Uzvišena poniznost
autor: Talidari


Print Friendly and PDF

Ako ne živiš u blagostanju, znači da živiš u zabludi. Zablude su te koje nas odvraćaju od ostvarenja naših potencijala, a jedna od najvećih zabluda je podcjenjivanje poniznosti. Ova najpodcjenjenija vrlina otvara mnoga vrata i oslobađa nas zloduha ega i oholosti. U ovom modulu otkrivamo zašto i kako kultivirati poniznost u cilju ostvarenja trajne sreće i uspjeha.

Poniznost je tajno oružje za postizanje blagonaklonosti stvoritelja i time blagostanja.

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)   

bullet  Što je poniznosti
bullet  Zašto trebamo poniznost
bullet  Kako kultivirati poniznost
bullet  Videoprilozi

Osvoji komplet e-knjiga ako pročitaš ovaj modul do kraja!!!

Nagradu možeš osvojiti na jedan od dva načina:
bullet  Na kraju ovog članka je križaljka s pitanjima vezanim uz ovaj članak. Ispuni je i dobivaš ovu nagradu!
bullet  Pošalji e-mailom link na ovaj članak (uz nekoliko toplih riječi preporuke) trima osobama + nama i šaljemo ti ovu nagradu.
 


Komplet 6 e-knjiga

Što je poniznost


Povezano

Ovaj članak o poniznosti je dio dvaju naših projekata:

e-Program "Blagostanje"
i
"Čarobno drvo" akcija »
 
Kao prvo, trebamo znati što je zapravo poniznost kako bismo znali kako je i zašto postići.

Poniznost je vrlina. Kao i sve druge vrline i ona nam je urođena, stoga je ne trebamo naučiti, nego samo osvijestiti i izražavati. Vrlinu poniznosti nam onemogućava vlastiti ego i predrasude kojih se, kao i svih napasti, treba osloboditi. U ovom modulu iznosimo načine na koje možemo kultivirati poniznost za ostvarenje osobnog blagostanja.

Poniznost je vrlina koja se najčešće krivo tretira kao mana, i ako postoji ljestvica popularnosti među vrlinama, poniznost bi zasigurno bila negdje skroz na dnu. Zašto je to tako? Vjerojatno zato što mnogi pogrešno izjednačavaju poniznost i ponižavanje, ali zato što živimo u konkurentnom miljeu u kojem je važno pobijediti i biti bolji od drugih. U takvom okruženju poniznost, podređenost, popuštanje i poslušnost interpretiraju se kao slabosti, a ponizne osobe često su krivo shvaćene kao osobe bez osjećaja svoje vrijednosti, koje nemaju ni samopoštovanja niti samopouzdanja, koje uvijek "podvijaju rep". Stoga smo navikli sebe uzdizati i ni pred kime se ne poniziti. Mnogi boluju od toga da sebe veličaju na račun drugih. Ne vide da time ne samo da ne dobivaju na važnosti, nego je gube. Rivalstva su sveprisutna jer je ljudska svijest ograničena pa ne uviđa dalekosežne kobne posljedice takvog životnog stila. Svatko bi se trebao pitati je li mu takav stav prema životu donio dugotrajnu sreću i uspjeh, a s malo iskrenosti odgovor će dovesti do toga da se zamislimo nad svojim postupcima i odreknemo rivalstva i oholosti te prigrlimo poniznost. Prolazno naslađivanje je kao ovisnost; donosi kratkotrajne užitke ali u cjelini je jako štetno, jer nas odvraća od istinske i trajne sreće. Uravnoteženost je ključna na putu do blagostanja, a uravnotežene osobe su one koje se ponosno uzdižu od jednih u jednakoj mjeri u kojoj ponizno štuju druge i podređuju se njihovoj volji.

Tu je važno ukazati na razlikovanje poniznosti i poniženja tj. poniženosti. Dok se poniznost javlja uslijed velikog štovanja, poniženost se javlja uslijed sramote i osjećaja manje vrijednosti ili bezvrijednosti.

Rječničke definicije :
Poniznost: osobina onoga koji je pokoran, poslušan, skrušen.
Sinonimi: podređenost, popuštanje, poslušnost, devocija, pobožnost, smirenost, skrušenost; veliko štovanje, potpuna odanost, poklonstvo pred kim; ponizno odavanje poštovanja, strahopoštovanje, posvećenost Bogu, pokornost, pokoravanje, poslušnost, submisija, podčinjenje, skromnost.

Poniženje: stanje onoga koji je izložen uvredama; dovesti se u nedostojan položaj.
Sinonimi: podcjenjivanje, uvreda, sramota, osramoćenje, obeščastiti, vrijeđanje, omalovažavanje, degradacija, vraćanje s višeg položaja na niži po kazni (osobito u vojsci i kod svećenstva); lišavanje čina i zvanja; svođenje na niže stanje razvoja; deklasirati, isključiti iz nekog društvenog staleža, reda, razreda, klase;

Prvo ćemo se pozabaviti argumentima koji dokazuju da je poniznost itekako vrlina, jer mnogi u to ne vjeruju i čak misle da je mana ili slabost. Takvi poistovjećuju poniznost sa nesigurnošću, nedostatkom samopouzdanja i snage, dodvoravanjem, kompromiserstvom, konformizmom, puzanjem i drugim slabostima, a na ponizne gledaju kao na slabiće. Smatraju da na poniznost pozivaju oni koji žele manipulirati drugima, kao što su Crkva i vlast. Ne želeći pripadati poslušnom stadu, okreću se protiv poniznosti. Tako se ponašaju jer ne znaju što je prava poniznost. Ovdje smo da to zajedno razjasnimo.

Kad bolje promislimo, ono što nas sprečava da kultiviramo poniznost su mane kao što su oholost, arogancija, ego, taština, strah, neznanje, predrasude i druge. A budući da mane sprečavaju ispoljavanje poniznosti, jasno je da je poniznost uistinu vrlina, jer mane se suprotstavljaju vrlinama. U prilog tomu da je poniznost vrlina ide i činjenica da nedostatak poniznosti uzrokuje mane kao što su oholost, arogancija, bahatost, egoizam, taština, hvalisavost i slično. Postojanje neke mane znači da nedostaje neka vrlina.

Osim toga, dokaz da  poniznost itekako trebamo svrstati među vrline je i činjenica da je druge vrline potiču. Tako, poniznost je moguća ako imamo neke druge vrline kao što su vjera/povjerenje, ljubav, poštovanje, skromnost, odanost, zahvalnost...

