Ideš! Magda se frapirala. Da ne povjeruješ da žena može biti toliko blesava da ne zna gdje se na karti nalazi Florida, tim više što tamo ljetuje svake godine! I ne samo to, nego je čak neko vrijeme prstom pretraživala po unutrašnjosti zemlje, iako je dobro znala da se tamo svake godine kupaju u moru. ‘Nemreš bilivit! Pa to kod nas i čobani znaju, iako smo na drugom kraju svijeta. Ne moramo ići u školu niti biti pametni kako bismo znali da morske plaže ne mogu biti u kopnenim krajevima, kao ni da ribe ne žive na stablima!’ pomisli posprdno. Sad joj je bilo jasnije otkud sva ona njezina fiju-fiju pitanja poput: Postoje li u vašoj zemlji semafori?; Imate li vi kade za kupanje, a školjke u WC-ima?; Znate li za McDonald’s?; Jesi li čula za Madonnu? i slično. Mora da je mislila da je ondašnja Jugoslavija bila zemlja ne Trećeg, nego Četvrtog svijeta. ‘Kako je moguće da u jednoj tako naprednoj zemlji postoje dobrostojeći, obrazovani ljudi koji nemaju pojma o stvarima koje i vrapci na grani znaju, koji nemaju pojma o svjetovima izvan njihovih granica? Kao da žive unutar imaginarnih zidina vlastite izrade’, Magda se čudom čudila. Bila je to godina pada Berlinskog zida, ali kako stvari stoje, njegov je duh i dalje neokrnjen stajao u glavama mnogih ljudi širom svijeta, bez obzira što je zbiljski bedem bio već srušen. Najgori zid nije onaj trodimenzionalni, već onaj kojeg izgradimo za sebe u četvrtoj dimenziji. Najgori su oni bedemi i brane koje sami izgradimo u vlastitim umovima i oko naših srdaca. Možeš srušiti Berlinski zid oko ljudi, ali ne možeš srušiti Berlinski zid u ljudima. Moraju to sami.
Mislim da je upravo tada zaista spoznala postojanje apsurda u svijetu, nešto što će se uvijek iznova aktualizirati na putu njezina sazrijevanja.
 No nije to ono što je zacrtalo tijek Magdina života, već ono što je uslijedilo. Nakon što je žena otišla svojim poslom, Magda je ostala klečati pred atlasom svijeta koji je ležao otvoren na podu. Odjednom je osjetila neku mističnu privlačnost prema njemu, kao da je bio svet ili začaran. Obuzeli su je neopisivi osjećaji dok je potpuno opčinjena čarolijom toga trenutka zurila u kartu svijeta. Oči su joj se žarile dok je pogledom prelazila preko svih tih dalekih, čudnovatih zemalja i imena njihovih gradova koji su u njoj pobuđivali žudnju i očaranost.
Uzela je komad papira i olovku, udobno se namjestila te počela zapisivati imena svih egzotičnih gradova koji su je fascinirali i ispunjavali ushićenjem. Aktivirao se pustolovni duh u njoj pa je razigrano maštala o putovanjima u sve te čarobne predjele svijeta, emotivno zamišljajući sebe kako posjećuje mjesto za mjestom. Nije ni slutila da je, zahvaljujući snazi mašte i zakonu privlačenja, putanja koju je nesvjesno začarala toga dana bila ni više ni manje nego samoispunjavajuće proročanstvo. Zahvaljujući snažnim konstruktivnim emocijama, tvorevine njezine mašte bile su tako živopisne i potentne da su se u godinama koje su slijedile pretvorile u puku stvarnost. Same od sebe. Čudno kako nešto tako bezazleno poput maštanja može sasvim promijeniti tijek ljudskog života i ostvariti snove.
Smijem li samo jedno reći svim sanjarima svijeta: mašta je viza za zemlje snova. Kao što će se ispostaviti, mašta nije proces u kojemu mi nešto zamišljamo ili smišljamo, već je to ustvari proces u kojem se podešavamo na valnu duljinu drugih dimenzija, pri čemu smo u stanju percipirati sfere naših mogućnosti. Kroz maštu nam se obraća naša duša ili nadsvijest. Mašta je prozor u budućnost. Pokazuje nam naše mogućnosti, sve što nam je namijenjeno ili suđeno ako ispunjavamo svoju životnu misiju i odigramo svoju ulogu u životu kako treba – s vrlinama, a ne manama. Poanta je u tome da se trebamo otvoriti za inspiracije i poruke „odozgo“ da bismo ostvarili sav svoj potencijal u budućnosti, umjesto da samo čekamo na svoju budućnost i prepustimo sve slučajnosti. Mašta nam služi i kao magnet jer njome privlačimo sve što maštamo. Privlačiti stvari uvijek je bolje nego ih samo željeti ili tražiti, zar ne?
