Print Friendly and PDF


Dobrodošli u doba bez granica!

autor: Talidari

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)

Napokon se svijet okrenuo ka brisanju umjesto građenju granica! To se manifestira na skoro svim frontovima i na bezbroj načina, a najvidljivije i najefektivnije je u najnaprednijim društvenim sektorima kao što su umjetnost i kultura, kao i u naprednim organizacijama.

 
bullet  Nadilaženje dualizma
bullet  Trend brisanja granica i međa
bullet  Moda
bullet  Spol i rod
bullet  Pragmatizam

Nadilaženje dualističkog svijetonazora


Povezano

Ovaj članak je dio našeg modula:

"Zakon polariteta"
i
segment o Jednoti
 
Ovaj se članak nadovezuje na segment Jednote u okviru modula o Zakonu polariteta koji regulira životne i svjetske procese. Sumirajući prethodno, za trajno i potpuno blagostanje nužno je povisiti svoju svijest na nivo razmišljanja kojim transcendiramo dualni pogled na svijet, odnosno objedinjujemo sve što smatramo bilo pozitivnim i negativnim, te prigrlimo jedinstvo i jednost.

Za nadilaženje dualističkog pogleda na svijet (ne zaglaviti u dualitetima kao što je dobro ili loše, ispravno ili krivo, bogat ili siromašan, itd.), tj. da se prigrli ne-dualno razmišljanje, uvelike pomaže razmišljati u smislu brisanja granica ili međa – što je trend koji se na engleskom naziva "blurred lines". Odnosi se na granice ili međe koje dijele sve što smatramo oprečnim. To, naravno, ne znači uklanjati sve granice ili stapati sve u jedno. Naravno da nije cilj živjeti u sivom, jednoličnom, dosadnom svijetu. Osim toga, bilo bi apsurdno poricati istinu o postojanju polarnosti i raznolikosti u svijetu. Smisao je svu tu raznolikost iskoristiti tako da svima ide u prilog, umjesto da mnogi zbog toga pate.

Trend brisanja granica i međa

Ako ne živiš na Marsu, zasigurno si primijetio/la trend brisanja granica i međa u mnogim segmentima modernog ljudskog života, kao naprimjer kod spolova, seksualnosti, mode, geografije, kultura, umjetnosti i načina života. Sve je manje granica ili u mnogim slučajevima više nema definiranih razmeđa. half-man-half-woman-inner-polarity

Usklađivanje sa suvremenim nazorima egalitarizma, zbližavanja, sprege, premošćivanja jaza i brisanja granica, jedno je od glavnih ljudskih progresivnih nastojanja u posljednje vrijeme, posebno u industrijama koje se diče time da prednjače, kao što su trendseterske oblasti umjetnosti i kulture, prije svega mondeni kružoci modne industrije i šoubiznisa.

Ponajviše se brišu međe između spolova, kao što se vidi u bespolnoj i unisex odjeći, u porastu androginih i transseksualnih manekena, te popularnosti transvestita, ali i između privatnog i poslovnog života, kao što je hiperkomercijalizacija privatnog života i sve veći rad od kuće.

Nema kraja tomu koliko daleko i široko ovaj koncept ekspandira jer zadire u sve više sektora života. Ljudi pronalaze zajednički jezik i dodirne točke u onome što se prije smatralo protivničkim područjima, kao što su znanost i religija, i između mnogih drugih bivših konkurenata, suparnika i nespojivih oblasti. Područja koja su nekad bila inkompatibilna postala su kompatibilna, uglavnom zato što se različitosti više ne smatraju kontradiktornima, već komplementarnima i uzajamno osnažujućim. Tako se sve više brišu međe između materijalnog i duhovnog, materije i energije, privatnog i poslovnog, prošlog i budućeg, modernog i staromodnog, tragičnog i komičnog, ležernog i formalnog, jednostavnog i složenog, muškog i ženskog, vođa i sljedbenika, plemstva i pučana, ljudskog i božanskog, itd.

"Umjesto da dijeliš sve ljude na dobre i zle, dijeli ih na dobre i poučne."
- Talidari

Brisanje međa između suprotnosti omekšava tvrde linije između kontrasta i pomaže u izgradnji mostova između krajnosti. U nekim slučajevima to predstavlja sredinu ili "srednji put" ili pak "sivu zonu", gdje je to potrebno. Čovječanstvo kao cjelina sve je više u procesu uklanjanja međa između tradicionalnih hijerarhija i stereotipa u društvu, politici, industriji i trgovini.

Došlo je do razvoja pa su tako uslijed nove globalne ekonomije nastale nove društvene strukture, što je kreiralo novo klasno ujednačavanje i dinamiku te tako generiralo pojačan prezir prema nejednakostima i nedodirljivosti povlaštenih, što je usko povezano s povećanim sluhom za egalitarizam, pravednost i pravdu.

To je dovelo do uspona populista koji se suprotstavljaju eliti, a aristokraciju su nadjačali plutokracija i meritokracija, poput tehnokracije i zvijezda šoubiznisa, koji se nastoje profilirati kao novo plemstvo. Drugim riječima, klasne razlike sve više nestaju. Slavne zvijezde radničke klase sada se pozicioniraju i tretiraju kao kraljevi i kraljice. Međutim, neosnovanost aristokratskog, plutokratskog i meritokratskog svojatanja plemenitosti očigledna je već neko vrijeme. Nijedna skupina nema veću vrijednost od ostalih, bez obzira na titule, činove, bogatstvo, zasluge ili broj sljedbenika jer uistinu svi imamo istu vrijednost kao ljudi, ako svima urođene ljudske vrline smatramo mjerodavnom vrijednošću.

Ideja da su atributi inteligencije i sposobnosti mjera ljudske vrijednosti više ne drži vodu jer se pokazala iluzornom. Svi ljudi u suštini su jednake vrijednosti, neki više od drugih u svom izabranom području, ali u cjelini, kad se uzmu svi aspekti života u obzir, nitko nije stvarno bolji ili gori od bilo koga drugoga. Imajući to na umu, pošteno društvo je ono koje nudi jednake mogućnosti zadovoljstva životom za sve svoje članove, za razliku od ekonomije tipa "pobjednik dobiva sve", u kojoj je pobjeda sve, a vrline samo marginalne.

To služi kao upozorenje protiv kreiranja socioekonomske nejednakosti koja, blago rečeno, dovodi do iscrpljenosti ili kriminala. U egalitarnim, tj. ravnopravnim društvima svatko bi trebao imati priliku ostvariti svoj puni potencijal, što inače nije slučaj. Segregacija na višu i nižu klasu po bilo kojoj osnovi potpuno je neutemeljena i, kad se sve zbroji i oduzme, uglavnom uzrokuje probleme za obje strane.

U skladu s duhom doba i brisanja granica i međa, u današnje vrijeme sve su češća vjenčanja kraljevića s pučankama, različiti se članovi kasta međusobno više druže i popuštaju svoje rezervacije prema edukacijama i poslovima, rasne diskriminacije su sve manje prisutne, inače nepodudarni staleži i činovi se sve više povezuju, različito rangirani profesionalci sve više surađuju, i tako dalje. Kako mase poboljšavaju svoje društveno-ekonomske uvjete i statuse, ujedno podižući svoju svijest i svjesnost, u globalu se međe između povlaštenih i nepovlaštenih sve više brišu, pogotovo ako usporedimo s tim kako je prije bilo.

Uslijed otkrića kvantne fizike i drugih naprednih znanstvenih disciplina, kao i metafizike, u povodu kojih su se ljudi oboružali novim spoznajama samorazvoja i tehnikama za pretvaranje vlastitih snova u stvarnost, međe između imaginacije i stvarnosti se također sve više brišu za sve više nas koji smo u stanju manifestirati svoje vizije i vizualizacije.

U rastućoj ekonomiji dijeljenja (sharing), čovječanstvo također sve više briše međe vlasništva, čime se na neki način poboljšava ekonomski status i blagostanje sudionika. Kako posjedništvo i posesivnost gube draž, iskazivanje palca dolje za svojatanje i hvalisanje posjedima gleda se kao izlaženje u susret ovim izazovnim vremenima. U tom smislu, sveukupna tendencija je potpuno brisanje međa između društvenih slojeva. Gdje su nekada statusni simboli bili u velikoj potražnji (i još jesu među onima koji su nesigurni u sebe i neispunjeni), po novom se trka za statusom, ili glad za vlašću i moću, gleda kao slabost, dok egalitarizam i bestatusni koncepti dobivaju na snazi.

Podizanjem i širenjem svoje svijesti, mnogi ljudi doživljavaju ogroman pomak percepcije, pri čemu nestaju razlike između percepcije i stvarnosti; konačno se premošćuje taj razdor. Ako je došlo do pomaka u shvaćanju, to je zato što smo kao ljudi otvorili svoje umove i bili spremni voditi neke teške rasprave. Sada otvoreno govorimo o seksualnom uznemiravanju, seksualnosti, boji kože, obliku tijela i dobi, te o tome što znači poricanje i prihvaćanje bilo čega od toga. A ti razgovori pomiču granice za čovječanstvo.