I mnogi velikani ističu poniznost kao vrlinu:

"Poniznost je čvrsti temelj svih vrlina." - Konfucije
"Poniznost je temelj svih ostalih vrlina. Dakle, u duši u kojoj ova vrlina ne postoji ne može biti bilo koje druge vrline osim samo naizgled." - Sveti Augustin
"Poniznost, taj niski, slatki korijen, iz kojeg sve nebeske vrline proklijevaju/niću." - Thomas Moore
"Poniznost nije nešto što dolazi prirodno. Ali, to je vrlina za kojom trebamo težiti više od bilo koje druge." - Joyce Meyer
"Ako želiš ljubav Boga i čovjeka, budi ponizan, jer ponosno srce, budući da ljubi nikoga osim sebe, njega voli nitko osim sebe. Poniznost uspijeva tamo gdje ni vrlina, niti snaga, niti razum ne mogu prevladati." - Francis Quarles
"Vjerujem da je poniznost prva kušnja pravog velikog čovjeka." - John Ruskin
"Poniznost je majka svih drugih kreposti." - Grgur Veliki
"Znam da ništa ne znam!" - Sokrat (ponizno rečeno)
"Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom." - Matej 18:4
"Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." - Biblija, Lk 18:14 i Mt 23:12
"Najveći prijatelj istine je vrijeme, njen najveći neprijatelj je predrasuda, a njen stalni pratilac je poniznost." - Charles Caleb Colton
"Prava poniznost nikad ne zna da je ponizna; kad bi to znala, bila bi ohola." - Martin Luther

"Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove,
Paziti da ne budemo znatiželjni,
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,
Prelaziti preko tuđih pogrešaka,
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,
Birati uvijek ono što je teže."
(kako bi drugima bilo lakše)
- Majka Tereza
»Poniznost je
protuotrov oholosti.«
- Voltaire

Poniznost je za velike kršćanske svece kao što su sv. Benedikt, sv. Ignacije, sv. Tereza Avilska, bila ključ na putu k svetosti.

Važno je znati prema kome trebamo biti ponizni - prije svega prema Višoj Sili, Stvoritelju, Bogu ili kako god nazivali najsuperiorniju stvaralačku silu u prirodi kojoj trebamo biti zahvalni što uopće postojimo.

Većina ljudi misli da su ih stvorili roditelji, a istina je ta da su roditelji samo stvaralačko-odgojni instrument svevišnjeg stvoritelja. Roditelji ne mogu odlučiti kad će i hoće li uopće njihovo dijete doći na svijet, nije u njihovoj moći odrediti djetetov spol, boju očiju i kose, osobine i talente, i nije na njima odluka o tome koju će svrhu dijete ispuniti svojim životom ni koliko će dugo živjeti, što dokazuje da oni nisu naši stvoritelji. O tome svemu odlučuje svevišnji stvoritelj, a ne roditelji. Prema tome, nisu nas stvorili roditelji nego stvoritelj, kojeg većina naziva Bogom.

Poniznost je iznimno važno kultivirati i u odnosima s onima od kojih možemo nešto naučiti i dobiti, kao što su roditelji, učitelji, poslodavci itd. a napose onima koji to zaslužuju time što su uzorni i podržavaju u jačanju karaktera i vrlina te u ostvarenju osobne životne svrhe. Poslušnost i poniznost prema njima dovest će nas do toga da budemo snažniji duhom.
Kad volimo nekoga, nije nam teško kultivirati poniznost prema toj osobi, jer nam je njena sreća važnija od vlastite. Budući da se poniznost veže uz ljubav, a ne ego, to nam ukazuje na vrlost poniznosti.
Poniznost je naša kvaliteta koja ne bi smjela ovisiti o drugima, stoga je trebamo kultivirati neovisno o okolnostima i čak još više u nevolji i s "teškim" ljudima. Kako kultivirati poniznost prema svima, bezuvjetno, uključujući prema grešnicima, kao što su to činili Isus, Majka Tereza, Tolstoj, Gandhi i mnogi drugi znani i neznani dobročinitelji, opisano je niže u segmentu Kako kultivirati poniznost »

"Ništa ne činite iz prkosa ili radi tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedni druge većim od sebe."
-
Fil 2,3 (Biblija, Novi zavjet)
 

U Svetom pismu se poniznost veliča i preporučuje, a kako je Biblija neka vrsta stvoriteljeve upute ljudima, slično kao što i uređaji imaju uputstva za uporabu od proizvođača, znamo da možemo učinkovito funkcionirati tek kad djelujemo prema uputama našeg stvoritelja, a one uključuju i poniznost. Bez poniznosti nema nam života u blagostanju. Kao što neki uređaj ne može ispuniti svoju svrhu i funkcionirati kako treba ako ne čini "poslušno" točno ono što mu je proizvođač namijenio, tako ni mi ne možemo ostvariti sve svoje potencijale ako ne slušamo ponizno upute kako stvoritelja tako i onih koje nam je stvoritelj dao da nam pomognu na našem životnom putu. Čak i naši najveći kritičari i "neprijatelji" u našim očima poslani su nam kako bismo preko njih ojačali neku vrlinu, pa umjesto da se spuštamo na njihov nivo i uzvraćamo istom mjerom, trebamo ponizno prihvatiti pouku stvoritelja i iskoristiti priliku da ojačamo neku od svojih vrlina kao što su praštanje, suosjećanje, tolerancija, bezuvjetna ljubav i slično.

Poniznost je "kad te netko udari po jednom obrazu, ponudi mu i drugi". To ne znači da trebamo dopustiti da nas drugi tuku, iskorištavaju, ugnjetavaju i slično, kako to mnogi krivo, doslovno interpretiraju, već da budemo drugačiji od onih koji nas vrijeđaju, da učinimo suprotno od onoga što takvi od nas očekuju te ih tako izbacimo iz takta i posramimo kako bi prestali. Ovdje je važno znati razlučiti razliku između poniznosti i poniženosti . "Okrenuti i drugi obraz" nikako ne znači dati se ponižavati, već posve suprotno - biti dovoljno jak i stoički podnijeti udarac i pokazati negativcima da njihovi "udarci" ne postižu ništa, da ih se ne bojimo, da smo bolji od njih jer ne činimo isto što i oni. Poniznost je istinska svijest o samom sebi, tako da je ponizna osoba u stanju bez problema podnijeti i poniženje i prezir, jer zna točno tko je i što je, svoju vrijednost pa je tuđa mišljenja ne mogu "poljuljati".

Ponizna osoba je objektivna, vidi i sebe i druge u svojoj izvornosti, svjesna je svoje uloge u svijetu ali i uloge drugih ljudi. Promatra svijet u cjelini i ne stavlja sebe u središte niti na prvo mjesto, jer joj tu i nije mjesto. Ponizne su osobe svjesne povezanosti svih stvorenja, jer imamo istog stvoritelja, pa se sukladno tome i odnose prema drugima, poznatima i nepoznatima, kao svojoj braći i sestrama. Ponizna osoba stvara ozračje mira i ljubavi oko sebe jer cijeni vrijednosti drugih i pokazuje poštovanje prema njima. Takva osoba ne hvali sebe nego druge. Osjećaj svoje vrijednosti temelji na svojim unutarnjim kvalitetama, na svojoj povezanosti s drugim ljudima i s višom silom, a ne na tome koliko je bolja od drugih ili koliko više ima od drugih. Ponizan čovjek zna da je grešnik i da pred Bogom nitko ne može sakriti svoje mane i slabosti, stoga se obraća Bogu ponizno, moleći za milost i pomoć. Nasuprot tome, ohol čovjek sklon je precjenjivanju vlastitih zasluga i hvalisanju, tražeći izdašnu nagradu za svoja dobra djela, pri čemu ne priznaje svoja nedjela. Razlika između ova dva stava prikazana je i u Isusovoj prispodobi o farizeju i cariniku:

"Dva čovjeka uđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." (Lk 18, 10-14)

Rubrike

Kutak za

Ostalo

Pokrovitelji

Pridruži nam se

E-program
Blagostanje
Ne propusti sudjelovati u ovom programu gdje ćeš saznati kako ostvariti i sreću i uspjeh na svim životnim poljima.
Opširnije »

Akcija
čarobno drvo
Čarobno drvo
Pozivamo te da sudjeluješ u ovoj akciji u kojoj svaki mjesec zajedno jačamo razne vrline, svladavamo pojedine mane i usvajamo korisne vještine.
Opširnije »

 


Postanite kum(a)
Životne škole »

Pomozite održavanje ovog članka kako bi mnogi bili inspirirani kultivirati poniznost za svoju dobrobit, ali i dobrobit čitave zajednice!

Kao u svemu, tako i u poniznosti i u ponosu treba imati mjeru, održati ravnotežu između te dvije krajnosti. Bilo koja krajnost će nas kad-tad dovesti do "pada", kao i hodača na žici koji naginje samo na jednu stranu. Za održanje ravnoteže u životu i blagostanja trebamo kultivirati poniznost jednako tako kao i ponos. Kao što kultiviranje ponosa bez poniznosti vodi u oholost, aroganciju i egocentričnost, tako i kultiviranje poniznosti bez ponosa vodi u samosažaljenje, umišljenu požrtvovnost, inferiornost pa čak i u osjećaj bezvrijednosti i samoprijezir.

! Iz svega proizlazi da je poniznost oblik štovanja, privrženosti i odanosti vrhovnim principima koji su ponekad utjelovljeni u osobama od kojih možemo puno naučiti i izvući neku pouku kako bismo ostvarili svoju životnu svrhu i tako postigli sreću i uspjeh u životu. Poniznost je pokoravanje Božjoj volji.
Ona proizlazi iz oslanjanja na vrhovnu stvaralačku silu u prirodi i iz djelovanja prema duhovnim poticajima.
Poniznost je doživljavanje sebe u harmoniji sa svojim stvoriteljem, povjerenje u vrhovnu stvaralačku silu.

Pastor i pisac A. W. Tozer je pogodio "u sridu" kad je izjavio da se mnogi ljudi još uvijek bore sa životom, traže se i ne napreduju jer još uvijek traže i ne napreduju, taj da još uvijek nisu došli na rub svojih snaga. Tek kad dođemo na kraj svojih snaga, ne preostaje nam drugo nego da se prepustimo superiornijoj sili koja nam može pomoći ostvariti sve ono što ljudska moć ne može sama. Dokle god smo uvjereni da možemo bez ičije pomoći postići blagostanje, pogotovo bez pomoći Više Sile, kako god je nazivali, toliko dugo ćemo se uvijek iznova spoticati i dizati i pokušavati, sve dok ne dođemo do točke kad uviđamo da ipak mi ljudi nismo tako svemoćni, bistri i sposobni, kako mislimo da jesmo, ali da imamo podršku u svemoćnoj stvaralačkoj sili prirode samo ako joj se ponizno podredimo. Do jedne mjere možemo samostalno ostvariti željene rezultate, ali ne zadugo. Što prije uvidimo da ne možemo sve sami, da postoji superiornija sila u prirodi kojoj se možemo podrediti i time ostvariti puno više u životu, to ćemo se prije uskladiti sa njom i tako uspostaviti blagostanje.

Izvor poniznosti je u istini koja se temelji na dubokoj svijesti o vlastitim ograničenjima i grešnosti. Ta ograničenja i grešnost su samonametnuti, a uzrok tome je nedostatak poniznosti odnosno poslušnosti prema stvoritelju tj. njegovim uputama i zapovijedima. Dokle god se ne držimo Božjih zapovijedi i uputa i prepuštamo se grijesima (manama i slabostima) umjesto da kultiviramo svoje vrline, bit ćemo ograničeni i daleko od blagostanja. Čovjeka svjesnog takve stvarnosti to saznanje vodi prema jednom dubljem smislu ovisnosti o Bogu i njegovu milosrđu kao i prema sve većoj želji da čini volju Božju na ovome svijetu u svemu što čini. Poniznost podrazumijeva potpunu ovisnost o stvoritelju i zahvalnost za sve što nam je omogućio.

Ima nas koji se stavljamo u ulogu Boga i mislimo da smo pokupili svu pamet svijeta, solimo pamet drugima, dirigiramo svima od reda, glumimo šefa i kad treba i kad ne treba, nastojimo kontrolirati svaku situaciju, puni smo sebe, arogancija i oholost nisu nam nimalo strane, ali samo dok nas Viša sila ne dovede u red i "opali po nosu" da bi nam pokazala koliko smo mali. To se redovito događa zvijezdama show-businessa, slavnim sportašima, visoko pozicioniranim političarima i gospodarstvenicima, koji si umišljaju da su s obzirom na svoje rezultate vredniji i bolji od drugih i da maju pravo biti puni sebe, arogantni i oholi. Sve dok ne shvate kako je poniznost vrednija od arogancije, dobivat će "po nosu" na ovaj ili onaj način. To mogu izbjeći samo time da kultiviraju vrlinu poniznosti, kao i ostale vrline. Ne trebamo se razboljeti, biti ostavljeni, doživjeti gubitak ili nešto slično kako bismo shvatili da ima nešto više od nas prema čemu bismo trebali biti ponizni te da je poniznost važna karika za potpuno i trajno blagostanje. Ne čekaj da ti se dogodi nevolja kako bi počeo/la kultivirati poniznost. Priznaj svoju ograničenost i ponizno zatraži pomoć odozgo i/ili od onih koji ti mogu pomoći.

  Bruce Lee je bio poznat i obožavan zbog svoje borilačke vještine koja se oslanjala na marljivost, autentičnost, samodisciplinu i perfekcionizam. To mu je donijelo uspjeh, ali se nije dugo održao jer je njegov ponos bio jači od poniznosti, pa je postao arogantan. Postoje razne teorije od čega je Bruce Lee umro, službena je ona da je umro od srčanog infarkta, ali znalci znaju zašto mu srce nije izdržalo - ubio ga je nedostatak poniznosti.
To je slučaj s mnogim zvijezdama show businessa - njihova ih arogancija odvoji od drugih i samih sebe, pa se odaju opijatima koji uništavaju duh i tijelo.
  Znalci borilačkih vještina su svjesni važnosti poniznosti, pa su danas svi najveći majstori kung-fua iznimno ponizni - Jackie Chan, Jet Li i još neki, iako bi zbog svojih vještina mogli biti arogantni i puni sebe.

Poniznost nije izgovor da se ide linijom manjeg otpora kroz život i podilazi drugima samo zato što smo beskičmenjaci, nije izgovor za pasivnu rezignaciju, lijenost ili bilo što drugo što nas odvraća od poduzimanja i zauzimanja za pravednost i ostale vrline. Poniznost ne znači prihvaćanje status quoa, tj. trenutnog stanja. Ona znači sasvim suprotno od toga. Poniznost podrazumijeva podređivanje Višoj Sili ili osobi kako bi učinili sve moguće i potrebno za poboljšanje. Ponekad nas poniznost prema Višoj sili ili nekoj svrsi tjera da se izborimo za nešto ili borimo za pravu stvar. Poniznost nije za kukavice. Tko je ponizan, mora biti spreman učiniti sve što je u njegovoj moći da se ostvari volja superiornije osobe ili sile. Ona nas gotovo uvijek nagoni da pomičemo svoje granice i izdržimo više nego inače, zato poniznost nije za slabiće.

Stvoritelj nam je podario razum, ne zato da bismo ga izgubili ili bili kao roboti. Sila koja nas je sve stvorila može učiniti s nama što joj je volja, ali nam je podarila vlastitu slobodnu volju kako bismo sami mogli utjecati, ali ne i odrediti svoju sudbinu. Poniznost prema Stvoritelju ne znači biti poslušni robot. Osobnost, sa svim svojim vrlinama i jedinstvenim osobinama i talentima, nam je podarena kako bismo mogli imati uvjete ali i slobodu da možemo krojiti svoju sudbinu unutar određenih uvjeta. Poniznost nam pomaže da utječemo na svoju sudbinu i uvjete. Što smo ponizniji volji superiornijih od nas, to možemo više očekivati njihovu pomoć i milost. Biti ponizan prema Stvoritelju ne znači klečati pred oltarom, nego izvršavati njegove zapovijedi i upute. Isto tako je prema drugim autoritetima. Poniznost znači, na kraju krajeva, kultivirati vrline i odagnati mane, kako to i žele pravi autoriteti.

Međutim, to nikako ne znači da trebamo ponižavati svoju osobnost – naprotiv, kroz poniznost izrazito jačamo osobnost i karakter. To, opet, za posljedicu ima  jačanje naših vrlina i kvaliteta, a jedino kroz njih možemo ostvariti velike ciljeve koji se od nas zahtijevaju. Dakle, kroz poniznost  jačamo svoj karakter, svoju osobnost, koja je dizajnirana ne da nas uzdiže od drugih, nego da posluži drugima. Što smo više svoji, to možemo biti bolji primjer drugima i biti im od pomoći. Poniznost graniči s krajnjim dostojanstvom.

Poniznost ili poslušnost Višoj Sili se najbolje iskazuje kultiviranjem vrlina i odstranjivanjem mana. U konkretnim situacijama to znači činiti ono što je za dobrobit drugih umjesto za dobrobit ega. Nismo stvoreni da bismo sebi ugađali, nego da bismo donijeli neku vrijednost svijetu u kojem živimo. A kad to činimo, kad se žrtvujemo za tuđu dobrobit, dobrobit će nam biti i uzvraćena, često na neočekivani način, a uvijek multiplicirano. To je zato što žanjemo uvijek ono što smo posijali.

 

 

 

»Bog ne voli, jer Bog jest ljubav. Ljubav je Božja glavna osobina.«
- 1. Ivanova poslanica 4,8

 


Sam Gamgee iz "Gospodara prstenova" je pravi ponizan junak, veći junak nego Frodo ili Aragorn
 

"Tako je često s velikim djelima, čine ih male ruke, jer moraju, dok su pogledi velikih drugdje."
- Gandalf (lik iz
"Gospodar prstenova")

 

Vjera je napredni aspekt poniznosti. Lako je biti ponizan u očiglednim situacijama, ali je poniznost ona prava tek kad unatoč otegotnim okolnostima, imajući vjere i povjerenja ponizno činimo volju Više sile ili nekog autoriteta. Ponekad nam se zbog naše ograničenosti čini da nema smisla nešto što se od nas zahtijeva i što "žanjemo"; tada nam treba snažna vjera da nam pomogne premostiti teškoće i sumnje, a nagrada će nas svakako sustići.

"Veličina čovjeka se prepoznaje po veličini njegove poniznosti."
-
William Booth

Duhovna zrelost ne dolazi sama od sebe. Često nam je potrebna neka nevolja da bismo se okrenuli duhovnosti i duhovno sazreli. Zato Viša sila dopušta bolesti, razne katastrofe i ostale nepovoljnosti, kako bi nas navela da se okrenemo pravim vrijednostima. Sve dok svoj život ne podredimo pravim vrijednostima, doživljavat ćemo poniženja u obliku raznih nevolja. Prema tome, trebamo kultivirati poniznost kako bismo spriječili poniženja.
Mnogi ljudi čine upravo suprotno; kad ih zadesi neka nevolja, neka tragedija - počnu sumnjati u postojanje Boga i uopće u postojanje nekog reda ili smisla. To je ograničeni pogled na život i svijet. Razlog zbog kojega ne vidimo svoju suodgovornost (a ne krivnju) u određenoj situaciji leži na nivou naše svijesti, ali nije stvar toliko u prihvaćanju odgovornosti koliko u prihvaćanju otkrivenja ili lekcije koja nam je tom prilikom data. Osim toga, svaka tragedija i nije uvijek tragedija iz perspektive vječnog života, jer nam u tom kontekstu mnoge prolazne teškoće postaju trivijalne. Svaka bol se da ublažiti i potpuno ukloniti na licu mjesta čim posložimo neke stvari u svojoj glavi, čim spoznamo bit i svrhu onoga što nam se događa u životu. Svaki gubitak se pretvara u još veći dobitak, čim shvatimo pouku i ponizno učinimo sve što je u našoj moći da situaciju u kojoj smo se našli preokrenemo u svoju korist tako da učinimo nešto posebno za druge, uključujući voljenje, suosjećanje i praštanje. Kad smo svjesni da svojim ograničenim umom ne možemo razumjeti svrhu raznih događaja, možemo prepoznati da postoji nešto jače, mudrije i superiornije od nas koje zahtijeva poniznost, a tad će nam biti podarena milost i najbolji izlaz iz neželjene situacije.

Inspirativna priča
Ivo i Pero su kao djeca bili najbolji prijatelji, a onda, kako to već u životu biva, sudbina ih je odvojila na neko vrijeme. Jedan je postao sudac, a drugi je ogrezao u kriminalu. Igrom slučaja Pero kriminalac je završio u sudnici kojom je predsjedavao njegov stari prijatelj Ivo, sudac. Ivo nije mogao protiv zakona pa je morao donijeti presudu i svome prijatelju dosuditi kazna novčanu kaznu od 50 000 kn. Kako Pero nije imao dovoljno novca da plati kaznu, čekalo ga je odsluženje zatvorske kazne pa se milostivi Ivo sažalio nad njim i platio  prijateljev dug.
Tako i Bog ne može protiv zakona, ali može "platiti" našu kaznu, ako pokažemo svoju poniznost, priznamo ponizno svoju grešku ili grijeh i obećamo da nećemo više to činiti.

