Ljutnja |
|
Ljutiš li se na nekoga ili nešto? Nerviraju li te neki ljudi? Je li te netko prevario ili razočarao? Ostao/la si bez posla? Spopala te neka teška bolest?
Nećeš vjerovati, ali svi ti ljudi koji su ti stali na žulj, svi ti događaji koji su ti bilo pomrsili račune bilo te izbacili iz takta - sve je to za tvoje dobro, sve se to dogodilo kako bi te se stavilo na pravi put.
Ovdje smo da ti to dokažemo i pomognemo ti otkriti kako ti točno pomažu svi ljudi na koje se ljutiš. |
Sve u tvom životu, i dobro i naizgled loše, izrežirano je za tvoje dobro. Ovdje ćeš otkriti zašto ti se događaju nedaće i zašto su one ne samo korisne nego i spasonosne. Saznat ćeš zašto ti je svaka osoba koja ti je učinila nažao zapravo učinila uslugu te zašto su nam neprijatelji itekako korisni.
Ljutnja, isto kao i bol, pokazatelj je da smo u disharmoniji sa svojom okolinom. Iako smo uvjereni da je netko ili nešto drugo uzrok naše ljutnje ili boli, stvarni uzrok leži puno bliže i dublje. |
Sinonimi:
srditost, srdžba, gnjev, bijes, ogorčenost, zamjeranje, uzrujanost, ozlojeđenost, jed, kivnost
Srodne mane i slabosti:
Mržnja
Kritiziranje, prigovaranje, ogovaranje i jadikovanje |
Pravi uzrok ljutnje
Mnogo je razloga zašto se ljutimo, ali je uzrok samo jedan. Razloga će uvijek biti, ali uzroka ne mora biti.

"Tko na ruci nema ranu, može nositi otrov na dlanu. Otrov ne prodire gdje nema rane, nema zla za onog tko ga ne čini."
- Dhammapāda
Put ispravnosti |
Prava je istina, ako smo je voljni prihvatiti, da se ljutimo jer nešto s nama nije u redu, zbog neke naše slabosti. Netko drugi se u istim okolnostima uopće ne bi (na)ljutio. Dapače, netko drugi bi se možda čak dobro nasmijao. Izuzev krivičnih postupaka. Ono što nas ljuti, iskreno, nisu drugi ljudi ni situacije, već nas ljuti to što nas je netko ili nešto izvana pogodilo u ranu koju nismo zacijelili, dotaknulo u neku našu slabost koju bismo trebali ojačati. Da te rane ili slabosti nema, ne bismo se ljutili, ne bismo gubili vrijeme i energiju na štetne emocije. Jedna od najčešćih slabosti koje uzrokuju ljutnju su predrasude, koje u nama rađaju očekivanja i interpretacije koje nisu na mjestu.
Čak i onda kad nam je netko prouzročio ogromnu nevolju ili učinio veliku gadost, to ne mora biti uzrok za ljutnju, kad smo svjesni da je ljutnja isto tako mana. Ne možemo promijeniti okolinu, ali možemo promijeniti kako se u njoj snalazimo, kako na nju reagiramo. Kao u kartanju, ne možemo promijeniti karte koje su nam dodijeljene, ali možemo naučiti kako bolje igrati s onim kartama koje imamo u ruci.
"Kad izvor radosti nije u vanjskom svijetu, vanjski svijet je ne može ugasiti."
- Nepoznati autor
|
Zašto se ljutiš na određenu osobu, dok se drugi na nju ne ljute?
Svi koji se ljute kao uzrok te svoje emocije okrivljuju neki vanjski čimbenik. Međutim, drugi ljudi ne osjećaju pritom isto, naprotiv, mnogi čak i vole onu osobu na koju se mi ljutimo. Stoga ona nije pravi uzrok.
Pravi je uzrok ljutnje neki unutarnji sukob u onom koji se ljuti, unutarnje nezadovoljstvo.
Ako ćemo iskreno, nešto je u nama što nas navodi na ljutnju - neka naša očekivanja, predodžbe i sl.
Istinsko nam zadovoljstvo ne dolazi kroz druge, nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo i budemo u potpunosti slobodni (i od ljutnje...). Kad uspijemo postići da naše osobno zadovoljstvo ne ovisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet ga neće moći umanjiti.