Trenutačno raspoloženje u svijetu je revaloriziranje i obaranje barijera koje smo stoljećima podizali u sferama rase, roda, društvenih normi, geografije i kultura. Nekada je vrijedilo "dobre ograde čine dobre susjede", ali sada ljudi to dovode u pitanje, a neki to čak dovode u drugu krajnost tako što shvaćaju ogradu kao uvredu.

Geografija je polje u kojem možemo vidjeti međe, fizičke granice i dugogodišnje zidove kako nestaju u zadnje vrijeme. Sve je više društava koja ukidaju granice između svojih zemalja, i susjeda koji ruše zidove i ograde te grade komune, u nastojanju da se sve više povežu, posebice uslijed povećane otuđenosti i začahurenosti u digitalnom dobu, kao i uslijed posljedica globalizacije. Primjerice, granice između mnogih zemalja Europe postale su stvar prošlosti. Međutim, ujedinjenje ljudi podrazumijeva više od ukidanja graničnih kontrola. Potreban je pomak svijesti, što utječe na pomak u srcu i umu.

Kao što u pjesmi Roberta Frosta "Mending Wall (Popravljanje zida)" stoji, postoji nešto u ljudima što ne voli zid. Unatoč tomu, bez zidova je teško živjeti, kao i ukloniti ih. Nakon pada Berlinskog zida 1989. godine, koji je imao isto toliko simboličko koliko i činjenično značenje, duh tog zida je i dalje dugo neokrnjen stajao u glavama većine ljudi, još dugo nakon što je zbiljski bedem bio srušen. Najgori zid nije onaj trodimenzionalni, već onaj koji izgradimo za sebe u jednoj drugoj dimenziji - u svom umu i oko svog srca. Možeš srušiti zid oko ljudi, ali ne i zid u ljudima. Neke stvari moramo učiniti sami, na svim razinama.

Istini za volju, zidovi i granične međe pružaju zaštitu, ali i stvaraju otpor. Što se toga tiče, ne bismo trebali nikakvu zaštitu kada bismo posvuda uspostavili društva koja se temelje na vrlinama (a ne samo na znanju i tehnologiji). Otvoreni um otvara granice. Otvorenost je, naravno, vrlina. Radi se o izražavanju dobrodošlice novim idejama. Gostoprimljivost je još jedna vrlina koju treba ovdje uzeti u obzir.

Inkluzivnost je pojam na koji ovdje ciljamo. To je krilatica novog tisućljeća i svačiji slogan s razlogom. Ekskluzivnost više nije u modi jer se taj staromodni model ne uklapa u današnju ekonomiju i nove obrasce bivanja u suvremenom svijetu. Inkluzivnost je sad ono što je prije bila ekskluzivnost. Pojam novog doba.

Vremena se mijenjaju pa tako luksuzna industrija koja se nekoć zasnivala na svojoj auri ekskluzivnosti i raskošnoj fasadi sada ispravlja način na koji posluje, a da pritom ne gubi na čari, već je, dapače, potencira. Prigrlivši vrlinu otvorenosti, tj. inkluzivnosti ili uključivosti, ona nimalo nije izgubila svoju ekstravaganciju i šarm. Štoviše, neki vodeći luksuzni brendovi svoj fenomenalni uspjeh u novom dobu pripisuju smjelom promjenom paradigme od ekskluzivnosti prema inkluzivnosti. No, kad smo već kod toga, nije bit ići iz jedne krajnosti u drugu, nego balans.

Vjerski ekskluzivizam, s druge strane, zbog svog ekstremizma gubi tlo jer sve manje ljudi pada kao prije na okorjele dogme po kojima bilo koja religija ima pravo tvrditi da samo ona naučava istinu, ili da polaže isključivo pravo na nešto, recimo, da ima monopol na Boga, raj, ili prosvjetljenje (npr. samo vjerovanjem u Isusa možemo dobiti vječni, rajski život poslije smrti, ili islamski militantni ekskluzivizam prema "poganima", ili Židovi kao izabrani narod, ili budistički osmerostruki put kao jedini put do prosvjetljenja). Svakoj bistroj osobi jasno je da je ekskluzivnost zapravo isključivanje. A svi znamo što to znači.

S druge strane, postoje neki međuvjerski dijalozi koji se promiču u ime harmonije i razbacuju se uokolo floskule kao što su 'ekumenizam' i 'religijski pluralizam' kako bi se stvorio kakav-takav dojam inkluzivnosti, ali hoće li išta od toga imati kakav stvaran, hvalevrijedan učinak, to ćemo tek vidjeti.

Spajanje elemenata iz različitih vjerskih tradicija inače se obuhvaća pod barjakom 'sinkretizma'. No, njemu se često predbacuje da podrazumijeva neautentičnost, uniformnost i kontaminaciju ili infiltraciju navodno čiste tradicije drugih, tzv. inkompatibilnih tradicija. Koliko je to osnovano, ostavimo po strani jer uopće nije važno. Prema zakonu polariteta, znamo da sve ima svoje pozitivne i negativne strane, tako da ima istine u svemu. Osim toga, tradicije koje neki doživljavaju kao nekompatibilne, neki drugi pak vide kao kompatibilne jer ne smatraju različitosti kontradiktornima, nego komplementarnima i uzajamno osnažujućim, zbog čega ih prigrljuju, pa čak i slave, kao dio mnoštva božjih duhovnih darova čovječanstvu.

Većina teologa je isključiva pa zato ne prakticira inkluzivnost ni sinkretizam nego poseže za drugim prikladnim modelima kako bi dočarala svoja nastojanja kojima navodno ujedinjuje, a ne zavađa narod. Jedan takav konceptualni model naziva se na engleskom 'assemblage', što bismo mogli prevesti kao 'sklop', čime se ne cilja na usuglašavanje ili usklađivanje različitih elemenata u jednu sinkretičnu sintezu ni na postupak svođenja raznovrsnosti na zajednički nazivnik, nego na simultano primjenjivanje svih tradicija pri čemu se ističu njihove osebujnosti. Svoje interakcije s drugim vjeroispovijestima ovi zagovornici uopće ne kategoriziraju bilo kao sukobe ili suradnje, već ih shvaćaju kao heterogeni i nestabilni aranžman koji se ne može svesti na neku logičnost. Dok sinkretizam označava apsolutnu kategoriju koja se odnosi na vjersko stapanje, s fokusom na miješanje religijskih elemenata u novu organsku cjelinu koja asimilira sve sastavne dijelove, tzv. 'sklop', s druge strane, označava postavljanje odvojenih religijskih elemenata jedne uz druge, pri čemu spajanje nije agregat sastavnih dijelova. Drugim riječima, kod te vrste združivanja teži se za kombiniranjem i koordinacijom, a ne za integracijom (kao kod sinkretizma).

Sinkretizam je hvalevrijedan trend u kontekstu brisanja međa, inkluzivnosti i jedinstva. Taj termin označava oblik usuglašivanja i fuzije različitih, često proturječnih, filozofskih ili religioznih pravaca ili vjerovanja u jednu cjelinu. U određenom smislu, može značiti kaleidoskopski mozaik ili spoj duhovnih fenomena. Sinkretizam uključuje objedinjavanje, sintezu i asimilaciju više distinktivnih tradicija, afirmirajući izvorno jedinstvo i omogućavajući inkluzivan pristup različitim vjerama. No, pojam sinkretizma također se koristi u drugim kontekstima kad se kombiniraju dvije ili više različitih, često oprečnih, strana. Recimo, svjetske ekonomije postale su sve više isprepletene ukazujući na tendenciju sinkretiziranja. Sinkretizam se javlja i u politici (sinkretička politika), kao i u znanosti te umjetnosti i kulturi (npr. eklekticizam i slično).

U skladu s kulturnim sinkretizmom, više se ne očekuje da se "kad smo u Rimu, ponašamo kao Rimljani", jer danas nam je dopušteno biti autentičnima gdje god da jesmo u ovom multikulturalnom globalnom selu, gdje se brišu međe između kulturnih identiteta ne tako da se jedni moraju odreći svog identiteta da bi se drugima prilagodili, nego da bi se stvorilo nešto jedinstveno - heterogeni amalgam ljudske rase u multilateralnom okviru koji slavi etničku pripadnost uz slobodno izražavanje.

"Ponekad nam nešto krivo pomogne pronaći ono što je pravo."
- Talidari

Brisanje međa također se manifestira u sve većem povezivanju Istoka i Zapada. Asimilacija i hibridizacija kulturnih obilježja iz različitih etničkih skupina odvija se u skladu s motom "suprotnosti se privlače".

