Važno: Ovaj je modul ekskluzivan samo za članove i polaznike tečaja. Molimo ne prosljeđivati ovu stranicu i njezin sadržaj.
Ako želiš da drugi imaju koristi od ovog sadržaja, molimo te da im preporučiš da se učlane u našu udrugu i tako dobiju pristup ovim informacijama. Članarine nam omogućuju da postojimo - bez njih ne možemo objavljivati kvalitetan sadržaj. Hvala na razumijevanju i podršci! I ugodno čitanje!

E-program

Blagostanje Ovaj modul pripada e-programu "Blagostanje" - početna stranica s popisom svih modula »

E-mentorstvo »

Poziv i zanimanje nisu uvijek isti, premda bi trebali biti. Poziv je ono za što smo pozvani na ovaj svijet da donesemo neku vrijednost svijetu, za što smo stvoreni, a zanimanje je ono što smo izučili. Nažalost mnogi su studirali (ili studiraju) i rade ono što nema veze s njihovim pravim pozivom, s njihovom životnom svrhom, jer su donijeli odluke o izboru studija ili bilo koje druge izobrazbe kao i o izboru posla služeći se isključivo razumom - prema nagovoru roditelja ili prema onome što misle da bi bilo pametno ili da bi donijelo dobru zaradu ili dobar status. No, razumne odluke nisu uvijek najbolje odluke, jer um ne barata s dovoljno informacija na temelju kojih bi mogao donijeti optimalan zaključak. Um se uglavnom povodi za iskustvima i vanjskim faktorima, koji nas mogu zavesti i odvratiti od onog što nam je "suđeno", za što smo stvoreni. Ono što drugima donosi zaradu i zadovoljstvo ne mora i nama, jer svaki čovjek ima svoje osobno poslanje koje ne mora imati veze s poslanjem drugih. Stoga je profesionalna orijentacija nepotpuna ako se provodi samo razumom. Treba se povoditi vlastitom dušom, činiti ono što u duši osjećamo da je naš poziv kojim najbolje možemo pridonijeti društvu. Duša nam "govori" intuicijom, instinktima i osjećajima (ne emocijama), a ne toliko razumom. O tome kako točno otkriti svoj pravi poziv bit će riječi u nastavku.

Profesionalna orijentacija koju nam pruža stručna služba u vrijeme izbora srednje škole i/ili fakulteta donekle nam pomaže odgonetnuti talente i za koje zvanje bismo se trebali obrazovati, ali često to nije dovoljno. Smisao i svrhu života ne možemo dokučiti testovima inteligencije, razmišljanjem, analizama ili sličnim racionalnim metodama. Njih možemo spoznati jedino duhovnim putem, uz pomoć duhovnog vodiča ili učitelja (koji dobro razaznaje volju svevišnjeg stvoritelja za svakog pojedinca). Za mnoge je to Isus ili Buda ili Muhamed ili neki drugi živući ili neživući guru. Bez obzira na to koga prepoznamo kao svog duhovnog vodiča ili učitelja, važno je da mu se podamo.

Kao što smo već objasnili u modulu "Uvod u blagostanje" koji je dostupan samo onima koji se besplatno registriraju na našu mailing listu, postoji metoda kojom svatko može sam saznati što je ispravno a što neispravno u pojedinom kontekstu pa se tom metodom može otkriti za što je svatko od nas stvoren i za što nije. No, postoji zajednička životna svrha svih ljudi, koju je kao točnom kalibrirao upravo tvoritelj te metode Dr. David R. Hawkins, a ona glasi: Svrha ljudskog života je ukinuti negativnu karmu i steći pozitivnu karmu.

Dva najvažnija dana u tvom životu su dan kad si
se rodio/la i dan kad shvatiš zašto si se rodio/la
- Mark Twain

A svrha te svrhe je da doživimo prosvijetljenje, odnosno jedinstvo s Višom silom, što je najviši stupanj svijesti i bivanja koji čovjek može dostići. Dakle, svrha je da evoluiramo u biće koje je jednako kao ili jedno sa svemogućom silom svemira koja je izvor svega što postoji. S tim stupnjem svijesti možemo postići sve što nakanimo.

Dakle, sve efekte svih prijašnjih grijeha i grešaka trebamo dostojno proživjeti i istovremeno živjeti tako da akumuliramo pozitivnu karmu kako bismo uživali u njezinim efektima kad za to dođe vrijeme. To znači da umjesto da se žalimo, kritiziramo, okrivljavamo druge za svoje trenutno nepoželjno stanje, trebamo prihvatiti da je ono samo i jedino rezultat naše negativne karme, onoga što smo "posijali", te živjeti tako da to stanje prevladamo - na višem stupnju svijesti koji se postiže kultiviranjem vrlina, radeći ono što nam omogućuje kultiviranje vrlina - posao koji volimo, koji nas raduje i koji drugima pruža radost ili neke druge vrline.

Na vrlinu poniznosti mnogi gledaju kao na manu, no to je ego na snazi. Ego nas tjera na ponos, oholost, aroganciju i slično. Zbog ega i otuđenosti od svog Izvora, većina ljudi ni do poznih godina ne sazna što je njihov poziv, čak ni što vole raditi niti čime bi se bavili kad bi mogli birati i kada novac ne bi bio u pitanju. Zato je osmišljen ovaj modul, kako bi svakog nadahnuo da otkrije svoju životnu svrhu, svoj životni poziv tj. poslanje, svoju životnu misiju, svoju ulogu u svijetu.

Zašto je potrebno spoznati svoju životnu svrhu

Smisao života
Kad prepoznaš svoju svrhu, život će ti dobiti smisao. Naš život ima smisla bez obzira bili ga mi svjesni ili ne. Kad život ima smisla, moguće je sve teškoće izdržati i ostvariti velika djela. Bez smisla život nam se često čini neizdrživ. Bez smisla život gubi značaj i nadu. Najveća tragedija u životu nije smrt, nego život bez smisla i cilja.

- Moj život nema smisla.
- Nađi si onda neprijatelja!