"Ljutnja uvijek dolazi iz frustriranih očekivanja"
- Elliot Larson
|
Pravi izvor vlastite nesreće, pa i ljutnje, nije u vanjskom svijetu, nego u unutarnjem. Stoga nema razloga za ljutnju i očekivanje od drugih da nam osiguraju bilo što, uključujući naše zadovoljstvo. Što god nas ljuti kod neke osobe, povezano je s našim očekivanjem da nam ona nešto pruži, što nam, iskreno govoreći, nije dužna. Sve što trebamo već je u nama pa, kad to ne uviđamo, očekujemo od drugih da popune tu prazninu koju bismo, ustvari, trebali sami popuniti. Ako nam netko pomogne, dobro, a ako ne, i to je dobro, ne moramo se ljutiti. Kad preuzmemo odgovornost za svoj život, uviđamo da su sva očekivanja od vanjskog svijeta neosnovana i da se nemamo ni na koga što ljutiti.
Koliko dugo se misliš ljutiti na nekoga?
Nije li krajnje vrijeme da misliš na sebe, a ne na njega/nju?
Za svoje dobro, pronađi humor u svemu!
Svatko je kovač svoje sreće, ali i nesreće.
|
Čak i kad je netko naočigled uzrok naše nevolje, iz drugog će kuta to izgledati potpuno drugačije. U svijetu može vladati bilo kakva kriza, no ako je čovjek zadovoljan malim stvarima, i sreću pronalazi u nematerijalnim stvarima, onda se nema potrebe žaliti ni ljutiti. Vanjski čimbenici mogu potaknuti samo nešto što već jest (u nama), potpiriti vatru, stoga nisu izvor, nego samo okidač. Nešto u nama nije kako treba pa nas zato neki ljudi ili neke stvari ljute, jer pobuđuju u nama nešto što nije kako treba, neku našu slabost.
Ako te netko nazove nečim za što znaš da ne može biti istina (primjerice, “ti, prljavi zeleni vanzemaljče"), najvjerojatnije na to nećeš emocionalno reagirati. Ako te nečije riječi uznemire i razljute, to je obično zato što na nekoj nesvjesnoj razini vjeruješ da bi to moglo biti istina. Većina percepcija osobna je projekcija - najviše nam u drugima smeta ono za što se bojimo da možemo naći u sebi!
Ljutnja prema nekome je "pucanje u kurira". Pravi izvor našeg nezadovoljstva nisu drugi, nego mi sami. Kad preuzmemo svoju odgovornost za vlastitu nesreću, istodobno preuzimamo odgovornost i za vlastitu sreću te se tako naoružavamo uvidom da smo kovači svoje sreće i da nam je sve moguće ako sami nešto poduzmemo, umjesto da toliko toga očekujemo od drugih.
Dubinski je uzrok ljutnje ukorijenjen u psihi čovjeka koji se ljuti - u subjektu, a ne u objektu ljutnje. Onaj koji nalazi razloge za ljutnju, ne uspijeva pronaći razloge za pohvale, zahvalnost i ljubav i sebe stavlja u ulogu žrtve. To je zato što je onima koji se ljute lakše pronaći mane nego vrline, lakše biti žrtva nego gospodar svoje sudbine. Kad bismo svi bili takvi i ljutili se na ove ili one, radije kukali nego poduzimali, naš svijet bi bio...onakav kakav je sad.
Umijeće izvlačenja onog najboljeg iz ljudi ipak je vrednije od umijeća pronalaženja mana. Na svakom je od nas da se odluči kojim umijećem želi ovladati. Na kraju krajeva, sve se svodi na odluku.
Ne zaboravimo, bolje je upaliti svijeću nego proklinjati tamu.
Zašto doživljavamo neugodnosti (koje nas ne bi trebale ljutiti)
"Sve što mi ljudi nazivamo tragičnim ili lošim, nije ništa doli lekcija."
- Shirley MacLaine
(glumica i spisateljica) |
|
Svima nam se u životu događaju stvari koje ne razumijemo. Ne razumijemo zašto nas je voljena osoba prevarila ili nam naudila, zašto smo baš mi dobili otkaz, zašto nismo dobili unapređenje ili povišicu, zašto smo se razboljeli... Ali trebamo razumjeti: samo zato što se nešto čini nepošteno, samo zato što izgleda kao katastrofa, ne znači da nije dobro za nas, a pogotovo ne znači da bismo se zbog toga trebali ljutiti. Baš kao što su promaknuće, prilike, vjerni ljudi i ohrabrenja korisni, također imamo koristi od razočaranja, zatvorenih vrata, prijevara, otkaza i sličnih iskustava, jer nas, između ostalog, takva iskustva preusmjeravaju s pravca, koji nam u konačnici ne bi donio ništa, na novi pravac u životu koji u normalnim okolnostima ne bismo odabrali, a puno je bolji za nas.