Kad govorimo o brisanju granica u geografiji i kulturi, da spomenemo i to da je pojam doma također postao nedefiniran, naročito za mnoge svjetske putnike, nomade, vlasnike više kuća i sve one koji više od jednog mjesta nazivaju svojim domom. Uz porast individualne mobilnosti, brišu se međe između domaćeg i stranog jer dom može biti bilo gdje, gdje se osjećamo kao kod kuće i imamo osjećaj pripadnosti. U međuprostorima stvari prestaju biti definirane, pa tako sve više nas ne pripada isključivo ovdje ili ondje, ni jednoj ni drugoj zemlji. Taj međuprostor je čudno i poetsko prostranstvo mogućnosti gdje se možemo definirati po vlastitim uvjetima, a ne po mjestu rođenja, kulturi i religiji nametnutoj rođenjem, ili bilo čemu drugom.

 


Postani kum(a) Životne škole
Pomozite održavanje ovog članka kako bi mnogi imali priliku profitirati od brisanja međa i granica!

 

 

 

 

 

 


"Moj tata je bijelac, a moja mama je Afroamerikanka. Pola sam crna i pola bijela. Biti miješane rase briše granice, što je podjednako zapanjujuće i poučno."
- Meghan Markle

 

 

"Policajci i kriminalci nisu toliko različiti. Oni samo igraju po različitim pravilima. I međe se između njih katkad izbrisane. Ne postoje podjele kao što je 'pravo' i 'krivo'. Uvijek postoji sivo područje. Uvijek postoje licemjerja."
- Mike Colter

 

 

"Kako internet stvari (IoT) napreduje, sam pojam jasne granice između stvarnosti i virtualne stvarnosti postaje zamagljen, ponekad na kreativan način."
- Geoff Mulgan

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Hm, koje hlače da obučem danas, crne ili bijele? Ah, zašto da se mučim s izborom kad mogu oboje!

 

 

 


Brisanje granica između
haljine i hlača

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   Moda

Brisanje granica i međa ogleda se u spajanju binarnih pojmova - staro i novo, tradicionalno i moderno, mlado i staro, muško i žensko. Osobito modne marke koriste svoje modne linije da prenesu snažnu poruku egalitarizma i inkluzivnosti spajajući nespojivo i upuštajući se u križanje svega i svačega, čime su cijelu modnu industriju preokrenuli naglavačke.

Neki nekonvencionalni dizajneri opredijelili su se za tzv. 'križanje' (engl. cross-pollinating) spolova pa im je to jaka točka te tako promoviraju bespolni (androgini) dizajn, dok neki drugi ostavljaju svoj trag s mondenim bezdobnim asortimanom (ista odjeća za mlade i stare) pod geslom „ljepota ne zna za godine“, a treći pak osmišljavaju besklasne modne kreacije (miješanje urbanog i luksuznog stila) kojima je smisao više od toga da služe samo za užitak odijevanja u stilu drugog statusa.

Svi ti trendovi ordiniraju u oba smjera. U besklasnoj modi, na primjer, imamo urbane odjevne marke u usponu koje ubrizgavaju luksuz u ulični stil, sportsku i svakodnevnu odjeću, kao i vrhunske luksuzne brendove koji komponiraju ulične odjevne predmete u svoj deluxe asortiman. Tenisice i kapuljače kombiniraju se tako s komadima visoke mode, pojasne torbe s fensi odijelom, maskirni motivi sa šljokicama, baseball kape s perlama...

Dva različita svijeta već se godinama stapaju, ali posljednjih je godina spajanje takoreći postalo punoljetno jer je međa između ulice i piste potpuno izbrisana. Kako se ta dva modna svijeta sve više preobražavaju jedan u drugi, čini se da više nema podjele između duopola ležerne i večernje mode, iako se obje domene i dalje u mnogočemu razlikuju. To je ujedno dokaz da je moguće da svi imamo različite karakteristike, a svejedno budemo ujedinjeni, umjesto podijeljeni.

Brisanje granica djeluje kao ulaznica u cool svijet za ustajale i sterilne kuće visoke mode. Kako kupci iz svijeta novonastalih bogataša favoriziraju jedinstvenost naspram kvalitete ili umješnosti izrade, iščeznula je žudnja za staromodnom zanatlijskom vrstom luksuza.

Budući da luksuzne modne kuće moraju pratiti puls svoje nove generacije klijenata i novog tržišta, priključili su se rastućim trendovima društvenih medija i udružili s osobama od utjecaja na društvenim mrežama, galamdžijama i trendseterima.

Ono što je počelo kao nastojanje luksuznih maraka da kapitaliziraju na komercijalnosti ulične mode i popularnosti velegradskih fashionista, postalo je nešto puno više - ulična moda sada vodi glavnu riječ jer dobro potkovani pripadnici milenijske generacije vuku konce.

Urbana supkultura doživljava svoj vrhunac jer zvučna estetika ulične mode, njezina upečatljiva, kaleidoskopska narativnost, slobodni duh i zarazni senzacionalizam prave buku na masovnim društvenim medijima  i tako plijeni pažnju obaju kampova modnog duopola. Dirigirajući trendove, ulična moda opremljuje svoje prosvijećene goruće poklonike moćnom hibridnom opremom i time na sav glas prenosi poruku: eskivirajte sve barijere i ograničenja s našim bezgraničnim, bespolnim, bestatusnim, besklasnim miksturama i osjećat ćete se kao da možete osvojiti cijeli svijet!

Ne treba ni reći onda da nema smisla više išta kategorizirati jer je sve u stalnom gibanju tamo-vamo. Sve je kontekstualno i ciklično. Općenito govoreći, postavljanje kočećih ograničenja znak je represije i zaostalosti, dok je njihovo ukidanje pozitivan korak, koji signalizira napredak. U pravilu, pravila nisu važna, samo preuzmi što ti se sviđa i daj svemu svoj štih. Nijedno pravilo ionako nikada ne funkcionira prema očekivanjima, stoga bismo im trebali ili okrenuti leđa ili kreirati vlastita elastična pravila koja su usklađena s našim temeljnim vrijednostima i koja nikomu nisu na štetu. Uglavnom ništa nije ono kakvim se čini pa zašto ne onda učiniti sve idealnim?! Ukratko, briši granice i međe pa ti dualitet neće moći ništa! Istakni se upregnuvši moć jednote!

Druge neobične fuzije koje se događaju u svijetu mode su bezdobne kolekcije u kojima i mladi i stari mogu izgledati jednako sjajno, zatim pomno orkestrirano, intrigantno sparivanje različitih razdoblja kao i žanrova, potom spoj minimalizma i maksimalizma u jednoj te istoj stilskoj kompoziciji, te miješanje prethodno nespojivih, konfliktnih uzoraka, desena, šara, tkanina, boja, vezova, šljokica, perja, i tako to - skladan kontrapunkt inače neskladnih komponenti. A zašto ne, kad izgleda posebno, neobično, nezaboravno ili senzacionalno i istovremeno projicira dubokoumnu vrijednost jednote?! Dubiozno vjenčanje inače percipiranih nepodudarnosti može izazvati dvojbe i privući kritiku, ali kada se radi o rafiniranom kreativnom učinku ili izričaju s ukusom, to zasigurno mami pažnju, potiče na razmišljanje i podiže svijest, što je revolucionarno i evolucijsko, sve u jednom. Pritom ne nedostaje sva pompa koja priliči takvim ujedinjavanjima.

U vremenima kada učimo prestati posezati za binarnim definicijama, bilo bi to pogrešno nazvati ovim ili onim, ili prozvati samo još jednim hirom mode. Nešto mnogo suptilnije i složenije od toga je u igri. I ima sva obilježja slučaja gdje "umjetnost imitira život", iako je stvarno teško odrediti je li riječ o tome da tu život imitira umjetnost ili da umjetnost imitira život.

U svakom slučaju, uzevši u obzir dublju psihologiju iza svih pojava, iza toga kako se svi predstavljamo, uključujući odijevanje, izgleda da čovječanstvo polako evoluira u ne-dualizam, u svježe stanje stvari u kojem suprotnosti i suparnici počinju koegzistirati ravnopravno, a da jedan ili drugi ništa time ne gubi, već dapače oboje nešto dobivaju. Više to nije igra u kojoj jedni moraju izgubiti da bi drugi dobili, što je uzbudljivo.

 

"Počeli smo odgajati kćeri više kao sinove ... ali malo tko ih ima hrabrosti odgajati svoje sinove više kao kćeri."
- Gloria Steinem

 

 

 

 


glumica Tida Swinton

 


biseksualka i tomboy
Cara Delevingne

 
Muškarci s nalakiranim noktima

Muškarci s visokim petama

 


Coco Chanel

 
rada krishna

   Spol i rod

Brisanje granica često podrazumijeva ukidanje nekih nepravednih i razdornih društvenih pravila, kao što su ona patrijarhalna, pri čemu su žene snažno podcijenjene, podređene, marginalizirane, diskriminirane, pripitomljene, iskorištavane, ograničene, sputane te im je dodijeljena manja autonomija i neovisnost, a da i ne spominjemo koliko su seksualizirane i objektificirane (smatrane kao objekt, recimo požude).