I tako, iako je Magda oduvijek sanjala o putovanjima, nikada to maštanje nije shvaćala ozbiljno. Tada još nije znala pravo značenje mašte. Svejedno, ovoga se puta odvažila pomisliti da je moguće proputovati svijet, bez obzira što nije imala sredstva za to. Napokon je osvijestila svoju strast za putovanjima, pogotovo za učenje kroz putovanje i otvorila se pomisli da je sve moguće.
[Ovo je priča o stvarnosti koja je postala san i snu koji je postao stvarnost. Razlika između jednog i drugog, sna i jave, postoji samo kad smo udaljeni od svog izvora. Ali Magda to tada još nije znala. U godinama koje slijede ona će pokušavati naći taj izvor u dalekim zemljama, u drugim ljudima, u tuđim sudbinama, na nebu i drveću, sve dok je potraga ne dovede na mjesto koje nikad ni u snu ne bi tražila, na mjesto kamo će i vas odvesti da pronađete svoju sreću i ostvarite svoje snove. To je mjesto gdje uvijek sija sunce, gdje su sva, ama baš sva pitanja odgovorena, gdje je svaka želja ostvarena nakon što je zamišljena... Ne, to nije raj na nebu, to je raj na zemlji. I nije daleko, ustvari uopće ne pretpostavlja udaljenost ali pretpostavlja nešto drugo, nešto što se ne može kupiti i svatko je ima, samo je ne koristi na pravi način. Mnogi je drže na zabačenom mjestu da skuplja prašinu, neki drugi je i ne znajući koriste protiv sebe, a rijetki su oni koji se usude povjerovati u njezinu moć. A ti, koji su dovoljno odvažni da povjeruju, sada već lete na takozvanim čarobnim tepisima, rukuju se s nedodirljivima, u očima im se zrcale vedute dalekih egzotičnih zemalja, mogu se pohvaliti bogatim iskustvima, uživaju u omiljenim okusima... O čemu je onda riječ? Riječ je o mašti. Koliko god to zvučalo otrcano i jednostavno, toliko je i nevjerojatno. Taj alat, zvan mašta, svima je nadohvat ruke i gotovo predostupan – predostupan da bi ga se uzelo za ozbiljno. Barem za većinu. Sva mudrost jest zamisliti vlastitu budućnost, umjesto prepustiti je slučaju.]
 Povezani članak Životne škole "Moć mašte"
O knjizi
 Suvremena priča o djevojci koja putuje diljem svijeta kako bi pronašla
čarobno drvo koje ispunjava sve želje. U njoj se promiče intuicija, a ne razumnost.
Izabravši učenje kroz putovanje, studentica Magda odbija se dalje povinovati društveno nametnutim normama te prekida svoje formalno obrazovanje kako bi ostvarila svoje snove po svome, slijedeći svoju intuiciju, a ne razum. Sudbonosni susret s imućnim Kinezom navodi je na misiju traženja čarobnog drveta, koje, kažu, omogućava postizanje dugotrajne sreće i prosperiteta. Dakle, čarobno drvo je alternativa formalnom obrazovanju, religiji i medicini. No postoji kvaka, budući da to drvo čuvaju zlodusi (utjelovljenja destruktivnih emocija i stavova) koje treba posebnim alatima (vrlinama) ukrotiti, a ne ubiti. Na svojem putovanju, koje se pretvara u duhovnu odiseju, Magda pokušava ispuniti svoje poslanje kroz stjecanje potrebnih alata i kroćenje zloduha u dalekim i egzotičnim krajevima, u susretima sa strancima, u neobičnim okolnostima, iznimnim okruženjima, u nebeskim sferama i mističnim pričama, sve dok je potraga ne odvede na mjesto gdje je sve moguće - u četvrtu dimenziju. Njezina desetogodišnja potraga za blagom odvija se u preko desetak zemalja širom svijeta. U svom se traganju Magda suočava sa svim vrstama zapreka, koje stavljaju na kušnju njezinu odlučnost. Pritom često pada u ruke zloduha i stalno se susreće s izazovima, ograničenjima i teškim situacijama koje od nje zahtijevaju snalažljivost i domišljatost u pronalaženju rješenja. Sve svoje teškoće uspijeva riješiti na finjaka, radije nego silom, što je, na neki način, počast ženstvenosti. Korištenjem svoje mašte, vjerujući da je sve moguće i obraćajući mnogo pozornosti na svijet oko sebe, pogotovo na znakove koji je vode prema njezinom cilju, mlada Magda postaje uspješna po svojim mjerilima, pretvorivši nepovoljne okolnosti u blagostanje.
Duži opis radnje - sinopsis
Nabavi knjigu »
|
|