Nada nam je također potrebna u životu koliko i voda i zrak. U nadi je spas, kaže se, s razlogom.
Živiš li u beznađu? Ako je odgovor potvrdan, imamo dobru vijest za tebe - okreneš li se svom stvoritelju i duhovnom vodiču, dobit ćeš uvid u svoju životnu svrhu pa će ti život poprimiti smisao. Duhovna dimenzija u životu pruža uvide, otkrivenja i nadu. Duhovnost svakome znači nešto drugo pa si pronađi svoj duhovni pravac koji ti najbolje odgovara kako bi produbio/la svoju duhovnost. Ako ne znaš odakle početi na svom duhovnom putu, najbolje je krenuti od korijena - od tradicije u kojoj smo rođeni i otuda crpiti snagu. Ako ti duhovno naslijeđe nije dosad pomoglo, to ne znači da ti odsad ne može pomoći, pogotovo ako se otvoriš novom razumijevanju. Slobodno pronađi novu perspektivu, novi kut gledanja, pa će ti štošta biti jasnije i korisnije. Čak i ako si u nekoj beznadnoj situaciji, očekuj neočekivano, moli za milost i čudo, ako treba. Bezbroj je onih koji su bili u još težoj situaciji nego ti pa su se nekako izvukli, uz pomoć "odozgo" i svojih vrlina.

Lakoća postojanja
Poznavanje svoje svrhe daje životu smisao, ali ga i čini lakšim. Kad spoznaš svrhu svog života i shodno tome postaviš si životni cilj, on će ti pomoći odrediti prioritete i tako se lakše odlučiti za daljnje korake. Pri svakoj prilici, možeš se priupitati vodi li te svako pojedino djelovanje bliže tvom cilju ili te udaljava od njega . Kad nemamo jasan životni cilj, lako se prepuštamo utjecajima izvana da nas vode po svom. Ima to svoje dobre i loše strane, biti fleksibilan i otvoren je dobro do neke mjere. Nije dobro prepuštati se pritiscima iz okoline, a to možemo izbjeći kad imamo jasan cilj. U protivnom, kad nemamo jasan cilj, padamo u napast da činimo sve i svašta, što donosi stres, umor i sukobe. Dakle, iznimno je važno imati svoj cilj i jasnu svrhu u životu.

Nemoguće je svima udovoljiti i ispuniti svačija očekivanja. Nemoguće je, ali i potpuno nepotrebno. Važnije je biti autentičan nego slijediti tuđu zvijezdu. Ključ uspjeha je biti autentičan, a ključ neuspjeha nastojati svima udovoljiti. Ako si preopterećen(a), to je znak da ne radiš ono za što si stvoren(a) već se trudiš drugima udovoljiti. Kad imaš jasnu viziju života, jasan cilj, život je puno lakši - nema više uzaludnih radnji i nastojanja. Kad ti je jasna tvoja svrha i cilj, imaš unutarnji mir.

Životni smjer
Osim što poznavanje životnog cilja i svrhe daje životu smisao i lakoću, također daje i smjer. Pritom se sva snaga i energija usmjeravaju ka onome što je bitno. Postajemo učinkovitiji time što smo izbirljiviji - odstranjujemo i ignoriramo nevažno. U čovjekovoj je prirodi da se da lako zavesti s puta. Zavode nas razne svjetovne stvari kojima smo svakodnevno bombardirani. Kad nemamo jasan životni cilj, teško je odoljeti svim tim zavodljivim napastima. Svijet je prepun Crvenkapica koje je pojeo vuk jer su se dali zavesti s puta. Drugi pak trče na mjestu kao zamorci na vrtuljku i ne stižu dalje otpočetka, a to je zato što ne znaju kuda idu, ne znaju svoj Viši cilj. Nije cilj zaraditi više novca, kupiti više stvari, dobiti više priznanja, sve je to isprazno - reći će ti iz iskustva oni koji su to već sve postigli.

Kad imamo svoj cilj, znamo svoj smjer i stižemo svakim danom bliže svom cilju. U protivnom, vrtimo se u krug, mijenjamo unedogled poslove, partnere, duhovne pravce, mjesta stanovanja, prijatelje, u nadi da će nešto novo donijeti više smisla u naš život ali to je apsolutna zabluda. Prazninu u srcu neće nikad ispuniti vanjski faktori, već jedino i samo poznavanje svoje svrhe i njezino ispunjenje.

Kad poznajemo svoj cilj, koncentriraniji smo na njega umjesto na milijun nevažnih i štetnih stvari. Postajemo kao laser u kojem je koncentrirana sva energija radi snažnijeg efekta.
Ako želiš da tvoj život ima smisla, fokusiraj se na jedan uzvišeni cilj i svakim danom nastoj poduzeti barem jedan korak koji će te približiti tom cilju. Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača. Radi manje, ali usmjerenije. Usredotoči se na najbitnije i pusti sve drugo. Nije sve u radu. Nije više kruh u motici. Uživaj u procesu, čiji su važni dijelovi i kreativne pauze. Nemoj miješati aktivnost i produktivnost. Možeš biti silno aktivan/na, ali ne i produktivan/na.

Oduševljenje
Osim što jasan cilj i svrha daju životu smisao, lakoću i usmjerenje, daju i oduševljenje. Kad znamo svoj cilj, puni smo energije i ništa nam nije teško što ima veze s tim. Besmisleni rad nam oduzima energiju, a smisleni daje. Posao koji ispunjava našu životnu svrhu je ujedno i posao koji najviše volimo i kojim možemo sebe u potpunosti izraziti, pa i ne čudi da proces i rezultati tog posla/poziva izazivaju oduševljenje, kako u nama samima tako i u onima koji od njega imaju koristi.

Vječnost
Osim što jasan cilj i svrha daju životu smisao, lakoću, usmjerenje i oduševljenje, daju i vječnost. Pravi je cilj onaj čije ostvarenje ima dugotrajni učinak, i kad nas ne bude više na ovom svijetu da ljudi imaju nešto od toga. Poput ostvarenja znamenitih znanstvenika, umjetnika, izumitelja, gospodarstvenika itd. Njihova djela žive dalje i kad sami više nisu na životu. Nismo došli na svijet kako nas drugi ne bi zaboravili kad nas više ne bude bilo, već smo došli na ovaj svijet kako bi se pripremili za vječnost. Svima je po rođenju dat neki dar, kao i vrline. Netko ima više dara za jedno, netko za drugo. Pitanje je što smo učinili s našim darovima, talentima i vrlinama. Pitanje je koristimo li ih da bismo udovoljili svom egu ili za neku višu svrhu. Imaju li od toga više koristi drugi ili ti sam(a)? Znaju li drugi za tvoj cilj i tvoju svrhu, ili to samo ti znaš? Ako drugi nemaju ništa od toga, tada to i nije neki uzvišen cilj, jer nema svrhu za druge.