Na tržištu rada žene su suočene s podjelom rada koja je duboko ukorijenjena u društvenim konvencijama i kulturalnim pretpostavkama o 'primjerenim' rodnim ulogama, koje su naučene i usvojene socijalizacijom, a nemaju veze s biologijom.

Figurativne međe između uloga muškaraca i žena rasplinjavaju se već neko vrijeme, kako se sve više ljudi više ne drži zastarjelih rodnih normi, ponajviše zahvaljujući uzorima iz svijeta visoko profiliranih slavnih osoba i liberalnih uglednika koji oblikuju društveno mnijenje.

Hegemonija muškaraca i njihovi dvostruki standardi bliže se kraju jer se žene sve više bore za svoja prava i uzimaju maha, ne daju se omalovažavati, i jer aktivisti za spolnu jednakost i ravnopravnost, kao i istaknuti članovi ne-binarne zajednice, osvajaju svjetsku scenu, uzdrmavaju tradicionalne temelje, rušeći predrasude o spolu, seksizmu, spolnoj nejednakosti i diskriminaciji, osporavajući rigidne rodne podjele uloga te pobijajući stereotipe, klišeje i tabue vezane uz spolove i njihove međusobne odnose. Spolni klišeji intenzivno se preispituju pa su i muškarci i žene u stanju biti i činiti ono što žele u novom, civiliziranom svijetu.

Barijere između muškarca i žene sve se više obaraju i time što u novo doba oba spola bez bojazni posuđuju odjeću jedni od drugih. Osim unakrsnog odijevanja i seksa, još je i djelovanje po uzoru na voljenu osobu, tj. ugledanje jedno na drugo, dodatan korak u smanjivanju osjećaja odvojenosti i dualnosti, čime raste osjećaj jednosti, o čemu je ovdje cijelo vrijeme riječ. I muškarci i žene imaju u sebi i mušku i žensku energiju, i svatko od njih može koristiti odgovarajuću energiju po potrebi. Uz svu raznolikost spolnih izričaja u današnjem svijetu, zasigurno ima mjesta za žensku muževnost i mušku ženstvenost.

Rodno miješanje (engl. gender blending) pojava je kojom se pojedinci često pogrešno smatraju pripadnikom suprotnog spola. Dakle, brka se pojedine žene i muškarce da su drugog spola. Obično oni uopće ne pokušavaju svjesno projicirati zbunjujući ili obmanjujući dojam o svom spolu, no u nekim okolnostima dopuštaju da greška ostane nekorigirana. Većini njih ne smeta to što projiciraju sredinu, neutralnost ili androginost, što je u velikoj mjeri u skladu s ne-dualnošću i jednotom, koje je ovdje naša glavna tema.

Nema ničega neprirodnog u tome da je netko čudak (queer) na bilo koji način jer je priroda puna raznolikosti i čudnolikosti, pa tako i biseksualnih i hermafroditskih vrsta među životinjama i biljkama, stoga je prirodno da takva obilježja postoje i među ljudima. Mogućnost razmnožavanja ne određuje prirodnost ili normalnost niti je glavno mjerilo nečije vrednote jer razmnožavanje je na nivou životinja, a ljudi su predodređeni za više toga.

Nažalost, institucionalna diskriminacija, koja je ugrađena u društvenu strukturu i zastarjele sustave, još afirmira diskriminirajuće rodne uloge tako što stvara i održava nepravedna normativna očekivanja za rodno specifično ponašanje i ujedno potkrepljuje mušku dominaciju sa svim njezinim uvredljivim manirama, kao što su privilegiranost, povlaštenost i razlika u plaćama među spolovima. Još jedan razlog više da prigrlimo bilo koji trend u drugom smjeru, kao što je brisanje granica. Položaj muških i ženskih članova u obitelji, na poslu i u školi ima dugu povijest diferenciranja, uglavnom na štetu ženskog spola. Iz toga je proizašla spolna netrpeljivost koja je korijen mnogih svjetskih problema jer uzrokuje razdore, napetosti i sukobe te tako narušava sveopću harmoniju i sklad.

Većina institucija diljem svijeta još potpiruje polarizaciju rodnih uloga, jaz među spolovima i starovječnu "bitku spolova" svrstavanjem muških i ženskih u konkurentne aranžmane, poticanjem rodne diskriminacije i podilaženjem seksualnim uznemiravanjima. Na šlatanje se rijetko tko obazire i muškima se previše toga progledava kroz prste, dok se pripadnicama nježnijeg spola ne pruža dovoljno zaštite od napasnih i nasilnih muškaraca.

U nazadnim okruženjima, muškobanjasta djevojka koja radije ide na karate nego na ritmiku proziva se "muškaračom" ili "lezbom", a nježnog dječaka proziva se "curicom" ili "pederom". Ovakve se osobe obično pitaju zašto društvene norme ne odražavaju njihovu svijest o sebi te se stoga osjećaju u sukobu sa svojim okruženjem, nedostaje im osjećaj pripadnosti, ili su ljuti na cijeli svijet. Kako bilo, ovo nazadno etiketiranje, kao i spolna nejednakost su na izmaku jer je brisanje granica u zamahu.

Pozitivno gledajući, etiketiranje i diferenciranje služe kao način da shvatimo svijet oko nas. Od trenutka kada smo rođeni, stalno smo kategorizirani, karakterizirani, klasificirani, grupirani, označeni, etiketirani, rangirani, ukalupljeni, strpani u određene okvire, stavljeni u uloge — po modelu Prokrustove postelje naši identiteti su sakaćeni i oblikovani prema društvenim agendama radi lakšeg svakodnevnog funkcioniranja. Stoga, nije ni čudo da većina ljudi linijom manjeg otpora i sama daje značaj svemu što odražava diferencijaciju.

No, postoje neki među nama koji takvo što ne čine, koji su progledali kroz veo pa zato brišu granice i međe i odbacuju etikete tako što žive izvan kalupa i ideala kojima smo svi prisilno šopani, te odbijaju podilaziti tradicionalnim stereotipima, klišejima i spolnim kodovima, izražavajući svoje svjetonazore također kroz svoju drugu kožu, odjeću.

Za njih ono što nose na sebi nosi jasnu poruku o tome za što stoje i što predstavljaju. Nema međe između onoga tko su iznutra i tko su izvana, uključujući odjeću. Budući da osobni stil odražava stanje uma, kao što to čini i sama odjeća, moda je za njih projekcija njihovih misli, zbog čega ne drže do tuđih logotipova, pa makar se radilo i o prominentnim brendovima, niti do nomenklature odjeće (prema spolu i bilo kako drugačije: šal može biti haljina, a pidžama košulja).

Čak i bez ikakve interakcije, vidi se da su drugačiji po tome kako se nose i izgledaju. Nikako ne dopuštaju da strah od društvenih normi stane na put njihovu istinskom identitetu, niti dopuštaju društvu da diktira što bi to trebalo biti. Oni vide odjeću kao ogledalo identiteta i autentičnosti, odjevne predmete kao nadogradnju nositelja.


"Stil je jednostavan način iskazivanja kompliciranih stvari."

- Jean Cocteau
  
"Za mene je stil stanje uma i individualnosti."
- Tiger Shroff

 

Kad smo već kod toga, kako pokazuju studije, naš izbor odjeće govori o nama više nego što to možemo zamisliti jer je ono što nosimo izraz naše osobnosti i jer nas drugi, htjeli mi to ili ne, odista percipiraju, procjenjuju i prosuđuju u velikoj mjeri prema tome kako se oblačimo: provokativno ili konzervativno, kultivirano ili otrcano, koje tkanine i krojeve preferiramo, koliko imamo sluha za stil i boje, kako nam stoji naša odjeća, itd. Budući da ne postoji međa između onoga što nosiš u i na sebi, kao i između onoga što drugi misle o tebi i onoga što vide na tebi, tvoj stil uvelike projicira sliku o tebi u svijet. Dakle, izražavaj se svjesnije u svakom pogledu.

Sve se više brišu granice kako novi izričaji pronalaze način da se suprotstave mainstream konceptima. Dugo se odjeća koristila kao indikator spola, ali sve više postajemo skloni ideji da su indikatori te vrste izlišni. Iako je unisex odjeća s nama od šezdesetih godina ili još otprije, i Coco Chanel je još u svoje vrijeme uvela kvazi-androginu modu, mnoge današnje nove avangardne modne marke pomnije odražavaju Zeitgeist našeg doba, demonstrirajući nam sada naveliko što je potrebno da se uzdignemo iznad binarnog pogleda na spolove u modi. One zagovaraju rodno neutralnu odjeću i angažiraju novu generaciju spolno-fluidnih manekena da pale i žare njihovim modnim pistama. To nije samo trend ili hir, i svakako ne taktika za privlačenje pozornosti, već odraz evolucije ljudske svijesti. U novije doba, rodna neutralnost u modi prešla je iz subverzivnog eksperimentiranja u pokret koji je u zaletu. Dok su prije dizajneri koji brišu međe bili rijetki i malobrojni, pa su izazivali kontroverzu, sada su čitavi modni lanci pokrenuli ambiseksualne kolekcije i uveli muško-ženske modne revije, razbijajući stare konstrukte kao što su odvojene revije za prezentiranje ženske i muške kolekcije.

