Višedimenzionalna stvarnost
autor: Talidari

Za ostvarenje blagostanja neophodno je dokučiti cjelokupnu stvarnost kako bismo mogli izvući što više iz nje i bezrezervno prigrliti vrline  kao sredstvo postizanja uspjeha, sreće i bilo čega drugog.

Većina ljudi misli da zna što je stvarno i zato si ne daje puno truda bolje razumjeti sve aspekte i dimenzije stvarnosti. Ipak, prečesto se zbunjeno češu po glavi u situacijama koje po njima nemaju smisla ili koje iznenađujuće ispadnu sasvim drugačije od očekivanog. To je zato što žive u iluziji, nisu svjesni svih dimenzija stvarnosti, nego samo one prividne.

Fikcija, iluzija, obmane i interpretacije često se uzimaju kao zbilja zahvaljujući svojim zamamnim odlikama, koje upravo zamamljuju ljude. Tako zatočeni u zabludi (Platonovoj pećini) mnogi ljudi prihvaćaju sjenke kao stvarnost i time onemogućuju sebi stvarno blagostanje. Upravo zato potrebno je da zajedno sagledamo od čega se stvarnost zapravo sastoji.

Nakon što dokučimo stvarnost u svojoj punini, onda se možemo osloboditi svih zabluda, krivih uvjerenja, predrasuda, fobija i drugih ograničavajućih privida i mitova. Tek tada možemo potpuno prihvatiti koncept vrlinologije kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva i snova.

Ne želimo ulaziti u znanstvene ili filozofske teze, zamarati te kompliciranim stručnim objašnjenjima subatomskih čestica, metafizike i svih mehaničkih podrobnosti, već ćemo sve pojednostaviti i samo se fokusirati na aspekte stvarnosti koje je potrebno spoznati radi postizanja blagostanja. No, prije nego što krenemo širiti svoje viđenje stvarnosti, da bismo je bolje iskoristili, bitno je da budemo otvoreni za modificiranje svoje površne predodžbe stvarnosti. Vrlina otvorenosti presudna je u svakom transformirajućem pothvatu, pa tako i u ovom. Otvorenost nas ujedno čini prijemčivima za sve ono što želimo steći. U ovom slučaju trebamo se najprije otvoriti ideji o stvarnosti koja ima više od tri dimenzije, jer su uvjeti našeg blagostanja multidimenzionalni.

Nažalost, većina je ljudi zatočila sebe u ograničeni koncept 3D svijeta koji se može iskusiti s pet osjetila. Zato pribjegava samo resursima ograničenima na tri dimenzije kad god pokušava postići svoje ciljeve, bilo da su poslovni, romantični, zdravstveni, materijalni ili duhovni. Tako je teško postići veće ciljeve. Nema potrebe ograničavati vlastite mogućnosti. Stanimo na kraj tomu. Budimo realni, ograničavanje vlastitih potencijala nije način da se postigne ikakav uspjeh ni vrijedni ciljevi.

Živimo u svijetu koji je definiran s tri prostorne dimenzije. One predstavljaju duljinu, širinu i visinu. U tim okvirima obično percipiramo stvarnost. Međutim, to što ne možemo percipirati četvrtu ili bilo koju drugu višu prostornu dimenziju ne isključuje njihovo postojanje. Ljudski um, kao i oči, nije osposobljen percipirati svaki detalj čak u tri dimenzije, a kamoli u drugim dimenzijama. Da bismo iskusili druge dimenzije stvarnosti, moramo gledati kroz svoje oči, a ne svojim očima. Stvarnost se ne sastoji samo od onog što vidimo, baš kao i što se ocean ne sastoji samo od valova. Stvarnost ima ogromnu dubinu, baš kao i ocean. Biti mudar i pronicljiv znači prihvatiti postojanje izvan dosega svojih fizičkih osjetila.  Postoje dimenzije života koje nikada nećeš spoznati uskogrudnim postupkom razmišljanja, ali je on polazna točka.

Stvari kao što su mudrost, ljubav i druge vrline nisu trodimenzionalni objekti, ali su ipak dio naše stvarnosti, tako da moramo shvatiti da postoje druge dimenzije, u kojima egzistiraju amorfne stvari kao što su vrline, mane, svijest, duša, duh, duhovna bića, sjećanja, informacije itd. Odakle dolaze ideje? Iz jedne druge dimenzije, a ne ove tri vidljive. Za pristup izvanrednim idejama svakako je od koristi upoznati se s izvorom ideja, s dimenzijom iz koje one izviru.

Čak se znanstvenici slažu da je većina naše stvarnosti ne-empirijska, no svejedno većina laika inzistira na empirijskim objašnjenjima za sve, što je besmisleno. Takvi vjeruju u samo ono što se može svjesno iskusiti s pet osjetila. Ovakva vrsta uskogrudnosti posljedica je zastarjele paradigme stvarnosti. Moderan, širi i daleko sveobuhvatniji pogled na stvarnost proizlazi ne samo iz gledišta najnaprednije fizike, matematike i nelinearne teorije već i iz intuicije koju bilo tko može osobno iskusiti.

Kad netko spomene "druge dimenzije", ljudi imaju tendenciju pomisliti na stvari kao što su paralelni svjetovi - alternativne stvarnosti koje postoje paralelno s našom, u kojima stvari drugačije funkcioniraju ili se događaju. Međutim, stvarnost dimenzija i njihova uloga u našem životu prilično se razlikuje od ove apstraktne karakterizacije. Ukratko, dimenzije su jednostavno različiti aspekti stvarnosti. Neki ih ljudi nazivaju oblastima, sferama, poljima, multiverzumom, eterom i drugim imenima.

Ako želiš kalibrirati svoju svijest za ostvarenje blagostanja, u tome uvelike pomaže biti svjestan drugih dimenzija, kao i više svijesti koja povezuje sve dimenzije. Ljudska svijest nije u stanju percipirati stvarnost u potpunosti jer je ograničena. Mi bismo poludjeli kad bi naš um mogao svjesno uočiti sve milijune impresija kojima smo podvrgnuti svake sekunde svoga budnog života pa je dobro da je naš svjesni um ograničen. To se može usporediti sa spoznajom koliko su naše oči ograničene. Samo zato što ne vidimo bakterije, ne znači da one ne postoje. Po istoj logici, samo zato što naš um ne može nešto pojmiti, ne znači da to ne postoji ili da nije stvarno.

Za to je vrlina vjere vrlo korisna i s pravom na visokoj cijeni. Međutim, mnogi ljudi nisu spremni kultivirati vjeru i tako ograničavaju svoj potencijal za privlačenje i manifestiranje. Vjera je jedna od najviših vrlina na skali svijesti koja predstavlja skalu vrlina i mana u odnosu na moć privlačenja. Osim vjere, imamo i druge „alate“ za osvještavanje drugih dimenzija stvarnosti, kao što su šesto čulo, osjećaji, intuicija, trans, transcendentnost i drugo. Mnogi ljudi, koji su vrlo uspješni u životu, često naglašavaju da duguju svoj uspjeh i donošenje važnih odluke upravo intuiciji. Dakle, slušaj svoju intuiciju i kultiviraj vjeru, kao i vrlinu zahvalnosti Višoj sili ako želiš dugotrajni uspjeh i blagostanje.

Sve u svemu, bit je shvatiti da se stvarnost sastoji od više dimenzija, od kojih su mnoge već znanstveno priznate. Spomenimo, recimo, kvantnu mehaniku i jednadžbe koje opisuju teorije superstruna koje postuliraju svemir s ne manje od 10 dimenzija. Na primjer, preporučujemo čitanje neke od knjiga poznatog fizičara i teoretičara superstruna Briana Greenea, koji ukazuje na postojanje dodatnih prostornih dimenzija (njegov dokumentarni film je dolje na kraju). Zatim,vjerojatno znaš i za drugog slavnog fizičara Michia Kakua i njegovu knjigu "Hiperprostor: znanstvena odiseja kroz paralelne svemire, vremenske distorzije i desetu dimenziju". Ona obrazlaže Kakuove studije viših dimenzija. Stephen Hawking, vjerojatno najveći živući kozmolog današnjice, pisao je o drugim dimenzijama u svojim publikacijama kao što su: Inflation, Singular Instantons and Eleven Dimensional Cosmology i Bulk charges in eleven-dimensions. Prema Greggu Bradenu, neki znanstvenici tvrde da postoji najmanje 25 dimenzija.

Svi se vodeći fizičari i matematičari slažu da naša stvarnost ima više dimenzija koje utječu na naš svijet i život. Nema smisla to negirati, mnoge su druge dimenzije dio naše stvarnosti i zanemarivanje te činjenice šteti svakomu tko nastoji postići veće ciljeve. Razlog zbog kojeg smo obradili ovu temu je činjenica da za postizanje blagostanja iznimno pogoduje uzeti u obzir druge dimenzije koje utječu na naš uspjeh te ih iskoristiti. To je moguće uz kultiviranje vrlina.

Kad smo već kod vrlina, recimo i ovo: da bismo iskoristili druge dimenzije, potrebno je kultivirati neke od naših urođenih vrlina kao što su otvorenost, vjera, poniznost, predanost Višoj sili (koju neki nazivaju Bogom), hrabrost, maštovitost, spremnost da se ide dalje od razuma i druge. Potrebno je pristupiti ideji drugih dimenzija s lateralnim razmišljanjem, a ne kritičnim. Empirijsko znanje sa svojim nepotpunim činjenicama, suhom logikom i linearnim procesima često stoji na putu prihvaćanja stvarnosti i njezinu korištenju, tako da su vrline neophodne za istraživanje i iskorištavanje drugih neempirijskih, nelinearnih dimenzija. Kao što je tvrdio najmudriji čovjek svoga vremena, Sokrat, mi zapravo ništa ne znamo o stvarnosti. Stoga, držimo se vrlina!

Stvarnost je drugačija u različitim stanjima svijesti. Netko tko je u transcendentalnom stanju svijesti doživljava stvarnost sasvim drugačije nego netko tko nije.
Stvarnost je drugačija i u različitim modalitetima svijesti. Netko tko je zaljubljen ili ushićen doživljava stvarnost sasvim drugačije nego netko tko je pun mržnje ili, recimo, pod stresom.

      

Biologija ili fiziologija našeg tijela različita je u različitim stanjima i modalitetima svijesti. Recimo, moždani valovi su različiti u različitim stanjima i modalitetima svijesti. Netko tko je ljut ili pod stresom proizvodi sasvim drugačiju kemiju u tijelu nego netko tko je zaljubljen ili radostan, što nepovoljno utječe na sve tjelesne organe. Također, poremećeni moždani valovi utječu na to da takva osoba ne može razmišljati kako treba niti donositi ispravne odluke, što se negativno odražava na sve aspekte života.

Einstein je slavan po svojoj teoriji relativnosti koja ukazuje na činjenicu da ništa nije stvarno jer je sve relativno. Jedan od dokaza da je stvarnost relativna je i primjer Srpkinje Bojane Danilović, djevojke koja stvarnost doživljava drugačije od svih nas jer njezin mozak izvrće sliku stvarnosti. Donedavno se pogrešno mislilo da ova djevojka svijet vidi naopačke, no poslije detaljnih neuroznanstvenih ispitivanja u SAD-u, ispostavilo se da ne vidi naopako, nego ima drugačije opažanje prostora, tj. stvarnosti. Drugačije procesuira vizualne podražaje. Ovakvi fenomeni ukazuju da viđenje stvarnosti ovisi o funkcijama osjetila i mozga.
Video o njoj »

Postoji bezbroj znanstvenih izvješća o postojanju drugih dimenzija, ali mi svi zapravo i ne trebamo znanstvenike da bismo se uvjerili da postoji više toga nego što se čini, da postoje druge nevidljive dimenzije, jer svatko od nas može to potvrditi za sebe kad malo promisli.

Jedan od dokaza drugih dimenzija stvarnosti je san, na primjer. Trećinu svog života provodimo u dimenziji koja ima vlastiti prostor koji se ne nalazi u 3D prostoru, nego izvan njega. Tu trećinu svog života ne bismo smjeli zanemariti i odbaciti kao "samo san", pogotovo ako želimo uzeti ono najbolje od stvarnosti i biti ultra-uspješni. Bezbroj iznimno uspješnih ljudi izjavljuje da su dobili ideje i nadahnuća upravo u snovima, koje su potom primijenili u javi i tako postigli veliki uspjeh. Mnogi od poznatih kompozitora, filozofa, pisaca, izumitelja i drugih istaknutih pojedinaca došli su do svojih zamisli i inovacija upravo u snu. Dakle, i ti možeš koristiti tu ili neku drugu dimenziju stvarnosti kao izvor svog uspjeha u bilo kojem području.

Još jedan dokaz za laike da postoje druge dimenzije je svjesnost o postojanju duše, koja, naravno, ne prebiva u trodimenzionalnoj stvarnosti, nego u nekoj drugoj. Duša nema visinu, širinu i dužinu jer je ne-lokalna u odnosu na 3D. Jeste li se ikada pitali gdje se duša nalazi ako nije u tri dimenzije? Znanstveni dokaz o postojanju duše »

Još jedan dokaz da stvarnost ima više od tri dimenzije su čuda. Svi smo kad-tad bili svjedoci nekih neobjašnjivih događaja koji nemaju smisla ako se oslanjamo na trodimenzionalnu stvarnost, čuda koja se događaju u prirodi, ona medicinska, ukazanja i sva druga mala čuda koja uzimamo zdravo za gotovo, a koja ipak ne podliježu zakonima fizike unutar tri dimenzije. Čak i ako nismo bili svjesni raznih čuda u svom životu, onda smo sigurno čuli za mnogo njih koje su drugi doživjeli pa nas to može potaknuti da prihvatimo mogućnost postojanja drugih dimenzija stvarnosti. Kako objašnjavate Gospina ukazanja na raznim mjestima kao što su Međugorje, Lourdes, Fatima i Guadalupe? Kako je Isus mogao hodati po vodi? Kako su Egipatske piramide stvarno sagrađene? Postoji dovoljno čuda koja odolijevaju našem poimanju stvarnosti, tako da možemo slobodno reći da postoji više aspekata stvarnosti nego što to znamo.

Još jedan dokaz postojanja drugih dimenzija su svjedočanstva ljudi koji su doživjeli kliničku smrt (near death experience). Kao što smo svi već čuli za mnogobrojne slučajeve, uglavnom ljudi opisuju svoja izvantjelesna iskustva u stanju kome. Izašli su iz svog tijela i lebdjeli te čuli i vidjeli sve što se odvijalo u prostoriji u kojoj se nalazilo njihovo tijelo i šire. Iako su oni lebdjeli, nitko ih nije vidio da lebde pa se može pretpostaviti da su prebivali u drugoj, ljudima nevidljivoj dimenziji. Isto tako, mnogi spominju svjetlosni tunel kroz koji su prošli i dospjeli u neku sferu u kojoj su susreli druge umrle duše, uglavnom njima poznate i drage preminule osobe. Nećemo ulaziti u pojedinosti tih iskustva jer nisu bitne u ovom kontekstu, nego ćemo samo ukazati na činjenicu da se radi o prostoru koji nije unutar triju dimenzija. Dotični su se ljudi našli u prostoru izvan ovopojavnog svijeta i neko vrijeme boravili u nekoj drugoj dimenziji.

Još jedan dokaz postojanja drugih dimenzija je postojanje anđela i drugih nadnaravnih bića (vile, vilenjaci, nimfe, goblini, duhovi, Isus, sveci, duhovni vodiči itd.). Stvarno, gdje svi oni zapravo žive? U eteru? Ako ih se ne može vidjeti u tri dimenzije, mora postojati još jedna dimenzija u kojoj oni borave, zar ne? Anđeli, recimo, nisu fiktivna bića poput Djeda Mraza ili Uskršnjeg Zeke, jer oni stvarno postoje, kao što to bezbroj spiritista i svetih spisa obznanjuju. No, čak i sva izmišljena bića postoje u nekoj dimenziji i oni su, kako-tako, dio naše stvarnosti jer ipak utječu na (neke od) nas na ovaj ili onaj način. Dovoljno je vidjeti kakav utjecaj imaju Djed Mraz ili Uskršnji Zeko na djecu i nećeš moći poreći da postoji neka dimenzija, makar i fiktivna, koja ima upliv na našu stvarnost.

Većina ljudi vjeruje u raj i pakao, ali rijetko tko razmišlja gdje se točno ta mjesta nalaze. Zasigurno nisu na nekom drugom planetu. Pa gdje su onda? Dakle, postoji još jedna dimenzija u koju idemo nakon smrti.

Sherlock Holmes i dr. Watson odlučili su provesti ljetni godišnji odmor u srednjoj Dalmaciji, kampirajući. Stigli su u kamp, podigli šator i nakon odlične večere koju je spremio Watson i dobre boce dalmatinskog crnjaka, uvukli su se u šator i zaspali. Nakon par sati Sherlock otvori oči i s udarcem lakta probudi Watsona, svog vjernog i nerazdvojnog pomoćnika. - Watsone, pogledaj prema nebu i reci mi što vidiš. Watson, pospano: - Vidim milijune zvijezda. - I na koji te to zaključak dovodi? - S astronomske točke gledišta zaključujem da postoje milijuni galaksija u svemiru i potencijalno se tamo nalaze milijarde planeta. Gledajući sa strane astrologije, primjećujem da se Jupiter nalazi u kući Lava. Što se tiče vremena, rekao bih da je oko 3 i pol sata po noći. Što se teološkog pogleda tiče, nameće mi se ideja kako je Bog svemoguć i da smo mi samo mali i beznačajni dio svemira. I što se meteorološke točke tiče, prilično sam siguran da će sutra biti lijep i sunčan dan. Sherlock, a što vi zaključujete? - Watsone, glupane, ukrali su nam šator.

dobitnik Nobelove nagrade iz fizike (1979) - profesor Steven Weinberg podupire ideju o multiverzumu. On kaže da postoji beskonačan broj paralelnih stvarnosti koje koegzistiraju s nama u istoj prostoriji.

Kad su ga pitali što je stvarno, veliki indijski svetac Muktananda odgovorio je: "Ono što je stvarno je ono što se nikada ne mijenja. Sve je drugo iluzija."

Mogli bismo nadalje nabrojati niz raznih drugih fenomena koji ukazuju na postojanje drugih dimenzija stvarnosti, a jedan od njih je i tzv. déjà vu (franc.: već viđeno) - fenomen u kojem pojedinac neko sasvim novo iskustvo doživljava kao poznato, već viđeno i doživljeno. Ne postoji konsenzus koji objašnjava ovaj fenomen, pogotovo ne o tome da se radi o tome da je osoba to iskusila u nekoj drugoj dimenziji stvarnosti.

Parapsiholozi i metafizičari tvrde da je déjà vu rezultat sjećanja iz prošlih života, prije reinkarnacije u ovaj život. Medicinari to smatraju pojavom kod nekih organskih oštećenja i neurotskih stanja, što bi značilo da smo gotovo svi neurotični s obzirom na to da preko 90 % ljudi tvrdi da su doživjeli déjà vu. Neurolozi smatraju da raspoloženje i emocije uzrokuju pojavu déja vua, no to je upitno jer ista raspoloženja i emocije kod iste osobe ne uzrokuju uvijek déjà vu. Čak i da uzrokuju, to ne objašnjava otkuda to sjećanje dolazi. Određena raspoloženja i emocije mogu jednostavno biti stanja u kojima smo prijemčiviji na informacije iz drugih dimenzija.

Kognitivni neurolozi definiraju déjà vu kao grešku u kognitivnom procesu i kao neurodegeneraciju koja je uzrok diskonekcije između režnjeva sljepoočnice koje stvaraju senzacije, i frontalnih režnjeva koji ih neprekidno interpretiraju. Također se déjà vu pripisuje pojavi nazvanoj mentalna diplopija u kojoj se senzorni signali u mozgu iz nekog razloga ne poklapaju. Kao posljedica toga ljudi imaju utisak da ponovno prolaze kroz isto. Koliko su te teorije stvarno istina, ostaje na znanstvenicima da ih dokažu. Do tad, svatko je slobodan vjerovati što želi.

Znanstvenik i profesor fizike Michio Kaku u videu nazvanom “Što je déjà vu?” tvrdi: “Mi fizičari vjerujemo da stvarno postoji multiverzuma koji se nalazi unutar naših dnevnih soba.” On sugerira da je moguće da se pri déjà vu radi o tome da skačemo iz jednog svemira u drugi. U tom videu Kaku navodi primjer Stevena Weinberga, teoretskog fizičara i dobitnika Nobelove nagrade, koji također podržava ideju o postajanju multiverzuma i objašnjava je uspoređivanjem s radijskim frekvencijama. Kad slušamo radio možemo čuti samo jednu stanicu iako su frekvencije svih drugih također u zraku sobe u kojoj se nalazimo. Tako su i druge dimenzije svemira također tu, samo što mi nismo na njihovim frekvencijama pa ih zato obično ne doživljavamo. No, slično kako kod radija, možemo ponekad skakati s jedne frekvencije na drugu, odnosno iz jedne dimenzije u drugu.

Dakle, uistinu postoje amorfni, suptilni dijelovi stvarnosti koji su dio našeg života i utječu na našu sposobnost da postignemo svoje snove i ciljeve. Možemo ih negirati ili zanemariti ili ih prihvatiti i tako učiniti svojim saveznikom. Uspjeh se ne postiže negiranjem i ograničavanjem, pogotovo ne onaj trajni i sveobuhvatni koji je rezultat prijemčivosti svih dimenzija stvarnosti.

U slučaju da neodređeni znanstveni i duhovni dokazi nisu za tebe dovoljno uvjerljivi, možeš se obratiti filozofiji i mudrim ljudima kao što su Platon, Rumi i brojni drugi, koji tvrde da je ovaj svijet koji uzimamo kao stvarnost zapravo iluzija, ukazujući na to da je ovaj 3D svijet u biti samo sjena stvarne stvarnosti izvan naše percepcije. Svoja uvjerenja i odluke ne bismo trebali temeljiti na svojim percepcijama jer su one parcijalne.

Dakle, itekako je svrsishodno prijeći granice svoje ograničene percepcije, koristiti se vrlinama mašte, vjere, mudrosti i drugima da dopreš do tih drugih viših dimenzija, u njima se "udomiš" i tako iz njih crpiš resurse potrebne za ostvarenje svojih ciljeva i snova.

J.K. Rowling, Harry Potter i Darovi smrti:
Harry Potter završi kratko na nebu gdje susretne svog bivšeg profesora Dumbledorea. Nakon što su porazgovarali i odlučili da se Harry treba vratiti na Zemlju, Harry upita profesora:
"Recite mi jednu stvar", rekao je Harry. "Je li ovo stvarno? Ili se to samo događa u mojoj glavi?"
Dumbledore: "Naravno da se to događa u tvojoj glavi, Harry, ali zašto bi to značilo da nije stvarno?"

Dakle, mudri profesor je rekao Harryju da vjeruje onomu što se događa u njegovoj glavi - samo zato što se događa u tvojoj glavi, ne znači da to nije stvarno.

Praktičnost svjesnosti drugih dimenzija stvarnosti

Danas imamo 3D naočale s kojima možemo vidjeti trodimenzionalne oblike na dvodimenzionalnom platnu. Jednog dana ćemo vjerojatno izmisliti 4D naočale kojima možemo vidjeti četiri dimenzije u trodimenzionalnom svijetu. I sad već to možemo pomoću vizualizacije i meditacije.

Svjesnost višedimenzionalne stvarnosti savršeno se uklapa s tehnikom vizualizacije, praksom vrlo omiljenom kod većine, ako ne i kod svih, iznimno uspješnih ljudi zbog toga što funkcionira. Smisao je zamisliti nešto kako bismo to onda s moći zamišljanja i manifestirali, odnosno ostvarili. To je, između ostalog, proces mentalnog predočavanja svojih ciljeva i želja u svrhu njihova postizanja. Učinkovitost ove tehnike leži u svesrdnoj vjeri u ono što se vizualizira pa se tim prakticiranjem treba uživjeti u scenarij u kojem je vizualizirano već ostvareno. No, za većinu je ljudi pretvaranje neugodan koncept, stoga oni ne postižu ništa od vizualizacije. Međutim, nakon što shvatimo da se ne radi o glumi ni pretvaranju, nego o ulaženju u jednu drugu dimenziju, u kojoj je sve što želimo već ostvareno pa vizualizacijom samo potvrđujemo stvarnost te dimenzije, a ne lažemo sami sebi, onda ta praksa postaje prihvatljivom, a time i učinkovitom. Druge dimenzije su, između ostalog, svjetovi raznih vjerojatnosti od kojih vizualiziranjem biramo onu željenu i tako je privlačimo u svoj 3D svijet. Usto, kad uvidimo multidimenzionalnost stvarnosti, shvatit ćemo i multidimenzionalnost sebe. Mi smo multidimenzionalna bića a tehnikom vizualizacije doživljavamo sebe u drugim dimenzijama koje su jednako realne kao i poznate tri, stoga nema glume ni pretvaranja.
Važna napomena: ne ostvarujemo ono što želimo, nego ono što jesmo. Mi privlačimo ili manifestiramo ono što je vibracijski pandan nama samima. Prema tome, nije dovoljno samo nešto žarko željeti i to vizualizirati, već trebamo to i biti, pa makar i samo u svojoj glavi (u jednoj drugoj dimenziji).
Također, trebamo vidjeti objekte svoje vizualizacije kao gotovu stvar, a ne samo kao mogućnost, što je lako kada tomu pristupamo iz pozicije onoga što jesmo, umjesto onoga što želimo.
Opširnije o korištenju vizualizacije »

Svjesnost višedimenzionalne stvarnosti pomaže i kod korištenja drugih izvan-trodimenzionalnih iskustava za ostvarenje uspjeha u poslu i općenito. Jedno od njih su i snovi. Kako smo već ranije spomenuli, mnogi iznimno uspješni ljudi upravo u snovima dobivaju ideje i nadahnuća za razna svoja uspješna djela. Poznati kompozitori, filozofi, pisci, izumitelji i drugi istaknuti pojedinci izjavili su da su do svojih zamisli i inovacija došli baš u snu. Nismo stručnjaci za snove pa ne bismo ulazili u tu temu, ali bismo sve zainteresirane za to potaknuli da sami istraže kako snovima doći do uspjeha. Snovima se može manipulirati. Ukratko, postoje načini (npr. Silva metoda) da se u fazi prije sanjanja odašalje stroga namjera za to što se u snu želi dobiti. Osim toga kad je čovjek pred spavanje vrlo zaokupljen nekom temom, prirodno je da se u snu to nastavi uz moguća razrješenja.

Još jedno izvan-trodimenzionalno iskustvo koje pomaže kod ostvarenja uspjeha je meditacija. Postoji više vrsta meditacija, od kojih mnoge ne zadiru u više dimenzije. Meditacija ne služi samo za redukciju stresa i relaksaciju. Pravi je smisao meditacije uglavnom povisiti svoju svijest, a s povisivanjem svijesti ulazi se i u više dimenzije iz kojih se, između ostalog, crpi snaga, odnosno moć.

Jedno od izvan-trodimenzionalnih iskustava kojima se odlazi u više dimenzije a koje NE preporučujemo je pod utjecajem droga. Mnogi uspješni ljudi, pogotovo u krugovima artista i ostalih kreativaca, koriste droge i druge psihodelične supstance kako bi dobili uvide u druge dimenzije, koji su korisni za njihovo stvaralaštvo. Nažalost, te supstance s jedne strane pomažu, dok s druge strane još više odmažu pa su na duge staze kontraproduktivne. Nema potrebe za njima jer postoje mnogi drugi konstruktivni načini za postizanje izvan-trodimenzionalnih iskustava kao što su, uz već spomenute, trans-glazba i rituali, razna vrhunska umjetnička djela koja nas odvode u druge dimenzije, usrdna molitva i drugi.

Svjesnost drugih dimenzija u kojima su naš uspjeh i blagostanje već stvarnost, omogućuje nam da po zakonu privlačenja privučemo tu stvarnost u ovu trodimenzionalnu. U slučaju da sumnjaš da ti je moguće uspjeti u nečemu ili ispuniti želje, pa čak i u nekoj drugoj dimenziji, moramo razjasniti da su druge dimenzije pune svih mogućnosti odnosno vjerojatnosti, pozitivnih i negativnih. Ako obično ideš linijom manjeg otpora pa lako podliježeš raznim strahovima i obmanama, onda će ti biti lako prihvatiti negativne ideje o svojim mogućnostima. Ali ako vježbaš tehnike poput vizualizacije, afirmacije, molitve, usredotočivanja, meditacije, postavljanja ciljeva i slično, onda možeš povući željeni ishod iz svijeta mogućnosti drugih dimenzija u svoj trodimenzionalni svijet, baš kako je regulirano načelima zakona privlačenja.

Sumnjajući u svoje mogućnosti, kultiviraš skepticizam i pesimizam, što su mane i protive se blagostanju. Nemoguće je biti uspješan i postići blagostanje kultiviranjem pesimizma. Svima je to jasno, no stvar je u tomu da nijedan pesimist kao ni skeptik sebe ne vidi kao takvim; umjesto toga oni sebe nazivaju realistima. Oni su uvjereni da njihovi stavovi odražavaju stvarnost, ali u svjetlu ovog proširenog pogleda na stvarnost koja je puna dimenzija sa svim mogućnostima, njihova definicija "realista" postaje nerealna. Realizam je samo druga riječ za pesimizam. Prema tome, nemoj biti realist. Iako se ograničenom umu (svi smo ograničeni) nešto čini realnim i stvarnim, u globalu to je samo jedna od možebitnosti i iluzija. U stvarnosti, sve je moguće, ali ne svima, ne pesimistima koji sebe nazivaju realistima. Dakle, zaboravi koristiti riječ "realan", jer nema smisao koju joj pridaješ i zato što te sprječava uzeti ono najbolje od stvarnosti.

S višom svijesti u više dimenzije

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori“ – Biblija,  Knjiga Postanka

Jedan od načina za realizaciju vlastitih potencijala i ostvarenje ciljeva i želja jest podizanje vlastite svijesti do razine gdje je očito da imamo ogromnu moć, pogotovo za ostvarenje svoje životne misije, koja sa sobom nosi ostvarenje praktički svega drugog, naročito uspjeha, zadovoljstva i sreće. Što smo više na skali svijesti, to smo bliže Višoj sili i time sve moćniji poput Stvoritelja, koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Imamo  već sve u sebi što nam je potrebno za to, prije svega imamo urođene vrline, od kojih su neke neaktivirane ali se mogu odmah aktivirati.

Pogledaj to ovako: koja je razlika između oceana i kapi u njemu? Oboje se sastoje od iste vode, zar ne? Svaka kap oceana ujedno je i ocean. Ti si, takoreći, oboje, i kap i ocean. Zašto biti samo kapljica kad možeš biti ocean? Kapljica može biti dio oblaka, kiše, slapa, rijeke, i konačno oceana, ali tijekom svoje preobrazbe, ona nikada ne gubi svoju narav - svoju vodenost; čak i onda kad je u formi pare ne gubi svoju prirodu. Dakle, bez obzira na oblik i ulogu koje preuzmeš tijekom svog životnog puta, nikad ne zaboravi svoju božanstvenost jer će ti ta svjesnost omogućiti da postigneš sve što želiš. Previše ljudi propušta svoje prilike za značajnim postignućima jer kultiviraju mentalitet žrtve, imaju osjećaj manje vrijednosti, nedostatak samopouzdanja, i druge oblike svijesti koji poriču božanstvenost u svakome od nas. Proširi svoju svijest, budi ocean, odnosno božansko biće (božje dijete, božja kreacija) koje jesi.

Drugi način gledanja na to da svatko od nas ima iste značajke kao naš izvor, Stvoritelj, pa tako i ogromnu moć i potencijal, jest podizanje svijesti za prepoznavanje fraktalne i hologramske prirode svega u svijetu.
Fraktal je geometrijski objekt čiji dijelovi na beskonačno mnogo razina uvećanja izgledaju geometrijski jednaki cjelini, što bi se moglo reći i za čovjeka i njegovu vezu s cijelim svijetom i Stvoriteljem. Fraktale je moguće uvećavati beskonačno mnogo, a da se pri svakom novom povećanju vide novi detalji koji prije povećanja nisu bili vidljivi. Takav je i čovjek, pun slojeva i nalik na Cjelinu što više zadiremo u dubinu.
Klikni na desnu sliku da vidiš animaciju fraktala »»»

Hologram je objekt koji je cijeli i kompletan sam po sebi, dok je u isto vrijeme dio još nečeg većeg. U hologramu jedan dio neke cjeline reflektira sve ostale dijelove i cijelu cjelinu. I ako dođe do promjene u jednom dijelu holograma, to se ogleda u ostatku holograma.
Po nekim znanstvenim istražiteljima, sve je u našem svijetu hologram, manja verzija veće stvari – makrokozmos u mikrokozmosu. Kao sve ostalo, i svaka ljudska stanica tijela je hologramska. Jedna ljudska stanica ima sve što joj je potrebno za kreiranje još jedne iste osobe. Ona je cijela i kompletna sama po sebi i ujedno dio još veće cjeline koju nazivamo tijelo. Baš kao naš DNK, u svakoj stanici našeg tijela je hologramski nacrt za cijelo naše tijelo.