Sloboda
Kao što jasan cilj i svrha daju životu smisao, lakoću, usmjerenje, oduševljenje i vječnost, isto tako omogućuju i pravu slobodu. Istinsku slobodu možemo okusiti tek kad se oslobodimo svih napasti koje u nama proizvode mane i slabosti. Kad se oslobodimo mana i slabosti, stvaramo uvjete za jačanje vrlina i vještina potrebnih za uspostavljanje blagostanja koje nam pruža slobodu. Bez slobode nema blagostanja i obrnuto. Naša duša mora biti slobodna kako bi nas mogla slobodno dovesti do uvjeta u kojima imamo slobodu da činimo što nam je volja a da pritom nikoga ne ugrožavamo već da i sebi i drugima poboljšamo kvalitetu življenja. Ima onih koji rade što im je volja pa završavaju u zatvoru ili u izoliranosti jer ih drugi izbjegavaju. Kako bi naša slobodna volja imala pozitivne posljedice, ona treba biti proizvod vrlina a ne mana. Zato su nam za slobodu potrebne vrline. Svoju životnu svrhu trebamo spoznati zato da bismo se mogli osloboditi slabosti i mana kao što su: lijenost, ograničenost, ravnodušnost, nezainteresiranost, nemar, apatija, pesimizam, zabrinutost, očaj, obeshrabrenost, nesigurnost, oklijevanje, nemarnost, smetenost, predaja, odustajanje, kolebljivost, nedosljednost, tjeskoba, frustriranost, bezvrijednost, inferiornost, agresivnost itd.

"Sva programiranja za prosperitet bi trebala biti izgrađena na duhovnim temeljima. Prvi korak je da uđeš u duhovnu dimenziju, alfa stanje, te utvrdiš što je svrha tvog života. Saznaj zašto si ovdje, što bi trebao učiniti sa svojim životom."

Odlomak iz studije "Kako prepoznati zanimanje koje je predodređeno čovjeku".

Čovjeku treba zadati da uhvati slona, a zatim ga po prikazanom ponašanju svrstati u jedno od sljedećih zanimanja:

Matematičar:
Ode u Afriku, odbaci sve što nije slon, a onda ulovi ono što je preostalo.

Iskusni matematičar:
Pokuša dokazati postojanje barem jednog slona prije no što pristupi navedenom postupku.

Profesor matematike: 
Dokaže postojanje barem jednog slona, a onda pošalje postdiplomce da ga uhvate.

Programer:
Hvata slona po sljedećem algoritmu:
 a) otići u Afriku
 b) početi od Rta dobre nade
 c) ići sa kraja na kraj kontinenta (lijevo i desno), krećući se postupno ka sjeveru
 d) u svakom prolasku s kraja na kraj kontinenta:
     - uhvatiti svaku životinju koju ugledate
     - usporediti njene osobine sa osobinama nekog poznatog slona
     - zaustaviti se kada se detektira podudaranje
     - u protivnom nastaviti dalje.

Iskusni programer:
Prije nego što primijeni opisani algoritam, postavi jednog slona u Kairo, kako bi bio siguran da će se algoritam sigurno završiti.

Inženjer:
Ode u Afriku, hvata sve sive životinje slučajnim izborom i zadržava onu čija je masa u rasponu od 15% težine prosječnog slona.

Ekonomist:
Ne hvata slonove jer vjeruje da će se oni sami pohvatati samo ako im se dovoljno plati.

Statističar:
Uhvati prvu životinju koju vidi n puta i potom je nazove slonom.

Savjetnik:
Ne lovi slonove niti ih je ikada lovio, ali će rado objasniti onima koji love slonove kako se to radi.

Političar:
Također ne lovi slonove, ali će sve slonove koje netko drugi uhvati podijeliti sa svima koji su glasali za njega.

Sanitarni inspektor:
Ide u lov na slonove samo da bi kontrolirao kako ostali lovci pakiraju svoje stvari.

Trgovac:
Ne lovi slonove, ali prima narudžbe za njih sa zagarantiranim rokom isporuke dva dana prije no što je sezona lova uopće počela.

Trgovac softverom:
Uhvati bilo što, isporuči ga i fakturira slona.

Trgovac hardverom:
Uhvati zeca, ofarba ga u sivo i prodaje ga kao "desktop slona".

Izvor: http://www.forum.hr/archive/index.php/t-5499.html

Kako spoznati životnu svrhu

Kako prepoznati smisao i svrhu svog života? Na dva načina: spekulacijom i otkrivenjem. Većina ljudi spekulira i pretpostavlja što im je činiti u životu. Čak i najveći filozofi priznaju da nisu dokučili smisao i svrhu života, pa i onda kad imaju mnoge validne pretpostavke. A one će uvijek biti samo ono što jesu - pretpostavke i ništa više. Uglavnom su to zablude i odvraćaju nas od puta do blagostanja, a on nije popločan pretpostavkama nego vrlinama. Pretpostavke nisu vrline, već prije slabosti/mane.

Nasreću, postoji drugi način kako prepoznati smisao i svrhu svog života, naziva se "otkrivenje". Otkrivenje je otkrivanje istine, koja nije ograničena osobnim znanjima i pretpostavkama jer dolazi izravno iz izvora. Ako kažemo da pretpostavke dolaze iz svijesti koju kontrolira podsvijest, onda otkrivenje dolazi iz svijesti koju kontrolira nadsvijest. Religiozni ljudi to nazivaju Bogom, pa kažu da je otkrivenje od Boga. Kad želimo znati svrhu neke stvari, ne pitamo stvar, nego stvoritelja (proizvođača). Tako je i sa stvorenjima. Stvorenja, uključujući ljudska bića, ne mogu sebe pitati za svrhu, već svog stvoritelja. Većina ljudi živi u krivom uvjerenju da su ih stvorili roditelji, a istina je da su roditelji samo stvaralački instrument stvoritelja.