Čak su i neke vrhunske robne kuće počele revolucionarno posvećivati maloprodajni prostor dvospolnim ili bespolnim (engl. agender) asortimanima, pružajući jedinstveno iskustvo kupovanja neograničeno spolnim diferenciranjem odjeće i galanterije. Povod tomu bilo je to što su uočili sve više muškaraca kako kupuju za sebe na ženskom odjelu i obrnuto.
Osim toga, uklanjaju se i druga uobičajena razgraničavanja, kao što su odvojeni odijeli za ulične i luksuzne artikle pa se tako sad prodaju, recimo, majice po pristupačnim cijenama tik uz skupe rukotvorine. Stvar je u tome da više ne postoje fiksna pravila. Karirano za njega, a na cvjetiće za nju je prošlost; fluidne, lepršave siluete i šarenilo u muškoj odjeći ukomponirani su u današnju estetiku, a moderni roditelji razmišljaju izvan okvira ružičastog i plavog, lutke i automobila, odgajajući djecu koja su rodni i klasni agnostici.

Kategoriziranje spola prema biologiji i odjeće prema spolu, napredni mislitelji smatraju zastarjelim, jer takvo što doživljavaju kao zaostalu povijesnu tekovinu, iz vremena strogo definiranih rodnih uloga.
Spol je jedan od onih socioloških konstrukata koji nikada nisu naročito interesirali samosvjesne homoseksualce, metroseksualce, šminkere, kicoše, gizdeline, pomodare i slične, koji uživaju u svili i haljama jednako kao i u odijelima.

Iako je rodno-neutralna odjeća postala globalno popularna fraza u posljednjih nekoliko godina, kao da je to nešto sasvim novo, to uopće nije tako kad se uzme činjenica da čak i tisućljećima prije u mnogim drevnim civilizacijama kićate ogrlice krasile su vratove i kraljeva i kraljica, a halje nisu poznavale razliku između njega i nje. Tradicija muškaraca odjevenih u omote, suknje, kiltove, tunike, haljine i druge predmete koji nisu hlače, velika je i drevna.

rada krishna

Uzmite samo Grčku i Indiju, zemlje poznate po svojim ekstravagantnim, raskošnim vjenčanjima i svojim ženicima koji nose s ponosom raskošne haljetke i nije im strana ljubav prema nakitu, šminkanju i glamuru, a da ne zaboravimo njihove toge i sarongove. Fotke Indijaca u haljama »
Uzmite i Kinu i Japan, napose njihovu tradicionalnu i kazališnu opravu, pogotovo svilene, lepršave oprave vladajuće klase, učenjaka i samuraja.

rada krishna
rada krishna staroslavenski Bog groma i munje, zaštitnik pravde Perun - u suknji

A tu su još i drevni Egipćani u svojim drapiranim haljama, škotski kiltovi, svećeničke odore i mantije, vrteći derviši u bijelim suknjama, aztečki ukrašeni vojni kostimi, i da ne nabrajamo.

Također su se stari Slaveni odijevali u halje pa i dan danas neke folklorne nošnje muškaraca sadrže suknje.

Treba naglasiti, hlače su ušle u modu europskih muškaraca tek u 14. i 15. stoljeću. No, razgraničenje hlače-za-muškarce i suknje-za-žene nije bilo postavljeno do 19. stoljeća, vjerovali ili ne.
Više o kiltovima i haljama u suvremenoj muškoj modi, zajedno s masu fotki s modnih pista nalazi se dolje u nastavku »

Nadalje, davanje uloga osobama suprotnog spola staro je koliko i kazalište. Unakrsna gluma u kojoj muški glumci igraju ženske uloge i unakrsno odijevanje norma je već stoljećima u Pekinškoj operi, japanskim dramama Kabuki i Noh, kao i u drevnom grčkom kazalištu, talijanskoj Commedia dell'arte, i svim vrstama parodija, kao i mnogim drugima. Brojne drevne kazališne forme njeguju tradiciju isključivo muške glumačke ekipe.

rada krishna

"Volim glumiti stvarne ljude. Volim pokušavati i imati dramatične trenutke, kao i komične trenutke, a moja omiljena stvar je kada su linije između to dvoje zamagljene."
- Paul Rudd

 


Ivana Orleanska

 

 


Diane Keaton

 

 


Prince

 

 

 



Ja se udajem za sebe!

Elizabetinska kazališna praksa davanja ženskih uloga mladićima uklapala se u milje tog doba jer tadašnja publika nije bila naviknuta na javno pokazivanje razgolićenog ženskoga tijela.
S druge strane Shakespeare je koristio unakrsno odijevanje i za ženske likove koje je oblačio u mušku odjeću kad je trebalo provesti radnje ili pothvate nezgodne za žene.
Naravno, ne nedostaje žena koje su posvuda glumile kao muškarci. Spomenimo samo neke kao što je Octavian u Der Rosenkavalieru Richarda Straussa, ili Sarah Bernhardt, ili Marlene Dietrich, koje su otvoreno prkosile seksualnim normama i spolnim predrasudama.

Stilska ikona Marlene bila je poznata po svojim androginim filmskim ulogama kabaretske umjetnice, kao i po svojoj biseksualnosti i nekonformizmu, održavajući svoj imidž filmske dive, glamurozne i tajanstvene femme fatale odjevene u frak i cilindar, koja ljubi drugu ženu, oboje provokativno za to doba.
Ne bismo loše prošli da se i mi svi ugledamo na madam Dietrich pa da kao ona brišemo međe i ne podilazimo ustaljenim rodnim normama. Ona je čak izbrisala među između svoja dva prava imena, Marie Magdalene, kako bi stvorila jedno ime "Marlene". Njezin provokatorski duh može se osjetiti do današnjeg dana i kladimo se da bi nosila šešir Vrlinologije da je još s nama danas.

Nadalje, mnoge su slavne spisateljice koristile muški pseudonim, pišući pod krinkom muškarca, kako bi njihova djela čitala šira publika ili, u nekim slučajevima, kako bi ih uopće izdavač prihvatio. Samo da spomenem nekoliko njih: sestre Brontë, George Eliot, Harper Lee, J. D. Robb i J. K. Rowling.

Čak i izvan šoubiznisa i karnevala, poput zabava na Noć vještica i maskenbala, mnoge žene iz davnina preuzimale su muški identitet jer im je to omogućavalo da putuju sigurno, čuvaju svoju čednost, ili obavljaju poslove koji su tradicionalno bili dostupni samo muškarcima.

Uglavnom su to bili nedokumentirani slučajevi i kreću se od anonimnih prerušenih djevojaka, seljančica poput Ivane Orleanske i emigrantkinja, preko otmjenih dama odgajanih kao dječaci kako bi osigurale svoje nasljedstvo, žena-vitezova koje su osvajale turnire, žena-ratnica, gusarica osamnaestog stoljeća, španjolske poručnice-redovnice iz sedamnaestog stoljeća, ranokršćanskih svetica u istočnom Sredozemlju koje su se maskirale kao muškarci u potrazi za svetošću, pa sve do pape Ivane (Joan).

Ako ćemo generalizirati, motiv preoblačenja žena u muškarce obično označava nezadovoljstvo žena njihovim domesticiranjem, tj. protjerivanjem u kućansku sferu društva, stoga je uglavnom bilo pragmatično, dok se preoblačenje muškaraca u žene obično bilo za zabavu, komediju, razigranu parodiju ili iz romantičkih pobuda. Čak se i ova međa između pragmatičnosti za žene i zabave za muškarce u naše doba briše jer se time sve više i više nastoji izraziti autentičnost pomoću mode nego bilo što drugo.

Dakle, brisanje međa između spolova i unakrsno odijevanje nije uopće prekretnica ni novina, a kamoli išta revolucionarno. Dečki u haljinama možda su nekonvencionalni na Zapadu, ali nisu i na istoku ni u prošlosti.

Na tragu mitologije i folklora koji ilustriraju dugovječnu povijest rodne ili spolne fluidnosti, danas spolnost više nije predmet netrpeljivih rasprava kao prije jer vlada novo poimanje ljudske spolnosti pa smo sve više svjesni da spol nije jednostavna binarnost ili dualnost i zato što je ideološka podloga sheme dominantnog spola na klimavim nogama pa se polako ruši diljem svijeta.

