirati svoju tvrdoglavost kao ustrajnost. Za takve osobe možemo reći da žive u crno-bijelom svijetu, za njih nema kompromisa, a pojam zlatne sredine im je nepoznat. Zasigurno ćeš se složiti kako u pojedinim životnim situacijama nije dobro, pod svaku cijenu, gurati dalje kad to nikome ne donosi ništa dobroga.
Sada je dobar trenutak pogledati se u oči i biti iskren(a) sa sobom te odgovoriti na pitanje jesi li i sam(a) takva osoba koja je u principu tvrdoglava, koju okolina doživljava kao kapricioznu, uskogrudnu ili, blago rečeno, svojeglavu osobu. Ako uočavaš da te krasi ustrajnost, koja često graniči s tvrdoglavošću, no nisi siguran/na je li to prekomjerno, obrati pozornost na to imaš li sposobnosti uvažavanja tuđeg mišljenja kad je drugačije od tvog. Ako misliš da si uvijek (ili uglavnom) ti u pravu, očito je da imaš problema s tvrdoglavošću. Nije dobro ni za tebe niti za ostale ako ne želiš prihvatiti mišljenje i argumente drugih. Takav odnos prema drugima i životu općenito donosi ti zasigurno mnogo nevolja u međuljudskim odnosima, na ljubavnom planu, na zdravstvenom i naravno na poslovnom, što znači i na financijskom planu, bez obzira jesi li toga svjestan/svjesna ili ne. Sada je najbolje vrijeme da to osvijestiš.
Oni pojedinci koji uvažavaju druge i pokušavaju svoje aktivnosti prilagoditi okolnostima, ne znači da su bez stava - naprotiv. Takvi ljudi posjeduju kvalitete koje život znače - fleksibilnost, toleranciju, suosjećanje, otvorenost, strpljenje, razumijevanje, skromnost, poniznost, hrabrost i da ne nabrajamo. Takve osobe vrlo moguće posjeduju i ustrajnost, upornost i nepokolebljivost, ali znaju kad ih je dobro primijeniti, a kad je bolje zamijeniti ih nekim drugima.
Upornost nam pomaže da ostvarimo svoje ciljeve od kojih ne želimo odustati.
U svakodnevnom životu to može izgledati ovako: roditelj tijekom odgajanja svoga djeteta nailazi na teškoće tijekom kojih ne uspijeva postići željeno. Unatoč ishodu, roditelj pokušava kod svog djeteta postići željeno tako da mijenja odgojne metode, sve dok ne pronađe pravi način da prodre do djeteta. Odlazi na konzultacije sa stručnim službama koje mu ukazuju na korijen problema te na moguća rješenja.
U protivnom, gore navedeni scenarij izgledao bi ovako u slučaju tvrdoglavosti: roditelj ne sluša što mu dijete želi reći, nego tupi svoje, izazivajući daljnje probleme. Roditelj je uvjeren, da time što je stariji i iskusniji, zna sve bolje od svog djeteta.
Ako uspiješ uspostaviti ravnotežu između upornosti i fleksibilnosti, problemi će nestati sami od sebe.
Ustrajnost nasuprot strahu
Mnogi od nas ustraju u nečemu ne iz pozitivnog stava, nego iz straha od poraza i nesigurnosti u sebe. Takvi ustraju samo zato da ne bi doživjeli poraz ili zato da ih drugi ne bi smatrali luzerima ako odustanu, a ne zato da bi ostvarili svoj cilj. Neke druge taj isti strah nagoni da odustanu prije kraja "utrke"
baš zato da bi izbjegli poraz. Ustrajnost nije ustrajnost ni vrlina, ako je motivirana strahom.
Nesigurnost nagriza naše samopouzdanje i često odlučujemo stajati na mjestu, uvjeravajući se da to što imamo i nije tako loše, bez obzira što naše nezadovoljstvo raste i raste... Ovdje je ustrajnost zamijenjena sa strahom i, kao u slučaju s tvrdoglavošću, nema veze s ustrajnošću.
Ako uspiješ prebroditi svoje strahove i doneseš svoju odluku o ustrajanju, ne bazirajući je na strahu, onda se to zove ustrajnost. Strahu se može doskočiti odlukom da je nešto drugo važnije od straha - da je ostvarivanje financijske neovisnosti važnije od straha, da je življenje u ljubavi važnije od straha, da je sloboda važnija od straha itd.
Ustrajnost nasuprot lijenosti
Kad nas život ne mazi te pred nas stavlja izazov za izazovom, a mi ustrajemo na svom putu samo zato što bi kročenje novim stazama iziskivalo previše truda, onda ni to nije ustrajnost, nego lijenost. Već znaš što mislimo: sve pokazuje da ovaj posao, ili ova veza, ili ova prehrana ne vode ničemu dobromu, no promjena i dodatno poduzimanje zahtijevaju određene kvalitete kojima se baš ne možeš pohvaliti, pa, po liniji manjeg otpora, ostaješ pri starome, bez obzira što ti to samo šteti. Komocija je lukavi zloduh, no ti budi još lukaviji/a. Ne daj se samo tako. Uzmi svoj život u svoje ruke i ne drži se starog k'o pijan plota. Umjesto da ustraješ u starim lošim navikama i aktivnostima, ustraj u promjeni nabolje - za svoje dobro.
Pročitaj naš članak Lijenosti je kraj »
Ustrajnost nasuprot vezanosti
Što reći o vezanosti, a da i sami to ne znate?! Dakle, potrebno ju je osvijestiti. Ostati pri nečemu samo zbog toga jer smo se previše vezali za to je, blago rečeno, blesavo. Imaj hrabrosti i skini si samonametnute okove već jednom. Od odluke sve počinje, zato prvo odluči, a zatim poduzimaj korak po korak.
Vezanost često graniči s ovisnošću pa je možemo usporediti s problemom s cigaretama, alkoholom i drogama, za koje znamo da nam štete, no svejedno im se ne možemo oduprijeti. Nitko vezanost za opijate ne naziva ustrajnošću, stoga se ni u drugima slučajevima ne bi trebalo tako nazivati.
Vezanost može biti varljiva kad se krije iza vrlina privrženosti, posvećenosti, odanosti, pa čak i strpljivosti. Zato je bitno biti iskren prema samom sebi. Iskrenost je vrjednija od ovih spomenutih vrlina.
Baš kao što je teško riješiti se ovisnosti, ni s vezanošću nije lako. To zahtijeva puno hrabrosti, odlučnosti, volje, a pogotovo izdržljivoti kad nas spopadnu vlastiti demoni. Osloni se zato na te vrline, jer su snažnije od svih demona, samo ako ih koristiš.
Ustrajnost nasuprot taštini/oholosti/očaju/krivnji/sramu
Kad smo već uložili toliko truda, energije, vremena i/ili novca u nešto što očito ne donosi plodove, teško je to odbaciti i započeti nešto novo, za koje također nismo sigurni da će uspjeti, jer bi u tom slučaju bilo očito da smo pogriješili. Tada mnogi od nas izabiru ustrajnost kako ne bi ispalo da su sva dotadašnja ulaganja bila uzaludna. Ponekad smo preponosni, ili tašti, ili oholi da bismo prihvatili svoju grešku i spriječili daljnje griješenje, no nekad je više slučaj da smo očajni pa iz očaja ne posustajemo, a ponekad nam osjećaj krivnje ne da odustati. Onda to nije ustrajnost.
Kako znati činimo li nešto uzalud ili ne? Upotrijebimo saveznika:
|