Ti nisi ovdje igrom slučaja, čak i ako si neplanirano došao/la na svijet. Roditelji mogu planirati i ne planirati ali nije na njima kad će i hoće li dijete doći na svijet, koliko će dugo živjeti, kojeg spola će biti, koje će osobine i talente dijete imati, kakvog će izgleda biti, koju će boju očiju imati te koju će svrhu ispuniti svojim životom. O tome svemu odlučuje Stvoritelj, a ne roditelji. Dakle, ti si se rodio/la jer te je netko drugi osim tvojih roditelja želio. Nisi slučajno takav/takva kakav/kakva jesi. Imaš sve što ti je potrebno da ostvariš svoju svrhu/poslanje i time blagostanje, rođen(a) si sa svim vrlinama, talentima, osobinama i potencijalima koji ti omogućuju (samo)realizaciju. Na tebi je samo da ih njeguješ. Čak i ako si rođen(a) bez nečeg, to je samo zato da možeš lakše ispuniti svoju životnu svrhu. Ako si rođen(a) bez vida ili neke druge tjelesne funkcije, bez oca ili mnogih materijalnih dobara, ne trebaš žaliti što nisi kao drugi jer ti imaš drugačiju, posebnu funkciju, tj. poslanje u životu za koje ti ništa od toga nije potrebno; i da imaš ono što misliš da ti nedostaje, to bi ti samo otežavalo ostvariti ono za što si rođen(a). Sve što bi te moglo odvratiti od tvog  poslanja, tvoje svrhe, rođenjem ti je odstranjeno i zato budi na tome zahvalan/na, umjesto da se žališ i kriviš Boga, roditelje ili koga već.

- Bože, sve što radim je da sjedim po cijele
dane pred kompjutorom. Sigurno moj život
ima neku veću svrhu od ove.
- Zapravo...ne - to je to za tebe.

Prvi korak u prepoznavanju svrhe svog života je spoznaja da ne živimo za sebe ili radi sebe, već da smo stvoreni da ispunimo određenu svrhu kroz osobno poslanje. Dakle, nismo tu radi sebe nego radi drugih, prije svega radi našeg stvoritelja. Kad ispunjavamo svoju svrhu, naš stvoritelj, naš izvor, će nam pružiti čak i ono što se ni sami ne bismo sjetili niti usudili poželjeti. Tolika je ljubav u izvoru, da nam pruža više nego možemo i sanjati, dokle god se držimo svog poslanja i baziramo svoj život (i sve odluke) na vrlinama, a ne manama.

Tvoj život je vrijedan i ima svoju svrhu i smisao. Ako nisi spoznao/la smisao i svrhu svog života, to je zato što nisi pitao/la svog duhovnog vodiča. Duhovni život je jednako važan kao i materijalni. Trebamo obje "noge", materijalnu i duhovnu, da bismo mogli nesmetano "hodati". Sami ne možemo dokučiti svoje životno poslanje; potrebno je otkriti ga posredstvom duhovnog vodiča.

Korijeni i tradicija u kojoj smo rođeni, ma koliko se činili puni nedostataka, nisu nam dati da bismo ih ignorirali ili kritizirali već da bismo iz njih crpili snagu za svoj rast. Baš kao što cvijeće treba gnojivo da bi procvjetalo, tako i mi trebamo naoko nepoželjne okolnosti da bismo bili plodonosni. Svoju svrhu možemo otkriti u okviru rođenjem datih nam okolnosti. Ne trebamo se njima ograničavati, već iskoristiti ih za "oplođivanje".

Ništa nije slučajno, a pogotovo ne tvoja nacionalna, religiozna i svaka druga pripadnost. Sve što ti je dato rođenjem trebaš itekako poštovati i na tome graditi svoj život, svoje poslanje. Sasvim je prirodno uočiti manjkavosti okolnosti u kojima smo odrasli i u kojima živimo, no na te manjkavosti i negativnosti ne treba gledati kao na nešto loše, već dapače, kao na duhovna bogatstva pomoću kojih možeš lakše kultivirati neku svoju vrlinu, što će te dovesti do blagostanja. Podsjećamo, put do blagostanja popločan je vrlinama, a ne manama. Zato nema smisla žaliti se, kritizirati, biti ogorčen i slično jer sve su to zablude i mane koje su zapreka uspostavljanju blagostanja. Umjesto toga, svaku manjkavost i negativnost treba prepoznati kao priliku za jačanje neke svoje vrline.

Roditelji te gnjave i sputavaju? Super! To ti svakako pomaže ojačati neku od vrlina kao što su suosjećanje, bezuvjetna ljubav, tolerancija, strpljenje itd. Rođen(a) si s nekom bolesti ili hendikepom? Super! Tako bolje znaš kako se drugi u toj situaciji osjećaju i što im treba pa je možda tvoje poslanje, tj. tvoja svrha vezana, uz inspiriranje drugih kako to izliječiti ili iskoristiti. Sve ima svoje prednosti i mane, svoje pluseve i minuse, pa čak i bogatstvo, prijatelji, brižni roditelji, religije, škole i druge naizgled pozitivne okolnosti imaju i svoje nedostatke. Zato i na naizgled negativne okolnosti također treba gledati iz druge perspektive i prepoznati prednosti, a ne samo nedostatke. Neki ne vole kišu, ali bez nje nema života. Samo sunce ne može ništa bez kiše. Kiša zalijeva usjeve i daje optimalnu temperaturu za rast. Tako i "kišoviti" dani u našem životu imaju svoju dobrotvornu svrhu. Ruku na srce, ne bismo se dovoljno nastojali razvijati da nam je sve dato na pladnju, zar ne?

Nije slučajno zašto smo tu gdje jesmo, kakvi smo i koje su nam okolnosti date. Umijeće je prepoznati svrhu svega toga, koja ima veze s osobnom životnom svrhom. Zato nam je potrebno duhovno vodstvo kako bismo mogli to spoznati. Ako misliš da si rođen s nekom manom, to je zato što na to gledaš samo s materijalne strane, a ne i duhovne. Dok je neka manjkavost s jedne strane nedostatak, s druge strane ona ima i svoje prednosti na koje se treba usredotočiti. Duhovni učitelj/vodič (Isus, Buda...) ti može ukazati na svrhu tvoje tzv. urođene mane, ako mu dopustiš. Pitaj i bit će ti odgovoreno. Imaj strpljenja i otvori se za poruke i otkrivenja iz duhovnih sfera. Istančanost duha je nešto što se postupno gradi i razvija. Uživaj u razvojnom procesu.