Ta spolna ideologija (ideološki okvir u kojem postoje samo dva moguća spola i roda, muški i ženski) jest ideologija koja, kao i sve ideologije, služi za perpetuiranje seksističkog društva, diskriminacije i neravnopravnosti. Sa svim svojim popratnim i nuspojavama ona unosi razdor, izaziva napetost i uzrokuje sukobe. Oni koji su dovoljno osviješteni da proniknu u besmislenost te ideologije tvrde: budućnost je bez rodova. U post-rodnoj eri, mogu li dualnosti uopće opstojati?

Isto tako, mnogi veliki kozmetički lanci također imaju sluha za pop kulturu pa se odazivaju na kulturnu mijenu i na krilima evolucije bespolne ljepote lansirali su liniju šminke za muškarce, čime se redefinira muškost, jednim po jednim preobražajem.

Brišu se međe također u ljepoti kao takvoj, s popularizacijom neobičnih fotomodela koji redefiniraju što znači ljepota u današnje vrijeme, što odražava veliki pomak u omasovljenju alternativne estetike, afirmirajući da postoji više načina da budemo lijepi.

Iza nas su dani kada je žena trebala biti besprijekorna ili mršava da bi bila supermodel ili smatrana lijepom. Prema novim standardima, možemo biti prekrasni i superstar modeli čak i ako smo, recimo, aseksualni, debeljci, hendikepirani, ili imamo kožni vitiligo. Ljepota je opširan pojam bez granica. Ona više nije samo jedna statična ideja. Homogeni pogled na ženskost i muškost konačno je transcendiran.

Fluidni koncepti 'unutarnje ljepote' koja se izražava na van u širokom spektru i 'budi svoj(a)' moduliraju kulturne percepcije i pokazuju da ljepota nije ograničena ni definirana čak ni spolom. Danas možete reći muškarcu da je lijep, a da se ne uvrijedi. Baš kao što ženama oduvijek možemo reći da su zgodne.
Međutim, nema potrebe sve bacati u isti koš jer smisao brisanja granica ili integracije jest, prije svega, ujedinjavanje tj. zadobivanje osjećaja Jednosti radi sveopćeg sklada, blagostanja i mira u svijetu.

Još smo daleko od toga kad će ljudska rasa dostići istinsko jedinstvo, bez obzira na to koliko dizajneri i mislioci propagiraju taj ideal. Ali ako se možemo ravnati po modi, onda se vidi da barem postoje ljudi koji su voljni uznastojati. Treba reći, povijest ionako ne napreduje na ho-ruk. Umjesto velikih skokova prema naprijed, ona obično tetura i šepa u malim koracima. Stoga su skromna očekivanja tempa evolucije razboritija, pa makar bila nepravilna.


"Dragi, što se dogodilo s nama?"

Bit je, dakle, kad je riječ o ravnopravnosti spolova, kako čovječanstvo prelazi iz patrijarhata (muškarci su bolji od žena) u feminizam (muškarci i žene su jednaki) te u ono što se na engleskom naziva queerness, a u našem jeziku još nemamo riječ za to (muškarci i žene su društveni konstrukti koji postoje unutar rodnog spektra), koristi nam da prihvatimo tranziciju sa spremnošću, kultivirajući vrline dostojanstva, časti, suosjećanja, solidarnosti, ljubaznosti, dobronamjernosti, otvorenosti, promišljenosti, mudrosti, autentičnosti, i fascinantnosti, među ostalima.

Da ne bi bilo zabune, nipošto ne predlažemo da svi budemo rodno neutralni, ili da se konvertiramo u drugi spol, ili da budemo ono što nismo. Podrazumijeva se da slavimo žene koje su ženstvene i muškarce koji su muževni, kao i sve ostale. Na kraju krajeva, postoji više od jednog načina za ophođenje s dualitetima i prihvaćanje jedinstva ili jednote pa ako neki ljudi to čine brišući granice između spolova, ravno im polje.

 

 

 

 

"Morate stvoriti dosljedno iskustvo svog brenda kako god i gdje god klijent dotakne vaš brend, online ili offline. Granice su zauvijek izbrisane."
- Angela Ahrendts

 

"Mislim da s manekenstvom i glumom u ova vremena linije su nejasne. Svatko može raditi razne stvari, pa zašto onda samo jednu?"
- Suki Waterhouse


"Glumci se ponekad tako duboko užive u ulogu da se granica između onoga tko su i tko je njihov lik može izbrisati."
- Christian Slater

 


"Obožavatelji su moja omiljena stvar na svijetu. Nikada nisam bila tip umjetnika koji povlače crtu između svojih prijatelja i obožavatelja. Ta linija mi je uvijek bila zamagljena. Družit ću se s njima nakon koncerta. Družit ću se s njima prije koncerta. Ako ih vidim u trgovačkom centru, stat ću i porazgovarati s njima 10 minuta."
- Taylor Swift

 

 

"Granice su definitivno zamagljene između country i pop glazbe."
- Jay DeMarcus

Brisanje granica manifestira se oslobađanjem misli i djela, oslobođenjem od konvencija i zastarjelih načela. To je sloboda izražavanja, izlaženje iz nametnutih okvira, i preispitivanje uvriježenih pretpostavki. Brisanjem granica dovodimo u pitanje status quo koji promiče podjele, razbijamo tabue, klišeje i stereotipove, odbacujemo etikete, mijenjamo perspektivu i zastarjelu paradigmu, redefiniramo uloge, ideje i nazore. Radi se o tome da uvijek pronalazimo načina da prevladamo razlike, prepoznamo zajedničke interese i da podižemo kolektivnu svijest kako bismo se zbližili, ujedinili i ravnopravno surađivali.

Pripadnici milenijske generacije naročito brišu granice svojom ustrajnošću za kršenjem društvenih normi, nekonformizmom, jednakošću, i za otvorenim izražavanjem bez bojazni. Brisanje granica jest kada nisi u pravu ili u krivu, već jednostavno jesi. Svijet izbrisanih granica jest idealan, prekrasan svijet u kojem su svi ravnopravni, s jednakim mogućnostima i zajedničkim odgovornostima. Uz pomoć novih generacija koje su sve neopterećenije uvriježenim klasificiranjima i svjetonazorima i koje su pravi brisatelji granica, sve smo bliži tom idealu, koliko god se činilo da smo još daleko od toga.

Tvrtka 21. stoljeća također je prirodni brisatelj granica i međa. U modernim organizacijama sve je super fluidno, radije nego "posao po običaju" ili "sve po starome". Vodeća poduzeća promiču kooperaciju, a ne konkurenciju kao prije, i taj im radni etos donosi fantastične rezultate, dodatno otvarajući nove kanale prihoda križanjem s drugim oblastima. Brišući granice između djelatnosti proširenjem svog portfelja te između poslovnog i privatnog života (rad od kuće i zabava na poslu), mnoge nekonvencionalne firme utiru novi način života i modificiraju kulturno okruženje.

U modi je mijenjati pravila igre, biti remetitelj ili razaratelj (onog što ne valja u sustavu), što podrazumijeva preokretanje nekih starih običaja naglavačke, a dualno-razmišljanje je jedno od njih. Pomicanje granica, odbacivanje trenutnog stanja i revidiranje nazadnih društvenih konvencija da bi se preoblikovala budućnost jest ono što ove ikone promjene, od otkačenih i kontroverznih poslovnjaka do čitavih pokreta, čine kako bi promijenili svijet na bolje. Integrirali su brisanje granica u svoje poslovanje. Ugledaj se na njih, briši granice i time prosperiraj!

Ako nas je povijest ičemu poučila, onda je to svakako to da se ona ponavlja. Sve se odvija u ciklusima. Isti stari obrasci stalno se ponavljaju, samo u drugom pakovanju.
Brišu se i granice između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jer se ispostavilo da se odvijaju istovremeno ili paralelno umjesto linearno. To znanstvenici izvještavaju u kontroverznoj teoriji četverodimenzionalnog bloka prostor-vremena, koji sadrži sve stvari koje se ikada dogode. To bi moglo objasniti zašto mnogi ljudi, poput vidovnjaka, mogu "vidjeti" prošlost i budućnost, kao i fenomene kao što su predosjećaji i deja vu. Također, zašto se ponekad ljudi vrate iz transa ili izvantjelesnog iskustva (iskustvo blisko smrti) s osjećajem prolaska vremena koji se razlikuje od onoga što sat pokazuje. Također, to bi moglo opravdati nepostojanje koherentne kronologije mnogih velikih povijesnih događaja.

Relativnost, elastičnost i kontrakcija vremena svima su nam očigledni u primjerima vlastite iskrivljene percepcije vremena - ono vraški sporo prolazi kada se nečega grdno bojimo, a puno brže dok se zabavljamo. Iskustvo vremena i razlike između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti oblikuju se prema udaljenosti, gravitaciji, ubrzanju, svijesti i našim emocijama. U svojoj teoriji relativnosti Einstein je pokazao da vrijeme ne prolazi na isti način za sve ljude.

Nema objektivnog tijeka vremena. Zapravo, vrijeme uopće ne teče jer postoji samo jedan jedini trenutak u vremenu – ovaj sadašnji. Stoga, jedino što se mijenja jest naša perspektiva tog trenutka. Sve u vremenu je sveprisutno. Prošlost i budućnost ne postoje. Oni su samo koncepti koje je čovjek kreirao za opisivanje izoliranog i mijenjajućeg sadašnjeg trenutka. Budući događaji su "već tu" u istom smislu kao što su i druga mjesta već tu negdje.

S točke gledišta na Zemlji, mjesec koji sada vidimo je zapravo mjesec prije jedne sekunde; to jest, mjesec koji vidimo u sadašnjosti je takoreći mjesec iz prošlosti. Isto tako, sunce koje promatramo u sadašnjem trenutku jest sunce od prije osam sekundi jer je potrebno toliko dugo da njegova svjetlosna slika dosegne Zemlju. Kao što vidiš, ono što vidimo kao sadašnjost je zapravo prošlost, prema tome gdje je zapravo granica između to dvoje?

"Razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo je tvrdoglavo trajna iluzija."
- Einstein
 

Sve u svemu, vrijeme kakvim ga percipiramo je iluzija, tj. čovjekova umjetna tvorevina; ono nije stvarno. Ono što jest stvarno je činjenica da možemo promijeniti većinu svoje prošlosti tako što jednostavno promijenimo svoje sjećanje na nju. A svoju budućnost možemo oblikovati tako da živimo u sadašnjosti kao da je budućnost već tu (npr. djelovati kao da smo već zdravi, sretni i bogati da bismo magnetizirali, tj. manifestirali tu stvarnost).

Promjena prošlosti (sjećanja) i prelazak iz jednog vremena u drugo laki su uz pomoć vrline mašte. Prema tome, postavlja se pitanje je li vrijeme samo razrađeni trik uma? Naš ograničeni um i ograničena svjesnost ne mogu obuhvatiti sve dimenzije vremena i prostora, stoga je najbolje promišljeno birati i izabrati svrsishodne fragmente, izvući najbolje od onoga što je ovdje i sada (tako da svu svoju pažnju pridajemo onome što je sada i tu) i  ne brinuti se o budućnosti ili tugovati zbog bilo čega u prošlosti. Poanta je da granice između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nema, a ta spoznaja pruža iskustvo vječnosti i produbljuje osjećaj vlastite odgovornosti za to kako upravljamo sa sadašnjim i ovdašnjim trenutkom.

"Sve je zamagljeno u onome što je ispravno i što nije. Grijeh je posta u redu."
- Phil Robertson

 

 

 


IMA LI
ŽIVOTA POSLIJE SMRTI
Provali ovdje pa ćeš saznati

 

 

 

 

 

 

 


"
Rješenja su često uzrok problema."
- Talidari
 

Na kraju svega, ne smijemo zanemariti da se brišu granice u svim vrstama konteksta, pa tako imamo slučajeve gdje to ne donosi više dobra nego zla. Recimo, teško je razlučiti lažne od pravih vijesti, dezinformacije od informacija. Zatim, često je jednostavnost zavijena u kompliciranost, ili obrnuto. Također, zloća je uglavnom zakamuflirana u dobročinstvo (vuk u ovčjem ruhu) kako bi nas zavarala.

"Mudra sova u mraku vidi priliku i tad je najaktivnija. Tako i mi u "mračnim" situacijama trebamo vidjeti prilike"
- Talidari
 

Sad i vrapci na grani već znaju da perspektiva iz koje percipiramo ili pristupamo pojedinom objektu stvara sliku onoga što promatramo. O kutu gledanja ovisi što i kako nešto vidimo. Ako o perspektivi ili percepciji ovisi izgled i vrijednost nečega, to znači da je sve što percipiramo samo projekcija naših stajališta te prema tome ništa drugo doli iluzija. U neznanju vidimo podjele u svijetu. U mudrosti, s druge strane, možemo se uzdići izvan granica i dualnosti i prepoznati fluidnost i jednost svega.

Ljudima su potrebne granice, iz praktičnih razloga, radi udobnosti, privatnosti, zaštite, svega i svačega. Tu i tamo moramo povući crtu. Mnogi si previše dozvoljavaju i prelaze granice lijepog ponašanja i diskrecije. Smatramo da je svaki upad u naše okvire napad. To vrijedi i za misaone okvire. Naša uvjerenja nitko ne smije povrijediti, inače loše im se piše, zar ne? Mnogi su mišljenja da nitko nema pravo zadirati u sam ustroj druge osobe, podrivati tuđu prividnu cjelovitost, besprijekornost, suverenitet i neovisnost, pa čak iako je više nego očigledno da osoba pati zbog svojih uvjerenja.

"Moramo računati na gubitke da bismo mogli računati na dobitke."
- Talidari
 

Ipak, granice nas ograničavaju. Čine nas teritorijalnima (kao životinje koje brane svoj iluzorni revir), defenzivnima, agresivnima i nasilnima. To ti je zakon polariteta! Postoje i dobre i loše strane u svemu. Međutim, tema brisanja granica nije važna zbog samih granica (one su usputne), već ponajprije radi pronalaženja sličnosti, podudarnosti, paralela i onoga što nam je zajedničko, što nas spaja a ne razdvaja, kako bismo postigli sklad i slogu s cijelim svijetom, osjetili jedinstvo sa svima te tako postigli trajno blagostanje.

Da bismo bili istinski slobodni, trebamo se osloboditi svih iluzija, iznad svega iluzije podjela i zauzimanja ove ili one strane, trebamo napraviti kvantni skok u svojoj svijesti. Da bismo postigli značajan progres u životu, trebamo probiti granice i dualitete (za što je dovoljna odluka). Nema ničeg primarno lošeg u njima, neka oni i dalje samo postoje, ali nemojmo zaglaviti u njima. Jedno je sigurno, prebacivanje s dualnog razmišljanja na ne-dualno dovodi do jasnoće, koja vodi jedinstvu, oslobođenju i blagostanju.

U prirodi, u stvarnosti, nema podjela, niti hijerarhija (koja proizlazi iz podjela). One su konstrukti ljudskog ega. Vrlinologija stoji za egalitarizam, ravnopravnost, složnost, ravnotežu i sklad, ali ne i za uniformnost, sveopću jednakost, generalizaciju i standardizaciju. Da se ne bi neki uhvatili za terminologiju i interpretirali što kako im paše, umjesto kako se ovime misli, ističemo važnost sagledavanja konteksta i dobronamjernost.

Razumije se, nismo svi isti, postojeće suprotnosti ili kontrasti očito nisu jednaki, niti sve ima jednaku vrijednost u svakom kontekstu. Nema sumnje, svugdje postoje razlike i varijacije. O tome nije riječ. Stvar je u tome da možemo istodobno prepoznati i razlike i sličnosti, vrednovati svakoga i sve jednako izvan konteksta, u cijelosti.

Bit je prepoznati šire implikacije podjela i hijerarhija i dalekosežne štete koje one uzrokuju. Zasigurno postoje i njihove pozitivne strane, ali u globalu, kad se sve zbroji i oduzme, one su negativne jer su destruktivne i regresivne. Dakako, od njih ima i neke koristi, pa oni koji su vođeni egom, kratkovidni, uskogrudni, samozadovoljni i zadovoljni malim prednostima i trenutnim stanjem, oni će se držati tih konformističkih koncepata, ali ako želiš napraviti proboj, kvantni skok, transformaciju, ili evoluirati, onda je nužno otpustiti te opovrgnute koncepte.

Ne radi se o tome što je ispravno ili pogrešno, nego o tome što omogućuje razvoj i evoluciju. Progresivne ideje donose napredak. Regresivne donose regresiju. Ono što je prije funkcioniralo, ne znači da bude i u novim uvjetima. Ili si u toku ili će te pregaziti vrijeme.

 

 

 

 

 

 

 



 

   Pragmatizam

Na kraju svega, da i kažemo nešto o tome kako možeš profitirati na ovom trendu brisanja granica. Nema granica u tome kako možeš ovo ukomponirati u svoj život i pritom pridonijeti svom blagostanju, stoga ne možemo pokriti sve mogućnosti, no iz onih nekoliko koliko ćemo ih navesti, možeš izvući bit te na krilima inspiracije promisliti o vlastitim prilikama.


"Uspjeh najčešće počinje neuspjehom.
"
- Talidari
 

Za sve one koji se bave nekim biznisom, koji su poduzetnici, pa tako sami osmišljavaju produkte, usluge i procese poslovanja, ovaj će vam progresivni model donijeti konkurentsku prednost u tržišnom natjecanju u odnosu na druge koji zaostaju učahureni u zastarjele modele poslovanja. Podsjećamo na ono što smo prethodno naveli:

  • Uvedi inkluzivnost umjesto ekskluzivnosti i maksimalnu kooperaciju umjesto konkurencije - surađuj pod geslom "igre bez granica". Taj radni etos donosi fantastične rezultate.

  • Ne ograničavaj se na dosadašnje djelatnosti, nego pomiči granice otvarajući nove kanale prihoda proširivanjem svojeg portfelja i križanjem s drugim oblastima. Uvedi mnogostruke izvore prihoda, ako već nisi.

  • Briši granice i između poslovnog i privatnog života kod sebe i svojih djelatnika. Omogući rad od kuće i zabavu na poslu. Nastoj utirati novi način života i modificirati korporativno kulturno okruženje u kojem svi kultiviraju vrline ljubavi i radosti pri radu. Oni koji vole svoj posao i uživaju u njemu puno su produktivniji nego oni koji to ne čine.

  • U modi je mijenjati pravila igre, biti remetitelj ili razaratelj (onog što ne valja u sustavu), pa se ne boj novina i inovacija, nego gledaj da ih ne samo prigrliš nego i pridonosiš svojim maštovitim i inovativnim kreacijama. Danas nije toliko bitno biti bolji od drugih, koliko je bitno biti drugačiji od drugih. To ne podrazumijeva bilo kakvu vrstu diobe, već dapače, za razliku od većine koja je zaglavila u okvirima dualiteta, uzdigni se, budi drugačiji/a od njih i klijentima/kupcima interesantniji/a time da se iskažeš vrednovanjem jedinstva i sličnih koncepata. Između ostalog, za inspiraciju tima, možeš angažirati sve one koji simboliziraju te vrijednosti kao što su androgini i transseksualni pojedinci.

  • Napravi odmak od hijerarhijske strukture poslovanja, odnosno od zastarjele vertikalne strukture tako da prestrukturiraš svoju organizaciju u moderni horizontalni poslovni model. Opširnije »

  • Ni jednoj modernoj organizaciji ne priliči vršiti bilo kakvu vrstu diskriminacije pa se tako pobrini da u tvojoj organizaciji muškarci i žene dobivaju jednake mogućnosti i jednake plaće za isti ili sličan posao. Ako je omjer muških i ženskih zaposlenika nejednak, odnosno ako je broj žena na rukovodećim pozicijama manji, onda zaposli više žena radi harmonije energija i svega onog čime žene mogu više ili dodatno pridonijeti za napredak poslovanja.

  • Ovisno o kontekstu poslovanja, imaj uvijek u glavi koncepte pomicanja granica, odbacivanja trenutnog stanja i revidiranje nazadnih društvenih konvencija te shodno toj podlozi donosi odluke i djeluj. Ugledaj se na avangardne poslovnjake koji pale i žare svjetskom poslovnom scenom, briši granice i time prosperiraj!

  • Za najnaprednije poslovanje pročitaj članak za reorganizaciju i tranziciju na postkapitalistički i vrlinistički ustroj:   Preustroj na vrlinizam »

Za sve one koji žive ili borave izvan domovine, u ovom trendu brisanja granica može se pronaći utjeha kad se promjeni sklop u glavi i na svoju (nepovoljnu) situaciju života u tuđini ne gleda iz perspektive dualiteta, nego u širom kontekstu, gledajući sebe kao svjetskog stanovnika koji živi u svijetu bez granica.

Pridruži se brisanju linije između domaćeg i stranog jer dom je tamo gdje se osjećaš kao kod kuće i imaš osjećaj pripadnosti – te osjećaje stvaraš time da kultiviraš vrline kao što je otvorenost, fleksibilnost, prilagodljivost, optimističnost itd. Kako stvari prestaju biti definirane, tako ne pripadamo isključivo ovdje ili ondje, ni jednoj ni drugoj zemlji. U tome prepoznaj prilike i mogućnosti, gledajući iz perspektive onoga koji živi u svijetu bez granica gdje se možeš definirati po vlastitim uvjetima, a ne po mjestu rođenja, kulturi i religiji nametnutoj rođenjem, ili bilo čemu drugom.

Osim toga, udaljenost od rodbine, starih prijatelja, ovih ili onih nije toliko relevantna koliko si to sentimentalan čovjek umišlja jer u modernom svijetu komunikacije svatko nam je udaljen samo za jedan klik. Udaljenost se više ne mjeri kilometrima, nego klikovima. Mnogi članovi rodbine žive u istom mjestu pa se ne uspiju viđati izvan blagdana, tako da je to gotovo isto kao i kod onih koji žive puno dalje.

Sve ima svoje pozitivne i negativne strane pa kad te spopadne osjećaj otuđenosti ili žalost zbog toga što boraviš u tuđini, izbriši iz glave te granice i dualitete kao što su domovina i tuđina, podsjeti se da je svijet mali i bez granica i da ti je dom više od statičkog pojma, da ti je svijet na dlanu, i fokusiraj se na sve ono što je pozitivno u situaciji u kojoj se nalaziš, umjesto pretežno na nedostatke.
 

rada krishna
rada krishna

Za one koji vole modu i drže do izgleda, preporučujemo uzeti u obzir ono što smo gore prethodno napisali o modnim trendovima kao i povijesnu podlogu. Ako si modno osviješten(a) i nisi staromodan/na, onda svakako gledaj da brišeš granice između prijašnje nezamislivih žanrova. Kombiniraj artikle iz ulične mode i luksuzne odjeće, miješaj muške i ženske odjevne predmete u kombinacijama s ukusom, i sve drugo što ti pada napamet. Šal ne mora biti samo za vrat, marame se vežu i oko noge i ručke torbe, majica može biti suknja, i tako dalje. Ako si muško, vidi koliko si hrabar biti među prvima u svom kraju koji nose suknju ili halju, al' ne bez veze, nego složeno s ukusom. Inspiriraj se kolekcijama renomiranih modnih dizajnira, kao što je recimo Yohji Yamamoto

kiltkilt



Za sve one koji inače ne drže do mode, podsjećamo da tvoj izbor odjeće govori o tebi više nego što to misliš jer je ono što nosiš izraz tvoje osobnosti i jer te drugi percipiraju, procjenjuju i prosuđuju u velikoj mjeri prema tome kako se oblačiš i nosiš. Budući da ne postoji granica između onoga što nosiš u sebi i na sebi, kao i između onoga što drugi misle o tebi i onoga što vide na tebi, tvoj stil uvelike projicira sliku o tebi u svijet. Dakle, izražavaj se svjesnije u svakom pogledu.

Ako promijeniš svoj stil odijevanja i izražavanja tako da odražava kultiviranost, iznenadit ćeš se kako će ljudi reagirati na to i koje će ti se sve nove prilike i mogućnosti otvoriti vizavi tvog novog imidža. Oni koji se prije nisu htjeli s tobom družiti, a imaju moć otvoriti ti neka vrata, da se tako izrazimo, mogli bi ti pružiti šansu koja ti može život promijeniti na bolje.

"Nije me toliko briga što sam drugima, koliko ono što sam sebi."
-
Michel de Montaigne

Ali, nije stvar u tome da od promjene imidža profitiraš, nego da izbrišeš granice između toga što si unutra i toga što si izvana te na krilima autentičnosti uživaš u svim blagodatima koje autentičan život sa sobom nosi.

Poznaješ li nekoga komu bi dobro došlo da pročita ovaj članak?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima.
Još jedno dobro djelo za danas :-)

Ako ti se sviđa ovaj članak, molimo, potvrdi to klikom: 

 

 

 

 

 

Prijava  
Članstvo
Prijavi se na našu mailing-listu primatelja besplatnog e-magazina Životne škole kako bi povremeno dobivao/la najnovije korisne sadržaje i poklone! Nećeš požaliti. Pogledaj sve pogodnosti prijavljenih korisnika »

ocjene

Besplatni e-magazin

E-mail adresa:

 
arrow  upis
Pridruži nam se!
Postani naš član!
Svojim učlanjenjem pridonosiš jačanju vrlina u društvu i dobivaš mnoge fantastične pogodnosti koje su opisane na stranici s prijavnicom i ostalim detaljima:
Opširnije »

Od 2019. ne objavljujemo više anonimne komentare, odnosno komentare onih koji ne stoje iza svojih riječi (bezimeno=bezvrijedno). I iz razloga koje smo naveli u segmentu pod nazivom Mišljenja također nećemo osobno davati pa tako ni uvažavati tuđa mišljenja, a kamoli ih objavljivati. Pod rubrikom Komentari slobodno nam dajte svoj konstruktivni feedback, pogotovo ako imate što dodati kako bi ovaj tekst bio još bolji i korisniji, ili ako primijetite nešto netočno (uz navođenje argumenata i svoje kompetencije, s linkom na dokaz). Smisao komentara je bolje razumijevanje i utvrđivanje gradiva.

 

 

 

 

Poruka za  
urednike
  Životna škola ima ekskluzivno pravo na ovaj članak, prema tome drugima nije dopušteno njegovo objavljivanje.
  Imamo mnogo drugih članaka koje možete objaviti pod uvjetom da navedete izvor i link - pogledajte na dnu poruku za
  urednike. -
Top članci.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari