Print Friendly and PDF

INICIJATIVA:
Pretvaranje zatvora u otvore

autor: Talidari

Uovom prilogu, prezentiramo inicijativu za ljudska prava i objašnjavamo zašto je za ostvarenje materijalnog i duhovnog blagostanja šire zajednice neophodno preustrojiti sistem u korist onih koji ne žive u blagostanju pa u trenucima duhovne slabosti posežu za kriminalom, kako bismo to spriječili, a ne liječili ili kažnjavali.

Svi već znamo da batine nisu rješenje, a sad znamo da ni zatvori to nisu. Imamo rješenje!

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)
 

bullet  Zašto
bullet  Kršćanska podloga
bullet  Rješenje
bullet  Praksa

Prije nego što progovorimo o ovoj temi, želimo naglasiti da ona spada u zauzimanje za ljudska prava i promiče društvenu koheziju pa bi svi oni kojima je stalo do ljudskih prava i društvene kohezije trebali pročitati ovaj članak i potom se zauzeti za realizaciju ove inicijative. Da ne bi bilo zabune, pretvaranje zatvora u otvore ne znači puštanje zatvorenika iz zatvora, a što to znači objašnjeno je u nastavku.

Za većinu je radnika njihovo radno mjesto kao zatvor i život im se svodi na odricanje

Svjesni smo da je uslijed svih poteškoća s kojima je naš narod u ova krizna vremena suočen, poglavito s egzistencijalnim problemima, prirodno da su im prava zatvorenika zadnja stvar na listi prioriteta, zato odmah na početku ističemo spregu situacije u kojoj se nalaze zatvorenici i slobodni ljudi, kako bi se potonji ipak zauzeli za prava zatvorenika jer tako se indirektno zauzimaju i za svoja prava, kao i ljudska prava općenito. Da objasnimo:

Sve je hologramski povezano pa tako situacija jednog dijela društva (npr. zatvorenika) odražava situaciju cjeline kao i drugih dijelova društva, što znači da se i svako poboljšanje tako odražava. Naš odnos prema kriminalu i kriminalcima ukazuje na naš sveopći odnos prema svijetu i životu pa će promjena jednog odnosa promijeniti i drugi. Preustroj zatvora u "otvore" neće se odraziti samo na zatvorenike nego i na sve nas pa svakako pročitaj više o tome ovdje, umjesto da reagiraš da imaš pametnija posla. Što je pametnije od zauzimanje za ljudska prava i slobodu?!

Društveni odnos prema kriminalcima u velikoj mjeri određuje i reflektira i druge društvene odnose, htjeli mi to priznati ili ne. Ako je u jednom društvu norma da se oni koji nešto skrive rigorozno kažnjavaju zatvorom ili lišavanjem slobode, onda to postaje norma, u manjoj ili većoj mjeri, i u mnogim drugim segmentima, kao što je kod odnosa roditelji-djeca, učitelji-učenici, šefovi-zaposlenici itd. Zabrana izlazaka te ovog ili onog, kojim se osobu lišava slobode, duševna je bol, koja je jednako bolna kao i fizička bol. Duševno obračunavanje jednako je jalovo kao i fizičko obračunavanje.

Baš kao i fizičko zlostavljanje, ni ono psihičko ne bi smjelo imati svoja opravdanja u suvremenom, razvijenom, civiliziranom društvu u kojem postoje profinjeni i napredni načini prevencije i suočavanja s onima koji se ogriješe o zakon ili o pravila nekog autoriteta. O tome ćemo u nastavku.

Prema zakonu polariteta, svi imamo svoje pozitivne i negativne strane i tako svi ponekad dajemo svojim slabostima i manama oduška - i oni koji predstavljaju neki autoritet jednako kao i oni drugi pa u duhu ravnopravnosti, ako jedni imaju prava kažnjavati druge lišavanjem slobode, onda bi to trebali imati i drugi. Ako djeca nemaju pravo lišavati slobode svoje roditelje, ni učenici svoje učitelje, ni zaposlenici svoje šefove, kad ovi nešto skrive, zašto je onda pravedno obratno? Jesu li takozvani autoriteti, ovi ili oni, uistinu pravični, ako neko pravilo ne vrijedi za njih i ako su njima grijesi dozvoljeni? Je li udaranje tamo gdje najviše boli profinjen i stvarno učinkovit način rješavanja problema u razvijenom svijetu? Ovo ima dublju pozadinu nego što se čini na prvi pogled površnim i uskogrudnim razmatranjem iz svog kuta gledanja.

O anomaliji svih vrsta hijerarhija i time neravnopravnosti, objasnili smo u članku o vrlinizmu. U prirodi ne postoji hijerarhija niti neravnopravnost. Sve su vrste hijerarhija neprirodne, a nametnuli su ih oni koji žele dominirati drugima i koji ne drže do ravnopravnosti, kao i oni koji su nesposobni iznaći plemeniti i rafinirani način da pridobiju druge da nešto čine ili budu. Zbog svega toga i dalje imamo neravnopravnost spolova na poslu, u braku, sportu i drugdje, kao i neravnopravnost manjina i drugih.

Dakle, zatvori odražavaju cijelo društvo i problem sa zatvorima ima svoj korijen u kulturi, tj. u osviještenosti društva, stoga se podizanjem svijesti rješavaju problemi na svim razinama. Stoga, suočavanje sa situacijom i diskriminacijom zatvorenika podiže našu svijest, što će se izravno ili neizravno odraziti na bolje i na sve druge aspekte međuljudskih odnosa.

Nitko nije više beznadno zarobljen od onih koji krivo vjeruju da su slobodni.
-
Johann Wolfgang Goethe
 

Trebalo bi napomeniti da smo u stvari svi zatvorenici jer nemamo slobodu živjeti po vlastitoj volji, iako toga nismo svjesni. Osim što nas vlastodršci drže u šaci i što smo marionete sistema i tuđih vizija, zatvorenici smo svog uma, jer nas naše zablude ograničavaju. Dok god su zatvori dio naše kulture, naginjat ćemo tom sklopu razmišljanja koji i nama ograničava slobodu. Do pravog oslobođenja dolazi jedino kad sve vrste zatvora ne budu više postojale u našim umovima.

Osim toga, nemoj da ti se dogodi da silom prilika završiš i ti ili netko tebi drag u zatvoru pa da se onda pokaješ što se nisi na vrijeme zauzeo/la za ljudska prava. Naravno da misliš da se tebi i tvojima to ne može nikada dogoditi jer se vi ne upuštate u kriminalna djela, no tako su mislili i gotovo svi oni koji su završili u zatvoru, uključujući i moju malenkost.

Svi smo mi grješnici, samo što neki za svoje grijehe bivaju zatvoreni, a neki ne, što ne znači da se to ne može dogoditi apsolutno svakome, pa i nevinima. Koliki su samo nevini završili u zatvorima, kao i oni koji su mislili da su nevini zauzimajući se za svoja uvjerenja koja se kose sa zakonom!

Recimo, ja sam bila u zatvoru i to ne jednom, ne dvaput, nego triput i iz prve sam ruke mogla doživjeti nečovječnost zatvorskih sustava dviju zemalja, Turske i Japana, a sumnjam da je kod nas bolje. Sva tri puta bila sam uhvaćena jer sam radila na crno. Buntovnica u meni nije se dala zauzdati u namjeri da proputujem svijet, a kako nisam imala bogate roditelje koji bi me financirali, morala sam sama financirati svoja putovanja pa sam na njima radila usputne poslove kako bih preživjela. Uvjerenja sam da takvo što ne bi smjelo biti protuzakonito, ali nažalost jest, pa sam se našla više puta u zatvoru i bila žrtva onih koji su takav zakon iskorištavali da nas svjetske putnike podčine.

Kad sam bila u zatvorima, dijelila sam ćeliju ponajviše s prostitutkama za koje sam se često i u drugim prilikama uvjerila da imaju više vrlina od onih koji ih osuđuju. Ako se ne zatvara one koji za seks plaćaju, zašto se zatvaraju oni koji za seks primaju plaću? Što je u naplaćivanju seksa tako loše da se one koji to čine zatvara, a oni koji njih koriste ne? Općepoznato je da mnoge uvažene osobe, uključujući i suce i političare, dakle zakonodavce, koriste usluge prostitutki, a da pritom čak varaju svoje žene. A znamo da se preljub protivi moralu, da je protiv Božjih zapovjedi i da nanosi veliku štetu suprugama i djeci preljubnika. Pa kako onda oni imaju veća prava i ugled od samih prostitutki? Ne promičemo religioznost, dapače, ali s obzirom na to da živimo u religioznom društvu, podsjećamo na čuvenu Isusovu izreku: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." Shodno tomu, tko je bez grijeha, neka grešnike stavi u zatvor!

Također sam poznavala više ljudi koji su završili u zatvoru zbog utaje poreza jer se nisu slagali s poreznom politikom zemalja u kojima su živjeli. Njihova uvjerenja kosila su se sa zakonom i dovela ih u zatvor. Nisu ni sanjali da će ikad završiti u zatvoru jer su bili milijunaši, a jedan se čak bio školovao za jezuitskog svećenika. Mogli bismo danima nabrajati primjere slavnih i anonimnih ljudi koji su završili u zatvoru jer ih je vladajući režim smatrao kriminalcima, dok su ih drugi smatrali buntovnicima kapitalističkog ili nekog drugog sustava, a da o političkim zatvorenicima i ne govorimo. Zato nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da nema šanse da on(a) ili netko od najbližih neće možda također završiti u zatvoru, pa makar i samo u istražnom zatvoru i samo na kraće vrijeme.

O tome jesu li svi zatvorenici stvarno zaslužili zatvor tema je raznovrsnih debata i ne postoji konsenzus o tome. Recimo, zatvaraju se i oboljeli kao što su ovisnici o drogama u zemljama u kojima je na snazi Kazneni zakon po kojem je posjedovanje droga za vlastite potrebe u kaznenoj, a ne u prekršajnoj zoni. S druge strane, primjeri legalizacije droga u nekim drugim zemljama dokazuju učinkovitost toga naspram trpanja ovisnika u zatvore.

Također, politički zatvorenici nisu kriminalci, ali ipak završavaju u zatvorima. Čest je slučaj da se promjenom režima takvima mora nadoknaditi šteta, što nas porezne obveznike puno košta, a ne one koji su ih zapravo obeštetili. Primjer logoraša Golog otoka: Rehabilitacija: Golootočanima već leglo 53 milijuna

Osim toga, ne smijemo zaboraviti i na druge silne nevine ljude koji su greškom završili u zatvoru. Najnovija DNK tehnologija dokazala je nevinost mnogih zatvorenika koji su potom oslobođeni, ali kako im društvo može nadoknaditi izgubljeno vrijeme, pogotovo onima koji su propustili odgajati svoju djecu?
Zatim, trebamo li spominjati korumpirane suce i podmićene policajce koji trpaju nevine u zatvor da bi zaštitili prave krivce ili jednostavno zaradili mito? Sve to govori u prilog činjenice da zatvori nisu ono što mislimo i da je nužno suočiti se s istinom i djelovati u skladu s njom.

Gotovo svi koji su prošli kroz sudski sustav na ovaj ili onaj način, mogli su uvidjeti da se tu uopće ne radi o pravdi, nego o sposobnosti dokazivanja. Presude se donose na osnovi dokaza, a oni često nisu dostupni ili se daju krivotvoriti pa tako ne pobjeđuje pravda, tj. onaj tko je u pravu, nego onaj tko ima uvjerljivije dokaze, ili još češće onaj tko ima lukavijeg odvjetnika. Tako završavaju u zatvoru i oni koji nisu uspjeli dokazati svoju nevinost.

Mane sudskog sustava su općepoznate pa je u principu besmisleno na njega se oslanjati za pravdu. Umjesto toga postoje prirodni i tzv. Božji zakoni i karma koji reguliraju da svatko žanje što je posijao, kad-tad. Nije potrebno da mi ljudi uzimamo zakon u svoje ruke, jer kakvi god da jesmo i specijalizirani za pravo ili ne, nismo kompetentni da ikomu sudimo i da prepoznamo je li nešto istina ili laž. Ali smo kompetentni da pomognemo drugima u rehabilitaciji, suosjećamo, oprostimo i kultiviramo druge vrline.

Kazna zatvora već se epohama smatra pravednim odgovorom društva i kao najbolje upozorenje počiniteljima da prestanu činiti kaznena djela, ali i kao jednim od najefikasnijih načina borbe protiv kriminaliteta. Ovo su sve samo smatranja neosvještenih ljudi, dok iskustva i činjenice govore sasvim drugo.
Tisućljetno iskustvo sa zatvorima pokazalo je da su oni
a) neučinkoviti, i b) da u većini slučajeva pogoršavaju situaciju.

a) Neučinkovitost se odražava u tome da postojanje zatvora nije umanjilo stopu kriminaliteta. Broj zatvorenika postojano se povećava. Ne bismo trebali sprječavati kriminal time da budimo u ljudima strah od zatvora, već time da u njima pobuđujemo vrline. Apeliranje na strah umjesto na vrline odraz je primitivnosti društva, a učinkovito je samo među onima koji su više vođeni strahom nego vrlinama. Neučinkovitost zatvora odražava se i u tome što se većina bivših zatvorenika vraća kriminalu. Neučinkovitost fizičkog kažnjavanja (u što spada i fizičko zatvaranje) već su prepoznali i napredni roditelji i znanost (naročito psihologija), a s vremenom će to prepoznati i ostali i uvesti učinkovite mjere o kojima će u nastavku biti riječ.

Recimo, ni jedna od 80 studija koje su bile obuhvaćene ovim istraživanjem nije potvrdila da tjelesno kažnjavanje ima ikakav pozitivan učinak na djecu. „Naprotiv, ono kod djece potiče laganje jer će nastojati izbjeći kazne i uzrokuje probleme u mentalnom zdravlju, uključujući i depresiju, tjeskobu te sklonost zloupotrebi alkohola i droga. Postoje čak podaci koji pokazuju da smanjuje rezultate na testovima inteligencije i da loše utječe na područja mozga povezana s emocijama i regulacijom stresa.“ Odnedavno i zakon većine zemalja (ako ne sad  i svih) zakon zabranjuje tjelesno kažnjavanje djece, kažnjava ga novčanim kaznama, pa i zatvorom. Ali što je zatvor, nego tjelesno kažnjavanje, a usto i psihičko?!

„Nasiljem, kao i učestalim vikanjem roditelji daju primjer djeci da se na taj način rješavaju stvari. Ne možemo vikati na dijete, a potom kada ono vikne na nas, reći da je to njima zabranjeno. Mi smo njihovi modeli i želimo da nas slijede u brojnim aspektima ponašanja. No potom pokazujemo da ne želimo da nas slijede kada ih udaramo. Kako bi ona trebala shvatiti takve dvostruke poruke?“ - dr. sc. Tanja Jurin, profesorica psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i djelatnica Centra za kliničku psihologiju.

Ako je tomu tako, onda isto treba vrijediti i za zatvorenike koje želimo rehabilitirati. Dvostruki standardi ne bi nigdje smjeli vrijediti. Želimo li zatvorenicima dati primjer da se zatvaranjem rješavaju stvari? Ne možemo zatvarati one koji nanose štetu, a potom kada oni zatvore one koji njima nanesu štetu, reći da je to njima zabranjeno. Autoritarne strukture trebaju služiti kao uzor i njih bi trebalo slijediti u brojnim aspektima ponašanja, umjesto da provode dvostruka mjerila.

b) Pogoršanje situacije odražava se u tome da zbog svoje stigmatizacije kao bivši zatvorenici, dotični su ljudi diskriminirani i imaju još lošije izglede da se reintegriraju u društvo pa su tim više skloni podleći daljnjem kriminalu. Nadalje, u lošim zatvorskim uvjetima zatvorenici su predodređeni postati još gorim ljudima pa je česta pojava da se manji kriminalci ogreznu u još veći kriminal, kao i to da su žrtve homoseksualnih i drugih napada unutar zatvora.
Usto, zatvori su leglo kriminalaca u kojem se imaju prilike udružiti i po izlasku još više kriminalno angažirati.

“Držanje nekog u zatvoru košta 50.000 dolara godišnje.”
-
John Grisham

Zatim, ne smijemo izostaviti ogromne troškove za porezne obveznike. U neku ruku mi moramo plaćati (zatvorsko) uzdržavanje onima koji nam nanose zlo. Gdje je tu pravda i računica?

Zatvori su nam prepuni i zato što se olako poseže za određivanjem istražnog zatvora. Treba otvoriti širu raspravu i uključiti struku. Nitko se ne zauzima za prava zatvorenika jer se njih smatra izrodom, a da to nije tako govori i činjenica da su u zatvoru bili razne uvažene, nevine osobe kao što su apostoli, Sokrat, Nelson Mandela i da ne nabrajamo. Svi ljudi su ljudi i mi pokazujemo svoju ljudskost ponajviše prema onima koji najviše trebaju našu pomoć i suosjećanje.

Rubrike

Kutak za

Ostalo

Pridruži nam se

Pokrovitelji

Naša top ponuda
vertikalni baner
E-tečaj
"Vrlinologija"
Inovativni, multimedijalni online tečaj za jačanje vrlina i vještina te za oslobađanje od mana u cilju ostvarenja sreće i uspjeha u životu.
Opširnije »
 
E-program
Blagostanje
Ne propusti sudjelovati u ovom programu gdje ćeš saznati kako ostvariti i sreću i uspjeh na svim životnim poljima.
Opširnije »
 

 

 

 

 

Rehab je nevjerojatno jeftiniji i učinkovitiji
od zatvora

 

 

 

Poslanica Hebrejima 13:3
"Sjećajte se zatvorenika kao suzatvorenici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu!"

 

 

 

 

 

Kršćanska podloga

Prije nego što se bacimo na prezentaciju rješenja, želimo ukazati onima koji drže do kršćanskog nauka da je nekršćanski ljude zatvarati u zatvore. To dokazuju brojni citati iz Biblije, od kojih su samo neki ovi:

Mat. 7:5; Luka 6:42
Isus: “Licemjeru! Izvadi najprije gredu iz svojeg oka, pa ćeš onda dobro vidjeti kako izvaditi trun iz oka brata svojega.
    Trebamo imati na umu da smo svi nesavršeni i stoga ne bismo trebali kritizirati ni osuđivati one koje su kao i mi nesavršeni, bez obzira u kojoj mjeri.
Isus je iznio sljedeće načelo o tome kako se ophoditi s drugima - Mat. 7:12: “Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.”
    Prema tome, ako ne želimo da nas drugi trpaju u zatvor za naše grijehe, ne smijemo ni mi nikoga trpati u zatvor, i ako želimo da se nama oprosti, moramo i sami opraštati, ali i pružati pomoć u rehabilitaciji, no prije svega stvoriti uvjete za prevenciju.

Evanđelje po Ivanu, 3:17-21
“Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."
Dakle, ako čak Isus nije poslan na svijet da sudi, onda ni itko drugi nije pozvan da sudi. Kao što piše, nema potrebe za suđenjem, jer svatko tko čini zlo, već je osuđen i sam će završiti u "mraku".

Izaija 61:1
“Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima*”
* zarobljenicima

    Dakle, ako trebamo slijediti Isusa, onda to znači da, kao i on, trebamo oslobađati zarobljenike, ili još bolje, ne zarobljavati ikoga. Jer, postoji bolji, kršćanski način suočavanja s kriminalcima i kriminalom uopće. Neki od njih su molitva, ljubav, milosrdnost, opraštanje, uzornost - "obasjati" ih svjetlošću svojih djela, "okretanje drugog obraza", činiti drugima onako kako želimo da i oni nama čine i drugi.

Psalmi 69:33
“Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja* svojih.
* zarobljenike

Matej 6:12 i Luka 11:4
“Oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim!”
    Zamisli se dobro što znači ova rečenica u Očenašu koji redovito moliš. Lukino evanđelje pokazuje da je Isus pod izrazom “dugovi” mislio na grijehe, jer u njemu stoji: “Oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakom dužniku svojem!”

Efežanima 4:32
Apostol Pavao napisao je: “Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama.”
   O praštanju u Bibliji postoji mnogo citata, što ukazuje na važnost toga naspram kažnjavanja. Još neki drugi citati navedeni su dolje u odlomku na tamu vrline praštanja.

Matej 5:38-48
“Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!”
   Zamisli se malo nad ovime. Isus je poučavao da se zlikovcima ne treba opirati, nego ih voljeti i moliti se za njih. Nadalje, piše da je Bog ravnopravan pa svima jednako daje sunce i kišu, doslovno i preneseno. I stvarno, koja veličina je u tome da volimo samo one koji nas vole i koji podilaze našem egu? Pravi velikani su oni koji vole i neprijatelje. Stoga, treba li zatvarati ikoga?

Luka 6:27-36 
Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.”
    Dakle, još jednom, Isus je govorio da trebamo zlomu vratiti dobrim a ne zlim, činiti drugima onako kako želimo da i oni nama čine te biti dobrostivi prema opakima.

Je li dobrostivo i milosrdno tjerati ljude u zatvor? Biblija jasno poučava da bismo trebali voljeti svoje neprijatelje, moliti se za njih, ne opirati se zlomu, okrenuti obraz onima koji nam nanose zlo i činiti im kako bismo željeli da i oni nama čine, te da ne smijemo suditi drugima nego opraštati kako bi i nama bilo oprošteno. Može li se onda nazivati kršćaninom svaki onaj koji podržava institucije suda i zatvora? Kršćanin je onaj koji ljubi, a ne zatvara zlikovce jer jedino svojim uzoritim primjerom možemo pomoći zlikovcima da se obrate. Na nama je da im pomognemo kad skrenu s puta, a ne da ih šikaniramo i zlostavljamo.

***

Nadalje, prema skali svijesti koju je izradio dr. Hawkins i njegov tim, sa zatvorima povezano kažnjavanje, osuđivanje, optuživanje, okrivljavanje, prijetnja, zastrašivanje, vrijeđanje i osvetoljubivost modaliteti su svijesti koji imaju negativni i destruktivni karakter pa se stoga nimalo ne preporučuju. Kad prakticiramo dotične moduse svijesti, snižavamo svoj prosjek svijesti i time svoje šanse za blagostanjem.

Zakon kauzaliteta i karme regulira da žanjemo što sijemo pa ako činimo išta od navedenog i sami ćemo biti žrtve toga. Tako, tko god uskraćuje drugima slobodu,  sam neće biti slobodan. Zato većina ljudi i nema slobodu da živi kako želi, iako žive u iluziji da imaju slobodu. S druge strane, zakoni prirode nalažu da ako oslobodiš druge, i ti ćeš biti oslobođen(a). Ali oslobođenju prethodi rehabilitacija ili pročišćenje.

Naravno, ne dolazi u obzir da puštamo kriminalce da čine što im je volja, pogotovo ako znaju da neće biti kažnjeni. No, pitanje je kako se zaštititi od kriminalaca i kako ih pozvati na odgovornost, kao i ono najvažnije: kako prevenirati pojavu kriminala. Odgovor na ta i slična pitanja postoji i ovdje ćemo vam ga prezentirati.



 

Rješenje

Promjena paradigme

Da bi se jedna takva tisućljetna praksa kao što su zatvori zamijenila, nužna je promjena čitave paradigme, čitave kulture. Tijekom tisućljeća mnogo toga je uznapredovalo, ali način na koji se odnosimo prema kriminalu i kriminalcima uopće nije u praksi. Kako je to moguće? Ima napretka u razotkrivanju kriminalaca, pogotovo s napretkom tehnologije. No, zašto nema značajnog napretka u odnosu prema kriminalu i kriminalcima? Zato što se radi o sustavu koji je toliko integriran u društvo i kulturu da ga je nemoguće usavršiti pukom tehnologijom. Za takvo što je potreban značajan skok svijesti cijelog čovječanstva ili jedne kulture.

Što to uopće znači "skok svijesti"? Znamo da postoje razni modaliteti i stupnjevi svijesti kao što to prikazuje ova provizorna skala svijesti. Čovjekova svijest može se nalaziti na bezbroj modaliteta, ovisno o nizu faktora. Tijekom dana i općenito godina čovjekova svijest stalno varira pa je ovisno od osobe do osobe, čovjek malo u strahu, pa malo u brigama, pa malo u ljubavi, pa u radosti itd. Kad se zbroje i oduzmu vrijednosti svih tih modaliteta svijesti dobije se prosječni stupanj svijesti neke osobe ili kulture. Kod nekih je taj prosjek niži, a kod nekih viši. Oni kod kojih je prosječan stupanj svijesti niski naginju strahovima, optuživanju, okrivljavanju, kritiziranju, prijetnjama, zastrašivanju, vrijeđanju, osvetoljubivosti, kažnjavanju i sličnim drugim manama ili destruktivnim djelovanjima, dok oni s višim stupnjem svijesti naginju konstruktivnim djelovanjima i vrlinama. Jedni naginju zatvorima kao rješenju, a drugi istinskoj rehabilitaciji.

Svijest čovječanstva evoluira tijekom epoha, iako su mnogi skloni vjerovati suprotno (jer imaju niski stupanj svijesti) jer uzimaju u obzir samo ono što sami mogu percipirati, a percepcija ovisi o nizu faktora i razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Moguće je da je u neko davno doba svijest čovječanstva bila viša nego danas pa da je degradirala, ali ako uzmemo u obzir zadnjih par tisuća godina, onda povijesno i znanstveno možemo dokazati da je svjesnost u rastu pa čak i onda kad ponekad malo opada u nekim društvima.

Ako uzmemo u obzir samo naše bake i djedove, odnosno njihov prosjek stupnja svijesti i naš, možemo uočiti pomak, a ako još uzmemo u obzir današnju djecu i uočimo koliko su razvijeniji i sposobniji od nas jer lakše razumiju i nauče neke stvari koje su nama teško razumljive, pogotovo kad se radi o tehnologiji, onda je evolucija svijesti još evidentnija.

No, svijest nije ograničena na intelektualne sposobnosti, već su modaliteti svijesti prije svega vrline i mane. Rast svijesti nipošto ne znači rast dobrote pa ne možemo reći da su mlađi ljudi bolji od starijih jer dobrota je samo jedna u nizu vrlina ili modaliteta svijesti. Ali možemo reći da su ljudi danas puno zadovoljniji i radosniji nego što su to bili ljudi u davnini. Radost je jedan od najviših modaliteta svijesti (vidi skalu svijesti) pa sama činjenica da su današnji ljudi skloniji radošću nego što su to bili naše bake i djedovi, dovoljno govori u prilog toga da je svijest čovječanstva evoluirala.

Naravno, uvijek će biti iznimaka pa ima kultura koje u nekom periodu nazaduju, no uslijed utjecaja drugih kultura i one će doći na svoje, tj. približiti se prosjeku cijelog čovječanstva. Obično je to slučaj s regijama koje su u nedavnoj prošlosti doživjele rat. Njima treba više i duže da se uzdignu na prosjek savjesti onih koji nisu doživjeli rat ili slične strahote, no svejedno im je neizbježna evolucija svijesti, kad-tad.

Sad je pitanje je li svijest čovječanstva do danas evoluirala toliko da možemo govoriti o potrebnom skoku svijesti za napredak u odnosu prema kriminalu i kriminalcima? Odgovor će se pokazati odazivom na ovu i slične inicijative. Pravo pitanje je je li tvoja svijest dovoljno evoluirala? Odgovor je u tome kako reagiraš na ovu inicijativu.

Oni kojima je stupanj svijesti još toliko nizak da im je ova tema o kriminalcima potpuno nevažna, imaju preče stvari o kojima moraju misliti, kao što je preživljavanje. Takvima se ovdje ne obraćamo. Znamo da je takvih više u našoj regiji pa ako i dalje čitaš ovo, znači da je tvoj stupanj svijesti iznadprosječan u ovoj regiji. To ti naravno ne daje pravo da misliš da si bolji/a od drugih jer su podjele na bolje i lošije samo izmišljotina onih koji se povode egom, nego ti daje pravo da preuzmeš odgovornost i ulogu u uzdizanju svijesti i promjeni paradigme u svojoj zajednici i šire.

O tome što je uopće paradigma pisali smo u okviru modula o ljubavi pa skoči tamo upoznati se s time, ako još nisi. Kad ti je jasno što se pod promjenom paradigme misli, bit će ti jasno kako to zahtijeva kulturološku promjenu. To je nešto u što se ne upuštaju oni na vlasti jer je njima u interesu da ostane status quo kako bi zadržali svoje pozicije i status pa prema tome ne možemo očekivati od vladajućih organa da po tom pitanju išta promjene.

Promjena paradigme kreće od mene i tebe i svih drugih koji imaju dovoljno visok stupanj svijesti da shvate da samo mijenjajući sebe možemo mijenjati svijet oko sebe. Nema veze to što tvoj život ni privatno ni poslovno nema nikakve veze s kriminalcima i s onima koji su u sustavu kažnjavanja kriminalaca jer da bismo izliječili tu društvenu boljku, potreban je holistički pristup - djelovanje na višoj, cjelokupnoj razini da bi se povoljno utjecalo na one niže, pojedinačne.

Naš prijedlog kao rješenje za to kako se zaštititi od kriminalaca i kako ih pozvati na odgovornost jest promjena paradigme u kojoj se stvaraju uvjeti za preokret u pristupu rješavanju tog i drugih problema. Uvriježen je pristup problemu kriminala i kriminalaca s modaliteta svijesti kao što su optuživanje, okrivljavanje, kritiziranje, prijetnje, zastrašivanje, vrijeđanje, osvetoljubivosti, kažnjavanje, strah i drugi slični destruktivni modaliteti. Ono što mi zagovaramo jest pristup s nekog od viših, konstruktivnih modaliteta svijesti, koji su u ozračju vrlina, a ne mana.

U tome pomaže naš program pod nazivom Vrlinologija jer pruža podršku u aktiviranju i kultiviranju vrlina, odnosno u podizanju svijesti na više modalitete. Ovime ne samo da preporučujemo apstraktno rješenje promjene paradigme skokom svijesti, nego nudimo i konkretno rješenje.

 

Papa Ivan Pavao II posjetio je u zatvoru svog atentatora da mu kaže da mu je oprostio (ovaj ga nije tražio za oprost) što je rezultiralo time da mu čovjek koji ga je htio ubiti ljubi ruke, jer ga je oprost preobratio.

Vrlinologija

Novim pristupom problemu kriminala i kriminalaca počinjemo s time da svatko od nas preuzme svoj dio odgovornosti za pojavu kriminala i kriminalaca u našem društvu. Da se razumijemo, odgovornost nije isto što i krivnja pa nikoga ne tražimo da preuzme krivnju, već da kultivira vrlinu odgovornosti. Ono što tražimo od sebe i drugih jest da svi preuzmemo svoj dio odgovornosti za to što postoje kriminal i kriminalci, kao i to što smo njihova meta, ako jesmo (karma!).

Bez obzira na to što mi o sebi mislili, a naš ego uvijek će nastojati isticati sve što umanjuje našu odgovornost za nešto što je loše, htjeli mi to priznati ili ne, od istine ne možemo pobjeći, a ta je da bilo svojim nekim djelovanjem ili nedjelovanjem, izravno ili neizravno, pridonijeli smo da se u našoj zajednici stvara kriminal i da neki ljudi postaju kriminalci. Svi smo bili u prilikama kad smo mogli nešto spriječiti ili glasati za druge ili dati svoj doprinos za neko poboljšanje, ali nismo. Svi smo propustili masu prilika kad smo mogli nešto učiniti (bolje), a nismo, ili iz neznanja ili uslijed naših vlastitih slabosti.

Ne pišemo ovo da bismo ikomu nametali osjećaj krivnje ni da bismo ikoga optuživali i slično jer to je ono što čine oni na niskom stupnju svijesti, već to pišemo da bismo bacili svijetlo na činjenicu da smo svi odgovorni za postojanje kriminala i kriminalaca u našoj zajednici pa nemamo pravo osuđivati kriminalce i trpati ih u zatvor kao životinje u kavez.

Kad preuzmeš odgovornost, bit ćeš u poziciji kultivirati svoju vrlinu praštanja, koja jednako koristi zatvorenicima za rehabilitaciju kao i samim oštećenima. Potonjima još i više. Praštamo ne zato što je to netko zaslužio, već zato što smo mi to zaslužili (praštanjem činimo dobro sebi, prije svega). I praštamo ne zato što od toga imamo koristi, nego zato što je to naša vrlina.

Podsjetimo kršćane među vama da je Isus zagovarao oprost i ljubav, a ne zatvor i kažnjavanje. Pa tako u Markovu evanđelju 11:25 piše da ljudi mogu dobiti Božje oproštenje samo ako su i oni već oprostili onima koji su zgriješili protiv njih. I u Matejevu evanđelju 6:14, 15 Isus je rekao: “ Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.”

Koliko puta mora to biti naglašeno u Bibliji da bi ljudi shvatili da Bog oprašta samo onima koji opraštaju drugima. Ako ti nisu dovoljne ove dvije i prethodno spomenute tri (Matej 6:12 , Luka 11:4 i Efežanima 4:32), onda evo još jedne - Pavlov savjet iz poslanice Kološanima 3:11-16: “Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist. Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! ”
Eto, u svega par rečenica apostol Pavao je savjetovao niz označenih vrlina, uključujući i praštanje, koje su dio našeg programa Vrlinologije, koji je drugi element našeg rješenja.

Kad preuzmeš odgovornost, bit ćeš u poziciji ne samo praštati nego i sagledati stvari i iz drugog kuta, pa čak i iz onog u kojem se nalaze sami kriminalci. Naravno, ako si voljan/na ići tako daleko u istraživanju istine. Jesi li se ikad pitao/la zašto ljudi ogreznu u kriminal? Vjeruješ li da su ljudi po prirodi zli ili dobri? Vjeruješ li da su kriminalci svojevoljno odlučili biti kriminalci ili su ih životne okolnosti, odnosno društvo naveli na to?

Naravno, znamo za koncept slobodne volje i izbora, no i sam(a) znaš da teorija i praksa nisu jedno te isto te da si i sam(a) u svojoj praksi često uvidio/jela da ti je teško slušati svoju savjest. Nisi li i sam(a) često lagao/la iako znaš da je to grijeh i protiv jedne od 10 Božjih zapovjedi? Ako ne voliš da se tebi laže, zašto onda ti lažeš drugima? Zatim, nisi li i sam(a) ponekad nekoga prevario/la? Nisi li i sam(a) nekad nešto ukrao/la?

Baš kao što ti imaš svoja opravdanja i izgovore, tako imaju i kriminalci svoja. To što ti nisi otkriven(a) i završio/la u zatvoru ne znači da si bolji/a. Sama količina ili kontekst prijevare i krađe ne određuje granicu između toga tko je kriminalac, a tko nije. Krađa je krađa, bez obzira na to što se i koliko ukralo. I prijevara je prijevara, bez obzira na to koga se i u kojoj mjeri prevarilo. Znači, ako ćemo iskreno, svi smo kriminalci ili grešnici, uključujući i same suce. Stoga je licemjerno da jedni kriminalci ili grešnici zatvaraju druge, zar ne?

Ako se ne slažeš s time, to je samo zato što nisi shvatio/la bit pa u tom slučaju probaj pročitati ovaj članak s nekog od višeg modaliteta svijesti kako bi to mogao/la shvatiti. Svi koji se povode svojim egom, umjesto svojom dušom neće moći prihvatiti činjenicu da smo svi grešnici. Ako je i sam Papa izjavio za sebe da je grješnik, onda je jasno da ni mi nismo bolji pa da nemamo pravo "bacati kamen" na druge grješnike.

Onda se postavlja pitanje što nam je činiti? Jednom rječju - rehabilitacija! Ali ne ona vrsta koja se navodno u zatvorima ponekih zemalja trenutačno obavlja.

 


Kad počinje rehabilitacija?

 

Rehabilitacija

Službeno, svrha zatvora u današnje vrijeme jest rehabilitacija počinitelja kaznenih djela s ciljem promjene ponašanja i stavova kako bi po izlasku na slobodu živjeli u skladu sa zakonima i društvenim normama. No ta je svrha samo mrtvo slovo na papiru, dok u praksi rehabilitacija ne postoji; čast iznimkama.

Iako je postupak rehabilitacije zakonski normiran i priprema za otpust i poslijepenalni prihvat određeni zakonskim odredbama, u praksi su potrebne značajne promjene kako bi cjelokupni proces pripreme zatvorenika za izlazak na slobodu i povratak u društvo adekvatno funkcionirao. Da, unatoč zakonskim odredbama, rehabilitacija u našem sistemu ne postoji, ukazuje i činjenica da u našem rječniku stranih riječi pojam "rehabilitacija" uopće ne označava postupak prema zatvorenicima, nego samo prema bolesnima, ozlijeđenima ili invalidnim osobama.

Tekući sustav rehabilitacije nije urodio plodom, barem ne u našoj regiji pa treba poduzeti nešto po tom pitanju.
Podsjećamo da samo mijenjanjem sebe mijenjamo druge pa je nužno da se mi kao društvo rehabilitiramo kako bismo uopće mogli bilo koga rehabilitirati. Očekivati promjenu od drugih, a da sami nismo voljni mijenjati sebe, ukloniti svoje mane, jest licemjerje.

Stoga i jednima i drugima preporučamo rehabilitaciju pomoću našeg program Vrlinologije, čime ćemo kao zajednica ostvariti skok svijesti i promjenu paradigme.

Svima onima koji su ogrezli u kriminal treba pomoći da se okrenu na pravi put i da se iskupe za ono što su činili. Ne da ih se natjera, nego da ih se dovede na stupanj svijesti da sami to žele, da uvide negativne posljedice svojih kriminalnih radnji, da se pokaju i samoinicijativno nastoje iskupiti. To je moguće ako prođu naš program Vrlinologije i ako se njima bave vrlinolozi.

Naglašavamo iskupljenje. Ako je netko ubio nekog tvog i završio u zatvoru zbog toga, što imaš ti od toga? Što ima itko od toga? Plaćanjem poreza samo moraš uzdržavati ubojicu. Ubojica će biti ogorčen jer je završio u zatvoru, i to neće ni njemu ni tebi, a pogotovo ne ubijenoj osobi ništa donijeti. Time što strpamo u zatvor ubojicu ili bilo koga drugog, nanosimo štetu i njemu i njegovoj obitelji - je li to dobro? Naravno da nije, bez obzira na naša opravdanja. Za nanošenje štete nema nikad opravdanja, bez obzira na to koliko tko bio uvjerljiv u iznošenju opravdanja. Činiti bilo komu nažao, pa čak i kriminalcima, nije moralno, ni pravedno, ni učinkovito. Bez rasprave.

Ne možemo promijeniti što se dogodilo (kriminalni čin), ali možemo utjecati na to da se to ponovno ne dogodi i da se onaj koji nam je učinio neku štetu iskupi i rehabilitira. Neće se moći iskupiti ako ga strpamo u zatvor. Niti ćemo ga spriječiti da ponovno ubije ako ga strpamo u zatvor. Tko ga sprječava da ubije dok je u zatvoru? O zatvorskim se ubojstvima i samoubojstvima ne izvještava u vijestima pa se za njih i ne čuje iako ih je puno. Stopa nasilja između zatvorenika je znatno veća nego u općoj populaciji. Recimo, u samo jednoj godini, 2013, u EU zatvorima bilo je čak 49 ubojstava. Više o tome »

Program rehabilitacije može biti učinkovit jedino ako se promjeni pristup i uvjeti smještaja. To dokazuju iskustva iz Skandinavije gdje se zatvorenike tretira vrlo humano i smješteni su ugodnom okruženju s TV-om u svakoj ćeliji, što je rezultiralo time da je tamo kriminal u padu i rehabilitacija najučinkovitija u odnosu na druge zemlje po kvoti ponovnog zatvaranja.

Što se tiče pristupa, ako ih se tretira kao kriminalce, i dalje će biti kriminalci. Za promjenu identiteta, svoje slike o sebi, nužno je da se s njima postupa kao s onima za koje želimo da postanu. Poštovanje koje ukazujemo prema drugima, bilo da su oni kriminalci ili sveci, trebalo bi biti izraz naše vrline poštovanja, a ne ovisiti o tuđim zaslugama. Znači trebali bismo ljude poštovati ne zato što su to zaslužili, već zato što je poštovanje u našoj prirodi. Kao što smo dobri zato što je to u našoj prirodi, tako i svaku drugu vrlinu trebamo kultivirati ne samo onda kad to netko zasluži nego uvijek jer je to naprosto dio našeg karaktera, naša vrlina.

Što se tiče smještaja, recimo rešetke kao u kavezu neće ni na koga djelovati pozitivno i rehabilitirajuće. Nehumani uvjeti  utjecat će na razvijanje nehumanosti u zatvorenicima. Dokazano je, recimo, kad se zidovi u zatvoru ofarbaju u roza da to pozitivno utječe na ponašanje zatvorenika, prije svega na smanjenje nasilja. Može se organizirati da se "zatvorenici" sami skrbe o izgledu svog smještaja, naravno s određeni ograničenjima. Samo preimenovanje zatvora u otvor ili nešto drugo (rehab i slično), utjecat će rehabilitirajuće na psihu zatvorenika. Otvor se može predstaviti kao otvor u novi život ili novu dimenziju života. U uvjete u zatvorskom smještaju računaju se i prava na održavanje higijene, šetnju i drugo.

Istraživanje o percepciji javnosti o položaju i pravima zatvorenika u RH podastrlo je rezultate koji ukazuju da anketirani ljudi nisu upoznati sa svrhom  izvršavanja  kazne zatvora  ni  pravima  zatvorenika. Jednako tako ispitanici (krivo) smatraju  da  zatvorenici  koji  izdržavaju  kaznu  zatvora  u  nekom  od  hrvatskih  zatvora ili kaznionica  nisu  podvrgnuti maltretiranju i dodatnom kažnjavanju. Većina ispitanika smatra da je hrvatski zatvorski sustav preblag i da su zatvorenici previše privilegirani. Očito je slika o pravom stanju u zatvorima iskrivljena, što je potrebno ispraviti ako očekujemo od javnosti da se zauzme za prava ljudi koji žive u zatvoru.
O poraznim uvjetima jednog zatvora progovorio je u ovom članku jedan saborski zastupnik koji je silom prilika na vlastitoj koži osjetio život u Remetincu u Zagrebu.

Što se tiče same rehabilitacije, tu svakako preporučujemo naš program Vrlinologije koji stara za to da u korisnicima aktivira vrline i da ih inspirira za kultiviranje vrlina kao i za oslobađanje od mana. Također u program rehabilitacije treba uključiti i priliku da se iskupe i da kompenziraju trošak rehabilitacijskog programa.

Jedan od najvećih uzroka, izravno ili neizravno, za to što ljudi postaju kriminalci svodi se na nezadovoljstvo i egzistencijalne probleme. Za to smo predložili ovu zakonsku uredbu koja ima riješiti egzistencijalne probleme i pružiti uvjeti za zadovoljstvo, što će sasjeći u korijenu pojavu većine oblika kriminala. Više o toj uredbi i kako točno može rehabilitirati i čak spriječiti kriminalce pročitaj na tom linku i po mogućnosti se zauzmi za to da ta uredba stupi na snagu.

Nismo jedni od onih koji kritiziraju postojeće stanje, a ako nekad i kritiziramo naše su kritike isključivo konstruktivne jer uvijek nudimo rješenje pa tako i sada. Mi vidimo rješenje u promjeni paradigme, odnosno kulture, čime će se jednopotezno riješiti mnoge boljke s kojima se naša kultura suočava. Promjena paradigme je moguća jedino uz skok svijesti kako smo prije objasnili, a to je jedino moguće uz aktiviranje i kultiviranje vrlina, u čemu najbolje pomaže program Vrlinologije.

Predlažemo da se uvede rehabilitacijski program Vrlinologije u zatvore, ali i šire, po mogućnosti u škole. Kad se Vrlinologija uvede kao jedan od predmeta u škole, garantirano će biti puno manje kriminala i kriminalaca jer će svi odmalena dobiti alate za život u blagostanju. Do tada preporučujemo roditeljima da preuzmu stvar u svoje ruke i da ne čekaju da im sustav odgaja djecu nego da uz pomoć Vrlinologije usađuju vrline u svoju djecu.

Kako bismo sve uvjerili u kvalitetu Vrlinologije, pokrenuli smo akciju kojom dajemo popust od 90 % na naš cjelokupni program, odnosno na VIP članstvo u okviru kojeg su dostupni i svi moduli iz programa Vrlinologije. VIP članarina inače iznosi 290 €, a samo ovaj mjesec (listopad 2018.) nudimo ga za 29 € svima onima koji su prepoznali važnost kultiviranja vrlina u životu i koji su voljni angažirati se za ljudska prava tako da mijenjajući sebe mijenjaju svijet oko sebe. One koji trebaju daljnja uvjerenja, pozivamo da se educiraju Osnovama vrlinologije koje su dostpne svima koji se prijave na našu mailing listu »



 
Lindsey Lohan se opet uvalila u nevolju. Mi odvjetnici imamo naziv za takve kao ona... krava muzara.
Pretvorba

Kao dio rješenja predlažemo uvođenje Vrlinologije u škole, zatvore i druge organizacije kako bi se stvorili uvjeti za skok svijesti i promjenu paradigme cijelog društva. Kultiviranje vrlina na svim nivoima društva donijet će razne blagodati svim pojedincima i organizacijama, uključujući i redukciju kriminala. Društvo koje se temelji na vrlinama i koje se povodi vrlinama prirodno će imati puno manju stopu kriminala nego ono društvo koje to ne čini. Sustav koji to podržava nazivamo vrlinizam.

S obzirom na zakon polariteta koji vlada u prirodi, svi imamo u sebi prednosti i nedostatke, jake i slabe strane, pa će uvijek postojati oni koji će zbog svojih slabosti pasti u napast učiniti nešto što drugima ne odgovara i ogriješiti se o neka pravila i zakone koji vladaju unutar zajednice.

Dakle, kriminal je prirodna pojava, baš kao što su prirodne nepogode također dio prirode. Kao što ne možemo izbjeći oluje, kišu, potrese, tornada, tajfune, kao i noć, tako ne možemo izbjeći ni mračne i nepoželjne ljudske pojave. Također, kao što ne osuđujemo prirodne pojave niti kažnjavamo prirodu zbog njih, ne bismo smjeli osuđivati ni instrumente karmičkih posljedica koje se odražavaju u obliku kriminala. Oni koji ne siju ništa loše, neće ni žeti loše, pa se ne moraju bojati kriminalaca.

Ako želimo spriječiti da nam netko učini nešto nažao, ne smijemo ni mi nikomu činiti nažao. Tako se sprječava kriminal, a ne utjerivanjem straha od zatvora!

Oni koji vjeruju u prirodne zakone, karmu i Bibliju ("što sijemo, to žanjemo") znaju da sve što nam se događa u životu, da smo to na ovaj ili onaj način zaslužili, odnosno da smo nekako do toga doveli ili tomu pridonijeli. Stoga su kriminalci samo instrumenti u odvijanju prirodnih i Božjih zakona. S njima ili bez njih, strefila bi nas ista sudbina. Prema tome, nema smisla kriviti kriminalce, iako su nešto skrivili. Treba tražiti dublje uzroke, a ne biti površan.

Osim toga, postojanje negativnosti nije nužno loše jer je za evoluciju nužna dinamika, odnosno titranje između suprotnih polova. Rijetko tko se trudi nešto usavršiti kad je sve bajno. Tek kad postoje problemi i teškoće, stvore se uvjeti za napredak. Kao što cvijeće i ostalo bilje treba gnojivo za cvat i rast, tako i mi ljudi jedino "cvatemo" i razvijamo se pomoću "gnojiva", odnosno nama naizgled negativnih situacija. Čak i kad su neki kriminalci i stvarno krivi za neke od uzroka naših nedaća, sve što nam se događa u našem životu naša je odgovornost. U istim uvjetima neki procvjetaju, a drugi uvenu, što će reći da bilo kakve nepovoljnosti možemo iskoristiti baš kao što cvijeće koristi gnojivo - za rast. Bez gnojiva nema cvata ni ploda. Gnojivo, a ne dijamanti, ono je što cvijetu pomaže da procvate. Stoga, prigrli svoja tzv. "gnojiva", ne bježi od njih, ne osuđuj ih i ne tjeraj one koji "rasipaju gnojivo" u zatvor, već ih iskoristi za svoj rast.

Sve je više ljudi svjesno da slučajnosti ne postoje, a ako ništa nije slučajno, onda nije ni kriminal, a ni to što smo meta kriminala, ako jesmo. Stoga, treba na kriminal i kriminalce gledati kao na a) prirodnu pojavu koja se pojavljuje u povodu nečega što smo kao pojedinci i/ili kao društvo nekako uzrokovali, i b) instrument rasta.