Ispunjenje životne svrhe je moguće jedino ako vodimo autentičan život. Što to znači? Opširnije o autentičnosti smo pisali u našem modulu "Sveta autentičnost", pa svakako to pročitaj. Od ključne važnosti je biti autentičan, živjeti u skladu sa svojim specifičnim vrijednostima i talentima umjesto da se prilagođavamo okolini. Možemo se pretvarati da smo nešto što nismo i ostvariti silne uspjehe, ali to nam neće pružiti trajno zadovoljstvo, a pogotovo ne blagostanje. Zato imamo mnoge uspješne i bogate pojedince koji su depresivni, anksiozni, bolesni i sve u svemu nesretni. Iznimno je bitno spoznati svoje poslanje, svoju svrhu, i time se baviti, a ne onim što drugi od nas očekuju ili onim za što pretpostavljamo da će nam donijeti dobru zaradu, željeni status i priznanja. Osobno poslanje je vezano uz ono što volimo, čak i onda kad pretpostavljamo da to ne donosi zaradu i sigurnost. To su samo pretpostavke, tj. zablude, za koje smo već rekli da su zapreka za blagostanje.

Zašto i za što smo stvoreni možemo otkriti jedino kad svoj život podredimo stvoritelju, umjesto egu. Ego nas uvijek tjera da sebe stavimo u centar, da se sve okreće oko toga što ego želi za sebe ili za svoju obitelj ili svoju užu zajednicu, preko koje dalje širi svoje osobne interese. Podrediti život egu znači krenuti u smjeru suprotnom od blagostanja. S druge strane, kad podredimo svoj život onome za što smo stvoreni i svome stvoritelju, tada ćemo stvoriti optimalne okolnosti u kojima možemo "procvjetati". To je isto kao i kad se držimo uputa proizvođača prilikom korištenja neke vrijedne stvari umjesto da radimo po svom, ili da po uputama proizvođača radimo neke sasvim druge stvari.

Najbolje je povezati se sa svojim Izvorom, sa svojim stvoriteljem, uz pomoć duhovnog vodiča (Isus ili neki drugi živući ili neživući duhovni učitelj) i primiti otkrivenje - otkriti svoju svrhu duhovnim nadahnućem.

Osim toga, dobro je prepoznati što je to što volimo, što nas pokreće i motivira u životu. To je pokazatelj za životno poslanje.

Pokretači

Što je tvoj motor u životu?
Svakog od nas nešto pokreće i motivira. Trenutno te možda okupira i zaokuplja, a time i pokreće, neki problem ili neki pritisak radi ispita ili poslovnog projekta, ili možda neko bolno sjećanje ili rastući strah od nečega, ili neko snažno uvjerenje. Postoje stotine pokretača koji određuju naš život, a najčešće su to ovih pet, koji nas odvraćaju od blagostanja:

1. Krivnja - mnogi su ljudi vođeni osjećajem krivnje. Takvi provode svoje živote u sažalijevanju i nastojanju da zataškaju svoj sram. Njima manipuliraju sjećanja, jer dopuštaju da prošlost, umjesto sadašnjosti, kontrolira i određuje njihovu budućnost. Oni nesvjesno kažnjavaju sami sebe time što sabotiraju vlastite uspjehe. Svi smo mi produkti prošlosti, ali ne moramo biti i zarobljenici prošlosti. Oslobodi se utjecaja prošlosti i krivnje tako da ispraviš što možeš ili barem pokušaš nadoknaditi štetu. Puno više možeš nego što to činiš. Umjesto da linijom manjeg otpora glumiš luzera ili žrtvu, prepoznaj svoje kvalitete i vrline, popravi što se da i preokreni novi list u životu - budi ono što želiš biti, za što si stvoren(a), možeš ti to. Ako ti nedostaje snage i inspiracije, nabavi to u duhovnom izvoru. Sve što trebaš je već u četvrtoj dimenziji, spusti sve što ti treba u 3D svijet pomoću svog duhovnog vodiča i mašte.
2. Bijes i gorčina - mnogi se ljudi drže grčevito za svoje povrede. Umjesto da otpuste sjećanja uz pomoć vrline praštanja, oni dodatno bacaju sol na ranu zadržavajući misli koje hrane bijes i gorčinu. Neki puštaju da ih bijes grize iznutra dok drugi iskazuju bijes na sve strane, eksplodirajući na svaku sitnicu. Bijes i gorčina štete puno više tebi nego onome na koga se odnose. Time što dopuštaš ovim štetnim emocijama da tobom vladaju i zagorčavaju ti život, dopuštaš onome tko te povrijedio da te i dalje vrijeđa. Ne smiješ mu dati tu moć nad tobom. Tvoja bol time samo jača, a osoba koja te povrijedila pobjeđuje. Ali samo zato što nisi ništa bolji/a budući da i ti dopuštaš da tobom ovladaju zlodusi. Bijes i gorčina nisu ništa drugo do zlodusi, koji te napadaju iz četvrte dimenzije. Ne daj da te drže u šaci, otpusti ih, ukroti ih, ne budi njihov zarobljenik već gospodar.

3. "U ljubavi nema straha. Prava ljubav pobjeđuje svaki strah." - 1.Ivan 4,18

   Strah - mnogi ljudi su vođeni u životu strahom, baziraju svoje odluke na strahu umjesto na vjeri i ljubavi. Povoda za strah ima bezbroj i uvijek će ih biti, kao i za vjeru i ljubav. Na nama je da se odlučimo za onaj motor tj. pokretač, koji nam donosi radost i sreću. Zbog strahova često propuštamo fantastične prilike u životu, ne usudimo se preuzimati rizike, držimo se ziheraški za prividno sigurni status quo. Strah je zloduh koji nas drži u samonametnutom zatvoru. Tog zloduha možeš pobijediti uz pomoć vrlina vjere i ljubavi, ali i uz pomoć svog duhovnog vodiča.
4. Materijalne želje - mnogi ljudi su vođeni materijalističkim pogledom na svijet. Potreba za posjedovanjem se temelji na zabludi da posjedovanje donosi sreću, sigurnost i priznanja. Posjedovanje donosi samo prolaznu sreću, koja je kratkog vijeka. Što više imamo to nam više treba, pa postajemo robovi stvarima koje posjedujemo. Posjedovatelj postaje posjedovan. Mit je da vrijedimo više ako posjedujemo više. Vrijednost osobe se ne određuje prema tome koje stvari posjeduje, već koje vrline i vještine ima. Najvrednije stvari u životu nisu uopće stvari. Najrašireniji mit je da novac pruža sigurnost. Totalno neosnovana zabluda onih koji nemaju novac. Oni koji ga imaju vrlo dobro znaju nepostojanost novca i manjak sigurnosti.
5. Potreba za priznanjem - mnogim ljudima upravljaju očekivanja roditelja, supružnika, djece, prijatelja, šefova i drugih ljudi. Takvima je važnije što drugi misle o njima nego što sami misle o sebi. Ključ za neuspjeh je drugima ugađati. Oni koji se silno povode za tuđim mišljenjem, gube priliku da spoznaju koja je njihova prava svrha u životu. Nju nam ne može nitko drugi otkriti osim stvoritelja i duhovnih vodiča. Tuđa mišljenja nas samo vode dalje u zabludu.

Ono što bi nas trebalo pokretati u životu je Viša svrha koja ima više veze s drugima nego s nama samima te koja je vezana uz ono što volimo i što nam je urođeno, koja je vezana uz ono tko smo u dubini svoje duše.

Vječni život

Svoju životnu svrhu tj. svoje poslanje ili poziv trebamo gledati u kontekstu vječnog života, tj. vječnosti.

Svaki čovjek jednom mora umrijeti, ali sa smrću umire samo tijelo, a čovjekov duh i duša žive dovijeka. Kad osvijestimo svoju vječnost i neograničenost na ovo tijelo i ovaj život, u kontekstu beskonačnosti nam svi tekući problemi i teškoće gube na težini i postaju trivijalni, a svrha života jasnija. Što nam je svijest šira, usmjerenija na dugoročnost, to bolje uviđamo svoju vječnost i bezgraničnost pa nam se sve aktivnosti i planovi koji nemaju dugotrajne posljedice čine beznačajni i ne zaslužuju previše pažnje. U kontekstu vječnog života mnoge aktivnosti i ciljevi gube na vrijednosti jer nemaju značaja u širem kontekstu. U tom kontekstu je svrha svačijeg života puno značajnija jer se ne odnosi samo na tjelesni život na ovom svijetu, već ima svoju ulogu u beskonačnosti. Naša životna svrha nije usmjerena samo na materijalni svijet, već i na duhovni, koji nikad ne prestaje.

Kad živiš svjestan/svjesna vječnog života, mijenja ti se sustav vrijednosti. Pritom koristiš svoje vrijeme i resurse na dugoročnije i smislenije "stvari". U tom slučaju svaki osviješteni čovjek polaže više vrijednosti na odnose, na svoj karakter i duhovno nego na novac, izgled i materijalno. Prioriteti se značajno preslaguju. Odjednom su trendovi i ono što je u modi zbog svoje prolaznosti nevažni i predstavljaju gubitak vremena.

Smrt nije kraj. Stoga se sa svojim ciljem i svrhom ne treba vremenski ograničavati. Sve materijalno ima svoj početak i kraj, a duhovno ne. Moralna disciplina ima svoje beskonačne učinke. Stoga je važnija od tjelesnih aktivnosti. Svako naše djelovanje ima odjeka u beskonačnosti, svaka akcija ima svoju reakciju, a reakcija daljnju reakciju i tako unedogled. Sve što činimo, i ono što mislimo da drugi ne vide i ne znaju za to, imat će kad-tad svoje posljedice. Svako dobro djelo se kad-tad isplati. Ništa nije uzalud i sve ima veze. Ponekad mislimo, ma nema veze, no sve ima veze. Svako loše djelo prije ili kasnije dođe na naplatu. Možemo imati opravdanja za svoja nesmislena nedjela koliko hoćemo, svejedno ćemo požnjeti sve što smo posijali.

Mnogi ljudi žive kratkovidnim životom, žive od danas do sutra, i tako planiraju svoj život. Njima se loše piše. Život bez cilja je apatičan život ispunjen patnjom. Kako bismo od života uzeli ono najbolje, potrebno je imati u vidu život vječni.

Čovjekov mozak nije sposoban dokučiti mnoga čuda pa tako ni čudo života nakon smrti. Stoga nema smisla racionalizirati svoju vječnost već imati vjeru i povjerenje u duhovne učitelje, koji svi od reda ukazuju na postojanje života nakon smrti. Objašnjavati svom razumu vječnost života ima smisla koliko i objašnjavati svom kućnom ljubimcu internet. Ograničena ljudska svijest nema kapacitet sve shvatiti.

Jednako kao što je devet mjeseci koje smo proveli u utrobi majke bilo samo priprema za život izvan utrobe, tako je i kratkotrajni život na ovom svijetu samo priprema za život na onom svijetu. Samo ograničeni ljudi gledaju na život kao ograničen. Osviješteni ljudi znaju da nije sve očima vidljivo, ušima čujno, ni razumu razumljivo. Stoga, čovjekova svrha i cilj ne smiju biti ograničeni na ovaj život i ovaj svijet, nego ih treba prepoznati u kontekstu vječnosti. Svi oni koji imaju "prijatelja" na onom svijetu, ne moraju se bojati smrti. Duhovni vodič kao što je Isus, Buda ili netko drugi je vratar u vječnost i olakšat će nam prijelaz s ovog na onaj svijet, ako dovoljno njegujemo vezu s njime za života.

Život na ovom svijetu je poput treptaja u odnosu na dugovječnost na onom svijetu, ali naše nam djelovanje za ovog života određuje sudbinu u vječnom životu. Stoga je neizmjerno važno svoje djelovanje provesti smisleno i u skladu s duhovnim principima, znači moralno, te ispuniti svoju svrhu.

Kraj života nije kraj. Tako da na nečiju smrt ne smijemo gledati kao na tragediju. Iz perspektive kršćanskog i budističkog pogleda na svijet, a vjerojatno i mnogih drugih, smrt je tek pravi početak a život na ovom svijetu je tek prelazna stanica pa se zato i ne treba previše vezati za ovozemaljske stvari, ljude i događaje već radije razvijati svoj duh i njegovati duhovne kvalitete, jer one nam omogućuju blagostanje u vječnosti.

Pet životnih svrha koje životu daju pravi smisao i omogućuju dugovječno blagostanje su:

1. Širiti ljubav, zahvalnost i radost. To bi trebao biti životni stil, a ne samo nešto što tu i tamo činimo. Time udovoljavamo svom stvoritelju. Ne smijemo to činiti samo zato da bi to nama osobno nešto donijelo, nego da bi to stvoritelju nešto donijelo. Ne činimo to i ne sudjelujemo u tome radi vlastite koristi, već zato da bismo pokazali svome stvoritelju ljubav, zahvalnost i radost što je stvorio nas i sve ono što nam treba.
2. Sve ljude uzeti kao svoju obitelj i bezuvjetno ih voljeti - ne dijeliti ljude na manje i više vrijedne naše ljubavi. Stvoreni smo od istog stvoritelja pa smo svi jedna velika obitelj i stoga trebamo jedni druge podržavati umjesto da gledamo samo na sebe. Kratkoročno gledajući sebičnim pružanjem ljubavi samom sebi i svojoj najužoj zajednici dobivamo neke prolazne blagodati, no dugoročno gledajući takvo djelovanje donosi patnju i odvraća od blagostanja. Stoga, pružati ljubav svima, bez obzira na to jesu po našem mišljenju zaslužili ili ne je pravo dobročinstvo za koje nas je stvoritelj stvorio. Nismo stvoreni da bismo bili sebični i ograničavali svoju ljubav već da bismo svojim djelovanjem punim ljubavi prema svima utjecali na boljitak čitavog svijeta.
3. Nastojati postići sličnost svom duhovnom uzoru - nastojati biti pun(a) vrlina kao Krist, Buda odnosno onaj tko nam je uzor nad uzorima. Dakle, na sve što činimo i što nam se u životu dogodi trebamo gledati kao na priliku da razvijamo vrline u sebi i na taj način pridonosimo svijetu, a ujedno i svom blagostanju.
4. Biti drugima na usluzi znači biti stvoritelju na usluzi. Služiti stvoritelju (ili Bogu) znači služiti drugima, a ne sebi, ne svojoj svrsi. Svrha i smisao života nije ostvariti vlastiti uspjeh, sreću i blagostanje nego pridonijeti svijetu svojim vrlinama pa će uspjeh, sreća i blagostanje uslijediti sami po sebi.
5. Svjedočiti o stvoritelju - širiti svoja svjedočanstva o tome kako veza sa stvoriteljem utječe blagotvorno na vlastiti život i time inspirirati druge da žive povezano i moralno, da kultiviraju svoje vrline po uzoru na stvoritelja i svog duhovnog vodiča.

Kroz životnu misiju tj. poslanje tj. poziv je važno činiti barem jedno od ovih pet svrsishodnih djela. Svoj poziv možemo prepoznati po tome što nam je to lako i moguće.

Svatko od nas ima slobodnu volju da odluči želi li svoj život živjeti ili preživljavati. Život nema vrijednost ako se sve vrti oko osobnog blagostanja. Ako ne donosimo neku vrijednost svijetu, svijet nas neće nagrađivati. Ako se naš život svodi na to da zadovoljavamo samo svoje potrebe i svoje obitelji, onda nećemo nikad ostvariti punu zadovoljštinu. Egzistirati ne znači i živjeti. Živjeti "punim plućima" tj. u blagostanju možemo jedino kad je zadovoljenje potreba stvoritelja i zajednice prioritetnije od zadovoljenja potreba ega. Kad služimo drugima, služimo Bogu, a kad služimo egu, služimo vragu. Služenje svom egu ne može nikako biti smisao života, jer zamisli kad bi svi tako živjeli, kakav bi ovo svijet bio. Naš svijet je takav kakav je baš zato što mnogi ljudi svoj smisao vide u zadovoljavanju svojih egoističnih potreba. To je zato što nisu svjesni koliko dobivaju kad daju. Davanje rezultira dobivanjem, kao što je i žetva rezultat sađenja. Nemoguće je živjeti u blagostanju dok svi oko nas žive u bijedi, zato je potrebno pomoći drugima da ostvare blagostanje kako bismo i sami mogli u njemu uživati.

Sve se svodi na ljubav. Sve što činimo, na kraju krajeva to činimo jer želimo biti voljeni, jer želimo više ljubavi u životu. Ljubav je nemoguće ostvariti ako je ego na prvom mjestu.

Smjernice kako prepoznati svoj poziv tj. životno određenje tj. životnu svrhu:

Naša osnovna svrha u životu je pomagati drugima.
A ako im ne možeš pomoći, barem im nemoj odmoći.
- Dalaj Lama

Životni poziv je:

• ono što toliko voliš da bi to radio/la i da ti ne plate;
• ono u čemu možeš potpuno izraziti svoje talente i sposobnosti;
• ono za što se želiš stalno usavršavati, razvijati, učiti nove stvari;
• ono što kad radiš ne umoriš se, dapače dobiješ više energije;
• ono što se ne moraš truditi, niti te itko mora na to tjerati;
• ono što osjećaš da ti leži, da ti je prirodno;
• ono što rade tvoji uzori u životu, oni kojima se diviš.

Poziv se ne bira, on se prepoznaje. Zato se pri prepoznavanju ne služimo glavom, a niti srcem, jer su oboje um i osjećaji varljivi.
Poziv se spoznaje onim što u engleskom nazivaju "gut feeling", u njemačkom "Bauchgefühl",  u japanskom "Haragei", a mi to kažemo "želudac" ("pri pomisli na ... stislo me u želudcu"). Ovdje se radi o intuiciji, koja je govor nadsvijesti i božanske inteligencije, pa preporučujemo da svakako pročitaš naš modul na tu temu - Kvocijent intuicije »

• ako se pitaš što je tvoja svrha u životu, tvoj poziv, odgovor ti je "pred nosom". Od samog rođenja svatko od nas je gotovo svakodnevno usmjeravan da ispuni svoju svrhu i odvraćan od toga da se bavi s onim što nije za njega. Zato je potrebno biti otvoren za poruke "odozgo" koje se čuju srcem i trbuhom, a ne ušima.
• pogledaj svoj život, indicije su već tu: talenti, naklonosti, strast prema nečemu, hobi;

• "Kad pronađeš što voliš raditi, nećeš više nikad u životu morati raditi niti jedan dan" - Konfucije

  otkrij što voliš raditi toliko da ti nije važna naknada ni nagrada za to - Moć ljubavi »
  Hobiji i volonterski poslovi su dobri pokazatelji što bi mogla biti tvoja životna svrha. Nađi načina da pretvoriš svoj hobi u svoj poziv.
• tvoj životni poziv ne trebaš otkrivati samo time što gledaš na to što voliš raditi, nego ga možeš otkriti i tako da obratiš pažnju na sljedeće: s kim voliš raditi, za koga, kome želiš pomoći, gdje voliš raditi (unutra ili vani, u svom domu ili u uredu ili na terenu, u kojoj zemlji ili kojem mjestu...), voliš li više raditi sam(a) ili u timu, voliš li više voditi ili slijediti upute, voliš li raditi u uredovno vrijeme ili radije navečer, u čemu si stručan/na, što ti ide od ruke bez muke, što želiš biti, što bi volio/voljela biti, koje vrijednosti želiš širiti kroz svoj posao...
• za ostvarenje životne svrhe ključno je biti autentičan. Životnu svrhu tj. poziv možeš prepoznati po tome što ti omogućava biti autentičan/na. Sve o ovoj temi saznaj ovdje: Sveta autentičnost »
• ne slušaj druge, nego svoju dušu »
  • duši će biti moguće da nas vodi ako je "uhranjena" - Hrana za dušu »
  • duša nam progovara kroz savjest i intuiciju - Kvocijent intuicije »
• duhovno vodstvo pri otkrivanju vlastite životne svrhe potenciramo uz pomoć meditacije i molitve »
• ako još nisi dovoljno povezan(a) sa svojim izvorom da bi mogao/la razaznati poruke i dokučiti svoj poziv, popričaj s nekim tko te dobro poznaje i produhovljen(a) je i pitaj za njegovo/njezino mišljenje o tome što bi mogao biti tvoj životni poziv. Ponekad je drugima lakše to uočiti ako te bolje poznaju nego što ti sebe poznaješ, no tu treba biti oprezan kome se obraćaš jer nije svatko dovoljno pronicljiv da bi ti mogao pomoći. I ne samo to; uvijek postoji opasnost da te drugi krivo upute. Pokušaj ono što čuješ od jedne takve osobe provjeriti u dubini svoje duše - kako reagira tvoj želudac na tu pomisao, kakvi te osjećaji pritom obuzimaju - ako imaš pozitivan odraz i na tjelesnom i na emotivnom pa čak i donekle na razumnom nivou onda je odgovor potvrdan.
• daj se inspirirati i pustiti maštu da ti otvori horizonte - Moć mašte ».
  Ako još nisi prepoznao/la svoj poziv, jedan od mogućih razloga je taj da uvjeti koje trenutno imaš u životu nisu pogodni za uočavanje tvog poziva i njegovo izvršavanje. Zato iskoristi maštu da se makneš iz okvira koje ti nameće društvo a i same tvoje predrasude ».
• ne daj se ograničavati predrasudama o tome što misliš da se može, što donosi zaradu, što bi drugi rekli...
• usmjeri pažnju na sinkronicitete i slučajnosti tijekom vremena u kojem si usredotočen(a) na prepoznavanje svog poziva - oni će ti potvrditi tvoje otkrivenje i pomoći ti ispuniti svoju svrhu.

Dodatak za odrasle:

• možeš početi time da eliminiraš sve ono što nije tvoj poziv tako da prvo popišeš sve:
  • ono što si po profesiji;
  • ono čim se trenutno baviš;
  • čime si se dosad bavio/la;
• pitaj se za svaki pojedini posao s liste je li to onaj pravi – ne slušaj što ti kaže razum, niti srce, niti što tijelu odgovara, nego poslušaj svoj želudac (tu je sjedište duše/nadsvijesti).

Poziv je nešto čime želimo pomoći ili usrećiti zajednicu u kojoj živimo, čime bismo se trebali baviti cijeli život, stoga je iznimno važno prepoznati onaj pravi. Najbolje polazište je otkriti svoje talente i po njima se ravnati. Svaka duša je došla na ovu zemlju odraditi neku misiju, i da bi u tome uspjela rođenjem su joj dati neki talenti. Nekima je talent vrlo vidljiv, a nekima je manje očit. Svaki talent ima istu vrijednost, nije jedan bolji od drugog, premda mnogi na to krivo gledaju (zato i ne žive u blagostanju). Ako netko ima talent za sviranje klavira, taj talent nije ni vredniji ni manje vrijedan od nekoga tko ima, recimo, talent za čišćenje. Svatko je došao na zemlju obaviti svoju misiju i nečija vrijednost ne leži u tome što radi, nego koliko ispunjava svoju predodređenu misiju. Osvijesti sve svoje talente, bez obzira na to koliko ti se neki činili bezvrijednima.

Kako bi  spoznao/la što je misija tvoje duše, što je tvoj poziv, za što si nadaren(a), iznimno je bitno da se povežeš sa svojom dušom, da je obznaniš, da je „nahraniš“ i daš joj vodstvo u tvom životu. Važno je znati da ti nemaš dušu, nego da ti jesi duša koja ima um, osjećaje i tijelo. Ne znam čime se trenutno vodiš u svom životu – razumom, osjećajima ili tjelesnim impulsima – no sve to bi trebalo biti u službi duše, ništa od toga ne bi trebalo vladati tobom. Kad je duša kapetan tvog broda, onda ti sve ide glatko u  životu i blagostanje je tvoje more, a ne tvoja destinacija.

Kad kažemo da se ravnamo razumom, onda pod tim uglavnom mislimo na mozak; kad kažemo osjećajima, onda mislimo uglavnom na srce; a što se tiče duše, njezino sjedište je prst-dva ispod pupka, u području želudca. Neki to još nazivaju solar-plexus ili solarna čakra.

Mnogi uopće nisu svjesni svoje duše, nego samo drže do uma, emocija i tijela. Dušu zapostavljaju, pa je duša „pothranjena“. Na putu do blagostanja je to na prvom mjestu – dati duši kormilo! Kako? Tako što joj daješ snagu i prepuštaš joj vodstvo. Snagu joj daješ tako da je nahraniš. Hrana za dušu je popisana ovdje: hrana_za_dušu »Vodstvo joj prepuštaš prvo time što je osvijestiš te tako da se u situacijama kad trebaš nešto odlučiti ili učiniti upitaš ravnaš li se glavom, srcem, osjetilima ili dušom.Tvoja duša ti progovara kroz savjest, intuiciju, ljubav, maštu, a nekima ponekad i kroz snove. Kako bismo otvorili kanale kroz koje naša duša komunicira s našim umom, osjećajima i tijelom, potrebno je ojačati savjest, intuiciju, ljubav i maštu.

Razum previše kalkulira, a kalkulacije ne mogu biti točne jer razum ne može obuhvatiti sve faktore u jednadžbi. Koliki su se samo prevarili i odlučili za neki poziv misleći da će tako lakše naći posao ili da će time moći dobro zaraditi i sl. Tko se time ravna, obavezno strada i ne postigne blagostanje. Zato i imamo nesretne, nezaposlene i švorc doktore, političare, odvjetnike i sl. Oni koji se ravnaju po tome što mogu za druge (a ne za sebe) postići, kako drugima mogu pomoći, dobro će proći u životu. Preduvjet da postigneš blagostanje je da drugima pomogneš.