Neugodnosti su prisutne u našim životima:
zato što je po zakonu polariteta prirodno doživljavati kako pozitivnosti, tako i negativnosti. Mijena ovih dvaju suprotnih polova omogućuje dinamiku i napredak. Sunce i kiša, noć i dan, plima i oseka, vruće i hladno... Izmjenu polova ne možemo izbjeći, ali možemo izbjeći biti uzrujani zbog toga, možemo utjecati na to kako se nosimo i s jednim i drugim polom. Ništa nas ne može uznemiriti ako znamo da su negativnosti samo druga strana medalje pozitivnosti, i ako znamo da je sve prolazno. Mijena dvaju polova je ne samo neizbježna, nego vrlo povoljna za naš napredak i našu sreću.
- zato što po zakonu kauzaliteta (uzroka i posljedica, podražaja i odražaja, karme) žanjemo što smo posijali, tako da svaka neugodnost ukazuje na to da smo nešto zgriješili ili loše "posijali".
- kad skrenemo s puta pa nas nešto neugodno treba prodrmati i upozoriti te, ako smo promišljeni, poučiti i preusmjeriti na pravi put.
- kad imamo priliku napraviti prekretnicu u svom životu, napredovati u nečemu. No, za to trebamo pokazati da smo dostojni toga, da zaslužujemo skok na višu razinu, pokazujući koliko vrijedimo u izazovnim situacijama. Svaki put kad se trebamo uzdići na neku novu razinu u svom životu, na veći stupanj integracije vrlina i vještina u životu, nailazimo na test u obliku izazova, na nešto što trebamo prebroditi kako bismo se uzdigli na višu razinu ili ostali na mjestu ili čak degradirali, ako pokažemo da nismo dostojni. Taj je test obično neka osoba ili situacija koja u nama pogađa one slabe točke koje bismo trebali ojačati kako bismo mogli napredovati na višu razinu i time bili nagrađeni. Da bismo ovaj izazov prošli, trebamo zadržati pozitivan stav i vjeru, čak i onda kad se osjećamo obeshrabrenima i kad ne vidimo svjetlo na kraju tunela.
U dubini duše trebamo znati i vjerovati da naš život ima smisla, sa svim svojim pozitivnostima i negativnostima, da je svako zlo za neko dobro, i da će se, ako zadržimo svoj pozitivni duh prilikom teških situacija, sve posložiti na svoje mjesto.
Ništa se ne događa protiv nas, nego za nas.
Zašto se stvarno ljutimo
 Iako smo uvjereni da nas ljute određeni ljudi, stvari i situacije, u stvarnosti su oni samo posrednici koji nam pomažu naslutiti da je nešto u nama poremećeno, nešto što nas odvraća od puta do blagostanja. Kad nas netko ili nešto prignječi, iz nas iscuri ljutnja jedino ako je ona već u nama otprije. Što se dogodi kad stisnemo naranču? Iz nje izađe narančin sok, zar ne? Zašto? Zato što je to naranča. Kada netko tebe pritisne na ovaj ili onaj način, ako iz tebe procuri gnjev, to nije zbog osobe koja te gnječi ili zbog načina na koji te davi. To samo ima veze s onime što je unutar tebe. Time izlazi na vidjelo kakvi smo. Ako se pjeniš, znači li to da u tebi nema dovoljno čvrstine? Znaš kako je - više pjene, manje piva.
Ljutimo se:
- kad ne prihvaćamo da je u redu doživjeti negativnosti baš kao i pozitivnosti, kad ne prihvaćamo zakon polariteta
- kad nismo svjesni zakona kauzaliteta i ne uviđamo da smo nekako pridonijeli tome što nam se događa
- kad nešto nije u skladu s našim krutim predodžbama, kad nije po našem. Ljuti smo jer nismo svjesni da naše predodžbe nisu uvijek najbolje za nas. Ljutimo se kad se nešto ne odvija po našem planu ili kako bismo mi to željeli, kad nismo svjesni da je bolje da nije sve po našem, jer može i bolje. Čak i kad je gore, krajnje posljedice mogu biti bolje ako se ne ljutimo i ne uznemirimo, narušavajući prirodni tok stvari.
- kad smo skloniji u drugima primijetiti više mane nego vrline
- kad nam nedostaju vrline kao što su mudrost, suosjećanje, ljubav, vjera, odgovornost, zahvalnost ili neke druge
- kad nama ovladaju mane kao što su frustracija, strah, ego, zavist, ljubomora, netolerancija, diskriminacija, nezahvalnost... Mnogi koji se žale zapravo žele više pažnje pa, ako je ne mogu postići nekim ostvarenjima i karakternim osobinama, pokušat će to glasnim prigovaranjima.
- kad nam nedostaju vještine kao što su smijanje, afirmacije, miroljubivo rješavanje problema ...
kad ne shvaćamo da je mudra izreka "Kad izvor radosti nije u vanjskom svijetu, vanjski svijet je ne može uništiti" istinita.
Ljutimo se kad ne shvaćamo da drugi nisu odgovorni za našu sreću niti mir.
Ljutimo se kad predbacujemo drugima za svoju nevolju, koju smo mogli, i još uvijek možemo, preobraziti samo ako preuzmemo odgovornost za svoj život - Preuzmi odgovornost »
- kad imamo očekivanja
- kad vidimo sebe kao žrtvu. Svi oni koji u životu zauzimaju stav žrtve, olako se ljute na druge za bilo što.
- radi osobnog nezadovoljstva koje nema veze s objektom naše ljutnje
- kad ne znamo kako postići željeno, a da ne dođe do ljutnje - naše nepoznavanje konstruktivnih metoda koje otkrivamo u nastavku.
- jer nismo pronašli smisao svog života, jer ne dobivamo (a vjerojatno ni ne pružamo) dovoljno ljubavi u životu, jer ne ispunjavamo svoju životnu misiju (za koju možda nismo ni svjesni što je) itd. Ljutnja nam često služi kao ispušni ventil za nešto drugo što si ne želimo priznati ili suočiti se s time.
Znanstvena podloga
"Tko se mača laća, od mača i pogiba."
- Latinska poslovica
|
Ako pratiš popularno-znanstvena izdanja zadnjih godina, sasvim sigurno su te preplavile obavijesti kvantnih fizičara i njihovih "ambasadora" koji pružaju više nego dovoljno znanstvenih i konkretnih dokaza o snažnoj vezi naših misli i osjećaja s našom stvarnošću. Ovako ili onako, svi do jednoga tvrde da smo po zakonima prirode sami krivi ili zaslužni za svaku pojedinost u svojem životu, jer svojim mislima i osjećajima utječemo na sve okolnosti u svom životu. Žanjemo samo ono što sijemo, na ovaj ili onaj način. Ono što je izvan nas, odraz je onoga što se skriva u nama. Kako unutra, tako vani. Prema tome, ljutnja nije izdvojen slučaj. Žanjemo ljutnju, jer smo je i posijali, ljutimo se jer smo i sami druge naljutili ili jer nismo nešto raščistili, i to najčešće sa sobom samima. Netko tko posadi kaktuse ne ubire jorgovane. Tko razumije ove prirodne zakone uzroka i posljedica (karme) nikad neće doći na ideju da se ljuti na druge, niti da svjesno prouzrokuje ljutnju, tj. da učini nešto loše, jer se sve kao bumerang vraća, sve ima svoj odjek, kao jeka. Važno je prepoznati da ponekad, čineći nekome nešto dobro, u stvari činimo loše. Mislimo da činimo dobro, a u stvari se uplećemo u nešto što ne bismo smjeli. Tako nekome činimo medvjeđu uslugu kad bismo se trebali držati po strani.
Možemo i dalje kriviti i ljutiti se na ovoga ili onoga, na Boga, šefove, Vladu i cijeli svijet za naše nedaće i tako ostati i dalje u problemima ili možemo uzeti sudbinu u svoje ruke tako da prigrlimo prethodno spomenuta otkrića kvantnih fizičara i metafizičara i upotrijebimo ih za svoje dobro. U ovom slučaju, kad se radi o ljutnji, to znači prestati se ljutiti i naoružati se pozitivnim osjećajima i mislima. Kako to postići, otkrivamo u nastavku, zato čitaj dalje.
- Nauči lekciju od svog psa. Što god ti život donese, zgrni travu preko tog govna i idi dalje.
|