Osuđivati, kažnjavati i zatvarati one koji su instrument naše sudbine i našeg rasta apsurdno je. Nije na nama, grješnicima, da sudimo i kažnjavamo. Za to će se pobrinuti prirodni zakoni. Oni koji siju korov, kad-tad će i požnjeti korov, na ovaj ili onaj način. Mi im ne trebamo kvariti "žetvu" jer time kvarimo svoju žetvu - činiti bilo komu nažao rezultirat će time da će i nama onda drugi učiniti nažao. Bez obzira na opravdanja o tome kako su to neki zaslužili, činiti bilo komu nažao je sramotno i ne doliči civiliziranim ljudima. Kažnjavanje i zatvaranje ljudi je čin koji dotičnima čini nažao, stoga to ne doliči dobrim ljudima. Trebamo istini gledati u oči, a ne se služiti opravdanjima za spuštanje na grane onih koji drugima čine nažao, kao što su kriminalci.

Stoga, kao dio rješenja predlažemo preobrazbu zatvora u rehabilitacijske i iskupiteljske centre. Kako nazvati takve centre, ostavljamo to nadležnim organima. U naslovu smo koristili pojam "otvor" ponajviše da bismo naglasili značaj toga da se zatvori preobraze u svoju suprotnost, a ne da se otvore. Budući da je već zakonom određeno da je svrha zatvora rehabilitacija, a ne kažnjavanje, onda treba sve kaznionice preimenovati u nešto konstruktivno!

Preimenovanjem zatvora i kaznionica promijenit će se čitav sklop povezanih odnosa. Najvažniji je psihički faktor. Konstruktivna rješenja su ona koja omogućuju napredak. Destruktivne metode i pojmovi ne mogu biti rješenje. Osuđivanje, kažnjavanje, zatvori i sve što je povezano s trenutnim pristupom kriminalu i kriminalaca destruktivne je naravi pa trebamo to pretvoriti u konstruktivno.

Najkonstruktivniji pristup kriminalcima je program koji im omogućuje da se iskupe i rehabilitiraju. Zatvori takvo što onemogućuju. Od zatvora nitko nema koristi, osim odvjetnika. Treba stvoriti program koji omogućuje kriminalcima da se iskupe onima koje su oštetili i da se rehabilitiraju kako se ne bi dogodilo da to ponovno čine.

Za rehabilitaciju smo već ponudili program Vrlinologije kao najbolje rješenje, a za iskupljenje bi trebalo iznaći rješenje ovisno od situacije do situacije, što je sasvim lako. Recimo, ako je netko nekomu nešto ukrao, onda mu to treba vratiti dvostruko ili trostruko. Ne bismo ulazili u detalje, već samo predočili princip. Naravno, nemoguće je ubojici iskupiti se ako je nekomu ubio oca ili muža i slično, ali postoji načini na koje se može donekle bolje iskupiti, nego da čami u zatvoru. Recimo, da cijeli život djelomično skrbi za obitelj kojoj je oduzeo hranitelja.

 

Praksa

Do realizacije ove inicijative ne može doći bez promjene paradigme, odnosno bez skoka prosjeka stupnja svijesti cjelokupnog društva jedne zajednice. Taj skok svijesti ne može postići tehnologija niti ga mogu inicirati zakonodavci, već je to u prvom redu pokret građana.

Stoga pozivamo sve građane da u okviru ove inicijative poduzmu neke od sljedećih aktivnosti kako bi došlo do realizacije:

Proširi glas o ovoj inicijativi kako bi što više ljudi saznalo za nju i imali mogućnost pridružiti se. Za vladajuće i ustaljene strukture nemoguće je diskreditirati one koji osporavaju njihovu viziju društvenog uređenja i otpisati progresivne inicijative kao irelevantne kada imamo iza sebe veliki broj članova, pristaša, istomišljenika ili simpatizera. Stoga nije dovoljno zalagati se samo za ljudska prava nego i za pridobivanje što većeg broja aktivnih članova ili sudionika. Moć je u kvantiteti, a ne samo u kvaliteti.

U tu svrhu pozivamo te da koristiš razne kanale, što offline, što online:

  • U razgovorima sa svojim prijateljima, poznanicima, kolegama, članovima obitelji i šire zajednice diskutiraj o ovoj temi. Pozovi ih da se educiraju o tome tako što im potom pošalješ link na ovu stranicu.
  • Pošalji e-mail poruku s linkom na ovaj članak svima koje znaš, uz nekoliko riječi svoje srdačne preporuke.
  • Na društvenim mrežama lajkaj i podijeli naše postove na ovu temu, kako bi se povećala popularnost toga.
  • Napiši prilog o tome na svom blogu ili internetskoj stranici, ako to imaš. Daj nam svoj link pa ćemo ga objaviti na našem internetskom portalu.

Povisi svoj osoban stupanj svijesti. Što se pod tim misli pokazuje skala svijesti, koja prikazuje stupnjeve svijesti. Dakle, radi se ponajviše o tome da trebaš što više kultivirati vrline koje na skali svijesti kotiraju što više, kao što su ljubav, radost, unutarnji mir itd. U tome ti možemo i mi pomoći sa svojim modulima na teme pojedinih vrlina, a još bolje je ako se pridružiš našem programu nazvanom Vrlinologija »

Pročitaj naš članak o konstruktivnom aktivizmu. Između ostalog tamo smo objasnili zašto i kako samo mijenjanjem sebe možemo mijenjati druge, odnosno širu zajednicu. Svaka značajna promijena kreće od iznutra na van. Povisivanjem svog osobnog prosjeka stupnja svijesti, automatski mijenjaš i prosjek stupnja svijesti svog društva, što će omogućiti napredak.

Ako poznaješ nekog blogera, novinara, medijskog zastupnika, influencera ili bilo koga drugog tko je utjecajan, preporučujemo da te osobe osobno kontaktiraš i motiviraš da se i sami upoznaju s ovom inicijativom i po mogućnosti poduzmu što je u njihovoj moći da se ona realizira.

Lobiraj za realizaciju ove inicijative u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti te utječi osobnim kontaktima na javno mnijenje preko medija. Iskoristi svoj utjecaj na izmjenu zakona po ovom pitanju. Utječi na donositelje odluka i na procese donošenja odluka svojim entuzijazmom.

Srodno - prilog kolumne: Serijska ubojica živi u našem domu

 
Prijava  
Članstvo
Prijavi se na našu mailing-listu primatelja besplatnog e-magazina Životne škole kako bi povremeno dobivao/la najnovije korisne sadržaje i poklone! Nećeš požaliti. Pogledaj sve pogodnosti prijavljenih korisnika »

ocjene

Besplatni e-magazin

E-mail adresa:

 
arrow  upis
Pridruži nam se!
Postani naš član!
Svojim učlanjenjem pridonosiš jačanju vrlina u društvu i dobivaš mnoge fantastične pogodnosti koje su opisane na stranici s prijavnicom i ostalim detaljima:
Opširnije »

 

Poznaješ li nekoga komu bi dobro došlo da pročita ovaj članak?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima.
Još jedno dobro djelo za danas :-)

Ako ti se sviđa ovaj članak, molimo potvrdi to klikom: 


 

 

 
 
Poruka za  
urednike i blogere
  Dopuštamo objavljivanje ovog članka pod uvjetom da navedete autora (Talidari), izvor (Životna škola) i link.
  Molimo vas da nas obavijestite kad i gdje ćete članak objaviti - kontakt.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2017 by Talidari :: Designed by Talidari