Poneki ljudi trebaju godine i godine da bi uvidjeli da Božji blagoslovi i odgovori na naše molitve ovise o poniznosti prema našem stvoritelju i podilaženju njegovim zapovijedima. Ne možemo ostvariti Božju volju ako smo usredotočeni na ostvarenje svoje volje, vlastitog uspjeha i sreće na uštrb tuđe.
Kroz molitvu imamo priliku razgovarati s Bogom, a kroz meditaciju Bog ima priliku razgovarati s nama.

Svi smo ponekad ponizni prema nekome ili nečemu. Ako ne iskazujemo poniznost  prema Višoj Sili, onda zasigurno podilazimo tuđim mišljenjima, novcu, strahu, ponosu, požudi ili egu. Stvoreni smo da držimo najviše do stvoritelja, pa ako to ne činimo, držimo više do drugih stvari i ljudi. Obožavamo njih, umjesto onoga koji ih je stvorio - nije li to apsurdno! Imamo slobodu odabrati prema kome ćemo iskazivati poniznost, ali nemamo slobodu odabrati konzekvence tog izbora.

Novac je područje u kojem se duboko ogleda jačina vrline poniznosti. Mnogi podređuju svoj život stjecanju novca. Ta vrsta poniznosti - poniznost prema novcu i svemu materijalnom - ne donosi trajna dobra. Ne možemo ujedno služiti novcu i Višoj Sili. Novac treba biti pas a ne mi - novac treba slijediti nas, a ne mi njega. Kad se podredimo stvoritelju, novac će slijediti nas.

Osim što ne bismo trebali iskazivati poniznost prema novcu i svemu onom što se novcem može kupiti, ne bismo trebali biti ponizni ni prema svom egu, kao ni strahu niti prema bilo kojem drugom "demonu" koji nas žele podrediti sebi. U svakoj situaciji kad osjetimo da ego ili strah ili neka druga napast vuče naše konce, umjesto da ponizno popustimo i i podredimo im se, trebali bismo se isti tren prisjetiti da nismo sluge egu, nego Bogu ili kako god nazivali Višu Silu. To će nam dati snage i inspiracije da se odupremo napastima i da njima zagospodarimo.

Svoju poniznost možemo prepoznati i po tome što ne skačemo na barikade kako bismo se obranili čim nas neko kritizira. Ne moramo nikome ništa posebno dokazivati, ne moramo uvijek vući na svoju stranu ili brinuti o tome što će drugi reći. Ponekad je dobro ponizno uvažiti tuđe mišljenje, pa čak i ako vrijeđa naš ego, jer time uvijek možemo ojačati neku vrlinu i izvući neku pouku, ali i svojom poniznošću inspirirati druge da i sami porade na svojoj poniznosti. Ne smijemo služiti egu, nego njime gospodariti.

 

Inspirativne priče

Tolstoj, poznati pisac u staroj Rusiji, bio je čovjek velike mudrosti. Kad ga je jedan prijatelj posjetio po prvi put, iskusio je gorčinu njegove supruge. Bila je vrlo neugodna, govorila oštro i ponašala se primitivno i grozno prema mužu. Stalno ga je vrijeđala. Nakon što je vidio dosta toga, kad su ostali nasamo prijatelj ga je upitao: "Zašto to trpiš? Žena ti je gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. Što ti to treba?" Ali mudri i ponizni Tolstoj odgovori: "Itekako mi treba. Trebam je da bi me podsjetila kako i sam trebam biti mekši i slađi."


Kad je Atisha, veliki bodhisattva u Indiji, otišao na Tibet, on je poveo svoga indijskog kuhara sa sobom. Ovaj je kuhar bio vrlo neugodan, grub i bezobrazan prema svima pa tako i prema Atishi, kojeg je stalno vrijeđao. Tibetanci su ga pitali: "Zašto ste doveli tu osobu s vama? Možemo mi kuhati za vas. Ne trebate ga! "Ali je Atisha rekao: "Trebam ga, trebam. Trebam ga kako bih prakticirao strpljenje."


Pouka: Trebaju nam gorka iskustva da bismo ojačali svoje vrline.

 

 

 

"Ako ikad prolaziš kroz teško razdoblje, i tvoja je duša ispunjena nemirom, to je zato jer previše misliš na samoga sebe."
- Josemaría Escrivá
 

 

 Zašto trebamo poniznost

Prethodno smo opisali sve prednosti ove vrline zbog kojih bismo je trebali kultivirati, a ovdje još samo naglašavamo nekoliko razloga:

Ako si se rodio siromašan, nije tvoja krivica, ali ako umreš siromašan, onda je to tvoja krivica. - Bill Gates

Poniznost trebamo prije svega za ostvarenje blagostanja. Put do blagostanja popločan je vrlinama, a poniznost je jedna od osnovnih vrlina, bez koje nam naš stvoritelj neće pomoći uspostaviti blagostanje. Blagostanje je moguće jedino ako crpimo energiju, mudrost i inspiraciju iz Izvora iz kojeg potječemo, stoga mu se trebamo podrediti.

Ne govorimo o onom blagostanju koje izaziva jal, nego o onom koje je jednako i materijalno i duhovno. Mnogi su mišljenja da čovjek treba biti arogantan, sebičan i škrt da bi se živjelo u blagostanju jer su mnogi bogataši naizgled takvi, pa zato naglašavamo da iako čovjek ima neke mane, no ako usto kultivira određene vrline, zavrijeđuje blagostanje. Bogaćenje ne ovisi o poniznosti nego o sklopu vrlina. A da ponizni ljudi ostvaruju blagostanje dokaz su imućni ljudi kao što su Dalai Lama, razni svećenici i gurui, Nelson Mandela, Bill Gates, JK Rowling, Jamie Oliver i mnogi drugi.

mir i zadovoljstvo - arogancija i oholost stvaraju nemir i nezadovoljstvo u nama, dok njihova suprotnost - poniznost - stvara suprotan efekt: mir i zadovoljstvo. Nitko ne voli ljude pune sebe i egocentrične, pa će takvima stvarati probleme, što se može izbjeći kultiviranjem poniznosti. Oholi ljudi se uznemiruju tj. obuzima ih nemir i nezadovoljstvo kad osjete da im drugi ne pridaju dovoljno pozornosti,  kad njihove greške izađu na vidjelo, kad ljudi više hvale druge nego njih kao i kad sami vide da drugi posjeduju veći talent od njih. Kad se stave u poziciju Boga, misle da su Bog ili poput Boga, ne mogu imati mira sve dok ne shvate koliko su mali u odnosu na stvoritelja i kako ista božanska iskra sjaji u svakom od nas, a ne samo u onima koji su nešto uspjeli, kako je u svim božjim stvorenjima odraz zajedničkog stvoritelja;

poniznost privlači druge - kad shvatimo svoju ograničenost i nemoć te se stoga okrenemo za pomoć svom izvoru, svom stvoritelju, postajemo magnet za sve ono što imponira ne samo nama nego i drugima. Usto, ponizne su osobe svjesne povezanosti svih stvorenja, jer imamo istog stvoritelja, pa se sukladno tome i odnose prema drugima kao svojoj braći i sestrama, te zbog svojeg familijarnog odnosa privlače druge. Ponizne osobe stvaraju ozračje mira i ljubavi oko sebe jer cijene vrijednosti drugih i pokazuju poštovanje prema njima. U svojem ophođenju prema okolini, u obiteljskom životu, u suradnji s kolegama i prijateljima ponizni ljudi imaju razumijevanja i znaju oprostiti, nisu hvalisavci ni kritičari. U njihovu prisustvu možemo biti svoji, ne osjećamo ugroženost ni prijetnju, ugodno nam je, neopterećeni smo i osjećamo sigurnost - jer znamo da su ponizne osobe spremne slušati i ravnopravno razgovarati, bez želje za isticanjem i nadmetanjem. Uvijek nastoje pomoći i sa svima se dobro slažu jer ne stavljaju sebe na prvo mjesto, što ih čini privlačnima;

Poniznost sprečava jačanje pojedinih mana i slabosti.
Trebamo kultivirati poniznost kako bismo se oslobodili slabosti i mana kao što su: oholost, arogancija, bahatost, egoizam, taština, hvalisavost, strah, neznanje, predrasude, agresivnost i druge njima slične.

ZAŠTO TO NAPLAĆUJEMO
Kvalitetna izrada svakog modula zahtijeva mjesec-dva intenzivnog rada i truda par ljudi koji onda radeći ovo ne mogu na drugi način prihodovati svojoj obitelji, stoga trebaju biti plaćeni, pogotovo jer se radi o ljudima čiji je talent na visokoj cijeni.
Kao što vi svoj posao ne želite raditi besplatno, tako nemojte očekivati da drugi to čine. Ako želite da čitav sadržaj našeg portala bude besplatan, podržite nas u našoj misiji - uplatite članarinu i/ili volontirajte s nama, angažirajte se na bilo koji način. Što god činili, molim vas nemojte očekivati nešto za ništa, tj. samo primati a ništa ne davati jer takav odnos prema životu garantira neuspjeh, patnju i siromaštvo, između ostalog. Što sijemo, to žanjemo. Davanjem dobijamo!

   Kako kultivirati poniznost

Nastavak ovog modula, koji je najvažniji i najbolji dio jer u njemu otkrivamo konkretne načine kako aktivirati i kultivirati poniznost, rezerviran je samo za sudionike nekog od naših online tečajeva, za VIP članove kao i za one koji nam se revanširaju.

Da biste mogli dalje čitati ovaj modul i dobiti konkretne savjete, molimo učinite po izboru:
- prijavite se na naš e-tečaj (provjerite nastavni plan da vidite kad je u planu) ili
- učlanite se kod nas kao VIP član ili
- kompenzirajte - umjesto plaćanja novcem, "platite" nečim drugim - kontaktirajte nas s ponudom
- volontirajte - umjesto plaćanja novcem, odradite nešto u protuvrijednosti
- prevedite članak/modul na engleski ili njemački jezik i dobit ćete ga besplatno - kontakt

Jedinstvena ponuda!
Besplatno do ovog i svih drugih cjelokupnih modula
Dobit ćete dostup svim našim ekskluzivnim sadržajima, odnosno kompletnim modulima svih naših tečajeva, tj. cjelokupnog programa Životne škole (u vrijednosti od preko 1.000 €) ako prevedete samo jedan naš članak/modul na engleski ili njemački jezik! Amateri su dobrodošli, ali ne uvažavamo prijevode preko Google automatskog prevoditelja s minimalnim korekturama (to bismo mogli i sami) jer prijevod treba biti u duhu jezika a ne doslovan. Dobit ćete VIP članstvo sa svim pogodnostima - za prijevod samo jednog jedinog modula (25 A4 stranica) dobit ćete besplatno preko 35 ekskluzivnih, kvalitetnih, multimedijalnih modula, plus sve ove pogodnosti, uključujući i ove poklone! Ako ne znate sami prevoditi, možete zamoliti nekog tko to zna da vam učini uslugu i učini to umjesto vas.
Molimo da nas zainteresirani kontaktiraju »

U nastavku obrađujemo, između ostalog, teme:

  • Veza s izvorom
  • Volja u nevolji  
  • Poniznost prema grešnicima
  • Osvještenje osnovnih načela po kojima svijet funkcionira
  • Služiti stvoritelju
  • Osloboditi se napasti
  • Preispitivanje vlastitih postupaka
  • Priznati odanost izvornim vrijednostima
  • + Videoprilozi na temu poniznosti
Povezani sadržaj
Ulomak iz knjige "Čarobno drvo": 

Bibliografija:
 Rick Warren: "Svrhovit život"
 Glas koncila

Nagradne e-knjige:


komplet 6 e-knjiga

 


Osvoji nagradu: komplet e-knjiga!

Nagradu dobivaju svi oni koji su ovaj članak pročitali s razumijevanjem, što će se vidjeti kroz ovu križaljku.
Moguće je da se neka pitanja odnose na tekst koji je u ekskluzivnom dijelu.
Alternativa je poslati e-mailom link na ovaj članak (uz par rečenica srdačne preporuke) istodobno trima osobama i nama. (molimo ne slati sebi, jer to nećemo uvažiti)
  1. Postojanje neke mane znači da što nedostaje?
  2. Prema Coltonu, što je stalni pratilac istine?
  3. Prema kome trebamo biti ponizni prije svega?
  4. Prema Lukinom evanđelju, što će biti svaki onaj koji se ponizuje?
  5. Što je napredni aspekt poniznosti?
  6. Što bi novac trebao biti, u kontekstu da bi on nas trebao slijediti, a ne mi njega?
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Popuni križaljku i onda narančasta slova ubaci umjesto ikseva u ovaj link
(ako neka slova koja upišeš nisu narančasta, pogledaj to u drugom browseru/pregledniku kao što je Firefox;
u ovom članku je označeno svako drugo slovo svih 6 riječi pa ta slova treba ubaciti u ovaj link):
https://www.zivotna-skola.eu/nagrada/xxxxxx.html
kopiraj link - s malim slovima iz narančastih polja križaljke umjesto ikseva - u internet preglednik
pa ćeš dospjeti na internet stranicu na kojoj je nagrada
- pristup kompletu e-knjiga na temu poniznosti.
Upiti u vezi nagradne igre »


Alternativa
: ako želiš nagradu, a ne želiš ili ne znaš ispuniti križaljku, možeš poslati e-mailom link na ovaj članak (uz nekoliko srdačnih riječi preporuke) barem trima osobama + nama i time ćeš zaslužiti ovu nagradu. Ili, ako staviš naš link na svoj blog ili web stranicu ili drugdje.


