Došla jedna žena k Nani kako bi joj ova pomogla oko ljubavnog problema. Nana je po običaju pozdravi i pita kako je, a žena odmah prijeđe na stvar i veli:
"Jako se loše osjećam jer me je dragi ostavio."
"Nije istina", odgovori joj Nana.
"Kako nije istina? Kažem vam stvarno, loše mi je, sva sam nesretna jer me je dragi ostavio."
"Nije istina", opet će Nana.
Žena je zabezeknuto gleda, sigurno misleći da Nana baš i nije tako mudra kako se priča jer govori gluposti.
"Znam valjda kako se osjećam i što mi je. Ostavio me dragi pa sam eto sva jadna."
"Nije istina", držala se Nana svojeg, al' ovog puta nije tu stala, nego nastavi: "Nemoj me krivo shvatiti, ne osjećaš se loše ni nesretno zbog toga što te je dragi ostavio, nego zbog toga što si krivo uvjerena da je on izvor tvojih dobrih osjećaja i sreće. Ne osjećaš se tako kako se osjećaš zato što te je on ostavio, nego zato što si postala ovisna o njemu i zato što je tvoj ego povrijeđen. Nije on kriv zato što se ti tako osjećaš."
"Pa što da radim?"
"Osvijesti pravi izvor svoje tuge i svoje radosti. Nema smisla stavljati se u ulogu žrtve jer ti to nisi. Znaj da ćeš jednog dana sjećati se ovih momenata i misliti kako si bila luda što si zbog njega ronila suze jer ćeš naći nekog još boljeg od njega ili ćeš, još bolje, shvatiti da izvor tvoje sreće nije uopće u vanjskim faktorima, pogotovo ne u nekom muškarcu. Kad uvidiš da je izvor sreće i zadovoljstva u tebi, a ne izvan tebe, ništa što je izvan tebe neće ti moći ukrasti tvoju sreću i zadovoljstvo."
"Lako je to reći, al' što mogu kad se tako osjećam?! Ne mogu protiv sebe i lagati si da mi je dobro kad mi nije."
"A zašto ti nije dobro? Nitko nije rekao da si trebaš lagati. Naprotiv. Ti si tužna upravo zato što sama sebi lažeš. Lažeš si da ne možeš živjeti bez njega. Svatko iole bistar zna da možeš. Lažeš si da ne možeš bez njega biti sretna. A znaš i sama da možeš jer si bila sretna i prije nego što si ga poznavala. Lažeš si da nemaš razloga za radost. Postoji bezbroj razloga zašto bi se u ovom trenu trebala radovati, i samo jedan zašto bi trebala tugovati, a svejedno ti tuguješ umjesto da se raduješ. Lažeš si da ti je on potreban za tvoju sreću. A ako želiš biti iskrena, sigurno ste imali puno više nesretnih zajedničkih trenutaka nego sretnih, inače te ne bi ostavio. Lažeš si da ga voliš jer kad čovjek stvarno voli, on je sretan, a ne tužan i važnija mu je tuđa sreća nego vlastita. Kad čovjek istinski voli nekoga, onda je presretan kad je ta osoba našla svoju sreću, pa makar i s nekim drugim. Ako boli, nije ljubav. Zato si prestani lagati, otvori oči, osvijesti svoje izvore radosti i prestani se držati starog plota koji je i sama znaš bio oronuo još prije nego što je završio negdje drugdje."
"Sve ja to znam, al' ipak srce kuca po svom. Ne mogu si reći da mi je bolje bez njega kad nije. Pa makar smo i imali probleme, sve je to za ljude, nije to razlog da odbacimo ono dobro što smo imali."
"U pravu si. Pitanje je želiš li biti u pravu ili se dobro osjećati?"
"I jedno i drugo", odvratila je ženska s malim smiješkom.
"Ako mene pitaš, ja bih ipak rekla da se želiš bolje osjećati. Nisi došla meni zato što želiš biti u pravu, zar ne?" Ženska joj kimne glavom pa Nana nastavi: "Što je, tu je. Ne znam zašto te je ostavio i je li moguće da će ti se vratiti. Tko zna, možda očekuje da se izboriš za njega pa ti sama odluči trebaš li se za njega izboriti, učiniti sve što je u tvojoj moći da se pomirite, da ti se vrati. Neću ulaziti u to. To i ne možeš ovaj tren znati. Kad si doma, promisli malo o tome i učini po savjesti i intuiciji. Budi iskrena prema sebi. No, ako se ništa ne da, ova situacija ti je prilika da ojačaš neke svoje vrline. Neke stvari u životu trebamo naučiti otpustiti kako bi nam nove bolje stvari mogle doći. Znam da i to znaš, ali dobro se podsjetiti. Podsjeti se na sve one i najmanje stvari kojima se možeš radovati, iz minute u minutu, iz sata u sat, iz dana u dan, sve dok te ne prođe. Evo sad, naprimjer, reci mi čemu možeš biti zahvalna u ovom trenu, čemu se možeš radovati?" Kad je ova slegnula ramenima, Nana je upita:
"Imaš li posao?"
"Imam, al' ga nemam volje raditi."
"Razumijem. Ipak, zamisli da nemaš posla. Kako bi ti tek onda bilo?! Zato budi radosna što imaš posao i sigurnu plaću, što si možeš puno toga priuštiti, što imaš nešto što te ipak donekle odvraća od toga da neprestano misliš na njega? Što kažeš, možeš li uvidjeti koliko si sretnica jer za razliku od mnogih drugih imaš kakav-takav posao? Možeš li ovaj tren na to pomisliti i osjetiti radost zbog toga, osjetiti zahvalnost za to?"
"Pa mogu."
"Što ti najviše paše na poslu?"
"Sviđa mi se to što mogu dosta putovati i što mi je ekipa dobra, nitko nikoga ne davi, dobro smo uhodani…".
Drž'-ne daj, još je tako neko vrijeme uz Nanino propitivanje raspričala se o nekim zgodama na poslu koje su je razdražile. Onda ju je Nana potakla da joj priča o nekim drugim aspektima iz njezina života u kojima je inače uživala, o filmovima, malim nećacima, tenisu, odlascima na kavu s frendicama, omiljenoj hrani, poklonima koje je u zadnje vrijeme dobivala i mnogim drugim stvarima. Prošlo je dosta vremena kad Nana kaže:
"Mogle bismo ovako unedogled pričati o lijepi stvarima, al' sigurna sam da možeš i bez mene. Potrudi se iz minute u minutu, iz sata u sat što više misliti na ono što je dobro u tvom životu pa ćeš se dobro i osjećati u tim trenucima. Ako ništa, barem bolje nego da misliš na njega. Vidiš da možeš. Nismo li provele dosta vremena u ugodnom čavrljanju?! Bit će uvijek nevolja u životu, po zakonu polariteta, izmjenjuju nam se sunčani i kišni dani u životu. Bez kiše nema duge, zar ne? Ima čari i u nevoljama, samo treba otvoriti oči i uvidjeti to. Svaka nevolja donosi nam neku pouku i priliku, zato i nije sve crno kako izgleda. Sutra možeš naići na princa iz svojih snova i biti zahvalna što te je ovaj ostavio jer inače ne bi njega upoznala. Tako ti je to u životu. Idi sad i prisjećaj se što više svega onog zbog čega se možeš radovati pa će ti one stvari zbog kojih se ne možeš radovati manje zaokupljati misli. Vidjet ćeš, život je puno ljepši nego što se čini."
"I to je to?" upita pomalo razočarano žena.
"Ako želiš, mogu ti dati anti-ljubavni napitak ako želiš lijek protiv toga da nekog voliš?" našalila se Nana.
"Radije bih pro-ljubavni napitak kako bi me dragi volio i vratio mi se."
"Može. Imam još nešto bolje. Napitak koji nećeš nikad potrošiti. Svakoj čaši tekućine koju piješ dodaj jedan ljubavni sastojak i vidjet ćeš kako ti se ljubav vraća u život. Prije nego što nešto otpiješ, primi tu čašu s obje ruke, zatvori nakratko oči i dodaj ovo vodi - u mislima napuni taj napitak ljubavnim vibracijama - reci ili pomisli sljedeće: Ja sam vrijedna ljubavi, ja sam voljena, ja volim sve bezuvjetno, ja sam ljubav. Ovu rečenicu možeš mijenjati kako hoćeš, ali je svakako ubaci u svaku čašu. Taj će ti ljubavni napitak promijeniti život, vidjet ćeš."
"Ok. Probat ću to. Hvala."
"Nemoj probati. Učini to. Vrlo je jednostavno, a čini čuda, pogotovo ako u to vjeruješ i činiš to sa srcem. Sretno!"