Kolumna "Druga strana medalje"
Druga stranica kolumne sa starijim prilozima
autor: Talidari

Volimo Hitlera!

Srodna tema: bezuvjetna ljubav, zakon polariteta

studeni, 2015

Da ne bi bilo nesporazuma, ovim prilogom ni u kojem slučaju ne podržavam nacizam ili bilo koje ideje koje je Hitler propagirao (iako je sigurno bilo i dobrih, a ne samo loših), dapače.
U duhu "voli grešnika, mrzi grijeh", voljeti Hitlera ne znači nužno voljeti njegovu ideologiju. Ljudi se ne svode na svoja uvjerenja ni djela. Uzela sam za primjer Hitlera jer je on u umovima većine ljudi oličenje grešnika i zla. Smisao je ovog priloga uvjeriti te da trebaš voljeti i zle ljude, a ne samo one dobre. U stvari, više bismo trebali voljeti zle nego dobre ljude, a sad ćeš vidjeti zašto. I za svoje i za njihovo dobro.

Za svoje dobro, trebaš voljeti sve ljude bezuvjetno jer takav odnos prema svijetu i životu općenito će ti osobno donijeti puno blagodati. Kao prvo, kad voliš druge umjesto da ih mrziš ili se ljutiš na njih, kritiziraš ih, ogovaraš, podcjenjuješ i slično, dovodiš sebe u stanje pozitivne vibracije koja na sebe privlači mnoge pozitivnosti. Time što voliš, a ne mrziš ili budeš indiferentan/na, dovodiš se u stanje svijesti koje omogućava blagostanje. Bezuvjetna ljubav povlači sa sobom mnoge blagodati - utječe povoljno na tvoje zdravlje, na pozitivno raspoloženje potrebno za učinkovitost poslovnih aktivnosti i bolju zaradu, skladnije međuljudske odnose, a time i sretniji brak, prijateljstva, obiteljske odnose itd.

Prije svega, trebamo voljeti sve ljude zbog sebe, a ne zbog njih, zato što to nama donosi blagostanje - bezuvjetna ljubav ima izrazitu konstruktivnu moć. Dakle, trebamo voljeti sve ljude ne zato što oni to zaslužuju, nego jer mi to zaslužujemo - zaslužujemo blagostanje. Blagostanje je nemoguće bez ljubavi, radosti i mira, odnosno nemoguće je kad kultiviramo mržnju, bijes, ljutnju, ozlojeđenost, kritičnost, ksenofobiju, rivalstvo, osvetoljubivost i slično. Potonja stanja unose u naš život nemir, stres i mnoge druge destruktivne uvjete.

Trebamo bezuvjetno voljeti jer je ljubav naša prava priroda, a ne zato što nešto ili netko zaslužuje našu ljubav. Kada volimo iskazujemo svoju prirodu, kao što, recimo, naranča iskazuje svoju bez obzira tko je jede ili stišće, ti ili Hitler. I jednome i drugeme će naranča dati jednaki okus. Isto je i sa životinjama. Hitler je imao psa koji ga je volio pa ako ga psi mogu voljeti, možemo i mi, a psi nisu glupi, nego imaju druge vrijednosti. Voljeli su ga pa i slijedili i mnogi Njemci, među kojima su mnogi visokoobrazovani ljudi, a to je zato što je imao u sebi nešto što je u drugima budilo ljubav, u toj mjeri da su čak bili spremni ubijati za njega.

Najčešće je opravdanje za to da ne volimo neke ljude, pogotovo Hitlera i njemu slične, to da nije u redu voljeti zlobnike. Ovo ima smisla ograničenom ljudskom umu koji gleda površno. Onomu tko uviđa višedimenzionalnost stvarnosti, jednost ponad svih dualnosti i međupovezanost svih i svega, jasno je da u širem i dubljem smislu ne postoji ispravno ni neispravno, dobro ni zlo. Tako da ako misliš da je neispravno voljeti zlobnike, to je samo zato što je tvoja svijest na nivou na kojem ne uviđa dalekosežnost i dubinu svih pojava. Takvom je umu teško dokazati bilo što što je na višem nivou svijesti jasno jer kao što ni um prekrasnih životinja nije u mogućnosti pojmiti sve što ljudi pojme (iako su u mnogočemu životinje sposobnije nego ljudi), tako je i umu na nižem stupnju svijesti teško shvatiti ono što znaju oni koji su na višem stupnju svijesti. Ako ne živiš u materijalnom i duhovnom blagostanju, znači da živiš u zabludi, odnosno na nižem nivou svijesti, tj. na nivou svijesti koji se više odupire nego dopušta. Za blagostanje ne trebaš shvaćati sve što shvaćaju mudriji od tebe jer dovoljno je da im vjeruješ kad kažu, recimo, da kad trebaš birati hoćeš li biti sretan/na ili u pravu, da trebaš odabrati sreću, da kad trebaš birati hoćeš li nekog ili nešto voljeti ili ne da trebaš odabrati ljubav itd., čak i onda kad tvom razumu to nije prihvatljivo. Stoga kultivirati vjeru podrazumijeva voljeti sve pa i grešnike, uključujući sve Hitlere svijeta.

U drugim člancima ovog portala uvelike sam pisala o temi iluzornosti dualnosti pa ne bih sad u to ulazila, no u ovom kontekstu podsjećam da je standardno viđenje pozitivnosti i negativnosti ograničeno i da se treba uzdići iznad toga da bi se postiglo blagostanje. I svatko od nas se mogao povremeno sam uvjeriti da nije sve onako kako se čini i da mnoge osobe i stvari koje se nama doimaju pozitivne na kraju se pokažu kao negativne i obrnuto. Mnogima je neka nevolja otvorila oči i dovela neke pozitivne promjene u život. Takvi primjeri nisu iznimke ni slučajnost, nego dio prirodnih zakona. Tako i svaki čovjek i svaka pojava ima u sebi i pozitivne i negativne kvalitete, a i svaka od njih u sebi ima pozitivni i negativni karakter. Sve je isprepleteno i ni za što ni za koga ne možemo u apsolutnim mjerilima reći da je dobro ili loše, pozitivno ili negativno, pa čak ni Hitlera.

Nisam tu da opravdavam Hitlera, a pogotovo ne da ga veličam, dapače. No, iz objektivne perspektive, svi smo mi pomalo Hitleri. Svi smo činili to što je i on činio, no u manjoj mjeri. Svi smo se ogriješili o to da ne volimo ove ili one pa ih zbog toga kažnjavamo na ovaj ili onaj način, da zbog stjecanja neke pozicije i moći činimo stvari koje nam ne priliče. Nisam dobro upoznata s biografijom Hitlera, no koliko znam, on uopće nije nikoga osobno ubijao, nego su to drugi činili svojevoljno, a da ih uopće nije natjerao da ubijaju. Naravno, on je svojom propagandom izmanipulirao ljude da čine destruktivna djela, no ipak, kako bilo da bilo, Hitlerovi sljedbenici uvijek su imali izbor slijediti ga ili ne. Mnogi su ubijali i u Isusovo i u Alahovo ime.

Svatko od nas ima izbor vjerovati ili ne propagandi koja se na nas vrši putem medija, kroz politiku, formalno obrazovanje, profesiju i obitelj. Mi smo ljudi visoko sugestivna bića i s urođenom vrlinom vjere prirodno vjerujemo u sve i svašta. Čak i kad ne vjerujemo u nešto, to je samo zato što u nešto drugo (suprotno) vjerujemo više. Uvjetovani tom propagandom, svi smo mi mali Hitleri i širimo svoju destruktivnu propagandu na druge koji čine loša djela pod našim utjecajem. Naravno, uglavnom nismo toga svjesni.

Hitler je svojedobno dobio podršku većine sunarodnjaka zbog širenja njemačkog nacionalizma, antisemitizma, antikapitalizma i antikomunizma, što ne bi bilo destruktivno da Hitler nije svojom govorničkom nadarenošću i poduzetništvom mobilizirao mase da nešto po tom pitanju poduzmu. E sad, budimo iskreni, tko od nas nije antagonistički ili nacionalistički orijentiran, nikad nije išta rekao i učinio protiv neke druge zemlje ili nacije, a da o komunizmu i kapitalizmu i ne govorimo? Baš kao što smo mi imali svoja opravdanja, jednako je tako i Hitler imao svoja opravdanja. Da nije imao, ne bi uspio mobilizirati mase u toj mjeri. Svi mi imamo opravdanja za mržnju pa čak i za ubijanje, no tko se osjeća pozvanim da sudi da su naša opravdanja bolja od Hitlerovih?

Možemo sad nabrajati bezbrojne primjere kojima možemo uviđati svoju sličnost Hitleru. Evo još jednog: koji je tvoj stav prema Romima? Voliš li ih? Pa čak i da ih ne mrziš, kakav je tvoj odnos prema njima? Ako si kao većina, misliš da si bolji/a od svih njih iako ih sve ne poznaješ, i nazivaš ih pogrdnim imenom Cigani. Da se Romi uspiju domoći silnog bogatstva kao što su to bili Židovi, pitanje je ne bi li se isto tako našlo mnogo "Hitlera" među nama koji bi nahuškali mase protiv njih. Pitanje je na čijoj bi ti strani bio/bila. A kako je s muslimanima? Nije li isto?

Sve u svemu, nije bit da ikoga ovim vrijeđam ili kritiziram, nego baš suprotno. Smisao je da osvijestimo to da nitko od nas nije također takav pozitivac kako to želimo vjerovati za sebe i svoje bližnje te da, prema tome, ni nas ne bi trebao nitko voljeti ako ćemo svi ići tom logikom da se treba voljeti samo pozitivce, a ne i negativce. Istina, svi smo grešnici, no tko određuje granicu koja određuje koga je ispravno voljeti, a koga nije? Tko smo mi da sudimo? Umjesto da sami određujemo tu granicu i pomičemo je kako komu paše, pozivam te da bolje promisliš o tome i da tu granicu spustiš na nulu. Ako ništa, barem za svoje dobro.

Kako sam već naglasila, trebamo prije svega voljeti ne zato što time činimo dobro drugima, nego sebi jer voljenjem održavamo pozitivnu vibraciju koja nam omogućava razne blagodati. No, to nije sve. Voljenjem činimo sebi dobru karmu pa kad sijemo ljubav, nju ćemo i žeti. Osim toga, kad volimo pokazujemo sami sebi i drugima da smo stvarno bolji od onih koji navodno nisu dostojni ljubavi. Jer ako volimo samo one koji su prema nama dobri, što je u tome plemenito i čime se time razlikujemo od zlobnika? Ako želimo dokazati da smo bolji od onih koji po nama nisu vrijedni ljubavi, onda se ne smijemo spuštati na njihove grane i biti kao oni - voljeti samo odabrane, a mrziti i biti indiferentan prema drugima.

Svatko tko sebe naziva kršćaninom, trebao bi voljeti sve Hitlere svijeta jer nam tako nalaže naša vjera. Kako piše u Bibliji, u Evanđelju po Mateju 5:48, Isus kaže: Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?

Američka glumica i spisateljica Shirley MacLaine jednom je prilikom upitala tibetanskog Dalaj Lamu tko je njegov najvažniji učitelj u životu. On je odgovorio Mao Tse-Tung. Dakle, tiranin koji je odgovoran za ubojstva i progonstvo njega i tisuće drugih Tibetanaca.

Osim toga, sve negativce koji se pojave u našem životu nekako smo prizvali, uglavnom nesvjesno ako živimo nesvjesno. Naprimjer, netko tko je agresivan, privlačit će u svoj svijet agresivne ljude po zakonima prirode, ali nije to bez smisla. Privlačimo one ljude od kojih možemo nešto naučiti - svi negativci u našem životu samo su instrumenti našeg napretka. Naravno da privlačimo svakojake ljude u svoj svijet i ne moramo od svih baš nešto naučiti, ali najviše možemo naučiti od onih koji nas najviše iritiraju. Dakle, od onih koji nam čine najvišu štetu, možemo najviše naučiti. I zato ih treba voljeti! Oni nam pomažu da nešto shvatimo i tako napredujemo i razvijemo se te time ostvarujemo zamišljeno.

Recimo, ako u svom okruženju imaš neku izrazito škrtu osobu i to ti uopće ne smeta, to znači da ti u tom odnosu ne treba lekcija. No, recimo da te škrtost te osobe izrazito smeta, to znači samo to da se i u tebi krije škrtost koje nisi svjestan/svjesna i koju trebaš obuzdati. U tvom univerzumu pojavila se ta osoba baš zato da ti kao ogledalo duše ukaže na neprimjerenost škrtosti kako i ti ne bi bio/bila škrt.

Isto tako, ako čuješ da se netko od tvojih prijatelja ili bilo tko u tvom okruženju silno žali na neku osobu zbog neke njezine osobine, trebaš znati da je ta ista osobina prisutna i tvom prijatelju i ukazati mu na to ili osvijestiti to da znaš da je i on takav pa da ne bi zbog toga stradao/la. Na primjer, ako ti se prijatelj naročito žali za to da ga drugi potkradaju, trebaš znati da je to samo zato što i on druge potkrada, pa se pazi da i tebe ne pokrade. Naravno, to nije razlog da ga manje voliš, nego da osvijestiš da i prijatelji i neprijatelji imaju jednako pozitivne i negativne osobine, a kako nismo svega svjesni, ne smijemo o nikomu ni suditi niti ikoga manje ili više voljeti, nego sve jednako. Naravno, ne možemo biti sa svima prijatelji, ali prijateljstvo i ljubav nisu jedno te isto i ne treba ih miješati.

To su sve bili neki od razloga zašto trebamo voljeti sve ljude, uključujući zlobnike i zločince. A sad nekoliko razloga zašto to trebamo činiti zbog njih - ponajviše radi njihove transformacije.
Kao prvo, trebamo sve staviti u pravu perspektivu. To znači, između ostalog, uvidjeti da sve nije baš onako kako se nama čini i da tuđe negativnosti imaju i svoje pozitivne strane, pa čak i onda kad naš ograničeni um nije sposoban to pojmiti. Voljeti zlobnike ne znači i podržavati ih u njihovim zlodjelima, dapače. Kao što roditelj voli sina i kad je dobar i kad nije, tako i mi trebamo voljeti sve ljude, no kad čine nešto što je po nama loše (a možda i nije u širom kontekstu) trebamo jednako reagirati kao osviješteni roditelj. Primitivni roditelji svoju djecu tuku i strogo kažnjavaju kad učine nešto loše, no i dalje ih vole i dalje će im činiti dobra djela. Za razliku, osviješteni roditelji iznalaze načina kako da svoju djecu preodgoje kad vide da su "skrenuli s puta".

Preodgojnih metoda jako je puno i ne bih sad ulazila u njih, no svode se na to da ako želimo promijeniti druge, trebamo mijenjati sebe. Dizanjem svoje svijesti na viši nivo, emitiraš pozitivne vibracije, tj. zračiš pozitivnu energiju koja utječe na pozitivne promjene kod drugih, kao što svjetionik osvjetljava svoju okolinu svojim svjetlom. Usto, svojim primjerom možemo drugima ukazati na pravi put - ne da ih se tjera na taj put,  tuče ili nekako drugačije kažnjava ako ne idu tim putem, već da ih se pouči, možda čak i posrami ako treba, ali prije svega svojim primjerom ukaže na blagodati "dobrog puta".

Što imamo od toga da grdimo, kažnjavamo i mrzimo negativce?! Što time postižemo? Više se postiže ako negativcima pomažemo da se promijene pa onda neće ponovno nama ni drugima nauditi. I mi sami kad griješimo želimo da nam drugi pomognu a ne da nas grde i kažnjavaju. Kad nekoga napadaš zbog njegovih zlodjela, prirodno je da će se braniti i time svoju negativnost braniti i opravdavati umjesto da je mijenja. Vatra se ne gasi vatrom.

Dakle, prizovi sad sve one na koje gledaš kao negativce i koji su ti u životu naudili, obavij ih mislima bezuvjetne ljubavi i gledaj kako se tvoj i njihov život mijena nabolje! Možda je to tvoj šef na poslu ili neki tvoj profesor, netko u tvojoj obitelji ili među kolegama, a možda čak i cijela grupa ljudi kao što su homoseksualci, pripadnici druge vjere, navijači drugog tima, konkurentska firma ili bilo tko drugi. Nitko nije vrijedan da se zbog njih spuštaš na niži stupanj svijesti i time si štetiš (što možda oni i žele), nego radije održi svoju svijest na visokom nivou, nivou ljubavi i tako pobijedi. No, voljeti ne znači biti budala i dozvoliti drugima da nas ponižavaju i da nam škode, a više o tome pročitaj u našem multimedijalnom modulu na temu Moć ljubavi »

Jednosatni film "My Greatest Teacher" koji prikazuje istinitu priču Waynea Dyera o tome kako je osoba koju je najviše mrzio - otac koji je njega, majku i braću napustio još dok je bio mali, postao najpozitivnija osoba u njegovu životu, njegov najbolji učitelj i iskustvo s njim ga je potaknulo da napiše knjige koje su ga proslavile u svijetu i omogućile mu bogatstvo kojim je financirao život svoje obitelji (osmero djece), pogledaj besplatno »
Imaš li i ti u životu nekoga koga toliko mrziš ili misliš da je veliki negativac? Blago tebi! Jer to možeš preokrenuti u takvu pozitivnost koja ti kao i Wayneu može donijeti ogromne blagodati - što je negativnost veća, to je i pozitivnost veća, ali pod uvjetom da kultiviraš vrline kao što su opraštanje, bezuvjetna ljubav i druge.

Ako te neki osuđuju ili ti zamjeraju što voliš nekoga tko se njima zamjerio (ili ga percipiraju kao negativca), slobodno im pošalji link na ovaj prilog da shvate zašto: https://www.zivotna-skola.eu/clanci/kolumna2.html#t

Ako ti se sviđa ova kolumna, molimo potvrdi to klikom:
Ako ti se sviđa ovaj prilog kolumne, potvrdi to klikom:

In memoriam Wayne W. Dyer

Srodna tema: zakon privlačenja, polariteta i periodičnosti; In memoriam Mandela

rujan, 2015

Jedan od najpopularnijih autora knjiga za samopomoć, dr. Wayne W. Dyer preminuo je 30. kolovoza ove godine. Uzrok njegove smrti još nije službeno objavljen, ali je New York Times objavio da je glasnogovornik Waynova izdavača Hay House rekao da se radi o srčanom udaru. Facebook objava njegove obitelji »

Osim što je bio doajen publicističkog žanra samopomoći, napisavši čak 40-ak knjiga, bio je i glasoviti motivacijski govornik, kao i protagonist nekolicine filmova, kao što je Shift i drugi. Usto je nebrojeno puta gostovao u emisijama prominentnih televizijskih voditelja i stanica, kao što su Oprah, Ellen i PBS. Ujedno je bio i ostao moj idol, ako se to tako može nazvati.

Neobična je činjenica da je preminuo baš na najvažniji datum svog života, na dan kad je prije 41 godinu, 1974. godine doživio svoju najvažniju životnu prekretnicu. Bio je to dan kada je otišao na grob svog oca kojeg nikada nije upoznao jer ga je otac napustio još kad je bio dijete. Godinama je gajio mržnju prema ocu i na grob je otišao želeći ga oskvrnuti, no tamo je doživio neočekivani duhovni preobrat pa je s groblja otišao oprostivši ocu, rasterećen mržnje. To ga je iskustvo ponukalo da napiše knjigu koju je nazvao "Your Erroneous Zones" (aluzija na erogene zone, no radi se o vlastitim slabim točkama) u samo 14 dana, što je njegov život zauvijek promijenilo. Prodana je u više 35 milijuna primjeraka i vinula ga u zvijezde. O tome je snimljen i jednosatni film "My Greatest Teacher" koji se može pogledati besplatno ovdje »

Ta je njegova prva knjiga imala dvije glavne pouke, kao što je napisao u uvodu. Jedna je bila: "Ti si zbroj svih svojih izbora." Druga je bila: "Postoji samo jedan trenutak u kojem možeš doživjeti bilo što, a to je ovaj sadašnji, no mnogo je vremena izgubljeno na proživljavanju prošlih ili budućih iskustava."

U nasljedstvo nam je ostavio pregršt životnih lekcija od kojih ćemo zasigurno pamtiti barem ove:

Sve što nam je potrebno već je u nama.
Navikli smo da tražimo što nam treba u izvanjskim stvarima, ljudima i okolnostima, no ta potraga nikoga nije dovela do blagostanja. Wayne je bio jedan od pionira moderne duhovnosti koji je ukazivao da je izvor sreće već u nama i sve što trebamo da je ostvarimo je u nama, prije svega urođene vrline.

Ne privlačimo ono što želimo, već ono što jesmo.
Većina ljudi krivo je interpretirala Zakon privlačenja, shvativši to tako da ako se fokusiramo dovoljno na nešto što želimo, to ćemo prema zakonu privlačenja to i dobiti, ali to ne ide tako, kako ste se mogli i uvjeriti. Važnije je ono što jesmo, kultivirajući vrline i oslobađajući se mana. Postajemo magnet za recipročne stvari onim što jesmo a ne onim što želimo. Ako su nam um i srce puni negativnosti, u životu će nam se pojavljivati negativnosti u raznim oblicima. Isto je i s pozitivnostima.

Prilika da radimo ono što volimo osnova je obilja u životu
Za većinu ljudi najnormalnije je da se povodi za trendom ili za novcem u izboru svog posla i karijere, što je krivo jer taj put ne vodi do blagostanja. Wayne i njemu slični naučili su nas da se trebamo voditi ljubavlju, odnosno srcem i radeći nešto od srca i sa srcem, možemo postići obilje. Njemu su izdavači nametali o čemu da piše kako bi imao više uspjeha, ali ih on nikad nije slušao, nego je slušao svoje srce i to mu je osiguralo planetarni uspjeh, a ne ono što su mu eksperti sugerirali. Isto tako je odbijao lukrativne ponude kako bi se mogao posvetiti onomu što voli, a ne onomu što se od njega traži.

Preuzeti odgovornost za svoj uspjeh umjesto prebacivati odgovornost na druge i na okolnosti
Vjerojatno ne bismo nikad čuli za njega niti išta naučili od njega da nije preuzeo odgovornost za svoj uspjeh. Naime, kad je napisao svoju prvu knjigu, nije se uopće prodavala. Mnogi drugi autori na tome stanu i jednostavno to prihvate, okrivljavajući razne nepogodne okolnosti za neuspjeh. Wayne nije bio jedan od onih koji svoju sudbinu stavljaju u tuđe ruke pa je otkupio par tisuća svojih knjiga i samoinicijativno se spremio na putovanje širom Amerike kako bi posjećivao lokalne knjižare, novine, radio i TV postaje i samostalno promovirao svoju knjigu. To je dovelo do toga da se knjiga prodala u više od 35 milijuna primjeraka. Opis iz prve ruke »

Suradnja je zdravija od nadmetanja
U modernom svijetu gdje je konkurentnost na visini i potiču se natjecanja a natjecatelji nagrađuju, nedovoljno se uvažava i promiče suradnja pa je zato primjer produhovljenih učitelja kao što je Wayne značajan. On suradnju nije samo podučavao nego i i primjenjivao. Surađivao je s mnogo tzv. konkurenata, podržavao ih, promovirao, zajednički kreirao knjige, predavanja, tečajeve i razne nastupe.

Najbolji učitelji su najbolji učenici
Iako je Wayne bio smatran velikim učiteljem, on je sebe smatrao prije svega učenikom i stalno je nešto novo učio i to onda dijelio sa svima. Većina gurua predstavlja se kao sveznalice i nikad ili rijetko ih se vidi da nešto novo uče. Wayne je bio otvoren upoznavanju raznih filozofija i promovirao ih je, umjesto da se drži samo jedne, svoje filozofije. Tako je svoj apetit za učenjem prenio na svoje čitateljstvo. Prema tome, on je bio primjer za rast i razvoj.
Ovaj njegov način učinio ga je pristupačnijim masama i njegova otvorenost, prizemnost i ljudskost pridonijeli su njegovoj dopadnosti i privlačnosti.
U jednoj fazi svog života bio je ponukan da se odrekne svega što je posjedovao i provede godinu dana među taoistima, nakon čega je svoje iskustvo i svoja saznanja podijelio sa svijetom i time pridonio tomu da se taoistička filozofija proširi svijetom i, zahvaljujući njemu, primjenjuje u većoj mjeri.

Iskorištavanje vlastitih slabih točaka
Za razliku od većine drugih velikana koji su prikrivali svoje slabe točke, odnosno za njih se ne zna ili se za njih saznalo od drugih kroz skandale, Wayne je otvoreno pričao o svojim problemima - djetinjstvo u sirotištu, problemi s ocem i s očuhom, alkoholizam, razvodi, leukemija, razni ispadi itd. Mnogi su ovo krivo interpretirali kao dokaz da njegova filozofija nije onda učinkovita ili da jedno priča, a drugo radi, no oni bistriji su znali prepoznati iskrenost, otvorenost i prirodnost ovog čovjeka, te ga razumjeti, poznavajući prirodne zakone polariteta i periodičnosti koji nalažu da sve i svi neminovno prolaze kroz dualnosti života. Wayne je znao prigrliti oba pola u životu pa je i zato evoluirao tako daleko. Osim toga, da njegova filozofija ima hvalevrijedan učinak ukazuje i činjenica da je on postigao puno više od onih koji ga kritiziraju.

Neke druge životne lekcije »

Neki od mojih najomiljenijih citata dr. Waynea W. Dyera:

"Ako promijeniš način na koji gledaš stvari, stvari koje gledaš će se promijeniti."

"You'll see it when you believe it." - Vidjet ćeš kad povjeruješ.

"When you squeeze an orange, orange juice comes out, because that's what's inside. When you are squeezed, what comes out is what is inside." - Kada stišćeš naranču, sok od naranče izlazi iz nje jer to je ono što je unutra. Kada tebe netko stisne, ono što izlazi je ono što je unutra.

"You are a human being, not a human doing." - Ti si ljudsko biće, a ne ljudski uradak.

"You don't have a soul. You are a Soul. You have a body." - Ti nemaš dušu. Ti jesi duša. Imaš tijelo.

"Be immersed in and surrounded by peace. Your Highest Self only wants you to be at peace. It does not judge, compare, or demand that you defeat anyone, or be better than anyone." - Budi udubljen u mir i okružen njime. Sve što želi tvoje Više Ja jest da prebivaš u miru. Ono ne sudi, ne uspoređuje niti zahtijeva da pobijediš bilo koga ni da budeš bolji nego itko.

"At every moment, you can either be a host to God or a hostage to your ego." - U svakom trenutku, možeš ili biti domaćin Bogu ili talac svom egu.

“Na ovom svijetu ne manjka prilika za živjeti od onoga što volimo; nedostaje samo odlučnosti za to postići.”

U svojoj posljednjoj knjizi, memoaru “I Can See Clearly Now" ("Sada mogu jasno vidjeti") koja je izdana prošle godine (2014.), dr. Dyer je pisao o tome kako je spoznao jedno od ključnih načela svoje filozofije: da su prošlost i budućnost u suštini nebitne za to kako živimo jer, naposljetku, prošlost je nekoć bila sadašnjost, a i budućnosti će jednog dana biti sadašnjost; stoga je sadašnjost jedino što vrijedi. Autor nas nadahnjuje da se osvrnemo na vlastiti život kako bismo uvidjeli kako nas je sve što smo prije doživjeli, dobro i loše, dovelo do toga gdje smo sada. Prenosi nam svoje otkrivenje da ne postoje nesreće. Iako nismo svjesni tko ili što "pokreće figure" u našem životu, trebamo znati da naš život ima određenu svrhu, da nas svaki korak našeg života ima nešto naučiti, nešto nam podariti. Kao što on kaže: "Nisam bio svjestan svih budućih implikacija koja su sva ranija iskustva mi pružala. Sada, s pozicije s koje mogu unatrag sve puno jasnije vidjeti, znam da je svaki susret, svaki izazov, i svaka situacija, sve su to spektakularne niti u tapiseriji koja predstavlja i definira moj život, i ja sam duboko zahvalan za sve to."
Ključ za njegovo jasnije viđenje svega je poravnanje (engl. alignment), kako sam kaže. Nakon što je imao jasnu sliku toga što želi, odnosno što je njegova misija, počeo se otvarati prema van i svaku okolnost shvaćao kao znak/znamen (engl. omen). Držeći se svoje snažne vizije koja je postala namjera, ponizno se instinktivno predao vođenju znacima koje je prihvaćao bez ikakve prosudbe, prihvaćao svaku priliku koja je bila u smjeru njegove namjere, bez obzira koliko se (bez)značajnom činila njegovu umu. Osobno kultiviranje vrlina poduzetnosti i neustrašivosti otvaralo mu je vrata koja bi mu inače bila zatvorena, piše Wayne u toj knjizi. Sve u svemu, na kraju je uvidio da je kultiviranje određenih vrlina omogućilo da postane i ostvari to što jest, baš kao što to naš program Vrlinologija ukazuje i ujedno pruža alate za aktiviranje pojedinih vrlina.
Ulomak na engleskom jeziku »

Ako pročitaš ili drugima toplo preporučiš naš članak Živjele afirmacije », za nagradu ćeš dobiti jednu Wayneovu knjigu. A ako preporučiš ovaj broj našeg e-magazina s par rečenica srdačne preporuke, dobit ćeš čak tri njegove e-knjige na poklon (jedna je na engleskom.)

Ako ti se sviđa ova kolumna, molimo potvrdi to klikom:
Ako ti se sviđa ovaj prilog kolumne, potvrdi to klikom:

Zemlja je ipak ravna!

Srodna tema: inteligentna emocionalnost, višedimenzionalna stvarnost, zakon relativiteta

lipanj, 2015

Prije nego što osudiš izjavu u naslovu, pročitaj prilog do kraja i uvjeri se da je Zemlja ipak ravna.

Ima veze s otkrićem da živimo u višedimenzionalnom, monističkom, hologramskom, relativističkom svijetu, no prvo da se osvrnem na povijest. Kao što svi znamo, u davna vremena ljudi su živjeli u uvjerenju da je naš svijet, odnosno planet, ravna ploha sve do negdje 17. stoljeća kad je postalo opće prihvaćeno da je Zemlja globus. No, trebalo je ljudima dosta dugo da to prihvate iako su stoljećima, ako ne i duže, razni pojedinci ukazivali javnosti na okruglost Zemlje.

Razni mudraci, astronomi i kozmolozi antičkog doba, uključujući stare Grke, Egipćane, Indijce, Kineze, Indijance, Mezopotamce i druge, živjeli su u uvjerenju da je Zemlja ravna. U nekim predjelima planeta ne samo da su ljudi živjeli u tom uvjerenju nego su čak zatvarali, proganjali i ubijali ljude koji su tvrdili suprotno. Najpoznatiji primjeri su Kopernik i Galileo Galilei. Ako možemo vjerovati svim papama do 17 st. kao što se danas vjeruje papama, koji su onomad zagovarali plošnost Zemlje, onda nije tako nevjerojatno prihvatiti ideju da bi Zemlja ipak mogla biti disk.

Je li moguće da su svi ti bistri ljudi antike bili u krivu? Svi se oslanjaju na suvremenu tehnologiju i znanost, no one nisu tako savršene kako se to čini. Jedna je organizacija objavila da će nagraditi s $10.000 onog tko uspije dokazati da se Zemlja okreće oko svoje osi. Nagradu još nitko nije pokupio. Mnogo toga prihvaćamo samo zato što to i drugi prihvaćaju a da se uopće ne potrudimo provjeriti istinitost tih postavki. Naravno da ne možemo provjeravati sve i da trebamo imati povjerenja u stručnjake, no potrebno je poslušati stručnjake koji zagovaraju i jednu i drugu stranu, a ne samo jednu. Ne znam koliko si svjestan/svjesna, no na internetu postoji mnoštvo portala kao i organizacija koji zagovaraju to da je Zemlja ipak ravna. Neću ulaziti u njihove argumente jer uopće nisam tu da bih ikoga u to uvjeravala. Pišem ovo iz drugog razloga.

Jedan od najprominentnijih dokaza da je Zemlja okrugla je taj da je se dokazano može obići, pa ako kreneš lijevo i ideš u jednom pravcu dovoljno dugo, jednog dana ćeš doći na isto mjesto s desne strane. No, kako ova slika desno prikazuje, možemo iz Europe ići u Ameriku pa stići u Aziju i vratiti se u Europu s druge strane, a da je Zemlja pritom ravna, tako da idemo ukrug po kružnici a ne po pojasu Zemlje.

Recimo, kad sam letjela za Teksas iz Pariza na onaj sudnji dan kad su pali njujorški tornjevi, u vrijeme napada moj je avion bio u kanadskom zračnom prostoru. U prijašnjim letovima nisam baš nešto obraćala pažnju na putanju, no taj put jesam jer su drugi suputnici ukazivali na ekran koji je pokazivao kako se naš avion počeo vraćati za Francusku i digli uzbunu te počeli ispitivati stjuardese što se događa i zašto se vraćamo. Nisu nam ništa objavili dok nismo sami pitali. Da skratim priču, kanadski aerodromi bili su prepuni jer su mnogi drugi avioni uslijed tog nesretnog događaja slijetali u Kanadu pa za nas nije bilo mjesta, stoga smo se morali vratiti. No to mi je skrenulo pažnju na to da se letjelo preko Kanade. Bilo mi je čudno što smo uopće radili u Kanadi jer po svoj logici avion ne bi trebao ići preko Kanade jer to je skretanje s pravca Pariz-Houston. No, ako se gleda prema ovoj slici gore desno (prikaz Zemlje kao ravne), onda ima logike da smo išli preko Kanade. No, dobro, vjerojatno postoje i neka valjana objašnjenja i za takve globusne rute pa neću sad to debatirati, ali ipak za to ova slika ima smisla. I logo UN-a je ravna Zemlja.

Drugi primjer, ako je Zemlja globus koji se vrti oko svoje osi, zašto letovi za Ameriku i natrag traju jednako? Razmisli malo. Ako se Zemlja vrti oko svoje osi, onda ako je avion u zraku 10 sati i vozi jednakom brzionom, onda ne može stići na destinacije u suprotnim pravcima jednako, zar ne? Isto tako, zašto let u Ameriku traje oko 10 sati ako čak i da avion ne leti, da se samo uzdigne iznad Zemlje i za toliko vremena se jednostavno spusti, spustio bi se u Ameriku, u slučaju da se Zemlja okreće oko svoje osi kao kugla? Ajde malo promisli o tome.

Nadalje, ne postoji ni jedan jedini znanstveni dokaz da je zemlja okrugla, odnosno u obliku kugle, osim onog što nam servira NASA. Dakle, cijeli svijet vjeruje samo jednom jedinom izvoru. Neću ulaziti u sve teorije zavjere vezane uz NASA-u, pogotovo o prevari za slijetanje na Mars, koje se začudo nikad više nije ponovila, unatoč naprednoj tehnologiji, već samo ukazujem da tu nešto ne štima. Jesu li sve slike Zemlje kao globusa fotomontaža ili stvarne slike iz svemira više nije upitno. Osim toga, ako gledaš zvijezde svaku noć i uslikaš nebo, nemoguće je da konstalacija zvijezda bude jednaka sad i za 6 mjeseci, a ipak je to tako - kako je to moguće ako se zemlja kao kugla navodno vrti oko sunca?!

Nadalje, ako je Zemlja kugla onda bi sunce trebalo osvijetljavati jednu polovicu planeta jednako, ali to ne čini, što također ukazuje da je logičnije da je sunce to koje se okreće iznad ravne Zemlje, kao što to ova slika pokazuje i kao što to sve više znalaca teoretiziraju.

Nadalje, ako je istina da je Zemlja okrugla kugla i da po službenom obimu planeta svakih 1,6km bi trebao biti nagib od 20 cm, no nitko od graditelja cesta, pruga, tunela i kanala nikad ne uzima u obzir ikakav nagib ili zakrivljenje kad izrađuju svoje nacrte i grade. U vezi nagiba ni dvije udaljene željezničke stanice ne mogu biti iste nadmorske visine, a ipak jesu u raznim slučajevima. Promisli malo o svemu tome.

Nadalje, kako je moguće da se voda oceana ne izlije na kuglastom planetu? Kako je moguće da sila koja navodno svu vodu svih oceana vuče, ne može povuči i običan balon ili vrapca? Teorija gravitacije ne drži vodu iz više razloga u koje ne bih sad ulazila, kao ni u dokaze o radarima, satelitima i svemu drugomu, jer ovo ionako nije mjesto ni prilog u kojem promičem teoriju ravne Zemlje. Koga ta tematika zanima, bolje je da googla o tomu i raspita se kod stručnjaka za tu temu, a tko želi i dalje vjerovat NASA-i, ravno mu polje.

Kad kažemo da je Zemlja ravna, to ne mora značiti da nije okrugla! Jer, u stvari i po zakonu relativiteta, Zemlja je i ravna i okrugla. Mi smo ljudi navikli razmišljati u okvirima suprotnosti. Prema takvom gledanju, ako je nešto jedno, ne može biti i drugo, što ima smisla u trodimenzionalnoj stvarnosti. No, ako uzmemo da živimo u multiverzumu, odnosno da naša stvarnost ima puno više dimenzija osim vidljive tri, onda mnoge stvari počinju poprimati drugačiju sliku. A kad tomu još dodamo poimanje o hologramskom svijetu, onda se tek sve drugačije spoznaje.

A ako ćemo zadirati još dublje, govorili bismo o jedinstvu svega i besmislenim podjelama, pa prema tome naša Zemlja nije ni ravna ni okrugla. Al' u ovakvim pričama se mnogi izgube jer im je tu štošta nepojmljivo pa zato neću sad ulaziti dublje u te sfere. Samo kratko, iz monističkog pogleda na svijet kao jedinke koja se samo odražava kroz dualitet i spektar, sve, pa i Zemlja, samo je prividno ovo ili ono. U svojoj srži svi smo jednaki i jedno u jedinstvu. No, dobro.

Razlog zašto sam potegla ovu temu nije samo zato da ostanem dosljedna temi ove kolumne po kojoj prikazujem drugu stranu konvencionalnih ideja, niti da se suprotstavljam mainstreamu a pogotovo ne da se blamiram suludim izjavama. Bespredmetno je uopće govoriti da je car gol jer danas to svi vide i znaju. Ne samo da vide i znaju nego i na sva usta o tome pričaju i ponajviše kritiziraju. U današnje je doba cool suprotstavljati se uvriježenim idejama pa tako ima puno onih koji to čine samo da bi se suprotstavljali i tako sebe pravili važnima. Ja nisam jedna od njih.

Pa zašto onda pišem ovo? Nije mi namjera poljuljati tvoj svijet u kojem se osjećaš sigurno, nego te potaknuti da sagledaš sve u svom životu što ti je važno s više strana, umjesto da prihvaćaš tuđa uvjerenja i prevare. Da je većina uvijek u pravu pokazalo se neistinitim u masi primjera, kao i to da je narod povodljiv i rado kao "ovce" slijede "pastire", odnosno one koji predstavljaju autoriete, a u biti plasiraju laži radi zarade i drugih interesa. A sama činjenica da većina ljudi pati ili se bori sa životom govori o iluzornoj vjerodostojnosti većine. Ako većini ljudi njihova mudrost nije pomogla, ne znam zašto bi pomogla meni i tebi. Ja sam zbog toga odabrala manje ugaženi put, koji se za mene pokazao pravim. Ne znam kako je s tobom.

Sve više toga ukazuje da živimo u hologramskom svijetu, odnosno da je sve u svijetu hologram i da nam se svijet samo pričinja takvim kakvim jest. Najlakše je to objasniti, mada vrlo banalizirano, na primjeru kreditnih kartica i novčanica koje u sebi sadrže hologram. Ako malo bolje pogledaš hologram, dobit ćeš dojam da je prikaz trodimenzionalan iako nije, iako je hologram na ravnoj plohi. Tako se i astronautima i astrolozima može Zemlja činiti trodimenzionalnom iako je prema mnogima ipak ravna.

Naravno da su to gluposti za većinu ljudi. Baš kao što su bile gluposti razne druge stvari prije nego što su postale općeprihvaćene. Na svu sreću, u današnje doba ne zatvaraju, proganjaju ni ubijaju one koji tvrde suprotno. Da se razumijemo, ja uopće i ne tvrdim suprotno. Ne kažem da Zemlja nije okrugla. Po meni je ona i jedno i drugo iz relativističke i hologramske perspektive, ali i nijedno ni drugo iz monističke perspektive jedinstva. Kako bilo da bilo, nije da nije ravna.

No dobro, hajde, Zemlja nije ravna, hik. Možemo se malo šaliti, hik...

Ako ti se sviđa ova kolumna, molimo potvrdi to klikom:
Ako ti se sviđa ovaj prilog kolumne, potvrdi to klikom:

Ajmo na Eurosong!

Srodna tema: radost

svibanj, 2015

Ne bi se ova kolumna zvala "Druga strana medalje" da se ne osvrnem na popularne teme iz druge perspektive. Moram jer previše je pseudointelektualnih osvrta i kritika, čiji kreatori očito ne shvaćaju bit.

Uzmimo sad Eurosong. Pročešljajte malo regionalni internet i kladim se da, posebno u kontekstu bilo kojeg našeg (ne)sudjelovanja, nećete naići ni na jedan pozitivni osvrt na ovu glazbenu manifestaciju. Tipična reakcija malih ljudi. U stilu, popljuvajte uspješne jer tako ćete stvoriti iluziju da ste bolji od njih, doduše samo u svojoj glavi.

Kako god da okrenete, uvijek će biti onih koji će pljuvati i po najboljima. Nisu li ljudi ti koji su ubili velikane kao što su Isus, Gandhi, Martin Luther King i da ne nabrajam. Očigledno, ne mogu svi svima udovoljiti pa ni najbolji a kamoli drugi. Tako je i s Eurosongom. Naravno da ne može udovoljiti svačijem ukusu, no to i nije bit Eurosonga.

Iako se radi o natjecanju, ova glazbena institucija nije zamišljenja da stvara pobjednike i gubitnike nego je smisao puno veća od toga. Nažalost, samozvani intelektualci ne shvaćaju smisao i upiru prstom na pojavnost. Najlakše je biti površan i druge kritizirati, a uvidjeti pozitivno u naoko negativnom mogu samo rijetki.

Bespredmetno je uopće govoriti o kvaliteti glazbe kao što se zna da se o ukusima ne raspravlja. Čak i da nam se ni jedna pjesma na Eurosongu ne sviđa, što se događa samo onima koji su prekritični, svejedno možemo slaviti i uživati u manifestaciji koja je u dobrom raspoloženju okupila cijelu Europu. Ako ćemo iskreno, bez obzira na mišljenja i ukuse, ne možemo negirati da se na ovoj manifestaciji prakticira radost - jedna od najuzvišenijih ljudskih vrlina. Nije li himna EU-a upravo Bethovenova Oda radosti?! Sve što pričinja ljudima radost, sve u čemu mnogi uživaju a da nije na tuđu štetu, duboko se klanjam i podržavam.

Baš me briga što nije pobjedio netko od mojih favorita, jer me to neće spriječiti da uživam u njihovim pjesmama. Tko vidi smisao Eurosonga samo u natjecanju, očito nema blage...

Naravno da se slažem s kritičarima da je puno, ako ne i većina, pjesama na Eurosongu, uključujući i razne naše prijašnje predstavnike, zbljuv na kvadrat, no kakve to veze ima s ičim?! Eurosong je više od samih pjesama, i više od zbroja svojih sudionika. To je prilika da uživamo u visoko-kvalitetnom spektaklu koji nije ograničen na pjesme, već su tu jednako važne i osobnosti sudionika, njihove priče, kostimi, scenski nastup kao i zajedništvo, a najviše od svega prilika da se radujemo. Prema ozarenim licima, skakutanju publike, aplauzima i svim popratnim izričajima uživanja, više nego očito je da se radi o manifestaciji koja u ljudima pobuđuje radost. A oni koji se u tome ne uspiju radovati, jer su preintelektualni da bi se tako nečem radovali, jao si ga njima. Radovanje je stoput vrednije od intelektualiziranja i kritiziranja.

Meni je baš simpatično kako mnogi aktivisti među sudionicima koriste ovu platformu za bacanje svijetla na nešto do čega je njima jako stalo. Recimo kao Rumunji koji su svojim nastupom nastojali potaknuti roditelje gasterbajtere da ne ostavljaju svoju djecu u domovini ("Don't leave your kids behind!"), ili Mađari sa svojom antiratnom porukom, hendikepiranim Fincima i Poljakinjom koji na ovaj ili onaj način služe kao uzor sličnima, a da ne govorimo o Conchiti i svemu što je ona postigla upravo pobjedom na Eurosongu prošle godine.

Ne znam koliko ste pratili njezina pojavljivanja u javnosti u proteklih godinu dana, no teško je kome bilo promaknuti njezinu angažiranost za prava manjina, posebice homoseksualaca i transvestita. Osim toga, samim time što je Conchita pobjedila prošle godine, ukazuje na činjenicu da Europa nije više tako konzervativna kakvom je mnogi smatraju, a da ne govorimo koju je poruku time Europa dala svijetu a još više svojim članicama, poglavito Rusiji, poznatoj po tome da ljude kao Conchitu deskriminira, blago rečeno.

Osim toga, Eurosong je jedinstvena prilika za promoviranje vlastite kulture i glazbenog izričaja unutar europske zajednice pa čak i onda kad to mnogi ne čine. Čak i kad se predstavnik neke zemlje ne plasira visoko, svejedno ima priliku pridobiti neke od gledalačkog mnoštva. Ionako već i vrapci na grani znaju da kvaliteta u glazbi odavno nije mjerilo popularnosti ni obrnuto, stoga to što se netko nije plasirao u finale, odnosno bio popularan među glasačima, to ne znači da se njegova kvaliteta neće pozitivno odraziti u nekom drugom segmentu. Uvijek postoje ljudi koji vole ono što drugi ne vole i bit će onih kojima će neki naš predstavnik udariti u žicu više nego pobjednik.

Dakle, sve u svemu, Eurosong je puno više od onog za čim je pseudointelektualci smatraju i svima njima bi bilo pametnije da se fokusiraju na pozitivnosti umjesto na negativnosti.

No, ne pišem ovaj prilog zbog toga, nego zbog jedne druge, meni puno važnije stvari. Želim se osvrnuti na naše ne sudjelovanje na Eurosongu. Još prošle godine, HRT, koji je organizator natjecanja za izbor hrvatskog predstavnika za pjesmu Eurovizije, priopćio je javnosti svoju odluku da će preskočiti sudjelovanje na Eurosongu, odnosno kako Hrvatska i ove godine kao i 2014. neće imati svoje predstavnike na ovoj priredbi. U svom obrazloženju HRT sebe predstavljaju kao pozitivce jer navodno imaju u vidu tešku gospodarsku situaciju Hrvatske te vode računa i o kritikama javnosti o financijskoj opravdanosti nastupa. HRT navodno osobito vodi računa o tome da se sredstva pristojbe troše na što učinkovitiji način, zamislite!

Tko je HRT, molim vas lijepo, da spriječi Hrvatsku da nastupa na Eurosongu?!!! Zar je moguće da šačica ljudi sa estradno-televizijskog vrha imaju moć da o tome presude? Zar je Hrvatska pala tako nisko da jedna medijska organizacija može odlučiti o predstavljanju Hrvatske u evropskim okvirima???

HRT-ovo opravdanje je gospodarska kriza i slabi plasmani, što je apsolutno deplasirano! Da se razumijemo, uopće ne kritiziram HRT, nego sistem koji dozvoljava HRT-u da odluči hoće li Hrvatska nastupati na Eurosongu ili ne. Uprava HRT-a je očito iz komercijalnih razloga odlučila da im je to neisplativo i neka im bude. No zar se nisu mogli pronaći sponzori koji bi podržali Hrvatsku u sudjelovanju na jednoj takvoj popularnoj europskoj manifestaciji?

Ako bismo se vodili logikom HRT-a, kakvo opravdanje onda ima nastup hrvatske momčadi na svjetskom nogometnom prvenstvu? Isto smo imali krizu i loše plasmane, pa zašto je onda bilo isplativo i opravdano poslati Vatrene na prvenstvo? Naravno, da nije sve u novcu i isplativosti u kratkoročnim bilancama. No, nažalost organizatori natjecanja za izbor hrvatskog predstavnika za pjesmu Eurovizije toga ili nisu svjesni ili im je profitabilnost preća. Ne možemo im to zamjeriti, ali možemo onima koji nisu postavili onda drugog organizatora natjecanja za izbor hrvatskog predstavnika za pjesmu Eurovizije!

Ako HRT ne vidi isplativost u organiziranju natjecanja za izbor hrvatskog predstavnika za pjesmu Eurovizije, zar ne postoji netko drugi komu bi se to isplatilo? Zašto organizaciju natjecanja nije preuzeo netko drugi umjesto HRT-a? I kako je moguće da jedna Srbija ili Crna Gora imaju sredstava za slanje svojih predstavnika na to međunarodno natjecanje, a mi nemamo? Zar želimo spadati u isti koš s Ukrajinom ili drugim zemljama koje su također odustale od natjecanja ili želimo spadati među sve one koji uviđaju značaj takvih slavljeničkih okupljanja?

No, najvažnije od svega je poruka koju time šaljemo svojoj mladeži!!! Kad su vas djeca pitala zašto Hrvatska nije nastupila, što ste im rekli? Jeste li to mogli reći s ponosom, radošću, ljubavlju ili nekom drugom vrlinom? I što ste rekli kad vas je djete pitalo: zar nije važnije sudjelovati nego pobijediti??

Slijedeći put kad momčad vašeg djeteta izgubi, hoćete li moći svome djetetu s autoriteom reći: ma pusti, važnije je sudjelovati nego pobijediti? Jeli uistinu važnije sudjelovati nego pobjediti? Jer ako zaista jest, kakve veze imaju svi naši tzv. debakli u prošlim eurovizijskim natjecanjima? Pa, nije sve u pobjeđivanju niti u gubljenju.

Tko ne zna gubiti, ne zna ni pobjeđivati! Očito je Hrvatska pokazala da ne zna ni jedno ni drugo. Zato i ne pobjeđuje nikad jer ne zna gubiti. Očito su Srbi i Crnogorci u tome bolji od nas, ako se uopće trebamo uspoređivati. Ne bi li bilo pametnije da, ako ne sebi, barem svojim mlađim naraštajima pokažemo da je gubljenje dio života i da se od gubitaka ne treba bježati, već dapače, da treba dalje nastojati dati najbolje od sebe, ostati u igri, usavršavati se, pod svaku cijenu?

Stoga, ako se slažete, pridružite se našoj inicijativi za sudjelovanjem u slijedećim eurovizijskim natjecanjima. Doprinesite kako želite, a jedan od načina je širiti svjesnost o ovoj temi tako da pošaljete link na ovaj prilog ove kolumne svima koje znate - https://www.zivotna-skola.eu/clanci/kolumna2.html#p, lajkate ovaj prilog na Facebooku i slično. A ako imate priliku utjecati na one koji odlučuju o tome, nemojte stajati po strani, nego zauzmite stav i recite svoje. Ako nas dovoljno podigne svoj glas, stvorit će se momentum i uspjet ćemo se izboriti za nastup na idućem Eurosongu u Švedskoj. Evo, ja se žrtvujem, pošaljite mene, pjevat ću zabadava ako treba :)

Sretno! Uživajte!

Ako ti se sviđa ova kolumna, molimo potvrdi to klikom:
Ako ti se sviđa ovaj prilog kolumne, potvrdi to klikom:

Kalibriranje

Tema: Propovijed nad propovijedima

veljača, 2015

Nedavno me fasciniralo nešto što bih htjela s vama podijeliti da biste i vi bili fascinirani, ali i, nadam se, time ostvarili blagostanje. Možda znate već da nikad ne pišem samo da bih pisala, nego samo kad stvarno imam nešto reći, kao što je to ovaj put :)

Nadam se da ste jedni od onih koji su na našoj mailing listi pa ste dobili "Uvod u blagostanje" čiji je sadržaj vezan uz temu ovog priloga, a ako niste, onda se svakako prijavite i pročitajte to jer ćete bolje razumjeti što vam imam sad reći, ali ne i samo zato, nego zato i jer vam daje uvid u to kako ostvariti blagostanje.

U "Uvodu u blagostanje", koji je ujedno i uvid u blagostanje, ukazala sam na jednog izvanrednog liječnika psihijatra i kineziologa, dr. Davida R. Hawkinsa, koji je ujedno i autor mnogih fascinirajućih knjiga, a najpoznatiji je u svijetu po svojem otkriću o tome kako možemo saznati je li nešto istina ili laž, odnosno pozitivno ili negativno (konstruktivno ili destruktivno), kineziološkeom metodom. Više o tome pročitajte u tom članku.

Dr. Hawkins nije prvi znanstvenik koji je otkrio mišićnu "pamet", ali je on to dalje istražio i skovao skalu svijesti u kontekstu moći privlačenja. Dr. George Goodheart i dr. Diamond još prije njega razvili su primijenjenu i bihevioralnu kineziologiju nakon što su pretragama otkrili da dobronamjerno fizičko stimuliranje povećava snagu određenih mišićnih tkiva, dok nedobronamjerno fizičko stimuliranje uzrokuje naglo slabljenje mišića. Zapanjujuće je otkriće da indikatorska mišićna tkiva oslabljuju ili jačaju prilikom pozitivnih ili negativnih emocionalnih i intelektualnih stimulacija, baš kao i pri fizičkim podražajima. Tako, prilikom radosti, testiranje mišića pokazuje snagu, dok pomisao na nešto što mrzimo, testiranjem, ukazuje na slabost istog mišića.

Bit Hawkinsova otkrića je da, na razini daleko ispod ili iznad svijesti - dakle nesvjesno ili nadsvjesno, tijelo "zna" bolje od uma što je pozitivno ili negativno pa testiranjem mišića daje signale. Ljudsko tijelo, kad nije pod utjecajem uma koji proizvoljno upravlja tijelom, instinktivno i intuicijski reagira na tzv. akaša zapise. Akaša je sanskrtska riječ za eter i neke druge stvari. U eteru je "zapisana" sva prošlost čovječanstva, ali i dio budućnosti (koja se zasniva na utjecajima iz prošlosti) i to je ono u što imaju uvid mnogi vidovnjaci i intuitivni ljudi.

Ljudsko je tijelo također opremljeno za "čitanje" tih zapisa. Kad prilikom pomisli na neko pitanje mišić pokazuje slabost, to znači da je odgovor negativan, a kad pokazuje snagu, to znači da je odgovor potvrdan, a odgovor dolazi iz etera u kojem su svi događaji registrirani, neovisno o ljudskoj interpretaciji. Ovo su znanstvena otkrića, a ne New Age. Više o tome možete pročitati u gore navedenom članku u kojem je i link na znanstvenu studiju.

Hawkinsovo otkriće da mišići "znaju" bolje od uma i da mogu otkriti laž je revolucionarno jer sve dosad čovječanstvo nije moglo razlučiti istinu od neistine, što je dovelo svijet u razne neugodne situacije kao što su kriminalitet, ratovi, gospodarske krize i slično, što se sve moglo spriječiti da je ljudski um u mogućnosti razlučiti istinu od laži. Računajući na to da je umu nemoguće prepoznati laž, mnogi kriminalci, prevaranti, nemoralni političari, diktatori, koruptivni gospodarstvenici i drugi činili su i još uvijek čine nažao drugima da bi ugodili sebi, a da mi toga nismo (bili) svjesni. Istina, ljudski um stvarno nije sposoban razlučiti istinu od laži, što smo se svi dovoljno često uvjerili kad su nam članovi obitelji, prijatelji, kolege, političari i drugi lagali i prevarili nas a da mi to nismo znali.

Stoga je od neizmjerne važnosti da je čovječanstvo napokon pronašlo metodu po kojoj se točno može prepoznati laž(ov). Nije to ništa novo jer nam je već svima poznat detektor laži (poligraf), no on je vrlo ekskluzivan i rijetko se može koristiti u praksi. Kao što detektor laži može detektirati laž bilježenjem fizioloških reakcija organizma na određeno pitanje (mjerenjem srčane frekvencije, vrijednosti krvnog tlaka, frekvencije disanja i znojenja kože), tako postoje razni kineziološki mjerni uređaji, koji mjere tjelesne, tj. mišićne odgovore na životna pitanja, dajući bilo potvrdne ili odbojne motoričke odgovore. No, i nije nam potreban nikakav uređaj jer tjelesnu reakciju možemo i sami izmjeriti, kao što nam je to dr. Hawkins pokazao.

E sad, nije to ono što me fasciniralo ovih dana, jer to već znam godinama i već sam prije time bila fascinirana i o tome pisala. Ono zbog čega sam sad potegla ovu temu je što sam u svojoj površnosti tek nedavno proučila pojedinačne kineziološke kalibracije dr. Hawkinsa i njima se fascinirala.

Naime, osim toga što se Hawkinsovom metodom može saznati istina ili laž, odnosno pozitivno ili negativno, on je nadalje ovu tehniku usavršio tako da je izradio logaritamsku skalu svijesti koja svemu daje numeričku vrijednost od 0-1000 prema energetskoj vrijednosti koja utječe na privlačenje. Prema tome, čim nešto ili netko ima veću numerološku (logaritamsku) vrijednost određenu kineziološkim testiranjem, to znači da to ima veću energetsku vrijednost u kontekstu privlačenja blagostanja, odnosno to ima veću vrijednost za našu dobrobit.

Tako je Hawkins testirao, tj. kalibrirao na milijune stvari i ljudi i po tim numeričkim vrijednostima možemo vidjeti kako koja osoba, knjiga, kompozicija, mjesto, izjava itd. kotira na toj skali vrijednosti. Te kalibracije nisu apsolutne, ali su točne. Nisu apsolutne jer testirani objekti imaju gradacije pa nemaju apsolutnu vrijednost.

Na primjer, izvorno Isusovo učenje ima najvišu vrijednost 1000, no zbog raznih interpretacija njegovog učenja, Kršćanstvo kao religija ima puno manju vrijednost. Isto tako, vrijednost Biblije varira ovisno o prijevodu i o dijelovima Biblije. Zbog nekih tekstova unutar Biblije i loših prijevoda, ukupna vrijednost Biblije je puno manja od očekivane.

Isto tako, nije isto voljeti sladoled i bezuvjetno voljeti sve ljude. Iako se u oba slučaja radi o ljubavi, energetska vrijednost tih dviju ljubavi je različita. Numerička vrijednost ljubavi je 500, a prava ljubav, ona bezuvjetna, nosi vrijednost 540 na toj skali svijesti za moć privlačenja. Tako da kad uživaš u sladoledu, nećeš imati tako visoku privlačnu moć za blagostanje, no svakako ćeš imati puno veću nego ako si u stanju mržnje. Mi stalno nešto privlačimo, no je li to pozitivno ili negativno ovisi o našoj vibraciji. Kad smo u vibraciji ljubavi, privlačimo pozitivne stvari, a kad smo u vibraciji mržnje, privlačimo one negativne, logično. Čak i ako stvarno volimo (mnogi misle da vole, ali se zapravo ne radi o ljubavi) i dogodi nam se nešto naočigled negativno, važno je znati da je to ustvari pozitivno jer će nam pomoći napraviti skok na višu razinu ako uspijemo iz toga nešto naučiti ili se pritom iskazati vrlinama.

Ono što me fasciniralo je popis literature, poznatih ljudi i kompozicija prema njihovim vrijednostima. Prema tim vrijednostima možemo znati što od svega pruža veću vrijednost i prema tome znati što čitati, slušati i koga od poznatih ljudi slušati. Od literature, recimo, najviše kotiraju Vede, Upanišade, Propovijed na gori i Bhagavad Gita, tim redom - sve imaju visoku vrijednost od preko 900 (od 0-1000). Iako sam katolkinja, nisam religiozna pa nisam znala što sadrži Propovijed na gori, al' znala sam da je to dio biblijskog Novog zavjeta. Onda sam išla to čitati i uvidjela njezinu vrijednost i koliko se podudara s onim što preko portala Životne škole nastojim prenijeti svojim čitateljima - utjecaj vrlina na postizanje blagostanja (ili Kraljevstva Božjeg).

Kad sam dobila znanstvenu potvrdu Isusove propovijedi na gori, kao da se napravio neki sklop u mojoj glavi, značajan pomak svijesti i sve se nekako posložilo na svoje mjesto. Nije da nisam prije u to vjerovala, nego nisam registrirala važnost djelovanja u skladu s vjerovanjem u kontekstu ostvarenja blagostanja. Hawkinsova kalibracija me dodatno uvjerila u bezvremensku vrijednost tog teksta i potaknula me da to proučim i nastojim se držati tih uputa iz Propovijedi na gori. Svakako pročitajte moj članak na tu temu: Propovijed nad propovijedima »

Usput, vrlo je zanimljivo upoznati se s time kako kotiraju pojedini ljudi, odnosno koju nam vrijednost pružaju pojedinci. Valja napomenuti da ima dosta ljudi koji su svojevremeno relativno visoko kotirali, uzdigli svoju svijest na visoku razinu da bi onda znatno opali (ispod 200, što je negativno), ponajviše zbog megalomanije, ega i komercijalizacije. Recimo, Napoleon, Hitler, Sai Baba, Osho, Eckhart Tolle, Deepak Chopra, Sri Sri Ravi Shankar... S druge strane, Isus, Buda, Krišna i Zoroaster su imali najveću vrijednost od 1000. Od drugih duhovnih učitelja slijede po vrijednosti Huang Po, Gandhi, Mother Tereza, Meister Eckhart... Popis1 », Popis2 », Popis3 », Popis4 »

Zanimljivo je da navodno 80-85% ljudi imaju nivo svijesti ispod vrijednosti 200. 200 je granica između pozitivnog i negativnog. Sve što ima vrijednost ispod 200 je ili lažno ili negativno ili destruktivno. Prema tome, nije čudo da kad god se pojavi netko s novim idejama stvara kontraverzu i da više od 80 % ljudi neće moći prihvatiti nove teze, pa će ih čak i omalovažavati. Kako u Propovijedi na gori piše: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" Mt. 7:13-14

Sve u svemu, kako biste ostvarili blagostanje, donosite važne odluke u što višem stanju svijesti, recimo pri kultiviranju ljubavi, radosti ili mira, ili recimo pri slušanju visokokotirane glazbe s kalibriranog popisa. Jednako tako, nemojte ni slučajno odlučivati i djelovati u trenucima kad je vaše stanje svijesti na nivou straha, briga, ljutnje, apatije i slično, ili kad recimo slušate niskokotiranu glazbu s kalibriranog popisa.

U okviru mog članka Propovijed nad propovijedima možete dobiti listu kalibriranih djela, ljudi i izjava s linkovima za preuzimanje većine djela.

Sretno! Uživajte!

Ako ti se sviđa ova kolumna, molimo potvrdi to klikom:
Ako ti se sviđa ovaj prilog kolumne, potvrdi to klikom:

Svaštarenje

Tema: samodisciplina

listopad, 2014.

Ovaj sam mjesec osvijestila jednu praksu koja se toliko uobičajila da se ne smatra lošom, a ja ne bih bila ja da ne ukažem na drugu stranu te medalje. Kako i sam naslov otkriva, radi se o svaštarenju, koje se uvriježilo u ova moderna vremena i kako je lako ići linijom manjeg otpora i pridružiti se tom trendu, želim ukazati na njegove opasnosti. Jedan od glavnih razloga zašto mnogi ljudi ne uspjevaju je upravo taj što svaštare.

U svojoj dugogodišnjoj praksi poslovanja bila sam svjedok neuspjeha mnogih inače vrlo obrazovanih, vrijednih i bistrih ljudi, a koji je bio uzrokovan time što su skakali s prilike na priliku ili istodobno radili više poslova, takoreći svaštarili u potrazi za najboljim poslom ili biznisom. Probali su sve i svašta i u konačnici se žalili kako ništa od toga ne valja, iako su dokazano mnogi drugi u tim istim poslovima i biznisima uspjevali i lijepo zarađivali, i vjerojatno i dalje to čine.

Razlika između uspješnih i neuspješnih u više je faktora, no jedan od glavnijih je upravo poduzetničko svaštarenje, tj. nedostatak fokusa na jedan, odabrani biznis ili površno bavljenje s više poslova koji nisu komplementarni ili čak štete jedno drugom u kombinaciji. Naime, oni neuspješni imaju jednu zajedničku crtu - prerano odustaju. Moglo bi se reći da je razlog njihova neuspjeha nekultiviranje vrline ustrajnosti, što je točno, no razlog tomu je upravo njihov mentalitet svaštarenja kojim površno pristupaju poslu.

Moram priznati, i meni je to godinama bila boljka, koje uopće nisam bila svjesna. I sama sam pokušavala sve i svašta, svaštarila. I nažalost, nisam (kao vi) imala nikog tko bi me upozorio na to da je moje svaštarenje razlog mom neuspjehu u tim poslovima, a ne nevaljalost biznisa kojima sam se površno bavila. Nitko me nije upozorio da je to, ako ne bolest, onda svakako slabost. Dok to nisam uvidjela kod drugih, pa sam onda i sebe preispitala. Kako sam s vremenom spoznala da svaštarenje nikamo ne vodi, počela sam se oslobađati onih poslova koji nisu u skladu s mojom životnom svrhom, a opredijelila sam se za ono što je plemenito, što ima dušu i što mi pomaže da ostvarim svoju životnu svrhu. I vas pozivam da učinite isto kako biste kao i ja postigli blagostanje, svoje prirodno stanje.

Pa da ne biste prošli kao mnogi koji godinama neuspješno tragaju za "pravom" prilikom, bit ću toliko slobodna i upitati vas: bolujete li i vi od svaštarenja? Iskren odgovor mogao bi vam promijeniti život, a neiskren bi vas mogao puno koštati.

Ako ste se uključili u neki biznis ili posao iz radoznalosti i da to probate, misleći da postoji i puno drugih prilika koje su vam na raspolaganju pa se ne morate u postojećem puno truditi, onda je upravo takav površni odnos ono što vas sprječava da ostvarite uspjeh u bilo čemu. Ako se tako odnosite prema svakoj prilici, samo se površno angažirate, misleći da imate na raspolaganju i druge prilike, onda ni u jednoj nećete ništa postići - i to ne zato što same prilike nisu dobre, nego zato što svaštarenje nije dobro. Kad sjedite na dvije ili više stolica odjednom, lako je moguće da ćete pasti, a i da ne padnete, nije udobno ni lijepo vidjeti - metaforički rečeno.

Da se razumijemo, osobno sam veliki pobornik novog trenda u kojem ljudi današnjice trebaju imati više izvora prihoda; i sama ih imam nekoliko. No, ovdje je riječ o opasnosti poduzetničkog svaštarenja koje uključuje poslove koji su konkurentni, nisu komplementarni, koji se ne slažu ili čak štete jedno drugom kad su u kombinaciji.

“Do, or do not. There is no try.”  (Učini ili ne učini to. Nema probe.) - Yoda

Kao prvo, pod svaštarenjem ne mislim na dodatni posao, raznovrsnost ni na multitasking, nego na poduzetničko svaštarenje, odnosno bavljenje ili, bolje rečeno, isprobavanje raznih sličnih poslova u nadi da će se neki, sam od sebe, pokazati boljim. Ili se latite posla kako treba ili nemojte ni započinjati – ali nemojte ni jedan posao isprobavati. Od probanja nikakve koristi. Nitko nije ostvario značajan uspjeh ni značajne rezultate odnoseći se prema svom poslu površno, tj. probno.

Kad nečemu pristupite površno, s pola srca, sumnjičavo, onako usput ili samo kao dodatnoj mogućnosti zarade, od toga neće biti ništa značajno! Nećete time uspjeti ostvariti blagostanje. Nećete jer u svijetu postoje zakoni prirode od kojih je jedan taj da žanjemo samo ono što sijemo. S takvim lošim pristupom "sijete loše sjeme" pa nećete ništa "požnjeti". Zato je potrebno promijeniti pristup i to je smisao ovog priloga - da vas inspirira da se posvetite svojoj životnoj misiji sa svim srcem i dušom.

Kad se čovjek jednom opredijeli za nešto, ako želi uspjeti, onda bi trebao kultivirati vrline da taj svoj naum izvede do kraja, a ne prvom prilikom ili prvim razočarenjem odustati ili se prebaciti na nešto drugo. Upravo je to razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi. Neuspješni skaču s jedne prilike na drugu, prebrzo odustaju i sve u svemu ne kultiviraju vrline potrebne za uspjeh!

Nisu sve vrline važne za uspjeh - neke vrline imaju više utjecaja a neke manje. To naglašavam zato što mnogi ograničavaju pojam vrline na biti dobar pa kako smatraju da mnogi uspješni i bogati ljudi nisu dobri, odmah krivo zaključuju da vrline nisu faktor uspjeha. Postoji niz vrlina koje uspješni ljudi kultiviraju više nego što to čine neuspješni ljudi - vjera (u sebe, u svoje mogućnosti, u vrijednost svoje usluge itd.), ljubav (prema svom poslu, novcu, statusu, uspjehu, ciljnoj grupi...), autentičnost, poduzetnost, samoinicijativnost, samodisciplina, radost, optimizam, ustrajnost, upornost, odlučnost, marljivost, izdržljivost, nepokolebljivost, dosljednost, otpornost, strpljivost, radoznalost, otvorenost i neke druge.

S druge strane, neke mane mogu vas spriječiti da uspijete pa ih se trebate osloboditi: skeptičnost, sumnjičavost, nepovjerenje, lijenost, odgađanje, odugovlačenje, kompromiserstvo, konformizam (radije radite za sigurnu mizernu plaću nego za nesigurnu sjajnu proviziju), predrasude, pesimizam, lako se predajete i odustajete, kolebljivost, nedosljednost, kritiziranje, jadikovanje, prigovaranje, ogovaranje ...

Iako većina ljudi za sebe misli da kultivira gore navedene vrline i da nije podložna gore navedenim slabostima, to nije tako. Mnogi žive u zabludi i to ih sprječava ostvariti blagostanje. Tko ne živi u blagostanju, znači da živi u zabludi. Oni koji si ne žele priznati svoje slabosti, ne mogu ih ni ukloniti, ne mogu ostvariti uspjeh ni u jednom poslu pa mogu svaštariti koliko ih je volja, ali time samo gube vrijeme. Takvi vrlo lako skaču na svaku drugu priliku; prvi izazovi i već pokleknu gore navedenim napastima.

Ni u jednom poslu ne ide sve glatko. Jedna od najvećih razlika između uspješnih i neuspješnih je u tome da potonji olako odustaju i okrenu se nekoj drugoj prilici, i tako skaču s prilike na priliku do unedogled, sve u svemu svaštare. I sve to vrijeme žive u uvjerenju kako nije problem u njima nego u poslovnoj prilici ili u drugima.

Odustajanje nije odlika ni jednog uspješnog čovjeka. Ne možete imati zadovoljavajuće rezultate ako niste prethodno dobro iskovali svoj zanat. Ne možete žeti čim posijete - postoji sezona za sve pa tako i za žetvu. Najjače je ono drvo koje vjetrovi biju. Tako su izazovi upravo ono što nam treba da ojačamo.

Svaštarenje dovodi u pitanje poslovnu učinkovitost. Stoga, ovom prilikom želim ukazati na opasnost poduzetničkog svaštarenja i na važnost fokusiranja te potaknuti vas da se primite svog posla kako treba, da budete ustrajni, dosljedni, samodisciplinirani, poduzetni, samoinicijativni, optimistični, izdržljivi, strpljivi, nepokolebljivi; imajte vjere, ljubavi i radosti - kultivirajte upravo te vrline i to će vam donijeti uspjeh.

Nije sve za svakoga pa ne mora ono što je dobro za druge biti dobro i za vas niti mora ono što ste studirali biti vaš poziv; to morate sami intuitivno spoznati pa kad prepoznate svoj poziv, svoje zvanje, onda se primite toga i kultivirajte gore navedene vrline i ne dopustite si da vas nadvladaju zlodusi kojima ćete padati u napast kao i svi - budite jači od njih koristeći svoje vrline. Oduprite se svaštarenju snagom svoga duha.

“Svaštarenje je najbolji recept za stratešku osrednjost i postizanje rezultata ispod prosjeka, jer ono znači da firma u stvari nema ni jednu konkurentsku prednost.”  - M. Porter

Nije dobro da svaštarite i zbog svog ugleda. Kad gradite svoju karijeru, dobro je da držite do svog ugleda i imidža pa će i drugi do vas držati te slijediti vaše upute i vaš primjer. Ako drugi saznaju da svaštarite, pogotovo ako njima nudite da i oni s vama probaju ovo ili ono koje nije komplementarno vašem primarnom pozivu i možda je čak konkurentno, onda time dajete drugima do znanja da po vama primarni posao ne valja ili nije dovoljno dobar, jer da je, zašto biste preporučivali drugo što oduzima dragocjeno vrijeme koje bi moglo biti uloženo u taj biznis. Svaštarenje i stalna ponuda novih prilika i mogućnosti može biti i "okidač" za vaš tim i klijente da napuste i vas i vaš biznis.

Da se razumijemo, vjerojatno postoje neki drugi biznisi koji mogu unaprijediti vaše poslovanje ako se i u njima komplementarno angažirate, no postoje razni drugi koji vas uskraćuju ako ih kombinirate. Ako ste iskreni, sami ćete moći procijeniti koje druge mogućnosti vašem primarnom biznisu daju ili oduzimaju. Prije svega, ako neke druge poslovne prilike oduzimaju vaše vrijeme koje bi bilo bolje da posvetite unapređivanju vašeg primarnog poslovanja, već samim tim znate da nije komplementarno, nego oštećujuće za vaš biznis i uspjeh.

Treba uzeti u obzir da imate ograničeno vrijeme na raspolaganju pa ako ga trošite negdje drugdje, imat ćete manje vremena na raspolaganju za sve što je potrebno za uspjeh u primarnom biznisu. A vjerojatno ćete s vremenom dobivati još i druge tzv. „fenomenalne“ i "revolucionarne" ponude pa ćete se i tamo angažirati i tako će se vaša energija razvodniti i nigdje se nećete moći posvetiti pošteno, svim srcem i dušom, budimo iskreni. To je još jedan dokaz pogubnosti svaštarenja.

To je slično kao da tražite izvor vode pa kopate nekoliko bunara istodobno umjesto da sve svoje vrijeme i energiju uložite u kopanje jednog da biste tako prije došli do vode. Osobno sam veliki pobornik koncepta mnogostrukih izvora prihoda, no ti izvori ne smiju biti konkurentni i nekomplementarni. Tijekom mnogih godina svjedočila sam bezbroju entuzijasta koji su pokušavali na sve moguće načine zarađivati u raznim biznisima a nigdje ne zarađuju kako treba baš zato što "kopaju previše bunara" istodobno pa ne dođu ni do jednog pravog izvora, umjesto da se pošteno posvete "kopanju jednog".

Sigurna sam da će mnogi od vas iznalaziti opravdanja za svoje svaštarenje, što je prirodna reakcija ega. Oni koji imaju veliki ego sigurno će se usprotiviti kad se napada njihovo svaštarenje. Naravno, oni imaju drugu riječ za to, a svoje "kopanje više bunara" opravdavaju time da se radi o vrlini otvorenosti, o raznovrsnosti, komercijalizaciji, multidisciplinarnosti, univerzalnosti, informatičkoj sveobuhvatnosti - sve su to samo ljepše riječi za svaštarenje. Za svako opravdanje koje oni koji svaštare iznađu mi imamo protuargument, a neki su čak postali izreke širom svijeta:

• Engleska: Jack of all trades, master of none ("Znalac svega, a stručnjak ničega.")
• Njemačka: Ein Multitalent kann Vieles, aber nichts richtig ("Multitalentirana osoba zna puno toga, ali ništa kako treba.")
• Poljska: Siedem fachów, ósma bieda ("Sedam zanata, osma — bijeda"),
• Češka: Devatero remesel, desátá bída. ("Devet obrta, deseto bijeda")
• Rumunjska: Bun la toate ?i la nimic ("Dobar u svemu i ničemu")
• Španjolska: Maestro Liendre, que de todo sabe y de nada entiende. ("Majstor Liendre, koji sve zna, a ništa ne razumije.")
• Španjolska, Argentina, Meksiko, Urugvaj, Kolombija, Peru: Quien mucho abarca poco aprieta ("Onaj tko previše zahvati, ima slab stisak.")
• Francuska: Qui trop embrasse, mal étreint ("Onaj tko previše zahvati, ima slab stisak.")
• Meksiko: A todo le tiras, y a nada le pegas ("Kad ciljaš na sve, ništa ne pogodiš.")
• Sirija: كتير الكارات، قليل البارات ("Tko radi nekoliko poslova, nesposoban je upravljati bilo kojim.")
• Kina: 周身刀,無張利 ("Sav je oboružan noževima, no nijedan nije oštar.")
• Esperanto: Kiu casas du leporojn, kaptas neniun. ("Tko lovi dva zeca, ništa ne ulovi.")
• Italija: Esperto di tutto, maestro in niente ("Stručan u svemu, učitelj u ničemu.")
• Japan: 多芸は無芸 ("Mnogo talenata nije talent." ili "Svestranost nije talent." ili "Svestranost nema smisla/značaja.")
• Koreja: 열 두 가지 재주 가진 놈이 저녁거리가 없다 ("Tko ima dvanaest talenata nema što jesti.")
• Indija (Tamil): பல தொழில் கற்றவன் ஒரு தொழிலும் செய்யான் ("Čovjek koji gradi više karijera ne sagradi ni jednu." ili "Čovjek koji je izučio više zanata, neće nijedan raditi.")
• Turska: Her şeyin ehli, hiçbir şeyin ustası. ("Kompetentan u svemu, majstor u ničemu.").
• Vijetnam: Một nghề cho chín, còn hơn chín nghề ("Bolje je biti natprosječan u jednom poslu, nego prosječan u devet poslova.")

Nadam se da niste usputni, amaterski zanesenjaci koji se u odsutnosti kriterija laćaju svakojakog posla, a da ne promišljaju o posljedicama, nego da ste osviješteni poduzetnici koji na prvo mjesto ne stavljaju novac, već vrijednosti, višu svrhu i plemeniti doprinos cijeloj zajednici. Oni koji žele ostati amateri i prosječni, osuđeni su na svaštarenje, zaokrete kako vjetar puše, robovanju novcu, prosječnost i slične izričaje preživljavanja.

Mnogi podređuju svoj život stjecanju novca. Oni koji se žele uzdići iznad osrednjosti, amaterizma, isprobavanja, površnosti, prosječnosti i svaštarenja ne smiju biti kao psi da slijede novac. Novac treba biti pas, a ne mi - novac treba slijediti nas, a ne mi njega. Kad se podredimo višoj sili, kultivirajući vrline, ispunjavajući svoju životnu svrhu i držanjem do plemenitih vrijednosti, novac će slijediti nas. Ne možemo ujedno služiti novcu i Višoj Sili, kao što ne možemo ujedno slušati svoj ego i dušu.

Ako niste još uvijek uvjereni u negativnost svaštarenja, molim pogledajte što drugi o tome kažu - ove sam citate raznih uvaženih ali nepoznatih ljudi izvukla na netu pa ih možete kopirati u tražilicu i uvjeriti se sami:

• "Svaštarenje vam može biti kontraproduktivno, odnosno napravit ćete svašta, no ništa konkretno. Zato, usmjerite energiju na ono što vam je najvažnije. Isto vrijedi za razvijanje vaše karijere u budućnosti. Izaberite područje u kojem se želite specijalizirati te učinite sve da svoje ciljeve usmjerite prema tome." - Businessinsider.com i educentar.net: Osobine koje su zajedničke uspješnim ljudima »
• Svaštarenje ne vodi ničemu.
• Svaštarenje dovodi do nazadovanja.
• Svaštarenje ne vodi nikud, svaka bi se osoba trebala primiti jedne ideje i provesti je do cilja.
• Svaštarenje je gubljenje vremena, truda i novca.
• "Svaštarenje" omogućava samo preživljavanje.
• Vjerujem da "svaštarenje" ne može donijeti kvalitetu.
• Tako vam ono što želite da bude multidisciplinarnost postane površno svaštarenje i naposljetku malo ili ništa. Studenti tu plaćaju najveći ceh, jer kada završe studij, realnost ih opali po glavi.
• Također, nije potrebno naglašavati da u današnjoj ekonomiji nema prostora za "svaštarenje", već se ide na fokusirano djelovanje na tržištu.
• Opća nevolja domaćeg poslovanja je što se ne usredotočuje na razvoj u nekoj domeni, već zahtijeva svaštarenje.
• Po meni uništilo ga je svaštarenje.
• Nešto bih rekao i za Nokiju. Tačno je to da su oni 90-tih počeli praviti mobilne telefone. Međutim, oni su pravili razne elektronske uređaje (satelitske prijamnike, televizore, monitore za kompove), drugim riječima, svaštarili su i tako su početkom ili sredinom devedesetih upali u ogromne gubitke. Kada je za direktora postavljen Jorma Olila, on je donio odluku da se svi pogoni, osim pogona za proizvodnju mobilnih telefona, zatvore i tako je Nokia postala firma broj jedan za mobitele zato što su shvatili kamo ih svaštarenje može dovesti (to svaštarenje pokopalo je Ericsson).

U odabiru pravog posla ili biznisa, svatko se treba ravnati prema svojoj savjesti, intuiciji, vrijednostima, talentima i onome što voli. U poplavi raznih prilika, teško je u startu razlučiti vrijednost svake od njih za nas ponaosob. Osobno, više volim poslove koji imaju dušu.

Svaštarenje je odlika neuspješnih ljudi. Da su uspješni u jednoj stvari ne bi imali potrebu svaštariti, a nisu uspješni baš zato što svaštare. Ako ste i vi u jednom takvom začaranom krugu, potrebno je maknuti se iz njega, podvući crtu i definirati svoje vrijednosti. Zatim, odaberite posao ili poslove koji ih podržavaju, da napravite odmak od onih poslova koji ne podržavaju vašu životnu misiju i opredijelite se za onaj ili one koji to čine, kojima možete ispuniti svoju svrhu. Nedefiniranost vlastitih vrijednosti i životne misije stvara prostor za svaštarenje.

Kad smo već kod toga da upozorim i na jednu podvrstu svaštarenja: katica za sve. Znaš za taj izraz u našem narodu, zar ne? Drugim riječima, nije dobro biti svima sve, već se treba usredotočiti na jednu nišu ljudi, jednu ciljnu skupinu i njoj nuditi jednu grupu usluga i/ili proizvoda. Ovo se odnosi na biznise kojima je ciljna grupa: svi. To nije dobro za male poduzetnike jer u vašoj promotivnoj poruci ne možete istim pristupom svima udovoljiti pa ćete apstraktnom promidžbom sve odbiti. Možete svoju ponudu ponuditi u više niša ali za svaku posebno. Za početak je nužno koncentrirati se na jednu nišu i tu se etablirati a onda s vremenom po želji širiti spektar. No, u početku ne smiješ pikirati na sve, što je jedna vrsta svaštarenja, nego odabrati jednu nišu ljudi kojima možeš zadovoljiti njima karakteristične potrebe.

Recimo, ako si psiholog, specijaliziraj se za jednu ciljnu grupu, kao što su recimo tinejđeri ili prodavači ili lideri itd. Kad postaneš specijalist za njihove potrebe, moći ćeš puno bolje obavljati svoj posao pa ćeš se profilirat u svojoj branši za određenu nišu i time ostvariti velike uspjehe pa nećeš ni imati potrebu služiti svima, odnosno biti katica za sve.

Sretno! Uživajte!

Ako ti se sviđa ova kolumna, molimo potvrdi to klikom:
Ako ti se sviđa ovaj prilog kolumne, potvrdi to klikom:

Komentari na ovaj prilog kolumne
28/11/2014 FriTZ, 43, Tuzla:
taj sam, nepopravljivi svastar sa zeljom da zna sve
odgovara autor:	Očito niste shvatili što ovaj prilog iznosi. Ni u kojem slučaju se ovdje ne zagovara da je svaštarenje kad netko želi sve ili puno toga znati. Dakle, fulali ste značenje pa molim pročitajte prilog ponovno. Ovdje se govori o poduzetničkom svaštarenju. Želja da se zna sve je pohvalna.

Gdje ima volje
ima i načina!
Tko želi, traži načina, tko ne želi, traži izgovore.

Izgovoritis

Teme: samodisciplina, lijenost

rujan, 2014.

Kako gledate na izgovore i opravdanja koje vam drugi podastiru? Ja sam alergična na njih, moram priznati, al' najviše zbog toga što znam iz pouzdanih izvora da su svi izgovori ustvari prekrivene laži a na laži sam ustvari alergična. Ne šalim se, stvarno imam tjelesnu reakciju na njih koja se očituje kao malaksalost. Kad mi netko laže, to je kao da mi siše energiju poput vampira - tako znam prepoznati lažove. Mada, s vremenom sam naučila to donekle blokirati što je nužno obzirom na epidemiju koja je zahvatila društvo; inače bi gotovo cijelo vrijeme bila malaksala. Izgovori su postali toliko uobičajeni u nekim kulturama da je društvo podiglo prag tolerancije za to, no s pogubnim konzekvencama.

Otkako sam krenula u biznis koji se plaća po učinku, postala sam meta izgovora više nego inače. Ni kriva ni dužna, samo zato što se bavim poslom koji zahtijeva samodisciplinu, samoinicijativnost, odgovornost, pouzdanost i neke druge vrline koje ljudi nisu voljni kultivirati, našla sam se na vjetrometini prekomjernih izgovaranja i opravdavanja svaki put kad netko ne obavi što treba, odnosno ne drži se dogovora. Smiješno je to čime se sve ljudi služe da bi opravdali svoju lijenost, neodgovornost, nepouzdanost, nepoštovanje ili neke druge mane! Ne znam kako vi na to gledate, ali što se mene tiče, baš me briga za nečije izgovore, ne želim da mi dosađuju i zamaraju me njima. Imam pametnija posla! Mi koji imamo soli u glavi znamo da su izgovori ustvari prikrivene laži, tj. da nam oni koji se njima služe ustvari lažu, bili toga svjesni ili ne. Mnogi ni ne znaju pravi razlog zašto sam ih otkantala čim su počeli s izgovorima. Ne da mi se gubiti vrijeme na lažove i luzere, sorry. I ne osjećam se pozvanom da pomažem lažovima. Oni imaju na raspolaganju alat za transformaciju - modul "Laganje bez laži".

Izgovori su ustaljena praksa u narodu i svi se njima služe gotovo svakodnevno. Stoga je to prihvaćeno u društvu i ne gleda se na to poprijeko, kako bi se trebalo. Ja ne bih bila ja da ovoj temi ne ukažem na naličje, dosljedno naslovu ove kolumne ("Druga strana medalje"). Iako izgovori imaju svoje pogodnosti, druga je strana te medalje puno, puno značajnija za život jer odbija blagostanje pa treba i nju svakako uzeti u obzir.

Ne znam što svakog od vas osobno motivira i potiče da se zalažete za ostvarenje blagostanja i neću zato sad ulaziti u to, nego u ono što vas sprječava. Obraćam vam se ovog puta da vam ukažem na ogromnu epidemiju koja vlada svijetom, a koja onemogućava blagostanje i ne štedi nikoga tko je duhovno slab. Svi mi imamo trenutke slabosti, netko više, netko manje, i važno je umjeti nositi se s njima da ne bismo sebi naštetili i
uskratili si pravo na blagostanje.

Epidemija koja vlada slabim i time neuspješnim ljudima je poremećaj zvan "izgovoritis". Bolujete li i vi od izgovoritisa? Svi će rado reći NE jer rijetko tko želi priznati da je slabić i da se služi izgovorima. No, tko ne živi u blagostanju, živi u zabludi. Bitno je da budemo iskreni prema sebi i suočimo se s vlastitim zlodusima i oslobodimo ih se. Svi ih imamo, tj. svi im podlegnemo kad-tad.

Izgovoritis nas sprječava ostvariti puno toga u životu pa tako i uspjeh u bilo čemu. Izgovori su za luzere! U karakteru uspješnih ljudi nije da se služe izgovorima. Uspješni ljudi traže načina, a neuspješni traže opravdanja i izgovore. Potonji uvijek imaju izgovore zašto nešto ne mogu i opravdanja zašto nešto ne postižu. Izgovori su gori od laži jer su to prikrivene laži kao i zapreke za ostvarenje ciljeva. Sami sebi lažete dok god koristite izgovore i opravdanja i to vas sprječava ostvariti blagostanje. Kraj izgovorima moguć je uz kultiviranje samodiscipline. Samodisciplina je ono što trebamo imati da bismo odoljeli iskušenju opravdanja i izgovora. Molim, poslužite se mojim multimedijalnim modulom o tome zašto i kako kultivirati samodisciplinu.

REZULTATI   IZGOVORI

“Do, or do not. There is no try.”  - Yoda

Ako ste jedan/na od onih koji su oboljeli od „opravdanjitisa“ ili od "izgovoritisa", važno je osvijestiti da je ovaj poremećaj bez izuzetka koban za uspjeh u bilo čemu. Okanite se toga! Ili se latite posla kako treba ili nemojte ni započinjati – ali nemojte se opravdavati ni služiti izgovorima. Ne upotrebljavajte više svoj nevjerojatni mozak za razradu racionalizacija i opravdanja za neaktivnost. Uradite nešto. Uradite bilo što. Pokrenite se! Više izgovora, manje rezultata. Manje izgovora, više rezultata.

Poraženi se pravdaju; pobjednici napreduju. Uvjerite se je li neki vaš omiljeni izgovor valjan ili nije tako da se osvrnete oko sebe i zapitate: „Ima li još netko isto opravdanje tko je uspješan?“ ili "Služe li se uspješni ljudi ovim izgovorom?"
Kaže se da bi ljudi zaista bili iznenađeni rezultatima kada bi istu energiju koju potroše smišljajući opravdanja i izgovore upotrijebili za postizanje ciljeva.

Najčešći izgovor koji čujem od svojih suradnika koji se rado služe izgovorima je taj da nemaju vremena. Pritom, mi lideri, koji dobro poznajemo psihologiju, znamo što nam time zapravo govore: da ne žele izdvojiti vrijeme za to. Nije istina da nemaju vremena, nego ne žele izdvojiti vrijeme za to. Radije izdvajaju svoje vrijeme za druge stvari, a to je zato što nisu svjesni ni savjesni.

Svi mi imamo jednak broj sati u danu na raspolaganju - ni više ni manje nego 24. Svatko ima slobodu izbora kako će svoje vrijeme rasporediti i hoće li se radije baviti profitabilnim ili neprofitabilnim aktivnostima i u kojem omjeru. Mnogi će radije sjediti satima po kafićima i pred televizorom ili besciljno surfati internetom nego se posvetiti ostvarenju blagostanja. Takvi gube vrijeme i na traženje raznoraznih prilika, pokušavajući sve i svašta umjesto da se odluče barem za jedno kako treba i izvedu to do kraja.

Mnogi bi htjeli zaraditi a ne bi htjeli raditi. Služe se svakakvim opravdanjima zašto nešto ne mogu i tako koriste svaki mogući izgovor da se ne prime onog što treba. Tko traži izgovore, naći će ih. Isto tako, tko traži načine, naći će ih.

Oslobodite se svojih slabosti koje vas potiču da se služite izgovorima, kao što su laganje, lijenost, prebacivanje krivnje na druge i ostale.

Aktivirajte svoje urođene vrline kao što su odgovornost, poduzetnost, samoinicijativnost, samodisciplina, ustrajnost, upornost, odlučnost, izdržljivost, nepokolebljivost, dosljednost i slične pa ćete se lakše sastati s vremenom i obaviti sve što treba na putu do blagostanja. Put do blagostanja popločan je vrlinama.

Ako ti se sviđa ova kolumna, molimo potvrdi to klikom:
Ako ti se sviđa ovaj prilog kolumne, potvrdi to klikom:

Stariji prilozi ove kolumne »
Teme:

• I tako dalje
• In memoriam Mandela
• Puni krug
• Plivala sam s delfinima
• Pojela sam psa
• Poljubila sam zmiju
• Druga strana Pariza
• 21. 12. 2012
• Kuku-lele
• Zeka-peka
• Što je cool?
• Svi smo mi Sanader!