Poznaješ li neke kojima nedostaje poniznosti?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima i sebi.
Još jedno dobro djelo za danas :-)

 

 

 

Napomena:
one koji imaju komentare koji odišu negativizmom (obezvrijeđivanje, kritike, osude, i slično), molimo da ako se ne srame svojih riječi da daju svoje puno ime i prezime i mjesto stanovanja da to objavimo, jer ne objavljujemo negativizme onih koji ne stoje iza svojih riječi. Ovo nije forum za kritiziranje, nego mjesto na kojem čitatelji mogu jedni druge svojim komentarima podržati u kultiviranju vrline poniznosti.
Konstruktivne sugestije za poboljšanje ovog modula su dobrodošle!
06/11/2018
Mario Maric 38god.Karlovac:
Nerazumijem poruke od majke Terezije o poniznosti?
(slijedi neponizno kritiziranje majke Tereze i katoličke crkve koje ne objavljujemo iz razloga navedenih gore pod napomenama)
odgovara redakcija: Poštovani, još jednom Vam pišemo isto što smo Vam (ili Vašem imenjaku) već dolje u prošloj poruci napisali: Kakve veze ima katolička crkva s ovom temom? Pročitajte i ostatak te poruke koji nećemo sad ponavljati.
Žao nam je što niste shvatili bit ovog modula, što se inače događa onima koji su na niskom stupnju svijesti (kritičnost, arogantnost), onima koji slušaju svoj ego a ne svoju dušu, onima koji je indeks podučljivosti vrlo nizak, kao i onima koji ovaj modul ne žele pročitati u cijelosti - drugi i najvažniji dio ovog članka ne žele ni platiti ni kompenzirati, što ukazuje na nevoljnost kultiviranja vrline velikodušnosti baš kao i poniznosti. Stoga, svakako preporučujemo da aktivirate te vrline - ako ne želite nama platiti za pomoć koju za to pružamo, onda se obratite nekomu drugome jer pomoć vam je očito potrebna.
 
Naravno da ne razumijete poruke od majke Tereze o poniznosti kad ste toliko negativno nastrojeni prema njoj. Kritizirate je na sva usta. Do Vas ne dopiru njezine pozitivne misli jer niste voljni uvidjeti njezine pozitivne strane, nego ste se fokusirali na njezine negativne strane, čime više govorite o sebi nego o njoj. Najlakše je vidjeti mane u drugima, to mogu svi, pogotovo oni koji su na nižem stupnju svijesti, odnosno skloni kritiziranju, aroganciji, oholosti, ozlojeđenosti, vrijeđanju i drugim negativnim modalitetima svijesti.
Oni koji Vas poznaju sigurno bi mogli o vama također štošta negativno reći, i više od onog što ste Vi za Terezu i Crkvu napisali. Ukazujete na "trun u tuđem oku", a "brvna u oku svome" ne opažate. Ne znamo otkud Vama pravo da tako neponizno, kritično i s visoka gledate na druge, ali to Vam pravo nitko nije dao jer Vi osobno niste postigli ništa ni približno toliko pozitivno da se za Vas čuje kao što su učinili oni koje ocrnjujete.
Prema Zakonu polariteta svatko i sve ima svoje pozitivne i negativne strane, uključujući Terezu, Crkvu, nas i Vas, a ako Vi u nekomu ili nečemu vidite samo one negativne, problem je u Vama a ne u drugima, pogotovo ne u onima koji su mnogima pomogli barem toliko da za njih cijeli svijet zna, za razliku od Vas. Za Vas nitko ne zna jer niste ništa značajno doprinjeli svijetu, no svejedno se stavljate na svoj tron s kojeg s visoka neponizno i oholo kritizirate one koji su više postigli od Vas. To ne rade osobe na visokom stupnju svijesti, nego samo one na niskom. Dajte napravite nešto dobro i značajno za svijet pa se onda javite. Svojim kritičnim, arogantnim i oholim riječima o Terezi i Crkvi dajete dojam da Vam nedostaje poniznosti i da Vam je ego izrazito velik i da ne možete podnijeti one koji su postigli više od Vas, doprinjeli svijetu više od Vas. Čak i ako je istina sve što ste napisali, također je istina i to da su dotični, osim toga, i neke pozitivne stvari ostvarili za koje Vi oćito zatvarate oči jer Vam na Vašem stupnju svijesti više odgovara druge kritizirati nego pohvaljivati. Zato baš trebate Vi i takvi kao Vi aktivirati i kultivirati vrlinu poniznosti. Niste bez razloga dospijeli na ovu stranicu, Vaša Vam duša želi reći da aktivirate ovu vrlinu kako biste mogli napredovati u životu i riješiti neke tekuće probleme.
 
Očito ste skroz fulali smisao ovog modula koji se uopće ne radi o Crkvi i majki Terezi nego o vrlini poniznosti. Ako Vam neki citati nisu jasni, umjesto da ih kritizirate, radije proučite sve drugo što ovaj modul pruža. U svakom slučaju je nužno da pročitate i drugi dio ovog modula, kao i module o velikodušnosti, kritiziranju i indeksu podučljivosti.
S ovime je naš odgovor završen i nećemo Vam više odgovarati niti objavljivati vaše kritike. Ovo je rubrika za komentare a ne za postavljanje pitanja i kritiziranje (koje ne podržavamo). Ako imate kakva pitanja i želite naše odgovore, odnosno našu stručnu pomoć, izvolite uplatiti mentorstvo.
23/02/2018
mario:
hm samo zasto je katolicka crkva puna para,zasto vatikan prsti parama,zasto popovi nisu nikome ponizni i govore samo sa visoka,,upravo zato sto sebi uzimaju slavu,novce i sve kontra sto pise ovdje...stvar je jednostvan i pouka iz evandjelja govori da se nebude prepotentaan i da se neuzima za sebe onoliko koliko to nismo i biti samo ponizan pred bogom..ali kroz razne interese crkve i vjerskog fanatizma dolazi do kompliciranja i dovodjenja teme daleko od sustine poruke
odgovara redakcija: Kakve veze ima katolička crkva s ovom temom? I zašto Vama smeta da su drugi puni para??? Zar nije prirodnije da uživaju u blagostanju baš oni koji se bave duhovnim radom nego, recimo, nogometaši i manekenke (mada, hvala Bogu da svi lijepo zarađuju, no crkvi zamjerate da su bogati a nogometašima i manekankama ne, što nema smisla)?
I tko kaže da su svi popovi jednaki i takovi kakvima ih Vi osuđujete? Mi imamo druga iskustva s njima. To što na sve njih gledate s visine i osuđujete ih, govori da ne samo da niste ponizni niti slušate Isusa koji kaže "Ne sudite drugima da i vama ne bude suđeno", nego i da imate veliki ego. Znate li iz psihologije da kad govorite (i pišete) o drugima, da u stvari govorite o sebi (i o svojoj pismenosti) i da kad Vam nešto smeta kod drugih da je to znak da je taj isti problem u Vama samima, ali ga poričete?! Drugi su ljudi ogledalo vaše duše pa projicirate na van ono što je u Vama.
Nigdje ne piše da oni koji nisu ponizni da zato ne bi trebali imati puno para niti stoji igdje da baš zato imaju puno para. Bogaćenje ne ovisi o poniznosti nego o drugim vrlinama koje su popisane ovdje.
Vi ste sve pobrkali jer ste čitali članak pomućenog uma pa Vas je glavna poruka mimoišla. To je kad je čovjek pun predrasuda i velikog ega, umjesto da s poniznošću čita poučne tekstove. A možda je to i zato što niste ovaj modul pročitali do kraja jer je najvažniji dio (ostatak modula) dostupan samo onima koji su nam voljni platiti za naš posao, tj. onima koji ne misle da smo im mi dužni pomagati zabadava.
Ako Vas ovo vrijeđa, i to Vam je znak da imate veliki ego i da niste ponizni jer samo je ego taj koji se osjeća uvrijeđen i zavidi bogatima, dok je duša (koju biste trebali slušati umjesto ega) božanska (stvorena na sliku i priliku Boga) i nitko i ništa joj ne može nauditi.
.....................................................
redakcija odgovara na odgovor: Mario je odgovorio odgovorom punim arogancije i mržnje i kritike prema Crkvi, što su mane koje naša organizacija ne podržava pa zato takav govor mržnje i arogantncije ne objavljujemo. Mariju preporučujemo da se za svoje dobro riješi tih svojih mana tako da pročita naše module na temu mržnje i kritiziranja.
Osim toga, ništa što je napisao nema veze s temom poniznosti i odražava osobu koja ima veliki ego jer s visine osuđuje druge i vidi trun u tuđem oku, a u svome oku brvno ne primjećuje. Kao što je Isus rekao: "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen." Ovo nije platforma za neponizne ljude pa zato nismo objavili njegov neponizni, tj. arogantni odgovor.
Nema veze ako je Mario i u pravu da nogometaši puno više vrijede od popova, i da popovi ništa ne rade nego samo kupe lovu na sve strane, i da je Crkva kriva što se njima navodno toliko daje na račun zdravstva i da je crkva dužna svoju imovinu rasprodati i nahraniti siromahe (tj. davati ljudima ribu umjesto pecaljke), dakle čak i da je sve to točno što je napisao, ne priliči ljudima koji su kultivirani i koji kultiviraju vrline kao što je poniznost da budu osorni, nego da uvijek kad moraju izabrati hoće li biti u pravu ili dobrostivi, da odaberu ovo drugo. Tko je u pravu, neka o tome odlučuje dragi Bog. Nije na nikom od nas da sudimo. Je li bolje siromasima davati "ribu" ili "pecaljku", i je li za zamjeriti onima (Crkvi) koji besplatno daju "pecaljke" a ne i "ribe", to znaju oni koji imaju soli u glavi, dok drugi smatraju da bi se trebalo davati na pladnju onima koji nisu voljni kultivirati vrline (pa su zato siromasi, jer što sijemo to i žanjemo). Mnogi ljudi, poput Marija, kojima je stupanj svijesti ispod 200 i koji nisu educirani o zakonu polariteta, vide samo ili uglavnom negativnosti a ne i pozitivnosti u Crkvi i drugima, što govori više o njima nego o onima koje neponizno i arogantno kritiziraju. Tko ne živi u blagostanju, živi u zabludi. Put do blagostanja je popločan vrlinama, a ne manama kao što su mržnja, kritiziranje, osuđivanje, osornost, mentalitet žrtve i druge.
Ovo je zadnje što imamo reći Mariju pa nema potrebe da dalje istresa svoje frustracije prema Crkvi na nama jer ionako nema veze s temom. A ako ga njegov ego i dalje tjera na kritiziranje, molimo da ako stvarno časno stoji iza svojih riječi, tj. ako se ne srami svojih riječi, da nam da svoje puno ime i prezime i mjesto stanovanja da to objavimo. Jer ovo nije forum za kojekakvo blaćenje drugih, nego mjesto na kojem čitatelji mogu jedni druge svojim komentarima podržati u kultiviranju vrline poniznosti.

16/09/2016
MARIJAN 61 G. SLAVONSKI BROD:
JAKO SAM ODUŠEVLJEN OVIM ČLANKOM I ŽELIO BIH PUNO VIŠE OVAKVIH RAZJAŠNJENJA I ZANIMLJIVIH PRILOGA
odgovara redakcija: Ako želite više razjašnjenja, uplatite naš online tečaj Vrlinologija VIP članarinu gdje su svi naši ekskluzivni sadržaji. Usto na našoj stranici s člancima su daljni zanimljivi prilozi.

05/01/2016
anonimno:
super ste to opisali i istog sam misljenja,samo u djela treba provodit i imamo sansu da se spasimo inace propadamo.

17/07/2015
Denis, 24, Lukavac:
Hvala vam puno na ovome uvjek sam bio približan ovom svemu mali je znao ego da učini da odem pogrešno ali se brzo vratim na pravi put gledao sam uvjek da budem korektan i sve ono što i kako dolikuje jednom čovjeku ali mi je drago što ste ovako stručno objasnili da pomognemo i drugim ljudima a naravno i sebi puno hvala još jednom i sve najbolje :)

17/02/2015
Zvonimira, 25, Otočac:
Hvala Vam na ovoj divnoj poduci! Predivno ste objasnili razliku između poniznosti i poniženja, prenijeli važne poruke o oholosti i aroganciji, te lijepo potkrijepili primjerima. Puno mogu naučiti iz ovako detaljnog opisa, a time i primjenjivati upute koje mogu pridonijeti boljem odnosu s bližnjima, i što je najvažnije, boljem odnosu s Bogom. Potrebno je zaviriti i proniknuti duboko u sebe da bismo uvidjeli koliko nam zapravo poniznosti nedostaje i da ju iskrenom vjerom i molitvom možemo iz sebe izvući potpuno se pouzdajući u Gospodina! Amen.

08/05/2014
Ivica, 65, Zagreb:
PONIZNOST NIJE VRLINA NEGO SLABOST!!
odgovara autor članka Talidari: Tako razmišljaju oni koji imaju veliki ego i koji su arogantni i oholi te slabi duhom. Niste dali argumente pa ih očito ni nemate. Ovaj članak je pun argumenata, a ako ne vjerujete nama, trebali biste vjerovati Bibliji, Isusu, Majki Terezi, Martinu Lutheru, Voltairu i ostalim velikanima čije smo citate ovdje izložili. Tko živi u zabludi, ne može živjeti u blagostanju. Tko ne živi u blagostanju, znači da živi u zabludi. Blagostanje je naše prirodno stanje.

 

 

Poruka za  
urednike
  Životna škola ima ekskluzivno pravo na ovaj članak, prema tome drugima nije dopušteno njegovo objavljivanje.
  Imamo mnogo drugih članaka koje možete objaviti pod uvjetom da navedete izvor i link - ispod članaka pogledajte na dnu
  poruku za  urednike. -
Top članci.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari